Categories
Business Politika

Doing business 2009

Pisati o tim nekim svjetskim kriterijima koji nas stavljaju u neku relaciju s okolinom je već dugo vremena totalno depresivno. Jedan od, nazovimo to poznatijih kriterija je i ovaj “Doing Business”, kojeg sponzorira svjetska banka i koja se već godinama provodi, a kojeg ja jednako tako pratim već godinama. U izvješću za 2006 godinu bili smo impresivni 118 na skali od 155 zemalja, da bi za 2009 godnu bili 106ti na skali od 181 države (dakle, relativno gledano smo napredovali, jer je rep iza nas veći, no objektivno se i nismo baš pomakli).

Promatrajući nama okolne države, teško je ne primjetiti kako je na popisu Srbija ispred nas (nekih desetak mjesta), Slovenija i ostale zemlje okruženja koje već jesu u EU (Rumunjska, Bugarska, Mađarska) su odavno prešli u prvih pedesetak, dok Bosna kaska nekih desetak mjesta iza nas.

Okvirni pregled možete u PDFu pročitati ovdje. Svjetska banka od reformskih poteza u protekloj godini spominje jedino dozvole za gradnju, koje su navodno pojednostavljene, no istovremeno u prosjeku dodaju dvadesetak dana u trajanje procesa (zanimljivo, zar ne). Izvješće za 2007 godinu je svojevremeno napravilo veliku frku jer smo bili pali za nekoliko mjesta što su onda naši vladajući iskoristili kao kritiku metodologije (koja im je svejedno godinu dana kasnije dobro sjela kada smo napravili taj impresivni pomak za desetak mjesta). No u odnosu na prošlu godinu pomak iznosi impresivno jedno, jedino mjesto.

Anyway, čak i pod pretpostavkom da vrijeme do 2004 godine uopće nije postojalo, postavlja se pitanje da li sada već peta godina vladavine trenutne garniture mora pokazati neke napretke, ili su oni poput radova na Pelješkom mostu u cijelosti nevidljivi. Reforme kojima se prijeti nikako da se događaju, iako se cijelo vrijeme nešto dešava. Reforma državne uprave kasni, zakon o radu nikako da dođe na red, reforma poreznog zakona (osobito usklađivanje s EU za koje znamo da dolazi) nije tema diskusije. Famozni porezni broj navodno tek kreće 2009 godine (zakon čini mi se još vidjeli nismo), reforma pravosuđa je misaona imenica, a borba protiv korupcije je više pokaznog karaktera nego bio kakav stvarni napor.

Povoljni ekonomski vjetrovi našeg okruženja su okopnili i inflacija udara na naša vrata (na sreću, po Jandrokovićevom principu inflacija će na godišnjoj razini pasti s 8.5 na 6.5%), dok istovremeno industrijska proizvodnja stagnira a brodogradilišta koja su (kakva god bila) velike stavke na našoj vanjskotrgovinskoj bilanci – polako ali sigurno ostaje bez posla što je i ok jer im je onako u perspektivi privatizacija i promjena djelatnosti. Hipotekarna kriza koju svim silama amerika pokuša svladavati će se prije li kasnije preliti i na naše obale kroz različite manifestacije – no ono čemu se ja nadam je zauzdavanje potrošnje zbog čega će (napokon) i naša država morati stati pred zd i odlučiti što i kako dalje.

Izluđuje me nedostatak strategije i smislenog i dugoročnog djelovanja, impresionira me količina vatrogasnih mjera i napuhanog PR-a koji se pretvorio u formu vladanja, dok mi ostali valjda poput zaluđenih nogometaša sjedimo na stadionu i s velikim obožavanjem promatramo što naša reprezentacija radi na terenu.

Misao dana:
There is no pain, you are receding.
A distant ship’s smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move, but I can’t hear what you’re saying.

When I was a child, I caught a fleeting glimpse
Out of the corner of my eye.
I turned to look, but it was gone.
I cannot put my finger on it now.
The child has grown, the dream is gone.

I have become comfortably numb.

Categories
Business Politika Priroda i društvo

U zagrebačkom holdingu ništa nova

Jučer je u Narodnim novinama objavljen oglas o sklapanju ugovora između Zagrebačkog holdinga i tvrtke Medijska mreža. Malo više o tome možete pročitati na stranicama Business.hr-a, a tamo ima i demantij koji je odmah stigao.

Dakle riječ je o tome da je Zagrebački holding odlučio tiskati dvotjedne novine u impresivnoj nakladi od 400.000 komada i u najboljoj maniri zagrebačkog poglavarstva, cijeli je posao povjeren tvrtki koja postoji svega pet mjeseci, nema apsolutno nikakve reference (osim zanimljive kadrovske križaljke koja ih s jedne strane vodi do Milana Bandića, a druge prema vrhovima državne vlasti – unatoč tome što u tekstu demantija). Čisto da bi dobili perspektivu veličine posla, važno je naglasiti kako je riječ o poslu od impresivnih 10 milijuna kuna (a obzirom da se radi o holdingu, PDV tek treba dodati na tu cifru).

Meni je zanimljiva ta odluka jer grad Zagreb kroz svoj proračun i na razne druge načine već sudjeluje u medijskoj slici grada i to putem Z1 televizije, putem sufinanciranja Zagreb News-a (u izdanju Nacionala), suvlasništvom u Radiju 101, a vjerojatno još i na koji način. A da i ne spominjemo kako je svaki Bandićev korak ionako dobro popraćen u medijima. Ako se već odlučilo kreirate nove novine (za koje smatram da uopće ne bi trebale postojati), zanima me zašto nije napravljen natječaj, a u tom natječaju bi se moralo za početak potražiti idejno rješenje koncepta nove zagrebačke novine, a potom i sve ostalo. Nema niti jednog jedinog razloga zašto bi se nabava ovoga tipa i ove veličine investicije povjerila direktnom pogodbom dosada nepoznatoj tvrtci.

Kada već spominjemo novine, vrijedi spomenuti priču Zagrebačkog komunalnog vjesnika kojeg je do nedavno izdavalo Pučko otvoreno učilište a koji je nedavno (nakon desetljeća izlaženja) naprasno ukinuto (čemu je kumovao jedan naš drugi znanac koji se odaziva na ime Nenad Ivanković). Prema informaciji koju sam uspio naći na stranicama Novog Zagreba:

Umjesto Komunalnog vjesnika Zagrepčane će o radu gradske uprave od 1. rujna informirati novi dvotjednik Zagreb.hr. »Taj list imat će veću nakladu od Komunalnog vjesnika, a izgledat će suvremenije i bit će puno dostupniji Zagrepčanima«, kazala je na tiskovnoj konferenciji Poglavarstva u ponedjeljak pročelnica za obrazovanje i prosvjetu Jelena Pavičić Vukičević.
Za izlaženje dvotjednika koji nosi ime po internetskoj stranici Grada, porezni obveznici godišnje će izdvajati najmanje 3,5 milijuna kuna. »Zagreb.hr objektivno će informirati građane o događajima u Zagrebu, servisnim informacijama te radu Poglavarstva, Holdinga i Skupštine Grada«, objašnjava pročelnica Jelena Pavičić Vukičević….

…Komunalni vjesnik, koji se distribuirao samo u Holdingu, Poglavarstvu i Skupštini, tako odlazi u povijest. Svi djelatnici bivšeg Komunalnog vjesnika zaposlit će se u podružnici Holdinga AGM, a stići će i novinarska pojačanja. Tko će biti glavni urednik, još se ne zna.
»Ugovori novinara u Holdingu ostat će isti kakvi su bili u Komunalnom vjesniku«, kaže Pavičić Vukičević. »Koncept lista nije još gotov, no uskoro ćemo ga prezentirati, kao i glavnog urednika«, dodao je gradonačelnik Milan Bandić.

Dakle, ako i dalje pratite radnju, gore spomenuti projekt je zamjena za Komunalni vjesnik, no još je zabavnije kako su novinari komunalnog vjesnika zbrinuti (uvijek me bunila ta riječ jer ispada da ljude zbrinjavamo baš kao i otpad) unutar širokih skuta holdinga, dok se cijela priča prebacuje u ruke gore spomenute Medijske mreže (koja je očito s nekime premrežena).

Što se tiče glavnog urednika, ja imam prijedlog, naime Nenad Ivanković ima iskustvo na poziciji glavnog urednika, nedavno je ostao bez posla pa je slobodan i može ga se odmah zaposliti i što je najvažnije, uspio je srozati nakladu Vjesnika na povijesno niske grane pa će barem na taj način uštediti koju kunu ako ne već gradu onda barem zagrebačkom holdingu.

Misao dana:
Da ima pravde na ovome svijetu, Milan bi postavljao pitanja poput “Hoćete li i krumpiriće s time?”

Categories
Business Politika

Što se dogodilo dok me nije bilo?

Nema me petnaest dana i puno se stvari dogodilo, pa da sumiram u nekoliko crtica.

  • Uhapsilo Radovana Karadžića, promatrajući sada sve to skupa gotovo je nevjerojatno koliko je prostora dotični dobio u medijima, a da i ne govorimo o bizarnome dijelu cijele priče gdje se traže lokacije na kojima je ovaj govorio i rade intervjui s osobama koje mu onako neobrijanom nalikuju. Unbeliveable. Meni je osobno najzanimljiviji detalj u kojem Radovan tvrdi kako je uhapšen na autobusu u petak a vlasti kažu u nedjelju. Pitam se nije li netko naplatio pet milijuna dolara nagrade koliko je bilo ponuđeno za njegovo hvatanje?
  • Umro je i Dinko Šakić, a pokopan je u ustaškoj uniformi. Problematično u cijeloj priči je prostor koji je u medijima taj događaj dobio što me navodi do zaključka da je danas (još uvijek) najlakše pažnje i drame kreirati ako krenemo govoriti o ustašama i partizanima ili krenemo prebrojavati tko je ili nije hrvatski branitelj. Bojim se da takvom fiksacijom na prošlost nećemo predaleko stići.
  • Prekjučer je na TVu bio film “Laku noć i sretno” o američkom novinaru Edwardu R. Murrowu koji se u doba najžešće kampanje McCarthya usprotivio i preispitivao njegove odluke i poteze. Iako sam znao za Murrowa i ranije (dapače, i citirao ga u nekoliko navrata) film nisam pogledao i nadam se da su ga pogledali i barem neki naši novinari i dobili inspiraciju jer nam je očajno potrebna. Poanta novinara i izvještavanja nije samo u objavljivanju vijesti nego ima i puno dublju funkciju. Naši mediji tu funkciju ne obavljaju uopće ili je obavljaju loše, pa stoga nije niti čudo da “media coverage” gornja dva događaja zastrane u mjeri u kojoj su zastranili.
  • Dnevne novine su poskupile 1kn, to je skupa sa smanjenjem PDVa koje je nastupilo prije točno godinu dana ukupno 30%.  Nema stvarnog opravdanja za takvo poskupljenje. Ono što treba imati u perspektivi je to što je Agrokor svojevremenu kupio TISAK što je prošlo gotovo nezamijećeno i očito u nekakvoj vrsti dogovora između novinskih izdavača i Agrokora (a koji su nakon stečaja Tiska uz Adris postali većinski vlasnici ovog distributera novina), a nakon što je uletio u priču počela se mijenjati i unutarnja politika tvrtke što se manifestiralo posljednjim pritiskom na izdavače kroz promjenu strukture troškova distribucijske mreže. I dok se svatko može razvijati koliko god želi (i može), pitam se kako bi u svijetu prošla ovakva koncentracija maloprodajnih lanaca kao što je ima Agrokor kroz Konzum, Tisak i ostale tvrtke koje su mu u posjedu. Baš me zanima da li AZTN prati tu koncentraciju na temelju zemljopisnih pokazatelja i koliko teritorija pokriva određena tvrtka ili se govori o nekakvom financijskom udjelu ili ukupnom udjelu na pojedinom području.
  • Inflacija polako ali sigurno galopira, navodno imamo nekakvo povjerenstvo koje prati rast cijena (iako za to ionako postoji cijeli odjel u državnom zavodu za statistiku) i efekt takvog povjerenstva je doista ograničen, osim što nam je eto prije neki dan moj omiljeni ministar objasnio kako živežne namirnice doista nezaustavljivo poskupljuju. Da li je itko primjetio kako smo mi leaderi u negativnim vijestima, imamo najmanje stope rasta u regiji, najveću inflaciju i tome slično… Da li je to bjelosvjetska zavjera protiv nas ili jednostavno imamo nesposobne vladajuće?
  • Digla se i frka oko Thompsona. Moje je mišljenje kako je Thompson jednostavno lik koji je pronašao svoju tržišnu nišu i sada cijelo vrijeme hoda po rubu bez jasnog određenja da li on je ili nije za ustaštvo. U društvu u kojem pokop Dinka Šakića dobija ovakvu vrstu publiciteta, nije niti čudo da i različiti Thompsoni dobro prolaze kod publike kojom ovaj valjda predstavlja što bi to domoljublje trebalo biti. Naravno, Thompson je slobodan čovjek, poduzetnik i može raditi što želi sve dotle dok je to u okviru zakona, no jednako tako i lokalne sredine u kojima on ima namjeru održavati koncerte imaju pravo dozvolu dati ili uskratiti. Ono što se desilo u Umagu je vrlo jednostavno, no poanta je nekako svima promakla. Mesić nije bio taj koji je spriječio koncert nego je jednostavno rekao da ako bude koncerta on tamo neće doći – sasvim legitimna odluka, jednako kao što je i Umag trebao odlučiti što im je više u interesu.

Misao dana:
No one can terrorize a whole nation, unless we are all his accomplices.