Da bi u cijelosti razumjeli ciljeve koje je SDP postavio u svojoj gospodarskoj strategiji nužno je razumjeti gdje se točno nalazimo i koji nam problemi prijete.
Sadašnje stanje gospodarstva možete najbolje vidjeti na kratkom slide showu na gospodarstvo.sdp.hr.
Svi bitni parametri su sadržani u toj prezentaciji, ono što je potrebno uočiti je rast vanjskog duga (što do sada znaju i ptice na grani), ali i rast inflacije, deficit proračuna (u koji nisu uzete u obzir vanproračunske stavke) i negativni saldo razmjene s inozemstvom. Dakle sve bitne statistike su ovdje, i one se mogu interpretirati na razne načine a jedan od daleko najboljih (i najkomičnijih) je mjesečni izvještaj državnog zavoda za statistiku koji izvještava o vanjskotrgovinskoj razmjeni pa oni redovito kažu kako je izvoz rastao xy postotaka brže od uvoza. Što je globalno točno, no u apsolutnim (dolarskim ili eur iznosima) razlika se iz godine u godinu povećava, a neupućena osoba može shvatiti kako nam je sve bolje i bolje.
Skrenuo bih pozornost i na još jednu tablicu (koju sam bezobrazno iskopirao s bloga g. Dragutina Lesara) .
Ako malo bolje pogledate, neće biti teško uočiti kako postoje ogromne razlike u razvitku pojedinih dijelova Hrvatske, pa tako ispada kako je BDP po glavi stanovnika brodsko posavske županije svega 1800kn mjesečno (što je ako se ne varam neznatno više od službene granice siromaštva – istina je da je ovo usporedba krušaka i jabuka ali su brojke indikativne) , dok recimo grad Zagreb ima 4x veći dohodak koji je usporediv s dnom tablice BDPa država europske unije (nešto malo više lamentiranja o toj temi sam napravio u tekstu “mit o prosječnoj plaći”).
Iz gornje prezentacije (a osobito iz ove iznimno depresivne tablice) teško da možete zaključiti kako je neimenovani netko pokrenuo hrvatsku, a može biti da će vam biti jasno zašto Jurčić smatra kako je 6% gospodarskog rasta godišnje donji minimum kako se standard građana ne bi dalje počeo srozavati (isto tako bi bilo mudro ali i zločesto pitati stanovnike brodsko-posavske županije što oni misle o porezu na kapitalnu dobit :).
Misao dana:
The rich would have to eat money if the poor did not provide food.
Naime, riječ je o vrlo jednostavnom principu temeljem kojeg je moguće u cijelosti dokazati (a ekipa iza Freakonomicsa je u tome i uspjela) kako posrednik kojem ste u ruke predali svoju nekretninu za prodaju uopće nema motivacije prodati tu istu nekretninu za neku osobito dobru cijenu, već će čim mu neko ponudi prvu cijenu koja se nalazi unutar okvira kojeg ste mu postavili zaključiti posao i pokupiti svoju proviziju.