Categories
Business Ekonomija Politika

Još malo o stanju nacije

Da bi u cijelosti razumjeli ciljeve koje je SDP postavio u svojoj gospodarskoj strategiji nužno je razumjeti gdje se točno nalazimo i koji nam problemi prijete.

Sadašnje stanje gospodarstva možete najbolje vidjeti na kratkom slide showu na gospodarstvo.sdp.hr.

Svi bitni parametri su sadržani u toj prezentaciji, ono što je potrebno uočiti je rast vanjskog duga (što do sada znaju i ptice na grani), ali i rast inflacije, deficit proračuna (u koji nisu uzete u obzir vanproračunske stavke) i negativni saldo razmjene s inozemstvom. Dakle sve bitne statistike su ovdje, i one se mogu interpretirati na razne načine a jedan od daleko najboljih (i najkomičnijih) je mjesečni izvještaj državnog zavoda za statistiku koji izvještava o vanjskotrgovinskoj razmjeni pa oni redovito kažu kako je izvoz rastao xy postotaka brže od uvoza. Što je globalno točno, no u apsolutnim (dolarskim ili eur iznosima) razlika se iz godine u godinu povećava, a neupućena osoba može shvatiti kako nam je sve bolje i bolje.

Skrenuo bih pozornost i na još jednu tablicu (koju sam bezobrazno iskopirao s bloga g. Dragutina Lesara) .

Najsiromašnije županije u Hrvatskoj

Ako malo bolje pogledate, neće biti teško uočiti kako postoje ogromne razlike u razvitku pojedinih dijelova Hrvatske, pa tako ispada kako je BDP po glavi stanovnika brodsko posavske županije svega 1800kn mjesečno (što je ako se ne varam neznatno više od službene granice siromaštva – istina je da je ovo usporedba krušaka i jabuka ali su brojke indikativne) , dok recimo grad Zagreb ima 4x veći dohodak koji je usporediv s dnom tablice BDPa država europske unije (nešto malo više lamentiranja o toj temi sam napravio u tekstu “mit o prosječnoj plaći”).

Iz gornje prezentacije (a osobito iz ove iznimno depresivne tablice) teško da možete zaključiti kako je neimenovani netko pokrenuo hrvatsku, a može biti da će vam biti jasno zašto Jurčić smatra kako je 6% gospodarskog rasta godišnje donji minimum kako se standard građana ne bi dalje počeo srozavati (isto tako bi bilo mudro ali i zločesto pitati stanovnike brodsko-posavske županije što oni misle o porezu na kapitalnu dobit :).

Misao dana:
The rich would have to eat money if the poor did not provide food.

Categories
Business

Nekoliko crtica o porezima

Zamislite slijedeću situaciju.

Školovali ste se godinama, završili MBA, specijalizaciju ili što već, napredovali kroz hijerarhiju u danas radite u nekoj tvrtci i imate vrlo solidnu plaću od 20 tisuća kuna. Da li znate (onako napamet) koliki je namet na iznos vaše netto plaće?

Pa ako stanujete u Zagrebu, na svaku kunu svoje netto plaće državi morate isporučiti dodatni 1,023kn poreza, doprinosa i još nekih sitnijih nameta.

Istovremeno, ako ste slučajno kupili npr. dionice INAe za recimo milijun kuna i ubrali u nekoliko tjedana cca. 300-400.000kn razlike u cijeni, na taj iznos ne morate platiti porez.

Porezni sustav koji je kod nas na djelu je dizajniran na način da se manji dio transfera događa prema siromašnima, da srednji sloj ima vrlo malene porezne olakšice te da su njihove plaće iznimno opterećene, dok recimo bogati porez uopće ne plaćaju (dakle neće ga platiti Željko Čović za svoj manevar s dionicama Plive ili Damir Polančec za svoje opcijske dionice Podravke).

Jedan od razloga zašto ne postoji porez na kapital je želja države da oživi tržište kapitala (istovremeno, uz izuzetak prodaje INAe država rijetko koristi to isto tržište kako bi prodala svoje tvrtke ili plasirala financijske dokumente), no čini se da se stvar pomalo otela kontroli jer je proteklih 17 godina u nedostatku takvog poreza stvorio cijeli niz nekih čudnih likova. Jurčić u svome gospodarskom programu predlaže porez na kapitalnu dobit što je uobičajeni porez u svijetu te je sasvim očekivano dočekan na nož.

Update: čisto da dobijete neku sliku o poreznim opterećenjima u drugim zemljama pročitajte članak u Lideru. No kada računate kolika bi bila razlika na vašem osobnom dohotku,morate računati od bruto iznosa, dakle ako je kod nas davanje na plaću oko 100%, to znači da je davanje iz bruto iznosa oko 50%, tako da smanjenje presije za 10% odgovara rastu netto plaće od 20%.

Što mislite o cijeloj priči?

Misao dana:
The nation should have a tax system that looks like someone designed it on purpose.

Categories
Business

Freaconomics – o motivaciji prodavača koji rade na proviziju

Jutros negdje na putu između sobe i kupaone dosjetio sam se zgodnog poglavlja iz knjige Freakonomics (o kojoj sam pisao već nekoliko puta) koje govori o motivaciji posrednika za prodaju nekretnina da proda vašu nekretninu za veću cijenu.

Freakonomics - real estate comissionNaime, riječ je o vrlo jednostavnom principu temeljem kojeg je moguće u cijelosti dokazati (a ekipa iza Freakonomicsa je u tome i uspjela) kako posrednik kojem ste u ruke predali svoju nekretninu za prodaju uopće nema motivacije prodati tu istu nekretninu za neku osobito dobru cijenu, već će čim mu neko ponudi prvu cijenu koja se nalazi unutar okvira kojeg ste mu postavili zaključiti posao i pokupiti svoju proviziju.

Dakle, kao što slika kaže, recimo da imate stan kojeg prodajete za 100.000eur, no mislite da ga možete prodati i za 110.000 doista zainteresiranom kupcu. No dok je vama razlika između 100 i 110.000eur doista velika, vašem agentu nije, budući da na njegovu proviziju (koja recimo ide između 0,5 do recimo optimističnih 2%)  razlika od 10.000eur u prodajnoj cijeni donosi između 50 i 200eur. Što mislite da će vaš agent učiniti; pokušati nagovoriti potencijalnog kupca da plati premiju od 10.000eur na  cijenu na koju ste ionako voljni pristati, ili će zaključiti posao i posvetiti se slijedećem klijentu koji će mu osigurati novih 2.000eur (na nekretnini vrijednosti 100.000)? Objektivno, nema šanse. Ako želite prodavati nekretnitu onda to radite sami.

No ovaj princip je možda izrazito očigledan kod nekretnina, ali ista stvar se događa i u svim drugim slučajevima u kojima prodavač funkcionira na principu provizije jer čim on dostigne donji očekivani minimum gubi svaku daljnju motivaciju da ostvari premiju, a sav profit kojeg ste vi smatrali ostvariti se u stvari nalazi u tom prostoru.

Neke stvari su nekada tako očigledne, a svejedno ih u cijelosti previdimo.

Misao dana:
One day a farmer called up an engineer, a physicist, and a mathematician and asked them to fence of the largest possible area with the least amount of fence.
The engineer made the fence in a circle and proclaimed that he had the most efficient design.
The physicist made a long, straight line and proclaimed “We can assume the length is infinite…” and pointed out that fencing off half of the Earth was certainly a more efficient way to do it.
The Mathematician just laughed at them. He built a tiny fence around himself and said “I declare myself to be on the outside.”