Što se mora dogoditi da jednoga dana kažete da je dosta? Što se mora dogoditi da vas se gurne preko ruba, da jednostavno poludite i odlučite da tako više ne može?
Da li je to recimo poskupljenje parkinga u centru grada ili povećana komunalna naknada? Da li vas smetaju milijuni kuna radi nekoliko sati skijanja? Da li vas je večera u Veroni izbacila iz takta? A ovi neboderi koji se grade i za koje su se građevne dozvole iznuđivale udarcima? Što s političarima koji zaboravljaju gdje im rade muževi ili supruge? Ili možda cijeloj vladi koja ne zna ispuniti jedan formular? Javnoj i transparentnoj upravi koja ne objavljuje zakonom propisane dokumente zato što je “hard disk pun”? Da li je to možda novac koji se ne baš transparentno krade iz državne blagajne? Ili pak preferirate krađu iz saniranih poduzeća? Ministar financija koji decentralizira proračun koji nije njegov? Pravosuđe koje će prekinuti postupak zato što niste ručali? Kakav je vaš stav o kvazi nezavisnim političarima? Zamjenici premijera koji tjeraju svoje privatne zakone? Ministar policije koji valjda niti sam sebe ne razumije? A specijalci koji obilaze narodnjake i u slobodno vrijeme demoliraju klubove?
Doslovce, koliko vas mogu gaziti, ignorirati i vrijeđati da bi rekli da je dosta? Što je potrebno da danas odete na trg i zapalite policijski auto? Da razbijete izlog?
Doista, razmislite o tome i napišite mi što je potrebno da bi se to dogodilo?
Misao dana:
V: Good evening, London. Allow me first to apologize for this interruption. I do, like many of you, appreciate the comforts of every day routine- the security of the familiar, the tranquility of repetition. I enjoy them as much as any bloke. But in the spirit of commemoration, thereby those important events of the past usually associated with someone’s death or the end of some awful bloody struggle, a celebration of a nice holiday, I thought we could mark this November the 5th, a day that is sadly no longer remembered, by taking some time out of our daily lives to sit down and have a little chat. There are of course those who do not want us to speak. I suspect even now, orders are being shouted into telephones, and men with guns will soon be on their way. Why? Because while the truncheon may be used in lieu of conversation, words will always retain their power. Words offer the means to meaning, and for those who will listen, the enunciation of truth. And the truth is, there is something terribly wrong with this country, isn’t there? Cruelty and injustice, intolerance and oppression. And where once you had the freedom to object, to think and speak as you saw fit, you now have censors and systems of surveillance coercing your conformity and soliciting your submission. How did this happen? Who’s to blame? Well certainly there are those more responsible than others, and they will be held accountable, but again truth be told, if you’re looking for the guilty, you need only look into a mirror. I know why you did it. I know you were afraid. Who wouldn’t be? War, terror, disease. There were a myriad of problems which conspired to corrupt your reason and rob you of your common sense. Fear got the best of you, and in your panic you turned to the now high chancellor, Adam Sutler. He promised you order, he promised you peace, and all he demanded in return was your silent, obedient consent. Last night I sought to end that silence. Last night I destroyed the Old Bailey, to remind this country of what it has forgotten. More than four hundred years ago a great citizen wished to embed the fifth of November forever in our memory. His hope was to remind the world that fairness, justice, and freedom are more than words, they are perspectives. So if you’ve seen nothing, if the crimes of this government remain unknown to you then I would suggest you allow the fifth of November to pass unmarked. But if you see what I see, if you feel as I feel, and if you would seek as I seek, then I ask you to stand beside me one year from tonight, outside the gates of Parliament, and together we shall give them a fifth of November that shall never, ever be forgot.
26 replies on “Točka prevrata”
!!! upravo sam danas ležala u kadi i čitala – biliv it or nat – strip “V for vendetta” – i zapitala se sve to isto što i ti .. malo spuki ..
nevjerojatno, baš sam sada gledajući jedan dokumentarac razmišljao što bi se to točno kod nas trebalo dogoditi da ljudi izađu na ulicu na neki mirni protest, gdje je ta granica, čini se dosta visoko
Sto je potrebno? Cemu razbijati izloge? Cemu paliti policijske aute? Sve sto je potrebno je dragunov, dovoljno metaka i jedan pepermint bombon…
ekstremno ali, kako sve vise uvidjam, jedino rjesenje… :-(
gle, svi mi najviše pazimo na vlastitu stražnjicu, a njoj je izgleda, ipak sasvim ok u većini slučajeva. Ne daj bože da se zbog političarskog muljanja pale auti na trgu, jer niti bi se palili policijski, niti bi se palili auti političara, niti bi njima pala dlaka s glave. Naje… bi samo mi.
susjedni su nam mađari imali sličnu aferu prije nekoliko mjeseci i generirali su poprilično jasan signal vlasti što i kako misle
mene zanima koja je ta točka, što nam moraju raditi da se tako nešto spontano dogodi i kod nas; da li smo sterilizirani do točke da nam mogu prodavati vlastite bubrege ili ipak postoji nešto zbog čega ćemo kolektivno poluditi
ono, frantic day
Da vidimo što bi bilo potrebno da ljudi izađu na ulice… Zatvaranje shopping centara… Zabrana putovanja u inozemstvo… Zabrana gledanja utakmica…
Ili: Smanjivanje državnog birokratskog aparata… Ukidanje državnog zdravstvenog osiguranja…
Pitam i ja to, već mjesecima…
Moram priznati da nisam pobornik razbijanja izloga i paljenja automobila i to ne samo zato sto bi vrlo vjerojatno razbili moj ili tvoj izlog, odnosno zapalili naše automobile, već što takvi načini obračuna s političkim odlukama ne donose pravi rezultat. Čak i da se, recimo, sruši trenutna vlast takvim nasilnim metodama, tko će je zamijeniti? Čačić koji na javnom natječaju izabire kompaniju svoje supruge? Ferenčak? Zato smatram da su izbori jedini legitiman trenutak kad narod treba reći što misli, dapače, političara ništa ne može “sasjeći” kao loš izborni rezultat. Stranački izbori se vrlo lako daju namjestiti, ali izbore na kojima sudjeluje cca. 4 mil. ljudi lako regulirati. Jer ako krenemo razbijati izloge i paliti automobile za 10g. nećemo imati ništa osim razbijenih izloga i zapaljenih automobila.
Cartman, a što reći o izbornom rezultatu koji ti namještaju mediji koji su pod tvojom kontrolom? Mislim da bi se hrvatskim političarima trebalo dogoditi nešto ekstremno poput razbijanja izloga i paljenja automobila, jer bi se tek onda bar donekle zbrojili i počeli ozbiljnije shvaćati svoj posao. Doista ne znam što bi ih drugo moglo probuditi.
Do prije godinu dana, svakih mjesec dana sam bio lud i htio ići u zagreb nekome j**** m**** kamenjem. Onda sam malo odrastao i počeo analizirati situaciju.
Zašto Francuzi izlaze na ulice i pale aute svako malo?
Jer kod njih gaze dio populacije (crnci), koji se se osjeća više ugroženim od ostalih. Kod nas smo manje više svi popušili, i cuclamo svakodnevno.
To u psihologiji nazivaju valjda kolektivna odgovornost, a kaže da će svatko s manjom snagom dizati hladnjak ako ga diže više ljudi. Ako ga diže u dvoje trudit će se mnogo više nego ako ga diže u troje. To je jedna stvar.
Druga je činjenica da smo mi u vrijeme rata počeli slušati o pljačkama, ubojstvima, zlostavljanjima i sl. od strane ove izopačene grupe individua. U vrijeme rata nije bilo baš pametno izlazit na ulice, a i pričalo se “rat je, to je normalno”. Poslije smo već svi kolektivno otupjeli na tu cijelu priču. To je po meni ključno, nas stalno filaju aferama, i ne možeš jebeno odabrat koja je gora i na koju reagirati.
Imam osjećaj da će iduća vlada bit puno bliže uličnim neredima, pa makar radila 10 puta bolje, jer nemaju fanatičnu potporu maloumnih i nasilju sklonih hdz-ovih glasača. Lijevičari su po definiciji manje skloni neredima. Nažalost.
A na kraju, optimistična prognoza: za koji godinu će nas nasilu probat utjerat u nato i eu, standard će biti još manji, ako amerika bankrotira bit će još više ekonomske nestabilnosti i uvjeta da se izađe na ulice. Onda će sve valjda biti na nama studentima, jer su studenti populacija koja nema obaveza i može riskirati izlazak na ulice i sudjelovanje u (možda i nasilnim) prosvjedima.
[…] Mračni se danas pita gdje je točka prevrata, iliti što se treba dogoditi da mi kao narod izađemo na ulice. Evo još jedan primjer kako se to radi, dobar ili loš primjer – ne znam, ali primjer jest. […]
Kad u hrvatskoj zatupljeni studenti izađu na ulice s nekim političkim motivima, ja ću sam zapalit svoj auto.
Studente kao neki faktor možete mirne duše zaboraviti. Nije ’69., a nije ni ’71.
Što se tiče izbora kao legitimnog načina promjene vlasti, tu se slažem samo ima jedan catch 22. Koga birati? Svi su do grla u aferama i u govnima. A kad imaš tri govna, skoro pa da ti je bolje da izabereš ovo koje je trenutno na štihu, jer se taj već nakrao i osigurao. Evo, regularno pitanje – za koga glasati, kad su svi uhvaćeni sa prstima u pekmezu?
Račanov sin radi PR za Vip, Sanaderova kćer upisuje akademiju i mjenja se protokol DLI da cura može glumiti, Maček priča pizdarije o internetu, Čačić je nažalost marginalac, Pusićka se ostavila politike, i tako dalje. I koga tu birati od svih ovih likova i onih koje nisam nabrojao?
Sjećam prvih predsjedničkih izbora poslije FT-a kada su svi pričali da bi glasali za Leticu, kad bi imao ikakve šanse dobiti. I di bi danas bili da je Letica koji slučajem dobio? Baš se pitam.
Problem je u tome da nemaš što bolje izabrati.
I onda ulijeće pitanje sa autima i izlozima :)
Nemamo mi ni tradiciju ni kulturu prosvjedovanja. Nekoliko prosvjeda koji su se dogodili kroz povijest, su iznimka. A ni oni nisu bili spontani, nego pomno izrežirani. Već sam negdje komentirao sličnu temu jednom pričom iz Zadra.
Prije 7-8 godina gradska vlast (HDZ) u Zadru je odlučila uzeti studentima njihov Studentski klub. Obećali su im naći novi prostor.
Tadašnji rektor na Filozofskom fakultetu (tada još pod splitskim sveučilištem) je pozvao studente na prosvjed. Predsjednik Studentskog zbora (istovremeno i predsjednik Mladeži HDZ-a u Zadru) je pozivao studente da ne idu prosvjedovati jer će vlast održati obećanje. Kojeg li apsurda, rektor potiče studente da traže svoje, a predsjednik Studentskog zbora ih odgovara od toga. Svugdje u svijetu bi bilo obratno. Studenti su se podijelili i od prosvjeda nije bilo ništa. Rezultat-ni danas nemaju Studentski klub.
organizirati prosvjede je zapravo vrlo lako, samo kažeš ljudima da se otvara novi shopping centra s meganiskim cijenama na lokaciji X, kad dodju podijeliš im transparente, uzmeš megafon i kreneš ;) ali nasilje nije rješenje, slažem se s tim.
pun pogodak, majstore.. ovo sam se pitao vec n puta.. madjari su ukrali tenk iz muzeja i vozili ga po B. .. covjece, TENK..
a nama i dalje sjedi zuzul koji je izmislio rijec afera.. i svaki put kad se njegovo ime pojavi uz aferu, mi svi samo slegnemo ramenima: “ah nista novo”.. i malo se vise naguzimo da nam ga opet metnu kao sumski razbojnici..
sad mislim.. da li bi ja mogao staviti mossad style (sal preko face) i koktelcic u ruku? mozda bi i mogao.. ali, naravno, ne bi sigurno bio prvi..
nadalje, mislim da nasilje nije rjesenje.. ali ne znam ni sta je.. koja nam je alternativa?
“Jer kod njih gaze dio populacije (crnci), koji se se osjeća više ugroženim od ostalih. Kod nas smo manje više svi popušili, i cuclamo svakodnevno.”
pa ti nešto reci…
j…m ti mješane brakove.- reko sam
Pa treba se dogoditi da nas nekud isele na Mars, a ovdje dosele Svicarce i nista vise.
Nasa prosjecna demokratska vecina, naprosto najvise voli bas ovakve likove.
pulicer,
misliš da je ova vladajuća ekipa koju imamo nekakva vrsta samokažnjavanja?
eto iskreno- mene bi na ulicu istjeralo taj famozni ulazak u nato i eu… i to samo zato ako bi odbili napraviti referendum.. u tom bi trenutku pojam DEMOKRACIJA i REPUBLIKA, stvarno bili bez smisla zato jer narod nije imao ikakve mogucnosti da pokaze svoje misljenje…
pojam frantic day-a ->mislim da je svakome razlicit, ali bi mnogi vrlo rado izbacili svoj bijes na lokalnu infrastrukturu radi hrpe problema… nije samo problem u hrvatskome drustvu i politici, pa pogledaj bas tu madjarsku- ok imali su sranje, izveli su taj tenk (sto se mene tice potez prosvjeda- steta sto je ostao bez goriva) pokazali policiji pojam “koktela” i “anarhije” ali to je to… rulja se iskazala, policija pokleknula- a onaj gad od premijera je jos uvijek na vlasti(koliko znam)… prosvjed je bio donkle U-Z-A-L-U-D-A-N…. i ne, to nije frantic day..
i ne znam sto je f-day.. jer se nikad nije dogodio- osim na ovom izvrsno filmu(v for v)…i mogu lupetat kako bi se ponasao, jer jedno je razmisljati o revoluciji sa kauca, a drugo je smijati se vlasti u oci.
malo po malo, malo po malo, i mi ćemo skinuti naše maske… valjda ce nas tenk imati goriva. i vjerujte mi, onaj iz zdravstva bi mi bio prva meta.
KRIMINAL NA MREŽI
Sud zatvorio 30 opasnih blogova
hehe…slijedeći je mrak blog…hehe
fk,
što bi rekao Jarnjak (bivši ministar policije) “taj film nebute gledali”
nema opasnosti
Mislim da bi kod nas ljude natjeralo na ulice jedino smanjivanje državnog aparata ili ukidanje HZZOa, kao što piše Berislav Lopac, jer tamo najviše ljudi i “zarađuje” plaću, pa kad bi se dogodilo to da se moraju zaposleni u tim službama zamisliti nad svojim radnim mjestom odmah bi izašli na ulice, iako bi po meni mogli i Zagrebčani danas mirne duše izaći van i prosvjedovati kad , čujem na reklami neki nogometaš za par utakmica u Dinamu dobiva milijun Eura otpremnine, ne znam je li to istina ili samo bombastični naslov… Koliko je iznosila otpremnina većini koja je ostala bez posla u nas?
da probaju zgasit 101. ;)
[…] Tako je v točki prevrata zapisal Mračni . Kaj je tisto, kar ljudi požene čez rob? Kdaj se začne revolucija? […]
Ne vidim ništa što bi pokrenulo ljude na ulicu. Uostalom većina se ljudi nekako ekonomski krpa, a slobode im nisu ugrožene u tolikoj mjeri da bi reagirali.
Ali postoji jedna doza depresije i razočaranja kod ljudi. U jednom ratu smo pobijedili, ali u drugom izgubili. U jednom je neprijatelj druge narodnosti i vjere i alko ga je bilo prepoznati. U drugom je neprijatelj bio Hrvat, katolik, heteroseksualac koji se zaklinje na Hrvatsku u svakoj drugoj rečenici, a u isto vrijeme je pljačka i uništava. Tog neprijatelja nismo niti prepozali (oni koji jesu su proglašavani jugokomunističkosrbočetničkim izdajicama Hrvatske), a nismo ga niti pobjedili.
I tako smo ostali poraženi od svojih vlastitih sunarodnjaka koji su glasno velikohrvatski galamili. Ljudi su ostali bez poslova, Hrvatska bez industrije, vrijednih poduzeća i nekretnina. i taj osjećaj gorkog poraza od primitivaca koji su bili nikogovići prije jednog desetljeća, a danas su veliki gazde se teško briše. A svi se i dalje boje progovoriti glasno da ne budu proglašeni jugokomunističkosrbočetničkim izdajicama Hrvatske.
Sjajan text, baca na duboko razmisljanje…