Categories
Ekonomija

Laž, prokleta laž i statistika

Svi znamo da je manje-više sve što je vrijedilo otišlo k vragu. U posljednje vrijeme se bavim proučavanjem načina kako vizualizirati određene podatke, a inače me smeta selektivno prikazivanje različitih podataka na način koji jednostavno nije prihvatljiv ili koji daje samo dio stvarne slike što se u stvari događa.

Jedan od boljih parametara za to je pokazatelj broja nezaposlenih. Naime, ta brojka je plod metodologije zavoda za zapošljavanje (koji, doduše slijedi neke druge i svjetske standarde), no mislim da je manji problem u tom broju nezaposlenih koliko je u biti problem u broju zaposlenih; a onda njih u odnosu na ukupnu populaciju (nešto o tome se pisalo prije nekoliko dana, primjerice Goran Radman je upozorio kako smo nacija s najmanjim postotkom zaposlenih tj. radno sposobnih u odnosu na ukupnu populaciju). Tako sam se zapitao da li je možda broj nezaposlenih samo vrh neke veće sante leda o kojoj možda ne diskutiramo pa je tako nastao donji graf:

Ono što sam htio pokazati su tri temeljna elementa kojime možemo pratiti što se događa. Krenuo sam promatrati posljednje dvije godine kako bi imali referentnu situaciju i nekako si mislim da je to donji minimum da možemo predvidjeti što bi se moglo događati u slijedećim mjesecima. Plava linija je linija ukupnog broja zaposlenih u državi i na nju se odnosi lijeva okomita os u grafikonu, početkom 2008 godine (dakle u veljači) imali smo 1.504.138 zaposlenih u državi i 260.091 nezaposlenog (to je crvena linija). Danas je situacija bitno drugačija, i na tržištu je famoznih 317.625 nezaposlenih (iako je u stvari broj nezaposlenih daleko veći, ovo je administrativna brojka), no puno bitnije je promatrati broj zaposlenih koji je pao (a to je ova oštro padajuća plava linija) na 1.421.478. Razlika između broja zaposlenih u veljači 2008 i u veljači 2010 godine je impresivnih 82.660 ljudi.

Dakle, nije samo broj nezaposlenih narastao sa 260 na 317 tisuća (dakle 57.000 novih nezaposlenika), nego se i broj zaposlenih smanjio za 82 tisuće ljudi (ili, izgubili smo 43% radnih mjesta više nego što to iskazuje statistika nezaposlenih). tih 80+ tisuća ljudi predstavlja mjesečni promet novca od otprilike 740 milijuna kuna (koji bi išli što državi, što zaposlenima, a samim time velikim dijelom i u potrošnju).

Ono što klasično razmišljanje kaže je također i to da je logično da dok nezaposlenost raste ujedno pada i zaposlenost, no mislim da u svojoj biti, te dvije brojke je potrebno zbrajati unatoč tome što se dijelom preklapaju iz jednostavnog razloga što su ti ljudi i dalje tu, oni brisanjem radnog mjesta nisu nestali nego su i dalje među nama i svakoga dana moraju jesti kruh i mlijeko – ono što se razlikuje je izvor odakle taj novac koji je potreban da oni prežive do sutrašnjeg dana dolazi. Ili, podjednostavljeno rečeno, tih 740 izgubljenih milijuna mjesečno nije samo čisto linearno smanjenje prihoda državnog proračuna i društva u cjelini, nego se dobar dio od tih 740 milijuna mora odnekuda iscrpiti, dakle ne samo da je proračun izgubio svoj prihod nego mora još tim istim ljudima isplatiti neke naknade (socijalne naknade, zdrastveno i slično).

I posljednje, nisam ja neki veliki ekonomista nonije teško uočiti da je linearnost trenda rasta nezaposlenih i strmina pada broja zaposlenih nešto što se nije niti slično desilo u 2008. godini, tako da nije osobito teško predvidjeti gdje ćemo se naći krajem svibnja (a to je nevjerojatnih 30.000 nezaposlenih više i skoro pa dodatnih 50.000 zaposlenih manje).

Pitanje dana glasi: koliko ovo dalje može ići prije nego što država ne počne pucati po šavovima?

Misao dana:
When people thought the Earth was flat, they were wrong. When people thought the Earth was spherical they were wrong. But if you think that thinking the Earth is spherical is just as wrong as thinking the Earth is flat, then your view is wronger than both of them put together.

9 replies on “Laž, prokleta laž i statistika”

Neki dan sam baš pričao sa prijateljima o ovoj temi, odn. “zaposlenima”. Mislim da bi trebalo napraviti graf sa onima iz čijih plaća se puni proračun i onih čije plaće dolaze iz proračuna. Tada bi ovaj graf bio daleko stravičniji.
Još nešto, npr. kada jedan radnik u tvornici ode među nezaposlene on umjesto da puni proračun počinje ga trošiti.
Nasuprot tome, jedan “radnik” u npr. županiji, gradu, općini i sl. kada ode među nezaposlene, stvarno smanjuje trošak iz proračuna jer umjesto da mu se iz proračuna izdvaja bruto plaća npr. 8.000 kn, izdvajaće se 2.000 kn kao nezaposlenom.
Ne želim umanjiti ničiju vrijednost rada, ali ovaj omjer proizvodnih radnika i “parazita” kako ih je danas nazvao njihov sindikat je neodrživ.

Kada bi se u plavoj liniji ostavili samo radnici u industriji i seljaci, jer uglavnom oni pune proračun (ovi drugi su došli po babi i stričevima pa im se broj ne smanjuje), pa npr. odbili neki realan broj seljaka koji možda neće ništa posijati ove godine, pitanje je koliko bi plava linija bila iznad nule i od čega ustvari živimo, te da li uopće imamo 50.000 zaposlenih koje možemo otpustiti do svibnja.

Glede nesrazmjera razlike u broju zaposlenih i nezaposlenih, neki zaposleni postaju umirovljenici, invalidi, dobrovoljci, i sl., zato je bitno gledati koliko radnika puni proračun, a koliko “duša” živi od proračuna.

A jpš je stravičnije pogledati tko se otpušta po firmama. Večinom ljudi koji su došli preko natječaja, oni sposobni koji su prjetnja zlatnoj mladeži i PBiPS–ovcima. Dakle kakva struktura ostaje u tvrtkama?? Menašeri i referentice dugih noktića… A ekipa koja radi ili su mrvicu ambiciozniji, ljepo dobija nogu..

Dobar Marko. Broj (stopa) nezaposlenih je samo 10% priče stanja tržišta rada.
Oko brojki zaposlenih i nezaposlenih se uvijek lome koplja i postoji niz intuicija i objašnjenja, pa i u zemljama gdje je statistika na višoj razini.
Par načina na koje možeš gledati ove i povezane brojke je da pad zaposlenosti je indikacija ne samo uništavanja poslova pa rasta nezaposlenosti, već i usporeno stvaranje novih poslova. Čak i kad nezaposlenost prestane rasti i čak se počne smanjivati, novi poslovi će se još duže vrijeme (cca. 1-2 godine) sporije stvarati.
Jedna je stvar zaustaviti pad nezaposlenosti, a drugo stvarati nova radna mjesta i podići zaposlenosti.
Podatak zaposlenosti mislim (nisam siguran za hrvatske podatke) predstavlja, ili bi mogao predstavljati kao proxy, i radnu snagu – udio populacije koja je sposobna raditi što je u biti važnije od stope nezaposlenosti. Radna snaga je zbroj zaposlenih i nezaposlenih, no ako “nemaš posao” i ne tražiš ga ti nisi u biti nezaposlen i nema te u statistici. (Koliko takvih ljudi znaš?)
Kao što si istaknuo zbog toga između ostalog broj nezaposlenih je u biti veći, samo što se svi ne broje. Jedini način na koji će ti ljudi početi tražiti posao i tako kao ući u statistiku radne snage kao nezaposleni je stvaranjem novih radnih mjesta.
Bez stvaranja novih radnih mjesta (poslova) niti će sadašnji nezaposleni pronaći posao niti će “novi” nezaposleni ući u radnu snagu i tražiti posao pa ni zaposlenost neće (značajno) porasti iako bi nezaposlenost mogla prestati rasti.

“Dobro” da se ne moramo još brinuti i o stvaranju novih radnih mjesta samo zbog rasta populacije i ulaska sve više novih visoko obrazovanih u radnu snagu. Tu smo u “prednosti.”

Poštovani gospodine nisam mogla an vašoj pollitici nigdje pronaći kontakt mail pa sam prisiljena ovdje zatražiti odgovor.
Zašto se mi bez ikakvog razloga ili obavijesti ukinuli moj nick TORNADO na pollitici?

već izvjesno vrijeme pratim pisanja n apollitici, a nedavno sam se i registrirala te tako stupila u kontak sa ne3kolicinom blogera od kojih me je nekolicinau pp već upozorila da mi se to može dogoditi.

Budući to smatram nekorektnim molim vas za javno objašnjenje……

pažljivo sam pročitala pravila ponašanja i sigurna sam da nisam prekršila nijedno,stoga vas molim da mi vi navedete koje je pravilo prekršeno čisto radi moje zadovoljštine,a što se tiče pollitika.com više mi nije zanimljiva.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *