Categories
eDržava Politika

Geeks on a plane

Prije sedam dana predsjednik Josipović objavio je na svojoj Facebook fan stranici javni poziv investitorima poznatijim kao “Geeks on  a plane” da u okviru svoje istočno europske turneje posjete i Hrvatsku.

Ova akcija je odmah zauzela mjesto po raznim portalima i novinama, a na sreću javni poziv je upalio i Dave McClure je odmah reagirao i na Facebooku i na Twitteru.

Jučer je pak na službenim stranicama GOAP-a objavljeno kako je Zagreb ušao kao posljednja od četiri jesenske destinacije GOAP-a i to mjesto smo zaslužili u lobističkoj borbi protiv Poljske. Predsjednik se ponovno oglasio i ovoga puta nije zahvalio onima koji dolaze nego se obratio nama koji ćemo ih dočekati u Zagrebu.

Nemam sada namjeru objašnjavati kako je do tog statusa došlo, no u svakome slučaju dobri ljudi s idejom su se javili, uz minimalne konzultacije predsjednik je prepoznao vrijednost inicijative i odlučio se za ovakav nekonvencionalni javni poziv. Predsjednici inače ne pozivaju ljude putem Facebooka, no kako je lobiranje za krajnju točku GOAP posjeta ionako bio javan te kako je riječ o tehnološkim investitorima koji društvene mreže koriste kao svakodnevni alat za komunikaciju – upravo se javni poziv putem Facebook fan stranice činio primjerenim kanalom. I dok su neki zamjerali predsjedniku način na koji je pozvao ljude u Zagreb, ti isti koji su pozvani prepoznali su pozivnicu kao originalnu i odlučili doći do nas. Rizik je dakle upalio.

No, ono što mi je krajnje fascinantno i što me u biti pogurnulo da nakon tri mjeseca napišem tekst na blogu su komentari pod predsjednikov status (btw. nisam zaboravio na blog no jednostavno sam strašno zauzet a donekle i demoraliziran da pišem iz dana u dan o istim problemima tako sam postao sam sebi dosadan; blog nije niti će biti penzioniran ali jednostavno moram pronaći neku novu i pozitivnu tematiku o kojoj želim pisati).

Dobar dio komentara sam pobrisao ili prijavio kao spam ili čak i govor mržnje (nadam se da nije nikome osobito otkriće kako i ja povremeno dopišem nešto na predsjednikovom facebooku – bez brige, do svaka riječ je do zadnjeg slova prethodno dogovorena), tako da ne možete dobiti punu sliku što se događa, no ima cijeli niz drugih statusa pod kojima se događa totalno ista priča.

Komentari su šaroliki, od naravno ponavljanja totalno pogrešnih mitova o predsjednikovoj obitelji (razina neznanja je doista impresivna) preko ljudi koji su poziv tehnološkim investitorima pokušali iskoristiti da ljude odgovore od dolaska zbog toga što još uvijek postoje neistraženi zločini partizana u drugom svjetskom ratu, pa onda oni koji ne žele da ljudi ovdje dođu ako neće investirati baš u Hrvatsku, onih skeptičnih koji misle da je sve to samo pokušaj da se zemlja još više opljačka i do cijelog niza onih koji smatraju kako je sve skupa riječ samo o reklami, besmislenom trošenju državnog novca i općenito desetina drugih izgovora koji unaprijed objašnjavaju kako je cijela priča unaprijed osuđena na propast i kako od svega skupa neće bit ništa.

Ja takvo ponašanje iskreno ne razumijem.

Jasno je meni da je ova država u totalnom problemu i da se ne nazire kraj krize. Jasno je meni i da je država opljačkana i osiromašena (iako mislim da je više vrijednosti pojela glupost nego kriminal) i  apsolutno mi je jasno i na vlastitoj koži sam osjetio kako je to kada se država okomi na tebe i razvali sve što je imalo vrijedilo i stvaralo vrijednost. U Hrvatskoj nije lagano poslovati i teško je uspjeti.

Istovremeno, iako država snosi ogroman dio krivice jednako teško je uspjeti radi okoline u kojoj živimo. Kako očekujete da će ljudi koji su imalo sposobni i koji su u stanju stvarati nove vrijednosti biti motivirani raditi nešto ako su svi, ali doslovno svi, unaprijed osuđeni da su lopovi, kriminalci i što već? Kako ljudima koji pišu gore opisane komentare nije jasno da je drugi svjetski rat odavno završio, kako partizanski grobovi neće nikome kupiti ručak ili isplatiti plaću i kako nije jasno da je potrebno probati ama baš sve da bi prikupili, okupili, motivirali i kao kap vode na dlanu držali ljude koji su od kaosa u stanju stvoriti nešto novo i vrijedno?

Ukratko, takvo ponašanje i razmišljanje nas neće dovesti nikuda. Dapače, isti oni koji razmišljaju na taj način su oni koji traže načina da sebi “drmnu” nešto sa strane, da pokupe i oni malo vrhnja koje su oni na vlasti i blizu nje već ranije maznuli – razmišljajući valjda da je to dopušteno i nužno. Uspjeh drugih potvrda je vlastitog neuspjeha pa stoga umjesto da se vrijeme i energija investira u vlastiti napredak puno je jednostavnije iskoristiti svoju nesposobnost u svrhu omalovažavanja ili direktne opstrukcije tuđeg uspjeha.

Nema napretka za bilo koga od nas ako napokon ne shvatimo da samo zajedno možemo iz ove rupe u koju smo upali, baš kao što nema napretka dok ne zaustavio sve one koji marljivo kopaju dalje i udaljavaju nas od svake šanse za izađemo iz ove kaljuže.

U jesen dolazi ekipa iz GOAPa u Zagreb i u biti najmanje je bitno hoće li oni odlučiti financirati nekoga u Hrvatskoj, daleko je bitnije da iskoristimo ovu situaciju i u slijedećih mjeseci identificiramo ono najbolje što imamo – a sasvim sigurno dobri ljudi s kvalitetnim idejama postoje i da istaknemo, pohvalimo i potaknemo sve one koji su unatoč svemu odlučili stvarati i kreirati nove vrijednosti.

Zašto ne bi iskoristili mi te ljude da iscrpimo od njih znanje, ideje, iskustvo? Ili još bolje da saznamo njihove dvojbe i probleme – jer ponekada i u njima možemo naći odgovore za ono što dolazi.

Nema napretka bez stvaranja grešaka, ako nismo spremni griješiti nismo spremni niti napredovati. Lagano je sjediti u hladovini i pljuckati uokolo i jadati se nad stanjem u kojem se nalazimo (pojedinačno ili zajednički), a neusporedivo je teže krenuti i mijenjati stvari osobito u okolini u kojoj si unaprijed osuđen neovisno o tome što to donosiš na stol.

Mislim, u biti to je pogrešno rečeno, siguran sam da treba uložiti napor, pronaći dobre projekte, motivirati ljude i napraviti najbolji mogući show za GOAP ekipu kada budu u Zagrebu. I to treba napraviti ne radi njih (iako su njihovi dolari više nego dobrodošli) nego radi nas, jer je nama uspjeh, pozitivni znak ili trend, malo dobre volje potrebno daleko više nego njima. Oni će doći i otići, a mi moramo ostati, živjeti i stvarati ovdje.

http://www.youtube.com/?v=1IlRVy7oZ58

Misao dana:
A competent and self-confident person is incapable of jealousy in anything. Jealousy is invariably a symptom of neurotic insecurity.

9 replies on “Geeks on a plane”

Iskreno, Marko, jako sam razočaran cijelom ovom pričom oko uključivanja Josipovića u kampanju oko GOAP-a i mislim da je to bio jedan katastrofalan fail. Prilično sam siguran da bi ishod bio isti i da se predsjednik nije oglasio (da sad ne navodim argumente, kojih ima puno), i prilično je jadno uzimati zasluge za takvo nešto. Puno toga što si naveo u članku itekako stoji (da se ne trebamo pripremati zbog GOAP-a nego zbog nas itd), ali uvlačenje Josipovića cijelu stvar neopisivo banalizira jer skreće pažnju s onoga što je bitno.

Niti je GOAP posebno značajan za hrvatsku ekonomiju da bi se njima trebao baviti predsjednik, niti je predsjednik iole relevantan kad je riječ o startupima — ako je toliko voljan pomoći zašto se ne angažira oko startup communityja koji se već sedam godina gradi u Hrvatskoj, a u čemu si i sam sudjelovao, nego tek kad je pojam “startup” dovoljno “in” da mediji pišu o njemu u nekritičkim superlativima?

hi, meni je teško reći da li je predsjednikovo uključivanje bilo presudno ili nije, moja interpretacija teksta koji sam pročitao a koji su napisali (vidi ispada da je sasvim sigurno taj facebook iskorak bio značajan

drugo, uopće (ali doista) ne želim preuzeti zasluge jer ne vidim da ih imam (ako je rečenica bila usmjerena na mene, ako je bila usmjerena na predsjednika onda vidi paragraf gore), ono što sam htio reći tekstom je da mnogi u apsolutno svakoj pozitivnoj inicijativi pronalaze probleme, skrivene agende i općenito zlonamjerno promatraju svaki pozitivni pomak (u biti niti tvoj komentar nije drugačiji iako je napisan na sasvim drugoj razini)

ja smatram da bi predsjednik države (baš kao i premijer, svaki ministar i uostalom svaki državni službenik) ovakve stvari svako na svojoj razini morali raditi svaki dan i da ovo ne bi smjela biti vijest

Makar se načelno slažem s Berislavom i nešto slično smo komentirali za geek stolom :) u ponedjeljak (@nixa, @carr_, @sarunic, @tomazstolfa, @dux i par još par momaka) moram reći da mi je bilo baš drago kada je @tomazstolfa spomenuo da se pojavio mini incident u Sloveniji i da su napali predsjednika što i on nije pozvao #GOAP kao naš predjednik Josipović. Sada kada je poziv urodio plodom, jal će biti još veći :) !!!

Naravno da Predsednik ne proučava trendove na statrup sceni ali odlična stvar da je izabrao PR ekipu koja to radi i koju podržava u radu. Pored gafova sa ZAMPom i na stranu ostalo, ovakim ponašanjem se pokazuje kao dobar vođa. Poanta je da #GOAP ekipa stiže, on je pomogao i to mene stvarno jako veseli, bitno više činjenica da smo pobijedili Irsku i nogometu prije neki dan. Da je Bandić postao predsjednik vjerujem da nebi pozvao #GOAP ali bi onako populistički brzo obukao majcu dresa repke pa se negdje po Trgu posklizavo na rigotine veselih navijača, što bi nesumljivo bilo po svim medijima a ovo nisu ni spomenuli. Ovaj scenario mi je bitno draži.

Na komentare domaće ekipe se ne treba osvrtati, mislim da je vrhunac prošlog tjedna bila diskusija na natječaju za zapošljavanje od Infinuma ( ), tu se sve vidi. Treba kao pederi silovat godinama u nekom smjeru da bi se onda kada se pogleda unazad primjetile promjene, sitni koraci nisi vidljivi.

Nista novo u tome da je moj stav diametralno suprotan Berislavovom. Uopce nije bitno sto je presudno. Predsjednikov poziv je bio dobar. Pokazao je da ima razumjevanja za stvari koje su jednom malom, ali bitnom dijelu poslovne zajednice vrlo zanimljive i korisne.
Ne znam sto je tu razocaravajuce, osim toga sto na svaki komentar svake javne osobe ili politicara na mediju kojem pristupa puno ljudi ( ovdje na blogu koji ustase i partizani ne citaju toga nece biti ) neki jedva cekaju sansu da pljunu u lice nekome kome to ne mogu napraviti u javnosti.
Nista nije ” posebno znacajno za hrvatsku ekonomiju ” u mjeri u kojoj bi nasi ljudi ili politicari zeljeli. Napredak nece donesti ni GOAP ni startupi ni Janaf ni brodogradnja… Napredak ce donesti sve skupa i nista posebno, a napredka nece biti dok se svaki pozitivan korak, koliko god nekom izgeldao mali, beznacajan ili ispod predsjednicke ili bilo koje razine – prvo pljune.
Zasto raspredate o necem sto je sasvim ok? Ja sam potezom predsjednika odusevljen, dolazak GOAPA me jako veseli, svaki dogadjaj koji ide u smjeru promicije zrnca dobrog ne smatram nedostojim svog truda i malo,po malo – cuda se desavaju. Ovaj kometar moga kolege Berislava dodatno me zalosti jer napada predsjednika da se nije vise angazirao bas u trenutku kad se on znacajno angazirao. Formalno, afirmativno, na mjestu gdje se takve stvari i promoviraju i na nacin kako se izrazava zajednica kojoj je to bitno. I to je velika stvar. Nije odrzao presicu u svom uredu, nije izdao pisano priopcenje koje bi citao spiker na Dnevniku…
Heble nas zasluge, nije bitno, svatko tko je tvitao, tko je dao ikakav doprinos je glavni. Svatko tko se usudi sa svojim projektom prijaviti na Seedcamp ili dodje pred GOAP je glavni. Oni su zasluzni, mi smo stari prdonje koji svojim trkeljanjem trebamo pomoci, koliko mozemo.
I briga me je li presudio Marasov ili Josipovicev poziv. Presudili su svi klinci poput Marka Srsena koji je tvitao,,studira dva faksa i jos stigne odraditi lavivski dio organizacije Seedcampa. Presudili su klinci poput Vibora Cipana koji su toliko pozitivni i optimisticni da pred njima nema prepreka. Presudili su klinci poput Matije Kopica koji su GOAPovcima dali primjer sto mi u Hrvatskoj mozemo. Presudili su klinci koji imaju muda lomiti stereotipe i reci bobu bob a popu pop – poput Tomislava Cara sa blogom o zaposljavanju na infinum.hr. …. Oni su doveli GOAP, oni ce dovesti ostale investitore, oni imaju snage napraviti nesto i oni ostaju. Politicari dolaze i prolaze.

Nista novo u tome da je moj stav diametralno suprotan Berislavovom. Uopce nije bitno sto je presudno. Predsjednikov poziv je bio dobar. Pokazao je da ima razumjevanja za stvari koje su jednom malom, ali bitnom dijelu poslovne zajednice vrlo zanimljive i korisne.
Ne znam sto je tu razocaravajuce, osim toga sto na svaki komentar svake javne osobe ili politicara na mediju kojem pristupa puno ljudi ( ovdje na blogu koji ustase i partizani ne citaju toga nece biti ) neki jedva cekaju sansu da pljunu u lice nekome kome to ne mogu napraviti u javnosti.
Nista nije ” posebno znacajno za hrvatsku ekonomiju ” u mjeri u kojoj bi nasi ljudi ili politicari zeljeli. Napredak nece donesti ni GOAP ni startupi ni Janaf ni brodogradnja… Napredak ce donesti sve skupa i nista posebno, a napredka nece biti dok se svaki pozitivan korak, koliko god nekom izgeldao mali, beznacajan ili ispod predsjednicke ili bilo koje razine – prvo pljune.
Zasto raspredate o necem sto je sasvim ok? Ja sam potezom predsjednika odusevljen, dolazak GOAPA me jako veseli, svaki dogadjaj koji ide u smjeru promicije zrnca dobrog ne smatram nedostojim svog truda i malo,po malo – cuda se desavaju. Ovaj kometar moga kolege Berislava dodatno me zalosti jer napada predsjednika da se nije vise angazirao bas u trenutku kad se on znacajno angazirao. Formalno, afirmativno, na mjestu gdje se takve stvari i promoviraju i na nacin kako se izrazava zajednica kojoj je to bitno. I to je velika stvar. Nije odrzao presicu u svom uredu, nije izdao pisano priopcenje koje bi citao spiker na Dnevniku…
Heble nas zasluge, nije bitno, svatko tko je tvitao, tko je dao ikakav doprinos je glavni. Svatko tko se usudi sa svojim projektom prijaviti na Seedcamp ili dodje pred GOAP je glavni. Oni su zasluzni, mi smo stari prdonje koji svojim trkeljanjem trebamo pomoci, koliko mozemo.
I briga me je li presudio Marasov ili Josipovicev poziv. Presudili su svi klinci poput Marka Srsena koji je tvitao,,studira dva faksa i jos stigne odraditi lavivski dio organizacije Seedcampa. Presudili su klinci poput Vibora Cipana koji su toliko pozitivni i optimisticni da pred njima nema prepreka. Presudili su klinci poput Matije Kopica koji su GOAPovcima dali primjer sto mi u Hrvatskoj mozemo. Presudili su klinci koji imaju muda lomiti stereotipe i reci bobu bob a popu pop – poput Tomislava Cara sa blogom o zaposljavanju na infinum.hr. …. Oni su doveli GOAP, oni ce dovesti ostale investitore, oni imaju snage napraviti nesto i oni ostaju. Politicari dolaze i prolaze.

Već sam to komentirao na par mjesta pa bih samo ponovio. Oduševljen sam ovim potezom Josipovića koji je na žalost prvi ove vrste. Nadam se da će ih sada konačno biti više jer je i on sigurno uvidio da je postigao odličan rezultat s minimalnim angažmanom, a to je ono što naša industrija ionako svima cijelo vrijeme ponavlja. Ne treba nam puno, ali nam treba. Treba nam predsjednik koji će predstavljati našu zemlju ne samo regionalno, ne samo prema EU, ne samo kad su u pitanju povijesne teme. Treba nam predsjednik koji će svojim putovanjima, susretima i kontaktima otvarati i nama mnoga vrata. Na nama je da ga u tome potičemo, da mu u tome pomognemo, kažemo mu što nam treba. On je na koncu nama na usluzi i mi ga plaćamo za to. Ova startup priča je jako važna, ali osim naših poduzetnika početnika jednako tako su važni oni “usamljeni jahači” koje susrećem u avionima na dalekim letovima. Neki od njih nisu klinci, sijedi su ili ćelavi. Ali dobro igraju u gostima. Sami. Ne bi trebali biti. Pred nama je ogroman posao da našu 22 godine receptivnu “industriju” pretvorimo u emitivnu INDUSTRIJU. Da nam ljudi sa znanjem ne rade samo na prihvatu uvozne tehnologije, da nam inženjerski životi ne prolaze samo u čitanju priručnika. Mislim da je ovo što na blogu brine Marka vrlo sekundarno. Uvijek ima jala i budalaša, i tome se ne treba previše čuditi. Budalašu ne možeš riječima objasniti, ali mu možeš pokazati primjerom. Ne znam tko je Josipoviću ovo suflirao, ali čestitam mu. Sasvim je svjedno koliko je bitan GOAP ili što David McClure misli o ovoj gesti. Nebitno je i kakvim smo ga porukama prizvali na twitteru. Meni primjerice uopće nije smetalo “uvlačenje” već to što su neki blatili Poljake, ali očito taj geek fight ne mogu dobro razumijeti jer nisam ni dovljno mlad ni dovljno geek. Ali i to je nevažno. Važno je da su ljudi angažirani, da mladi ljudi koje spominje Saša nemaju samo odlazak u inozemstvo na pameti. Kad se sjetim svojih studentskih dana i usporedim to na primjer s preko 300 studenata koji su se ove godine prijavili za App Start Contest, ….mogu samo reći PUNO JE BOLJE. I bit će još bolje!

Imama pitanje za poznavaoce GOAP-a .. u koje grane industrije ulažu, koliki su potencijali tih industrija u RH, kako bi se to mogleo odrazizi na broj nezaposlenih u RH, kakvu korist nezaposleni strojobravar s 30 godina iskustva može očekivati od njih, što GOAP mogu ponuditi tekstilnoj, papornoj, metaloprerađivačkoj industiji?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *