Categories
Business

Freaconomics – o motivaciji prodavača koji rade na proviziju

Jutros negdje na putu između sobe i kupaone dosjetio sam se zgodnog poglavlja iz knjige Freakonomics (o kojoj sam pisao već nekoliko puta) koje govori o motivaciji posrednika za prodaju nekretnina da proda vašu nekretninu za veću cijenu.

Freakonomics - real estate comissionNaime, riječ je o vrlo jednostavnom principu temeljem kojeg je moguće u cijelosti dokazati (a ekipa iza Freakonomicsa je u tome i uspjela) kako posrednik kojem ste u ruke predali svoju nekretninu za prodaju uopće nema motivacije prodati tu istu nekretninu za neku osobito dobru cijenu, već će čim mu neko ponudi prvu cijenu koja se nalazi unutar okvira kojeg ste mu postavili zaključiti posao i pokupiti svoju proviziju.

Dakle, kao što slika kaže, recimo da imate stan kojeg prodajete za 100.000eur, no mislite da ga možete prodati i za 110.000 doista zainteresiranom kupcu. No dok je vama razlika između 100 i 110.000eur doista velika, vašem agentu nije, budući da na njegovu proviziju (koja recimo ide između 0,5 do recimo optimističnih 2%)  razlika od 10.000eur u prodajnoj cijeni donosi između 50 i 200eur. Što mislite da će vaš agent učiniti; pokušati nagovoriti potencijalnog kupca da plati premiju od 10.000eur na  cijenu na koju ste ionako voljni pristati, ili će zaključiti posao i posvetiti se slijedećem klijentu koji će mu osigurati novih 2.000eur (na nekretnini vrijednosti 100.000)? Objektivno, nema šanse. Ako želite prodavati nekretnitu onda to radite sami.

No ovaj princip je možda izrazito očigledan kod nekretnina, ali ista stvar se događa i u svim drugim slučajevima u kojima prodavač funkcionira na principu provizije jer čim on dostigne donji očekivani minimum gubi svaku daljnju motivaciju da ostvari premiju, a sav profit kojeg ste vi smatrali ostvariti se u stvari nalazi u tom prostoru.

Neke stvari su nekada tako očigledne, a svejedno ih u cijelosti previdimo.

Misao dana:
One day a farmer called up an engineer, a physicist, and a mathematician and asked them to fence of the largest possible area with the least amount of fence.
The engineer made the fence in a circle and proclaimed that he had the most efficient design.
The physicist made a long, straight line and proclaimed “We can assume the length is infinite…” and pointed out that fencing off half of the Earth was certainly a more efficient way to do it.
The Mathematician just laughed at them. He built a tiny fence around himself and said “I declare myself to be on the outside.”

Categories
Business Ekonomija

Hitrorez (some action required)

Prije nekoliko dana web site HITROREZ objavio je inventuru zakona, propisa, uredbi, mišljenja i svega ostaloga, a što je valjda ušlo u Začepi nos i ispuni formularhitrorez projekt (o hitrorezu sam pisao u nekoliko navrata, no za potrebe diskusije pročitajte tekst “Regulatorna giljotina neće uspjeti”). Ukratko, radi se o projektu kojeg je predložilo nacionalno vijeće za konkurentnost na temelju sjajnih iskustava drugih zemalja, a što je naš sveprisutni drIvo clockcollector Sanader proglasio svojom sjajnom idejom.

Imam svoje sumnje u uspjeh projekta, no hitrorez je ušao u fazu u kojoj je potrebna vaša pomoć i ako sada ne iskoristimo taj dosada neviđeni window_of_oportunity gubimo pravo na to da kritiziramo neuspjeh projekta u budućnosti.

Ono što morate napraviti je otići na hitrorez web site i pronaći zakone, propise, pravilnik ili mišljenje koje vas iritira i ispuniti prigodni formular i izreći sve što vas tišti. Ja sam već ispunio nekoliko stvari koje mene muče svakoga dana i nadam se da će netko biti dovoljno pametan da shvati što sam htio reći.

Mala je zamjerka na formular što se u njemu postavljaju pitanja na koja potencijalno nemate odgovor (primjerice “da li je ovaj zakon/propis usklađen sa stečevinom EU?” – kako da ja to znam?), i morate napisati svoje podatke (“znamo mi gdje vi stanujete”) a zašto oni trebaju nije mi jasno jer nema nikakve nagradne igre (koju su trebali napraviti i dijeliti nagrade za najbizarniji pravilnik, najkontradiktornije mišljenje ili naj_protuustavniji zakon – konkurencija bi bila ogromna ali bi se isplatilo…).

Anyway, po mojoj procjeni HITROREZ je jedini dobri projekt ove vlade u ovome mandatu i unatoč tome što ih teško mogu smisliti ovo je projekt koji vrijedi podržati i učiniti sve što je u mojoj/vašoj moći da on uspije.

Dakle, začepite nos i ispunite formular.

Misao dana:
Do something everyday that you don’t want to do; this is the golden rule for acquiring the habit of doing your duty without pain.

Categories
Business

Sunčano je danas na Hvaru

CNN (blog.hr da ga ne zamijenite s TV postajom) objavio je prije dva dana vrlo zanimljivi dioničarski ugovor kojime se regulira tzv. javno privatno partnerstvo između države i luksemburške ORCO u projektu Sunčanog Hvara.

Sunčani Hvar je jedna zanimljiva priča jer je na njemu zube polomio još i Slavko Linić 2002 godine kada je zbog pritisaka javnosti privatizacija morala biti obustavljena. Dolaskom HDZove vlasti sunčani Hvar se na fini način htio ugurati Škegrinom Quaestusu, da bi se ponovno zbog pritiska javnosti raspisao natječaj kojeg je dobio luksemburški Orco property group.

Po meni, najzanimljiviji dio cijele priče je u stvari to javno privatno partnerstvo. Naime, JPP nije hrvatski prizvod i to je model suradnje države i privatnog kapitala koji se koristi (osobito u europi) već godinama. No, najbitnija značajka svakog JPPa je da se ono odnosi uvijek i isključivo na neki javni interes društva, a to bi mogle biti škole, bolnice, vrtići, ceste, komunalna infrastruktura ili neka slična javna usluga. JPP se ne koristi u slučajevima poslovnih subjekata koji posluju na otvorenom tržištu, a Sunčani Hvar je definitivno takav primjer i stoga je tzv. JPP u Sunčanom Hvaru jedinstveni hrvatski proizvod. Ukratko, poanta JPPa je javni interes, i on mora biti jasno definiran – Sunčani Hvar je čisti ekonomski interes. EU posjeduje cijeli niz propisa koji reguliraju i definiraju JPP, a i hrvatska vlada je u više navrata diskutirala o tome te postoje čak i smjernice za JPP koje možete i sami pročitati i potom usporediti sa stanjem u Sunčanom Hvaru.

Orco je ovih dana krenuo u novu dokapitalizaciju društva što im je omogućeno dioničarskim ugovorom. HANFA je odobrila prospekt i ono što smatram da je netočno preneseno u medijima je tvrdnja kako je dokapitalizacija otvorena za svakog ulagača. U dioničarskom ugovoru jasno piše da jedino Orco smije upisati dionice – da li su se oni odrekli tog prava nije totalno jasno, ali ako su u osnovi kupili društvo za tako malo novaca, uz vrtoglav rast cijena nekretnina to bi s njihove strane bilo nerazborito. Bottom line cijele priče je činjenica da se u slučaju Sunčanog Hvara ne radi o JPPu, no isto tako u sam ugovor su ugrađene obveze koje država mora ispoštivati a koje direktno omogućuju Orcou da postane većinski vlasnik društva, te po isteku dioničarskog ugovora može slobodno istisnuti državu iz vlasničke strukture.

Pitanje koje bih ja postavio, a vidim da HSP i Tonči Tadić postavlja slično je slijedeće: koji je mogući motiv prodavatelja (dakle države) da napiše takav ugovor? Da li je to obećanje nekog političkog sponzorstva (gle koincidencije, ugovor s Orcom je potpisan u 2005 godini taman u vrijeme luksemburškog predsjedanja unijom??), ili je u igri neki novac koji je izmijenio neke džepove (i npr. omogućio kupovinu nekih ručnih satova)?

Misao dana:
Thieves respect property. They merely wish the property to become their property that they may more perfectly respect it.