U posljednjih nekoliko dana ne samo da pišem loše tekstove nego to radim i neredovito. Naime, puno vremena trošim na neke radne zadatke u uredu, no (objektivno) puno više vremena, osobito onoga koje je inače podređeno mračnom blogu trošim na bestseler.
Bestseler je za one koji nisu znali Blogerski online magazin koji je nastao prije nekoliko mjeseci, a čiji je cilj okupljanje blogera koji pišu kvalitetnije i ozbiljne tekstove. Poanta priče je bila u tome da je nekolicina ljudi (a koje gura Jesus Quintana) odlučilo malo se grupirati kako bi se izdigli (ili pomaknuli, kako to već zaželite opisati) s raznih lista koje se mogu viđati po domaćim blog servisima. Bestseler nije niti alternativa blog servisu (jer je uvjet da bi bili dio Bestselera da imate svoj samostalni Blog), niti je to ekskluzivno društvo čiji su članovi uklesani u kamen i koji se na ulici kada se sretnu raspoznaju po tajnom rukovanju. Bestselerovci su ekipa koja želi okupiti kvalitetnije sadržaje na jednome mjestu kako bi potencijalni čitatelj imao jednu adresu na kojoj može pronaći sadržaje koji ga zanimaju, umjesto da se snalazi na nekoliko blog servisa u dugačkim popisima fresh, almost cool i cool blogera (ili kako se to već zove na drugim blog naslovnicama). Ukratko, intencija bestselera je da okuplja relevantne blogere za relevantnu publiku.
Anyway, u posljednjih desetak dana je Bestseler napravio preobrazbu sa svoje početne izvedbe na ono što smo nazvali Bestselerom 2.0, te smo skrenuli u smjeru blogerske mreže, a nju smo pak oformili na način koji je sličan uzorima blogerskih mreža iz inozemstva. Mislim da smo time postali prva blogerska mreža u hrvata i sasvim sigurno se na našem Blogroll-u nalazi velika većina istaknutijih blogera. Bestselerovo 2.0 je ujedno i asocijacija na famozni web 2.0, što je ukratko opis koncepta u kojem se razni autori samostalno organiziraju u mreže i time daju socijalnu dimenziju internetu, i dok mnogi pišu o webu dva nula – Bestseler je jedan od rijetkih primjera weba 2.0 na hrvatskom internetu. Ako to do danas niste učinili, svakako posjetite Bestseler, prvu hrvatsku blogersku mrežu.
Imam i jedan drugi web dva nula site koji mi se u staru iskreno činio kao čudna ideja (sorry Borja), no kroz zadnjih nekoliko dana proučavanja njegovog novog projekta, web sitea dvanula.com skužio sam kako koncept očigledno funkcionira. Na dvanula možete dakle konfigurirati svoje feedove i sami kreirati svoju naslovnicu. To samo po sebi možda i nije toliko uzbudljivo jer je to servis kojeg možete pronaći i na drugim mjestima, no ono što je zabavno je to da korisnici mogu odlučiti podijeliti svoje izvore s drugim korisnicima, pa tako bilo tko može primjerice pogledati moj blogroll koji sadrži nekih 20-30 blogova koje pratim (svi do jednog strani). Ovo je jako zabavno jer možemo jedni drugima gledati u bookmarke što je mislim jako važno jer obzirom na specifičnost našeg položaja i jezika nismo u mogućnosti na isti način koristiti vanjske razvikane servise koji nude iste ili slične stvari. Naša zemljopisna lokacija, dakle naš hrvatski komadić internet nekretnine nije adekvatno zastupljen na tim mjestima i stoga je iznimno važno da postoji domaći servis koji će omogućiti traženje i kreiranje siteova. Slično poput Bestselera, i dvanula omogućava prepoznavanje relevatnih sadržaja za relevantnu publiku, pa su stoga ta dva sitea jako slična iako naizgled nemaju ništa zajedničkoga. Obzirom da znam ponešto u unutrašnjosti dvanula znam i za neke nove mogućnosti koje će uskoro krenuti i bolje vam je da kreirate account tamo odmah jer će se pitati jednog dana tko je bio zadnji u redu!
Usput rečeno, napisao sam i jedan osvrt na situaciju koja se događa u sada već zatvorenoj Tvornici Duhana Zagreb. Bacite pogled na Bestseler i neće vam biti žao, a isto tako, bacite pogled i na komentare i male gravatare koje si možete pribaviti, a isto tako pogledajte kako će se upravo ovaj tekst totalno automatski pojaviti kao komentar na tekstu kojeg sam upravo linkao. Ping i Trackback su tehnički štosevi koji omogućavaju da kroz svoj post na mome blogu komentiram neki drugi post na nekome drugome blogu, a da to čitatelji mogu vidjeti i pratiti slijed diskusije kroz više web siteova. Ping i Trackback su funkcije koje su sastavni dio web dva nula koncepta i koji omogućavaju povezivanje blogera (pa makar kroz diskusiju) i to je jedna od kritičnih funkcionalnosti koja bi hrvatsku blog kulturu mogli odvesti na sasvim novu razinu; pošaljite mail svom blog webmasteru da implementira ping i/ili trackback.
Misao dana:
Trin Tragula – for that was his name – was a dreamer, a thinker, speculative philosopher or, as his wife would have it, an idiot.
25 replies on “sorrow… (8:46, Pink Floyd, A Momentary Lapse of Reason, 1987)”
Meni se taj ping i trackback ne dopadaju. Ideja je ok, ali trebala bi biti nekakva drugačija implementacija koja ne bi zahtijevala klikanje i odlaženje na druge stranice već bi se sav taj sadržaj pratio na jednom mjestu.
Npr. TechCrunch ponekad zna imati putno pingova i trackbackova na nekoj temi i tek pokoji komentar. A oni koji pingaju i trackbackaju rade to samo zbog toga da dovuku ljude na svoje stranice.
gle, može biti ali je to svejedno nužna stvar; imaš i spamanja u komentarima pa eto i dalje ih imamo, svaki pomak nosi svoje rizike i nove probleme; to je cijena napretka
“Meni se taj ping i trackback ne dopadaju. Ideja je ok, ali trebala bi biti nekakva drugačija implementacija koja ne bi zahtijevala klikanje i odlaženje na druge stranice već bi se sav taj sadržaj pratio na jednom mjestu.”
– mislim da ovo ne bi moglo proći kod sajtova koji imaju reklame.
Nemam pojma hoce li moj komentar tamo osvanuti kod tebe ovdje, ali ja cu izrecisvoju ojadjenost i ovdje.
Kakav je to j*** mrak.org kad ja moram plaziti po hrpi raznoraznih virtualnih skladista da bih skupio par tvojih postova.
Ili drugim rijecima, koju … sluzi vlastita domena ako se na njoj ne mogu procitati svi uratci odredjenog blogera?
Iliti koji ce ti … svi ti oblaci tagova i slicne kerefeke kad ja za mjesec dana necu moci naci tvoj post o tdzu i tdr-u?
Naime, (upravo sam provjerio) taj post nije tagiran (ili tagan???) na ovom siteu i kad ga budem trazio poljubit cu vrata.
Daj se (doslovno) saberi na nekom mjestu i reci mi gdje je to. Ovako stalno otkrivam neke tvoje interesantne postove od po par dana stare, a svaki dan dolazim ovdje vidjeti sto ima novo … zbilja nije fer …
Osobno (i nadam se konstruktivno, premda fatalističko) mišljenje: Bestseler po meni nema smisla. Nema centralne teme, a blogeri koji sudjeluju ne daju sve od sebe – najbolje teme, čini mi se, obrađene s najviše truda, ipak se nađu na njihovim blogovima. Razlog zbog kojeg čovjek posjeti Wolfwooda je zato što on opsesivno prati jednu temu – znam što ću tamo naći i kako napisano. Bestseler oponaša relikviju mjesečnika “za sve pomalo”. Lebowski, primjerice, kao i “kod sebe doma”, piše priče s jakom autobiografskom notom. To radi i na svom blogu – u čemu je razlika? Ako postoji publika, zašto ne bi bilo moguće prikupiti te segmente s raznih strana i predstaviti ih skupa?
No, to je samo moja perspektiva. Odakle mi ta perspektiva? Prije svega, ne posjećujem svaki dan više blogova. Podignem RSS agregator i instantno imam pregled nad time što je novo. Od nekih pročitam sve, od nekih pročitam samo ako je tema koju nisam već žvakao dvjesto puta ili me zanima hrvatska perspektiva. Tako da, već imam jednu adresu na kojoj nalazim sadržaje koji me zanimaju – blogeri su mi u RSS feedu. Ovako samo moram čitati jedan feed više, u kojem – i ovo je ključni moment – VIŠE nije transparentno koga čitam, što me automatski odbija. Bilo bi bolje da su imena u feedu i/ili da svaki autor ima svoj feed, što bi onda opet dovelo situaciju na početak, jer bih jednostavno formirao feedove za autore od njihovog bloga + njihovog doprinosa bestseleru.
A glede dijeljenja bookmarka, to je del.icio.us doveo do perfekcije. Pratim, recimo, ognjena (http://del.icio.us/ognjen), ali primam i njegov inbox, odnosno pratim sve koje on prati (http://del.icio.us/inbox/ognjen). Moguće je pratiti teme – operacionalizirane kao tagove (http://del.icio.us/tag/linux), teme kako ih vidi netko specifičan, ili odvojenu temu kako je vidi horda koju netko prati. Sve je te kombinacije moguće primati kao RSS, a feedove možeš licencirati i embeddati u bilo što. To je (IMHO) savršena infrastruktura.
Nadam se da sam rekao štogod korisno i da nisam previše srao.
@neutrino: postovi koje sam pisao o TDR/TDZu su napisani za bestseler i nisu objavljeni na ovome blogu (moj je trenutni stav da se sadržaji ne smiju duplicirati i sav moj opus na bestseleru se može pretražiti na isti način kao i na ovome mjestu, s time da u arhivi između ostaloga postoji i pretraživanje po autoru); tagirani su postovi koji su nastali nakon mog prelaska na samostalnu domenu, te određena količina starijih postova, na ovome mjestu se nalaze svi postovi nastali nakon rujna 2005 (i mislim nekoliko starijih jer su meni važni), baš svi postovi su kategorizirani i sve postove se može pretraživati tražilicom. na mracniblog i dalje objavljujem no tamo objavljujem uglavnom neozbiljne stvari, šale, odabrane video spotove i tome slične sadržaje; svakako preporučam da staviš i bestseler na tapetu jer je to (barem mislim) jedan sjajan site čiji puni potencijal tek dolazi
“no, pitanje na koje nisi odgovorio je kako ćeš pronaći nove ljude, autore, blogere, siteove ako ne koristiš servise/siteove poput bestselera i to je meni ključno pitanje?”
Istina. Obično ih nađem putem međusobnih veza – ljudi se komentiraju međusobno, većina ima u sidebaru neke linkove, a html je stvoren za to da se kod obrađivanja neke teme uz, recimo, opisivanja dvije različite perspektive te teme, daju linkovi na blogove koji te perspektive podržavaju. Ne mislim da bi KOMPLETAN sadržaj trebalo gurati kroz RSS; ja volim različite dizajne weba i ne želim si pretvoriti cijeli web u sučelje agregatora, a osim toga glede bandwidtha bi bilo preblesavo. Dakle, kad kliknem na neku temu koja me zainteresirala, još uvijek dođem do stranice – sa sidebarom i komentarima i svime što uz to ide.
Dobro si rekao, Bestseler radi urednički posao. No uz ponuđenu tehnologiju, meni je to postalo suvišno. U pravu si potpuno, međutim, kad kažeš kako mali postotak ljudi koristi web na takav način – to su prije optimizacije utroška vremena kod mene, koji sam očito zabrazdio.
nekakvo minijaturno i non_scientific istraživanje je pokazalo kako nekih 10-12% ljudi (u hrvatskoj, tj. oni koji prate blogove, odnosno onih koji prate taj jedan blog koji je imao anketu) koristi RSS, gledajući statistiku od mrak.org uočavam da imam nekih 20% serviranih stranica kroz feedove (ali opet, ne mogu reći koliko je od tih feedova nastalo od agregatora tipa dvanula ili feedburnera ili čega već drugoga (including bestseler koji feedove osvježava svakih sat vremena)
dakle, kada bi bilo sve tako kako ti kažeš, i dalje imamo 9x toliko čitatelja koji ne funkcioniraju na taj način
no, pitanje na koje nisi odgovorio je kako ćeš pronaći nove ljude, autore, blogere, siteove ako ne koristiš servise/siteove poput bestselera i to je meni ključno pitanje?
bestseler radi umjesto tebe dio uredničkog posla, i ako postoji odgovor zašto onda je to upravo to
p.s. glede imena autora u feedu, iskreno; ne pratim RSS pa nisam niti vidio, ali ću ga svakako modificirati kako bi i autor bio uključen
Na Bestseleru se ima svasta za procitati. Zasigurno bez ikakve konkurencije najbolji blog site na hrvatskom. Ali slazem se s Neutrinom. Zasto ja moram hvatati mracnog, anarhiju, … po raznim siteovima.
Profiliranje ne vidim, osim na nivou da ste kvalitetniji urednici od onih s blog.hr-a. Samo, beauty is in the eye of beholder. Uz to sto nije tematski organiziran (OK, znam da mogu koristiti kategorije, tagove, itd), negativna strana Bestselera je da JQ vrlo rijetko pise tekstove o politici (a bilo je antologijskih).
@goran: iz odgovora zaključujem kako ipak surfaš okolo tražeći nove sadržaje i ja iz nečijeg RSSa teško da bih pronašao neke od izvora koje svakodnevn pratim; nadalje bitno je imati rješenja poput dvanula jer sadržaj koji je relevantan nama ovdje ne može biti relevantan na siteu tipa technorati ili delicious, ako razumiješ što želim reći – može biti da si ti pronašao jednog, dva ili pet ljudi koji filaju te bookmarke; no što kada bi imao agregirane, kategorizirane i po nekoj popularnosti ; kladim se da bi pronašao desetine/stotine .hr siteova za koje inače nilkada ne bi saznao
RSS je genijalan alat za neke stalne stvari (poput ovog mojeg blogrolla kojeg posjetim svaka dva-tri dana u cijelosti), ali to je to; novi site neću dodati zbog RSS feeda; moram posjetiti site
@winston: obećajem da ću ganjati quintanu da piše, ja taman za sutra pripremam jedan alternativni pogled na pretvorbu i privatizaciju prepun subjektivnih ocjena, djelomičnih istina i totalnih dezinformacija
Ono sto zelim reci sadrzano je u kometaru na jedan od Mracnih blog ova od prije 2 mjeseca. Naime:
Tvrtka Applied Ceramics namjerava u Sisku za dvije godine otvoriti tvornicu za proizvodnju čipova, vrijednu 60 mil. kuna, koja će zaposliti 150 do 200 radnika. Tvrtka je za svoju investiciju dobila zgradu nekadašnjeg instituta poduzeća Metalac, vlasništvu bivše Željezare Sisak, a već je počela s edukacijom dijela zaposlenika.(V,11)
Ulovilo me ovo “150 ili 200 zaposlenika”, naime samo letimičnim pregledom njihove web stranice moguće je uočiti kako se firma (barem naizgled) bavi visokom tehnologijom a ne kopanjem kanala. I sada ako uzmemo vrijednost investicije od 60.000.000 kuna i podijelimo to sa prvospomenutih 150 djelatnika ispada da je vrijednost investicije po zaposlenome oko 400.000kn. 400.000kn (ili po starome 100.000 DEM) je premali iznos novaca za kreiranje jednog radnog mjesta, osobito u visokokonkurentnoj, automatiziranoj i vrlo skupoj visokoj tehnologiji.
Primjerenija brojka je 15-20 zaposlenih, a sve do negdje 40-50 ću proglasiti realnom brojkom.
Živi bili pa vidjeli.
Perin komentar (svojevrsna ispravka pogresnog navoda):
Glavna stvar da je Mracni bloger dao link na stranicu famozne Applied Ceramics (http://www.appliedceramics.com/) koja se doduse tako zove ali uopce nije ona iz izvorne vijesti. ispravna adresa je http://www.aceramic.com/. Razlika je nebo i zemlja i to u koristi ove druge (ispravne).
Nis drugo samo to; malo vise paznje, a manje povrsnosti, ne sad kako kakva pridika, vec samo malo zacina kada se govori o tako uzvisenim ptianjima kao sto su privatizacija, i sta se vec sve govori, a zeli se biti antologican ;-)
porezne brojeve im doista nisam uspoređivao; ne mislim da je krivi url bilo što promijenio na točnosti tvrdnji, no iznimno cijenim pažljive čitatelje
Stara navika pisanja naslova se povremeno vrati, ha? :)
Biljezim se sa stovanjem, ali mi je s jedne strane malo zasmetalo (lazem, zasmetalo mi je puno) olako omalovazavanje konkretnog ulaganja i onda cavrljanje o privatizaciji.
Ovo u Sisku i ova stvar sa g. Serticevom firmom iz USA je stvar koja ni u kom slucaju ne bi trebala izazivati ovakve provincijalne i malogradanske priupitalice. Umjesto da se stvar prigrli bez nekakve pretjerane euforije vec cisto kao nevjerojatna sansa da se radi u vrhunskoj tehnologiji, stvar se svodi na vijest na kakve smo na zalost navikli od nasih em medija em nitelektualaca – gdje vise ni pisana ni izgovorena rijec (a kamoli kakav blog) nemaju nikakvog znacenja.
@dr. strangelove: da, patim zbog toga big_time, no ovo je bio post u kojem je to dozvoljeno
@pero: gle, znam koliko u mom businessu košta jedno radno mjesto i ako baciš pogled na druge industrije situacija je vrlo slična; ako hoćeš kupiti kamion ili autobus to te neće koštati manje od recimo 100.000eur po radnome mjestu, u mom businessu je cijena recimo oko 100-300.000eur, jedan stroj za pravljenje CD/DVDova košta oko 2mil eur (a za njega ti treba tajnica, direktor fikus i dostavljač), jedna tvornica u kojoj sam bio u grazu košta milijardu eur i ima 9 zaposlenih… što je tehnologija naprednija, to je investicija veća, da kupiš bager proći ćeš skuplje od navedenoga… to jednostavno nije realno…
vjerujem da ćeš i ti doći do istog zaključka, a uz malo sreće ostaviti ćeš komentar i tada
nije stvar u omalovažavanju investicija koje su nam prijeko potrebne, Sisku osobito, no to ne znači da treba izgubiti realnu sliku što je moguće a što nije
Ja se bavim tom i takvom mikroelektronikom, pa sam pristran kad se netko ovako odnosi.
Istina je da se moze promatrati parametar $$$/radno mjesto, ali to je za razlicite projekte toliko razlicito da je posve bespredmetno na to gubiti vrijeme.
Jedan upgrade (pazi upgrade) tvornice pored koje sam radio kosta $ milijardu, ali i nesto vise, a ljudi, tko bi znao, 500 mozda 600.
Jedna za koju sam nesto slicno radio svoje tvornice niti nema – tzv tvornicaless (ima samo sekretarica s telefonom i faksom koja to sredi na Tajvanu).
Kada se takva mini tvornica ima otvoriti u Sisku, e vidis meni je to ako nista, a ono dasak promjena na bolje, pa mi sva tvoja metafizika o cijeni po radnom mjestu na koju si se fiksirao pada u vodu. Pored toga, treba imati na umu da se takve tvornice ne otvaraju preko noci, a napose da je ovo tek pocetak pocetaka koji se tek treba dokazati, posebice sto u javnosti prevladavaju tvoji (mracni) tonovi, a ne moji.
@pero: fora je da je cijeli projekt prezentiran kako će generirati veliku količinu radnih mjesta (150) i to je velika vrijednost za Sisak, a da je istovremeno najavljena investicija od svega 60 milijuna kuna što se meni čini nerealnim pa sam stoga na to upozorio, a usput sam dodao i svoju osobnu procjenu
vrijeme će pokazati tko je bio u pravu, i u konkretnom slučaju mislim da je sasvim izvjesno da sam to ja
to nažalost nikako nije dobro, a moja motivacija nikako nije naslađivanje na neuspjelim projektima, već me zanimaju dobri i uspješni, no to ne znači da moramo biti zaluđeni grandioznim idejama svakog stranca ili gastarbajtera koji dođe do nas u bossovom odijelu i napravi polueduciranu powerpoint prezentaciju
“…tvrtka Applied Ceramics Hrvatska zapošljavat će sto radnika. Vrijednost ukupne proizvodnje iznosit će oko 50 milijuna dolara godišnje, a kupci su vodeće svjetske kompjutorske kompanije Intel, Microsft, Philips, Samsung, ističe direktor tvrtke Applied Ceramics Hrvatska Mladen Peleš” srami se tko po tome zapljuckuje.
pero; impresivne brojke (prihod 500.000usd po zaposlenome), no ja sam se zakvačio na brojku od 60 milijuna kuna investicije za 150 zaposlenih koliko je bilo napisano u startu, osim toga nije li malo čudno da imaš investiciju od svega 60 milijuna kuna da bi radio 50 milijuna dolara prihoda? ja bih rekao da aktiva društva treba biti u najmanju ruku 1:1 ili čak i veća da bi imao donekle normalan odnos imovine i prihoda (baci pogled na neke annual reporte pa usporedi, nemoj meni vjerojavati)
p.s. da upišeš svoju email adresu, onda bi ti se komentari objavljivali automatski i ne bi čekao moje moderiranje
Necu necu i necu.
Necu se tako igrati!
Bestseler si lijepo zemite i radite – kaj se mene tice koliko vas je volja. Ali ja citam leba i citam jesusa i citam tebe. I ide mi na zivce da moram citati tebe tu i tebe na blog.hr-u i tebe na bestselleru, pa leba na mojblog, pa leba na blog.hr, pa leba na bestselleru, pa jeusa … mislim koji vam je vrag?!?
Uz to, ja volim sam sebi biti urednik. Ako netko ne zna kaj bi citao, nek ode na bestseler, pa krene citati sto mu dodje pod ruku i tako to. Ja ne mogu i ne moram. Ja sam nasao zasada dovoljno interesantnih autora da ispune i vise od vremena koje imam odvojeno za te namjene.
Ja hocu citati mraka. A mrak se razlio.
I to, po mom skromnom sudu ne valja. A vidim da se i Winston slaze sa mnom. Pitaj svoje citateljstvo da li te citaju na sva tri mjesta. Dam se kladiti da ne. Sto znaci da ti dio postova ne dozivljava punu citanost ne zato sto nekog ne nteresiraju nego zato sto im se ne da lutati po svim mogucim adresama.
Zbilja ne vidim razlog zasto bi bestseler morao objavljivati samo neobjavljene postove. Kao da ce time bestseler postati citaniji.
Evo, ja ga iz protesta necu citati. :p
@mrak: jesi siguran za ovo s email adresom i moderiranjem? Ja sam sad uz komentar na Vendetta post ostavio adresu, ali mi je komentar svejedno zavrsio na moderiranju.
@dr.strangelove: da, sasvim sigurno šljaka, no prvi puta moram odobriti da bi ubuduće radilo
@neutrino; na mračniblog.blog.hr objavljujem uglavnom samo viceve; tamo doista nema više ozbiljnog sadržaja, jedino zezancije (koje su po meni jednako dobre ali su i dalje u kategoriji zabave)
bestseler je bestseler, i mislim da ću u sidebaru mrak.org-a staviti i popis na listu mojih zadnjih tekstova objavljenih na bestseleru, a ako koristiš RSS možeš si složiti feed na samo moje tekstove http://www.bestseler.net/author/mrak/feed
imamo malo tehničkih problema sa serverom od bestselera tako da mi sve stoji dok to ne riješimo
Ne koristim rss. Firma ne da instalaciju nikakvog softwarea na svoja racunala. A blogat me puste. I necu citat bestseler!!! :p :p :p
[…] Druga jednostavna stvar koju možete napraviti je komentirati po blogovima, nažalost na blog.hr-u i sličnim servisima mislim da ne možete imati link na eksterni blog (iskreno, nisam niti pokušavao), no na svim ostalim “samostalnim” blogovima to možete napraviti. Suzdržite se od “blogač ti je supač” jer za razliku od blog servisa, vlasnici samostalnih blogova imaju daleko impresivniji arsenal oružja kojim se bore protiv spama i mogu vam zabraniti doživotno pristup blogu. Ukratko, komentirajte kada imate što reći, budite konstruktivni i zanimljivi, ljudi često žele pročitati malo više o osobi koja je ostavila zanimljivi komentar i sigurno će pratiti link. Borja, koji profesionalno prati blogove (autor je niza tekstova o blogovima, više godina prati i radi selekciju hrvatskih blogova i sam je jedan od najposjećenijih ako ne i najsposjećeniji hrvatski bloger) u više je navrata napisao kako do novih kvalitetnih blogova dolazi preko komentara. Bestseler je dobro mjesto za komentiranje jer ga mjesečno posjeti veliki broj međusobno različitih ljudi i dobar provokativni komentar može privući dosta posjetitelja. Treća opcija koja je otvorena vlasnicima samostalnih blogova su ping i trackback opcije. O tim mogućnostima sam već pisao na ovome blogu i potražite te tekstove tražilicom i kroz tag-cloud. Za one koji nemaju ping ili trackback, možete ga napraviti i ručno i to uz pomoć gore spomenutog red-alt servisa gdje postoji skripta koja ručno generira ping. Ping i trackback su opcije koje vam omogućavaju da napišete tekst o nekoj temi (na koju ste primjerice bili isprovocirani na nekom blogu) i ako u tekstu navedete link tog teksta, tada će se na blogu kojeg spominjete u popisu komentara pojaviti ping ili trackback sažetak vašeg teksta (na početku ovog teksta sam citirao Futuriu i njegov tekst o samostalnim blogerima, ovaj tekst bi se morao naći u njegovim komentarima kao ping). Pinganje kreira slijed linkova i potom možete slijediti diskusiju o jednoj temi na cijelom nizu blogova. […]