Categories
Putovanja

Zeleni vir i Vražji prolaz

Jučerašnji dan sam proveo na jednodnevnom izletu koji je između ostalog uključivao i posjet Zelenom viru i Vražjem prolazu. Ove dvije lokacije smještene su jedne pokraj druge u omanjem parku prirode u neposrednoj blizini Skrada. Skrad se pak nalazi na staroj cesti za Rijeku i možete do njega doći ili izlaskom s autoceste u Vrbovskom, pa u smjeru rijeke, ili pak možete izići u Ravnoj gori i vozite se prema Zagrebu. Od rotora u novom zagrebu do Zelenog vira trebalo nam je manje od sat vremena ne pretjerano brze vožnje.

Zeleni Vir - Skrad - Gorski kotar
Skrad danas izgleda zapušteno, promet je očigledno u cijelosti ili barem velikom većinom preusmjeren na autoput i neki dućani su zatvoreni a glasoviti motel, odmorište svih autobusa se čini zatvorenim (nisam siguran ali izgleda kao da je). U samom centru Skrada postoji skretanje za Zeleni vir do kojeg vozi doista uska i na mjestima poprilično oštećena cesta do izletišta koje je dobrih nekoliko kilometara udaljena od samog naselja.

Samo izletište je vrlo dobro uređeno, jelovnik je solidan a štrudla od borovnica je bila sasvim OK. Od izletišta možete se uputiti na dvije strane, nekoliko stotina metara uzbrdo nalazi se Zeleni vir, izvor smješten na otvoru pećine od kojega voda odlazi u munjaru (električnu centralu, usput rečeno, do jučer jedina munjara koju sam ja znao je ona u Ozlju) koja se nalazi odmah pokraj izletišta. Pokraj Zelenog vira se nalazi i prekrasni vodopad visok 70m (meni se nije činilo da je to 70m visoko, ali tako kaže literatura). Ako od izletišta odete drugom stazom prolazite kroz klanac između dvije planine koji je na mjestima vrlo uzak (možda 2m) i u čijem dnu se nalazi potok, a stijene idu okomito u zrak tako da na dijelovima samo vidite uske trakice neba.

Ulazak u park košta 15kn i smatram da je sat i pol laganog pješaćenja koje ćete tamo provesti više nego opravdalo cijenu, a da ne kažem da tako nešto još nisam imao prilike vidjeti (u hrvatskoj). Šteta je što i električna centrala nije otvorena za posjetitelje jer bih ja vrlo rado platio još 10kn po osobi samo da vidim kako električna centrala izgleda iznutra. Malo više o ljepotama Gorskog kotara i još zanimljivih lokacija koje možete posjetiti pronađite na službenim stranicama Gorskog kotara.
Nakon Zelenog vira odlučili smo otići do Opatije u šetnju, a do mora smo se provozali starom cestom. Na ručak smo svratili u krčmu kod Bujana (ona se nalazi na jednom od raskršća na cesti prema Crikvenici/Krku). Bujan je navodno poznata gastronomska lokacija s vrlo ograničenim jelovnikom i osobljem koje je s vama na ti od samog ulaska u krčmu. Nisam siguran da li je takav pristup dio folklora ili lošeg odgoja no u svakom slučaju mi ne odgovara. Ručak je bio prihvatljiv iako ne i spektakularan, no za cijenu od 318kn teško je na drugome mjestu dobiti poprilično obilni obrok i piće za četvero ljudi.

Opatija ovih dana ugošćuje skup internista i još uvijek je poprilična gužva (mene očekuje službeni boravak u Opatiji kroz dva tjedna i nisam siguran da li se tome veselim ili ne). Malo smo prošetali prema Ičićima, vratili se nazad i u Mileniju popili rundu sokova i nešto kolača.

Svakako bih spomenuo mjesto Jablan. Naime vozeći se lokalnim cesticama prošli smo kroz Jablan koji je poseban po tome što na tabli na početku i kraju sela osim velikog naziva mjesta piše i www.jablan.biz. Ako bacite pogled na ove web stranice vidjeti ćete kako u tom malenom mjestašcu očigledno postoji ekipa mlađih ljudi koje izolacija njihove zemljopisne lokacije nije bacila u depresiju, tako da se ekipa tamo očigledno dobro zabavlja baš poput ekipe iz života na sjeveru.

Poanta cijele priče bi bila da na jedva sat vremena od zagreba imate cijeli niz sjajnih lokacija koje vrijedi vidjeti i posjetiti. Za vrlo malo novaca možete provesti prekrasan dan u prirodi i na svježem zraku; ako netko ima još kakvih zanimljivih lokacija u Gorskom kotaru ili Lici neka mi dojavi.

Misao dana:
I see my path, but I don’t know where it leads. Not knowing where I’m going is what inspires me to travel it.

12 replies on “Zeleni vir i Vražji prolaz”

Ne znam u kakvom si društvu bio i da li je Opatija bila planirana ili ne, ali cijeli dan si mogao mirne duše provesti u Skradu. Ja sam bio krajem sedmog mjeseca, i krenuo sam naopako, spustivši se dužim putem preko željezničke stanice kroz klanac do planinarskog doma i vrativši se strmom stazom od Zelenog vira u brdo, izbivši ponovo kod željezničke. Uopće nisam uočio paklene vrućine, a fest sam se nahodao…
Sve opisano Izlet u Skrad i okolicu. Ups, prikrivena reklama :)

U svakom slučaju, osim Skrada, tu je i Severin na Kupi, Brod na Kupi koji uvijek imaju neku akciju, odlične biciklističke staze, rafting, pozdrav jeseni, tjedan kupina i malina i slično. Počesto mi se čini da su ljudi u Gorskom Kotaru i Lici puno proaktivniji po pitanju turizma nego njihovi dalmatinski counterparti. Mjesec dana nakon Skrada bio sam u Opatiji i ono što si ti doživio kod Bujana, moje društvo doživljavalo je na svakom koraku, od dućana, do kafića, slastičarni i hotela. Ružno, to say the least.

samo se ti reklamiraj :)

nego, kod bujana sam ja već jednom bio i ostalo mi je u sjećanju kao OK hrana ali se također čudno razgovarali sa mnom; kada smo se vozili prema tamo baš smo diskutirali zašto idemo i točno sam rekao da je bila nastala disproporcija između usmene predaje koja ih prati i iskustva koje sam imao

no više se tamo neću vraćati

Počeo sam pisati popis predivnih mjesta koja se mogu posjetiti između Karlovca i mora, ali sam zaključio da bi mi a) trebalo nekoliko sati, b) ne bih tim mjestima dao ni blizu dovoljno slave koliko zaslužuju, te c) komentar bi mi bio duži od tvojih zadnjih nekoliko postova zajedno. :)

Ukratko, mislim da bi neka turistička agencija mogla lijepo živjeti samo da zagrebačke geekove upoznaje s tim mjestima. :D

Zeleni vir sam imao sreće u nekoliko navrata upoznati u osnovnoj školi, ali dosta kasnije sam upoznao mjesta kao što su Kamačnik kod Vrbovskog, Velika Paklenica, Lokvarsko jezero, Slani dol i Rudarska draga kod Samobora, Jankovac (da idemo malo na drugu stranu) na Papuku i tako dalje.

berislav, osjećam malu kritiku na moje postove u posljednjih sedam dana? totalno si u pravu, imao sam totalno ludi tjedan u uredu, a mimo toga imam još nešto čime se bavim zadnjih dana pa nikako da to dovršim…

drugarska kritika zlata vrijedi. listi zanimljivih lokacija dodajem Okić, Žumberačke šetnice/MTB staze od Vivodine do Sv. Jane, stari grad Okić i za ovaj put još Baračeve špilje kod Rakovice.

@mrak: Ma samo lagano, nothing personal. Nisam niti ja ništa bolji. ;)

@cell: Ma cijeli Žumberak je čudesan. Mi smo zimus išli u Samobor na fašnik, i kako smo malo uranili na dogovor s frendovima otišli smo se provozati i otkrili cestu za Slani Dol, koja krivuda uskom dolinom kroz šumu a završava u selu na hrptu s pogledom preko cijelog Žumberka. (Ugođaj koji smo tada našli može se vidjeti ovdje.)

Oko Samobora ima još skrivenih mjesta i zaselaka: Draganje Selo, Smerovišće, Lipovec, Rude (iznad kojeg je prijevoj s jednim — zapravo dva — od najljepših pogleda u blizini), Manja Vas, pa sve do Podgrađa Podokićkog u sjeni starog grada. Dalje prema Žumberku imamo — pored standardnih Divljih voda i Eko sela — slapove Brisalo i Slapnica, te gomile starih gradina i dvorova.

Kada sam prije par godina ljudima govorio kako planiram ulagati u turizam u G.Kotaru svi su me gledali sa laganim podsmjehom. Sada kad je to što sam osmislio napokon pred realizacijom vide da baš i nisam bio toliko lud…

@ mrak – about Bujan – ne znam tko ti je obećao da ćeš kod Bujana doživjeti gastronomske ekstaze i persiranje, ali to je ipak lokalna gostiona (krčma) u zaleđu gdje se pretežno jede roštiljada, janjetina i te fore, ljudi su neposredni i tako to… Tu ljudi obično dođu kada se žele “nakrkati” mesine u neobaveznoj atmosferi.
Ako si tražio nešto više (u gastronomskom i ugostiteljskom smislu) trebao si skočiti do Plavog podruma u Voloskom ili možda bolje u neku od autentičnih konoba na riječkom području (Maretina na Viškovu ili Konoba Ive npr.). Ili još bolje, trebali ste klopati u G.Kotaru – tamo si mogao dobro pojesti i probati autentične stvari u restoranu Bitoraj ili Konobi Volta u Fužinama. Ima još mjesta ko u priči , ali bi se komentar bezobrazno oduljio…:)

svatko ima svoje “gastro navike”, osobno uvijek volim probati neko autentično jelo podneblja u kojem se nalazim.

tomislav, apsolutno se slažem s tobom, u čudnim i dosada neprobanim jelima često se kriju iznenađujuće delicije i treba uvijek probati

ja ne jedem svinjetinu (postoje izuzeci kada to radim ali su rijetki, svega pokoji puta godišnje) i ne volim divljač, povremeno probam u kakvom gulašu (vidiš, paprikaše rijetko kada rade), no moj generalni stav je da ne volim divljač i još uvijek se nisam uspio uvjeriti u suprotno – sjećam se da sam bio jeo neki jelenov biftek na jelenovom grebenu pokraj kumrovca, ali taj je bio poprilično suh (vidiš, mogao bih tamo ponovno navratiti)

ovaj stav proizlazi tamo od kraja devedesetih i početka ovog desetljeća kada je bio vrhunac kravljeg ludila u europi i u tom razoblju si teško mogao jesti nešto osim svinjetine i divljači (osobito u njemačkim restoranima koji su skroz bili skinuli govedinu/teletinu/junetinu s menija), a ja sam taman u tom razdoblju jako puno putovao i večerao po raznim restoranima i gasthausima širom centralne europe

je, ima tih jela koja čovjeku dosade s vremenom, recimo ja sam prije bio teški mesožder, a sad pretežno mediteranska spika…

obožavam komad dobre ribe, malo slanoga krumpira i blitve; no ne možeš uvijek naletiti na dobru ribu

obožavam i neki steak od tune, lososa mogu uvijek…

kada bi došao u dobar restoran i morao birati, uglavnom bi odabrao meso a ne ribu (osim ako bih bio siguran da je riba dobra), zato je za mene fort apache ko stvoren :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *