Categories
Business

10 najvećih mitova o poduzetništvu

Naletio sam prije nekoliko dana na sjajan tekst na blogu Guy Kawasakija, pa sam zamolio originalnog autora Scotta Shanea da li mogu prevesti njegov tekst na hrvatski kako bi ga svi mogli pročitati. Scott Shane je profesor ekonomije na Case Wester Reserve sveučilištu gdje predaje poduzetničke studije (imamo li mi tako nešto kod nas?). Scott je napisao desetak mitova koje i argumentira, obzirom da se radi o američkim podacima kod nas sasvim sigurno postoji razlika u pojedinim statistikama, no problem kojeg Shane opisuje je apsolutno identičan. Ako se mislite baviti poduzetništvom, dobro pročitajte ovaj tekst:

  1. Treba puno novaca da bi se pokrenuo novi business. Nije istina. Tipična start-up kompanija zahtjeva svega oko 25.000USD za svoj start. Uspješni poduzetnici koji ne vjeruju da im je za pokretanje posla potrebno puno novca oblikuju svoju tvrtku tako da funkcionira uz malo novca. Oni posuđuju umjesto da plaćaju. Oni iznajmljuju umjesto da kupuju. I oni pretvaraju fiksne troškove u varijabilne, na primjer, plačajućiprovizije umjesto fiksnih plaća,
  2. Venture kapitalisti su dobro mjesto za potražiti start-up kapital. Ne, osim ako pokrećete biotehnološku kompaniju. Računalni hardver i softver, poluvodiči, komunikacija i biotehnologija uzima više od 81% svih venture kapital ulaganja, i 72% svih kompanija koja su dobila VC financiranje u posljednjih petnaestak godina. VC financiraju otprilike 3000 kompanija godiđnje, a samo jedna četvrtina njih je u seed ili start-up fazi. U stvari, šansa da tvrtka dobije VC kapital je 1:4000. To je lošiji koeficjent od onoga da ćete poginuti pod tušem.
  3. Većina business angela je bogata. Ako “bogat” znači da mora biti akreditirani investitor – osoba netto vrijednosti od 1 milijun dolara i godišnje ili godišnji prihod veći od 200.000usd ako je sam ili 300.000 ako je oženjen – tada je odgovor NE. Gotovo 3/4 ljudi koji pružaju kapital za startupe su ljudi koji nisu prijatelji, susjedi, zaposlenici ili obitelj ne sustižu uvjete za SEC akreditaciju.U stvari, 32% njih imaju prihode kućanstva od 40.000USD ili manje, a sedamnaest posto njih ima negativnu netto vrijednost.
  4. Start-upovi ne mogu biti financirani dugom. U stvari, dug je uobičajeni način financiranja u odnosu na kapital. Prema Federal Reserve’s Survey of Small Business Finances, pedeset i tri posto financiranja kompanija koje su stare dvije godine ili manje dolazi iz duga, a samo 47% dolazi iz kapitala. Dakle, mnogi podutetnici koriste dug umjesto (radije nego) kapitala za financiranje svojih tvrtki.
  5. Banke ne kreditiraju start-upove. Ovo je još jedan mit. Ponovno, Federal Reserve podaci pokazuju kako banke pružaju financiranje za šesnaest posto tvrtki koje su stare dvije godine ili manje. Dok se šesnaest postotaka možda ne čini puno, to je i dalje tri postotka više od prvog slijedećeg izvora – trgovačkih kredita – te je veće od mnogih drugih izvora o kojima svi govore: prijatelji i obitelj, business angels, venture kapitalisti, strateški investitori i državne agencije.
  6. Većina poduzetnika započinje business u atraktivnim industrijama. Tužno, upravo suprotno je točno. Većina poduzetnika odmah kreće prema najgoroj mogućoj industriji za startupe. Odnos između broja poduzetnika koji pokreću business u industriji i onih koji propadaju je 0.77. To znači da većina poduzetnika pokreće posao u industriji u kojoj imaju velike šanse propasti.
  7. Rast startupa ovisi više od talentu poduzetnika nego na businessu kojeg je odabrao. Žao mi je da uništavam ego, no odabir industrije u kojoj ćete poslovati ima ogroman efekt na šansu da će posao uspjeti. U posljednjih dvadesetak godina, oko 4.2% svih startupa u računalnoj i uredskoj industriji uspjelo je doću na popis 500 najbrže rastućih privatnih kompanija u americi. Samo 0.005 posto startupa u hotelskoj i motelskoj industriji i 0.007 posto startupova u industriji hrane i pića uspjelo se probiti do top 500. To znači da su šanse da se probijete na top 500 otprilike 840 puta veće ako pokrenete tvrtku koja se bavi računalima, nego tvrtku koja ima motel, hotel ili restoran. Ne postoji ništa što je bilo tko drugi otkrio o talentu poduzetnika, a da ima veći utjecaj na razvoj novog businessa.
  8. Većina poduzetnika je financijski uspješna. Sorry, ovo je još jedan mit. Poduzetnici stvaraju mnogo bogatstva ali je ono nejednako raspoređeno. Tipični profit kojeg ostvari direktor-vlasnik je 39.000USD godišnje. Samo gornjih deset posto poduzetnika zarađuje više od svojih zaposlenika. A tipični poduzetnik u pravilu zarađuje manje novaca nego što bi inače zaradio da radi kod nekog drugog.
  9. Mnogi startupovi postignu ciljeve rasta prodaje koje traže investitori. Niti približno točno. Od 590.000 tvrtki s najmanje jednim zaposlenim koliko ih je godišnje osnovano u americi, podaci US censusa pokazuju da manje od 200 dostignu 100mil USD prodaje u šest godina koliko venture kapitalisti navodno traže. Oko 500 tvrtki dostignu 50mil usd prodaje koje spominju sofisticirani anđeli poput onih Tech Coast Angels i the Band of Angels. U stvari, samo 9.500 kompanija dostignu 5mil usd prodaje u toliko vremena.PO
  10. Pokretanje businessa je lagano. Nije, i većina ljudi koja pokrenu posao ne uspiju u tome. Sedam godina nakon početka procesa, samo jedna trećina poduzetnika ima tvrtku s pozitivnih novčanim tokom većim od mase plaća i troškovima vlasnika u periodu većem od tri mjeseca za redom.

Eto, to je to. Za puno razumijevanje ipak preporučam da pročitate i engleski tekst na gornjem linku da ne bi bilo da se nešto pogubilo u prijevodu. Statistički podaci koji se ovdje navode odnose se na ameriku i naravno da kod nas ne vrijede, no na jednom visoko kompetitivnom trižištu poput amerike situacija je krajnje kristalizirana i principi bi morali funkcionirati i kod nas. Napominjem “morali” jer se neke stvari kod nas događaju sasvim drugačije, a pojedine kategorije (poput venture kapitalista i business angela) su gotovo nepoznate. Ne znam kako vama, no meni je ovaj popis mitova bio iznenađenje (a ne bi smio biti).

Misao dana:
To open a shop is easy, to keep it open is an art.

Categories
Business

OPTIMAlno o telekomu?

Slijedi jedan neuobičajeni tekst za ovaj blog. Odmah da napomenem niti sam financijski stručnjak da mogu kvalificirano diskutirati o ovome pitanju niti se pretvaram da razumijem cijelu priču, pišem onako kako je ja vidim i kako se to već piše na drugim mjestima, na temelju ovog teksta ne smijete donijeti nikakvu financijsku odluku i sve morate uzeti s rezervom, a također napominjem da ne posjedujem nikakav meni poznati financijski interes niti dionice ili obveznice tvrtke o kojoj pišem (ali posjedujem dionice konkurentnskog telekoma). Dakle, sve što ovdje pročitate ide na vlastitu odgovornost (vašu, ne moju).

Ovih dana događa se još jedan u nizu IPO-a, i to ovaj puta Optima telekoma. O tome se intenzivno piše na različitim forumima (ja sam se konkretno zakvačio na poslovni dnevnik i mojnovac). Dobro pročitajte ono što tamo piše jer ima zabavnih stvari, a neki koji zaključci su dolje.

Ima nekoliko elemenata zašto je ovaj IPO zanimljiv, ja ću vam iznjeti parametre pa svoje zaključke donosite sami:

  • Optima telekom je visoko zadužena tvrtka, što je donekle i razumljivo jer se govori o tehnološkoj tvrtci velikog rasta u industriji u kojoj morate puno ulagati. Veliki dio dugovanja Optime je prema Zagrebačkoj banci i njoj povezanim tvrtkama. Ako sam dobro pročitao, tijekom slijedeće godine oni bi morali vratiti oko 190mil kuna kredita samo prema ZABAi. Optima je zbog visokog ulaganja i nepostojanja kritične mase korisnika u gubitku i očekivani prihodi u slijedećoj godini ne mogu pokriti povrat (ako vas zanima, čitajte bilance i prospekt).
  • Zanimljivo je i da je ZABA aranžer IPOa. Dakle ista tvrtka kojoj je Optima dužna je i aranžer izdanja (sukob interesa mi pada na pamet u ovome slučaju).
  • Cijela transakcija nije čisti IPO, naime po mojem shvaćanju IPO bi morao biti kada izdajete nove dionice, no u ovome slučaju (baš kao i u slučaju Magme i Atlantica) samo dio dionica su novo upisane dionce, a dio je postojeći vlasnički udio nekog od vlasnika.
  • IPO se događa u dvije faze, u prvoj fazi nove dionice su upisivali vlasnici obveznica Optima telekoma. Zašto bi nosioci obveznica upisivali dionice (dakle mijenjali dug za vlasništvo) ako im obveznice donose garantirani prinos dok im dionice sigurno neće donijeti dividendu any time soon (po priznanju samog predsjednika uprave Optime)?
  • U drugoj fazi svatko može kupiti i tada se jedna dionica nominale 10kn prodaje za preko 200kn. Ovo je zanimljivo iz dva razloga. Malena nominala dionice je interesantna jer ćete lakše pristati platiti 12kn za dionicu od 10 nego 120kn za dionicu od 100 (čista psihologija, nema nikakve veze sa stvarnom vrijednošću dionice). Drugi zanimljivi detalj je da je jedan od suvlasnika Optime nedavno (zadnjih nekoliko mjeseci) bio dokapitalizirao Optimu sa određenim brojem dionica vrijednosti 10kn, da bi također dio tih dionica sada bile na prodaji po 20+x većoj cijeni (čime ne samo da je vratio fizički iznos svoje dokapitalizacije nego još i napravio nekakav plus).

Eto, to bi ukratko bilo to, manje više svi detalji koje smatram bitnima i sada u stvari dolazimo do onoga zašto sam ja i krenuo ovo pisati. Naime, po svojoj definiciji ova dionica će ući u prvu kotaciju burze i postati blue chip dionica. Da li ona ima dugoročno pozitivne perspektive ili ne manje je bitno, no u ovome času mislim da financijski podaci ukazuju na to da se radi o prezaduženoj tvrtci koja svoje obveze ne može servisirati bez injekcije kapitala.

Da se to događa od strane privatnih i fizičkih osoba na burzi s time ne bi imao problema, dioničarstvo je rizičan business i svatko može po svme nahođenju investirati u što god on želi.

Ono što me uznemirava je najava koja se može pročitati između redova, da će dio dionica otkupiti neki od obveznih mirovinskih fondova; primjerice, može se desiti da dobar dio dionica upiše mirovinski fond zagrebačke banke. Dakle, novcem za mirovine kupuju se dionice koje nisu nužno prvoklasne no zbog jedinstvene situacije u kojoj se Optima nalazi može se lagano dogoditi da će se donekle rizični plasman ZABAe prema Optimi podmiriti kupovinom udjela od strane fondova.

Evo, to je moj problem s ovom transakcijom.

Spreman sam na lavinu drvlja i kamenja koja neminovno slijedi.

Misao dana:
Television has made dictatorship impossible but democracy unbearable.

Categories
Blog Business

Applied ceramics (epilog?)

Piše Cronomy o tome kako se danas otvara pogon Applied Ceramics-a u Sisku. O Applied Ceramicsu sam ja pisao u veljači 2006 godine i zanimljivo je da se oko te priče iskristalizirala zanimljiva rasprava (koja je trajala dugo nakon što je tekst napisan).

Moja osnovna zamjerka je bila ta što je bilo rečeno kako će se uložiti 60mil kuna (12mil USD – tada je tečaj bio nešto povoljniji za USD) te da će zaposliti 150-200 zaposlenih. Neshvatljivo mi je da bi jedna high-tech investicija imala toliko zaposlenih i toliko malo ulaganje po zaposlenome pa me strašno zanima gdje je greška nastala (ili je to doista moguće).

Anyway, ako netko iz Applied Ceramicsa ovo čita, rado bi ih posjetio i pogledao pogon i što to točno rade.

p.s. kada smo već kod toga, da li sam ikada spomenuo Cronomy ili taj link ljubomorno čuvam za sebe? Svakako posjetiti -> nepoznati netko iza ovog linka piše zanimljive i dobro argumentirane ekonomske analize (s kojima se počesto ne slažem, ali ja nisam školovani autoritet za to pa se mene niti ne pita) i ako ste voljni čitati takve dokumente i vidjeti malo stručniju perspektivu na naše svakodnevne probleme, onda je Cronomy mjesto na kojem takvo znanje trebate tražiti

Misao dana:
WFT-II was the only British software company that could be mentioned in the same sentence as such major U.S. companies as Microsoft or Lotus. The sentence would probably run along the lines of “WFT-II, unlike such major U.S. companies as Microsoft or Lotus …” but it was a start.