Nagovor na POLLitiku

Pozivam sve da od današnjeg dana u popis siteova za dnevni obilazak svakako uvrste i POLLitika.com. Evo i zašto:

Svi mi živimo u ovoj zemlji i u manjoj ili većoj mjeri dijelimo njezinu sudbinu. A tu istu sudbinu u većoj ili manjoj mjeri određuje politika i političari i o njima nemam neko osobito dobro mišljenje.

Za početak, većina trenutno aktualnih političara, osobito ovih koji doista imaju neki utjecaj i ne služe kao dekoracija i podizači ruku za vrijeme glasanja (bilo to u saboru, vladi ili na nekoj drugoj razini) ili svoju povijest vuče duboko iz vremena prošle države, ili pak izgledaju kao da su sišli s Interpolove tjeralice.

S jedne strane, u ovome času imamo vladu koja je nesposobna vladati. Pokušajte smisliti jednu jedinu gospodarsku mjeru koja je trenutno aktualna vlada donijela u svojem trogodišnjem mandatu? Teško da ćete nabrojati ijednu. Naša vlada i njezini ministri govore o koječemu, zalažu se za ovo i ono, a ono što osobito dobro rade je rješavanje problema. Rijetko koja aktivnost je proaktivna, oni gotovo uvijek ulijeću u krizu i rješavaju problem zanemarujuči pritom činjenicu da se cijeli problem mogao preduhitriti kada bi vlada, jeli, vladala. Osobito dobar u rješavanju kriza je naš premijer; danas se zauzeo za ukidanje otkaza Vjesnikovim novinarima, prošli tjedan je predložio raspuštanje HINAinog upravnog vijeća i što idete dalje u prošlost možete zaključiti samo to kako se naša vlada ponaša kao da cijelo vrijeme traje elementarna nepogoda (što je donekle i točno).

S druge strane imamo oporbu koja je nesposobna izboriti se za vlast. SDP zauzima centralno mjesto u oporbi bez ozbiljne šanse da svoj postotak imalo poveća (ili pak značajno smanji), ostatak zauzima nekolicina stranak koje su u svojoj osnovi regionalne prirode i koje samo na određenim područjima imaju dobre rezultate, dok su na nacionalnoj razini krajnje neprepoznatljive a u pojedinim slučajevima jedva da i prelaze izborni prag.
Prije desetak dana dobio sam cijeli registrator s bilancama i računima prihoda i rashoda parlamentarnih političkih stranaka tražeći u tim silnim dokumentima nešto zanimljivoga. Kao i većina drugih računovodstvenih materijala i ovaj je bio dosadan, no u jednome času sam shvatio kako te stranke više od 90% svih svojih prihoda ostvaruju transferima iz državnog proračuna. To je novac koje stranke dobijaju na temelju broja zastupnika. Čak niti članarine svojih članova ne stvaraju imalo značajnije prihode.

“Oni” nas u stvari uopće ne trebaju.

Političari su si dakle složili sustav u kojem su sami sebi dostatni jer je opstanak njihovih organizacija osiguran, i ti izbori svake četiri godine su manje više samo gnjavaža i situacija u kojem se malo promiješaju karte, no nakon toga neki odu u oporbu (možete si taj odlazak zamisliti kao četverogodišnji godišnji odmor), neki iz oporbe na vlast pa sve ispočetka…

U svakom slučaju, netko nešto mora učiniti i pollitika.com je jedan mali pokušaj u tom smjeru.
Ako već ne možemo rasturiti taj “establishment”, barem ne u kratkom roku, ono što svakako možemo učiniti je zagorčati život toj povlaštenoj kasti do krajnjih mogućih granica, a to možemo učiniti nametnuvši im moralnu i političku odgovornost koje su kod nas nepoznata kategorija. Naravno, jedan post na blogu poput ovoga teško da može napraviti razliku, no kada bi imali platformu na kojoj se može čuti i sistematizirati stotine i tisuće glasova, tada bi imali mogućnost postati politički faktor kojeg je nemoguće ignorirati.

Pollitika.com je dizajnirana da postane upravo takva platforma.
Učinite mi uslugu, posjetite taj site i podijelite link sa svojim prijateljima.

Misao dana:
Generally speaking, things have gone about as far as they can possibly go, when things have gotten about as bad as they can reasonably get. We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.