Categories
Ekonomija

Da vas razveselim u ovo tmurno jutro (ok, podne)

Za mandata ove Vlade putem javnih natječaja privatizirano je 40 društava, dok je za mandata prošle Vlade, odnosno od 2000. do 2003. godine, na taj način privatizirano 39 društva, rekao je na današnjoj sjednici Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju (UO HFP) predsjednik HFP-a Grga Ivezić. Usporedne podatke o procesu privatizacije za mandata ove i bivše Vlade je, prema vlastitim riječima, od stručnih službi HFP-a zatražio predsjednik UO HFP-a i potpredsjednik Vlade Damir Polančec.
Ivezić je kazao i kako je privatizacijom za mandata sadašnje Vlade samo HFP ostvario 682 milijuna kuna prihoda, što je za 35 milijuna kuna više nego za prethodne Vlade.Također, ugovorena su izravna ulaganja u privatizirana društva u iznosu od oko 4 milijarde kuna, odnosno 2,6 milijardi kuna više nego u mandati prošle Vlade, rekao je Ivezić.
Tvrdnje o većim uspjesima u privatizaciji za mandata aktualne Vlade predsjednik HFP-a je potkrijepio i podacima da je u razdoblju od 2000. do 2003. kroz privatizaciju ukupno sačuvano oko 550 radnih mjesta, dok
su za ove Vlade privatizirane tvrtke poput Belja i PIK-a Vrbovec, koji imaju po 2.000 zaposlenih, Željezara Split sa 482 radnika, TLM s 1.400 zaposlenih, itd.

Kažu da postoji laž, prokleta laž i statistika i evo gore jednog vladinog PRa koji je školski primjer gomile podataka koja se može tumačiti ovisno o tome tko govori, pa eto i kojeg tumačenja.

Kao prvo, vlada se pohvalila s 682 milijuna kuna prihoda u odnosu na 647 milijuna prethodne vlade (so far, so good). Važni faktor su i radna mjesta, pa je prethodna vlada spasila svega 550 zaposlenih, dok je ova (samo ovim letimičnim brojanjem) spasila čak 5.882 radna mjesta; dakle objektivno 10x više – impresivni podatak. No, ako idemo gledati malo ekonomsku logiku gdje znamo da jedno radno mjesto jednostavno košta neke novce, tada ispada da je prošla vlada prodala svako radno mjesto za 1.176 milijuna kuna, dok je to ova napravila za svega 115 tisuća kuna – nekako mi se ovaj prvi podatk čini kao bolja prodaja? Kako to vama izgleda? Nadalje, prethodna vlada je ugovorila investicije od 2.5 milijuna kuna po zaposlenom, dok je trenutna vlada osigurala 680.000kn investicije po zaposlenom (jedan obični šleper košta više od toga, bez prikolice). Toliko o državi znanja (ne samo kakva radna mjesta će se otvoriti nego i koliko je sve skupa podložno interpretaciji i koliko je u krajnjoj liniji realno).

Podatak o tome koliko je gubitaka otpisano nitko nije bio spreman podijeliti s javnošću. Također, bilo bi zabavno vidjeti kolika je nominalna vrijednost imovine koju te tvrtke posjeduju, a tek taj podatak bi morao dati totalno drugačiji pogled na cijeli problem – primjerice, mogao bi se naći netko iznenađen disproporcijom ostvarene cijene i vrijednosti imovine, pa bi netko drugi (npr. frustrirani bloger) mogao ustvrditi kako su firme prodane ispod cijene i da se u stvari pogodovalo nekome…

No bottom line je da gornji podaci ne znače apsolutno ništa, osim što lijepo izgledaju ovako napisani. Usput rečeno, svaka čast domaćem konzorciju koji je otkupio TLM.

Misao dana:
He uses statistics as a drunken man uses lampposts – for support rather than for illumination.

Categories
Business Politika

Liburnia ide ipak Ostoji?

Sredinom 2005 godine otkrilo se kako je Sanaderova vlada na zatvorenom dijelu sjednice odobrila nagodbu između Dom holdinga i SN holdingom te je na njih prenijela dionice Liburnia rivijera hotela kao naknadu za pogrešne procjene tržišnih vrijednosti tvrtki koje su bile predmet kuponske privatizacije. Na taj način su Darko Ostoja i George Eltz vukovarski postali najveći hotelijeri u hrvatskoj ako ne na najboljim hrvatskim hotelima onda barem na ekonomski najiskoristivijima. Vrijednost nagodbe se tada procijenjivala na oko 600 milijuna kuna. U cijeloj priči je važno spomenuti ulogu potpredsjednika vlada Damira Polančeca koji je svojevremeno za vrijeme svog Junaci hrvatske pljačke stoljećačlanstva u upravi Podravke bio potčinjen Ostoji koji je pak bio član nadzornog odbora.

Smiješno je i objašnjenje današnjeg HFP-ova šefa Damira Ostovića da on prije donošenja odluke o davanju Liburnije Eltzu i Ostoji nije pročitao nalaz Državne revizije. Darko Ostoja pak kaže: “Nalaz Državne revizije jest činjenica, ali oni nisu u pravu i ljudi iz Državne komisije koji su pisali taj nalaz jednostavno nisu dovoljno pravno potkovani. Prije nekoliko godina vidio sam dijelove tog nalaza i u njemu se ne govori o kuponskoj privatizaciji nego samo o zamjenama dionica. U nalazu su zaključili da je HFP bivšim PIF-ovima dao veću vrijednost, a od njih primio dionice manje vrijednosti, što po njima nije u skladu s propisima. No upravo je to i bila bit tih zamjena – da se kompenzira dio štete koju je HFP nanio PIF-ovima ne stavivši na kuponsku listu ono što je trebao. HFP nam je dao samo ono što nam je pripadalo i nikakav zakon nije prekršen, što smo i dokazali na sudovima. Dakle, sudionicima kuponske privatizacije štetu, i to u visini većoj od 1,5 milijardu DEM, nanijela je država, a ne PIF-ovi”. Pritom je Ostoja dometnuo da se ne boji da će mu predsjednik Stjepan Mesić, koji je potkraj prošlog tjedna i sam oštro kritizirao nagodbu oko Liburnije, osujetiti planove o preuzimanju LRH. (piše Nacional)

U trenutku kada je afera puknula, vlada pod vodstvom bezgrešnog Ive Sanadera spornu je odluku brzo povukla (odluka je donesena na zatvorenom dijelu sjednice vlade početkom kolovoza 2005) pritom optuživši HFP i posebice Damira Ostovića koji je na kraju i odletio s posla zbog Liburnije.

Nacional posjeduje MUP-ovu Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, koju su 19. kolovoza 2005. djelatnici Odjela za gospodarski kriminalitet Policijske uprave zagrebačke izdali Mariji Vučko, djelatnici Fonda za privatizaciju. Djelatnici MUP-a toga su dana posjetili Fond za privatizaciju na temelju naloga Državnog odvjetništva, da privremeno uzmu svu dokumentaciju relevantnu za aferu Liburnia. To su učinili nekoliko dana nakon što je premijer Sanader povukao suglasnost Vlade za realizaciju nagodbe Fonda s Darkom Ostojom i Georgom Eltzom, da pokušaju ustanoviti tko zapravo snosi odgovornost za cijeli slučaj, nakon što je premijer izjavio da je shvatio da je prilikom priprema nagodbe bilo propusta i proceduralnih pogrešaka.
MUP je tom prilikom za svaki oduzeti dokument izdao i potvrdu o njegovu privremenom oduzimanju. U potvrdi koju posjeduje Nacional stoji da je MUP od Fonda oduzeo i sljedeće dokumente:
“Original Obavijesti o stavljanju van snage Odluke Upravnog odbora HFP-a, Klasa 024-04/04-03/9, Urbroj: 563-01-01/01-2004-4, od 10. rujna 2004., Klasa 740-2/03-02/6, Urbroj 563-03-0401/01-2004-38 od 30. studenog 2004. HFP-a naslovljen na Vladu RH, sa poštanskom povratnicom ovjerenom prijamnim pečatom Vlade RH od 10. 12. 2004., koji dokument je pronađen u spisu HFP-a KLASA:740-02/03-02/6 u prostorijama HFP-a, soba 249.”
Taj relativno teško razumljiv tekst zapravo otkriva da je policija iz Fonda za privatizaciju 19. kolovoza uzela originalni primjerak odluke koju je prošli tjedan na svojoj naslovnici Nacional objavio kao dokaz da je Vlada lagala u aferi Liburnia.
Osim toga, iz tog se teksta vidi i da je Fond za privatizaciju dobio poštansku povratnicu ovjerenu prijamnim pečatom Vlade, koja dokazuje da je taj dokument stigao u Vladu. To se dogodilo 10. prosinca 2004. Ta se poštanska povratnica nalazila u jednom spisu u Fondu za privatizaciju u sobi 249 i policija ju je također privremeno oduzela. Do Fonda je došla, zato što je taj dokument Fond Vladi poslao kao preporučenu pošiljku. To je uobičajena procedura koja osigurava da se dokumenti slučajno ne zagube, te da i u knjigama pošte, odnosno urudžbenim zapisnicima Vlade i Fonda ostane dodatni trag o kolanju pošte ako netko pokuša manipulirati dokumentom, što se u ovom slučaju i dogodilo.
Riječ je o dokumentu koji otkriva da je Ostović obavijestio Vladu da je Andrija Hebrang u studenome 2004. poništio nagodbu s Ostojom i Eltzom. Sanaderova vlada Ostovića je javno prozvala za aferu Liburnia dan nakon što je Nacional tu aferu okarakterizirao kao najveću hrvatsku pljačku. Premijer je 17. kolovoza odlučio povući suglasnost Vlade za spornu nagodbu s Ostojom i Eltzom, ali je tada odlučio i smijeniti Ostovića, navodeći da je bilo proceduralnih pogrešaka tijekom pripreme i realizacije nagodbe.

Pokraj Liburnije, priča o Sunčanom hvaru se čini kao kikiriki. Eh, zašto sve ovo pišem, naime osvanulo je opskurno priopćenje Arbitražnog suda HGK koje kaže:

Arbitražni sud Hrvatske gospodarske komore presudio je kako je svojedobni sporazum SN holdinga i HFP-a kojim su u sklopu nagodbe holdingu prenijete dionice Liburnia riviera hotela pravovaljan. Vlada je nakon prosvjeda lokalne zajednice odustala od nagodbe o obeštećenju bivšeg PIF-a, prema presudi koja se tiče starog spora oko vrijednosti dionica iz kuponske privatizacije, a kasnije je Opatiji obećala prepustiti 25% i jednu dionicu LRH, na račun rješavanja imovinskog spora. Opatija se nada kako će se to ipak provesti, a SN holding obeštetiti na drugi način.

Arbitražni sud HGK je taj koji je i u prvom navratu sudio u korist Ostojinih fondova, a njegova odluka navodno ima snagu pravomoćne presude. Kako će se vlada postaviti u novonastaloj situaciji krajnje je nejasno, osobito ako se uzme Sanaderovo obećanje o prebacivanju 25% + 1 dionice lokalnoj samoupravi (što je recept kojeg je istjerao Tonči Tadić na sada već antologijskom slučaju Sunčanog Hvara).

Pa sretan uskrs svima, Ostoji definitivno je.

Misao dana:
Ben Stone: Better to light a match than curse the darkness.
Adam Schiff: Be careful you don’t light a fuse.

Categories
Blog

Mala administrativna bilješka

U normalnim uvjetima ne objavljujem administrativne obavijesti korisnicima, no ovo mi se čini bitnim a opet toliko suptilnim da možda nećete primjetiti (osobito ako čitate mrak.org putem RSS-a).

Naime, prije nekoliko mjeseci (napokon) sam se prebacio s otvaranja desetina prozora na RSS čitač, i to googleov reader kojeg sam polako ali sigurno podesio da uzima manje-više sve moje siteove koje pratim (neki nažalost nemaju RSS). Jedan od standardnih featurea google readera je i taj da mogu pročitani tekst podijeliti s drugima, što naravno u google svijetu nema pretjerano smisla jer je nas ipak 4.5milijuna a amera (i njima sličnih) neusporedivo više, pa ono što je zanimljivo meni ne mora biti zanimljivo i njima.

Od nedavno, postoji mali komadić HTMLa koji možete ugraditi u svoj blog (site) i na njemu će se prikazivati stvari koje ste odlučili podijeliti. Tako od jučer imate u sidebaru bloga popis posljednjih deset vijesti koje sam pročitao i podijelio (čisto reference radi, statistika kaže da tjedno pročitam oko 5.000 vijesti iz stotinjak izvora), tako da u tom malom prozorčiću možete možda pronaći nešto zanimljivo za sebe. Prozorčić ima svoj link ali i rss feed.

Ne znam koliko će me ovo držati, no ako se odlučite pratiti taj feed, please vratite mi neku povratnu informaciju da li vam se to dopada ili ne i daleko važnije zašto je to tako.

Misao dana:
The factory of the future will have only two employees, a man and a dog. The man will be there to feed the dog. The dog will be there to keep the man from touching the equipment.