Sve o blogu, blogiranju, blogerima i blogosferi (domaćoj i stranoj)
Pronašao sam još jedan ne baš toliko domaći blog ali i dalje čitak, a koji se bavi businessom, uglavnom elektronskim i povezanim s tehnologijama, no vrijedi pogledati. U posljednjem postu, biznisblog se bavi time kako započeti elektronski business (via borja), vežite pojaseve i pripremite putovnice jer vas ovaj link vodi preko naše istočne granice.
Misao dana:
National borders aren’t even speed bumps on the information superhighway.
Piše Anderlon kako nije zadovoljan novim redesignom Borjinog sitea. Borja je inače slobodni novinar koji surađuje s više novina, a koji ujedno posjeduje i pravi pravcati web portal koji se ulogorio na internetu pod imenom borja.org.
Što se tiče dizajna na internetu, a ovdje ne govorim o nekom umjetničkom ili estetskom aspektu priče nego o onom ergonomskom, dakle kako je nešto posloženo i koliko je sve logično za korisnika postoje u principu dva moguća pristupa. Jedan pristup je onaj po kojem sve skupa mora stati na jedan ekran. Tipični primjeri takvih siteova su iskon, tportal, vip, index pa tako i borja.org – ono što je zajedničko tim siteovima je da su to u pravilu portali koji su na vrlo malenom prostoru pokušali strpati veliku količinu informacija uz donji minimum sadržaja. Dakle naslovnica tih siteova je u principu nekakvo “skladište” linkova koji vas vode dalje na konkretni sadržaj.
Drugi koncept je onaj koji u principu odgovara blog formi i kojeg već godinama zastupa primjerice monitor.hr. A po kojem su informacije opsežnije, poredane obrnuto od kronološkog redosljeda (dakle najnovija na vrhu) i to su stranice kroz koje (kako kaže anderlon) morate scrolati a ne kliktati.
Kada ja pogledam popis siteova koje dnevno pratim kroz svoje bookmarke, doslovce svi do jednoga su izvedeni u ovoj drugoj varijanti (ok, uz izuzetak borje.org koji je donekle na pola puta između jedne i druge forme). Dakle, meni je prirodnije pogledati stranicu koja je opsežnija sadržajem i kroz koju moram ići ili scrollom ili sa pgUp ili pgDown tipkama, nego portalska forma po kojoj moram kliktati (ok, povremeno pogledam i index radi obavezne doze žutila).
To radim zato jer znam da je stranica na koju stižem relevantna za moj interes, i unaprijed očekujem da će informacija koja me interesira biti na stranici koju posjećujem.
Neki siteovi, uglavnom ovi portalskog tipa, imaju toliko česta osvježavanja i toliko međusobno različitih sadržaja da je njihova organizacija u stvari jedina logična – dok blogovi (kao najsporiji oblik permanentnog osvježavanja) odnosno siteovi poput monitora to rade u jednom ugodnijem ritmu.
Iskreno, mislim da je i jedan veliki dio razloga za upravo ovakvu organizaciju sitea i to što na našem malenom tržištu postoji vrlo ograničeni broj web CMS (Content Management Server ili server za serviranje sadržaja) aplikacija koje se nude, tako da vlasnici domena u stvari i nemaju previše izbora oko toga što će staviti na svoju stranicu, osim ako se opredijele za neko inozemno rješenje (za koje najčešće unutar kuće nemaju support osoblje) ili ga odluče raditi sami (što je sizifov posao, osim ako ste ISP).
I za kraj, posjetite Metafilter, web site blog tipa koji donosi brdo brzih linkova s minimumom objašnjavanja na različite sadržaje po internetu.
Koja forma Vama više odgovara, portalskog tipa (ala Iskon/Index/VIP) ili blog forma (ala Monitor)?
Misao dana:
You know, somebody actually complimented me on my driving today. They left a little note on the windscreen which said, ‘Parking Fine.’
Ulovili su me (ponovno) sinusi, završio sam kod doktora koji mi je gurnuo neke metalne štapiće (premda su to iz moje perspektive bile šipke) valjda do malog mozga, dobio sam lokalnu anesteziju (kaže doktor “kokainsku” – zvuči mi jako ilegalno :) i nakon cijele priče osim nekolicine uputnica dobio sam i cijelu malu vrećicu lijekova, kapljica i prašaka kojima moram ispirati nos, natapati bronhije, drogirati sinuse i općenito suzbijati bolove koji me razdiru na komadiće.
Imam četrnaestogodišnje iskustvo s glavoboljama (i to glavoboljama koje se i na seizmografu mogu zabilježiti) tako da mi koncept bola nije nepoznat, ali ovo je sasvim novo poglavlje.
Moj prijatelj Arsenyev kojeg sam nagovorio na blogiranje malo je zastao s pisanjem jer su ga navodno neki komentari izbacili iz takta (to su mi drugi rekli/natipkali, nemam first_hand informaciju). Njegov prekrasan putopis, u stvari mali književni ep Putevima Dersu Uzale možete pročitati u dvadeset nastavaka na Bestseleru (link je s desne strane) i bilo bi dobro da svratite do njegovog bloga i ostavite mu koji komentar i pisamce podrške. On ima puno toga za reći i moram priznati kako je meni ukazao na cijeli niz čudnih načina da se sagleda ista stvar, što me jako iznenadilo jer sam obično ja taj kojem na pamet padaju u najmanju ruku čudnovate ideje.
No, ne spominjem Arsenyeva uzalud. Da ne kompliciram previše, u nekoliko emailova smo se dopisivali o amerikancima i činjenici kako im je Brokeback mountain sasvim sigurno kolac u srcu njihove kulture i uopće državnog poretka. Pronašao sam čak i nekoliko sjajnih parodija na Brokeback mountain trailere (koji su neslavno pobrisani s arhive mracnogbloga s blog.hr-a), a jučer sam pak naletio na jedan također sjajni link s fotogalerijom lego kockica s motivima iz brokeback mountain-a. Link je ovdje.
Jutros sam bio i u poreznoj i ekipa je (ponovno) psovala na sve strane jer sam im PDV obrasce poslao internetom umjesto u papirnatom obliku. Uputio sam ih na njihovu informatiku i to nisu baš dobro primili. I really could not care less.
Misao dana:
“The president said we must continue to find new sources of oil. The only place he doesn’t want any drilling, ‘Brokeback Mountain.'” —Jay Leno