Categories
Business Ekonomija Politika

DoingBusiness 2007

Svjetska banka je objavila preliminarni report DoingBusiness 2007 (pdf alert), o prethodnoj godini sam pisao nedavno. Puni report još nije dostupan, no ono što je očigledno je kako je Hrvatska s prošlogodišnjeg 118 mjesta pala na 124 mjesto (što je ipak minimalni pozitivni pomak budući da je u ovoj godini u izvještaj obuhvaćeno još država, pa bi po istoj metodologiji u prošloj godini bili 134ti; nije utješno ali barem nešto).

Pozitivne razlike koje su primjećene se odnose na registraciju nove tvrtke (hitro), zemljišne knjige (digitalizacija zemljišnih knjiga) i regulativa oko provedbe ugovora (zakon o obveznim odnosima). I to bi bilo to!

Izvještaj svjetske banke potvrđuje ono o čemu sam puno pisao, a to je da postojeća vlada u svoje tri godine mandata nije načela niti jedno jedino područje koje ima direktni utjecaj na olakšano poslovanje gospodarstva. Iako je hitra registracije tvrtke pohvalna, iako je čišćenje zemljišnih knjiga sjajno, tisuće nepotrebnih propisa, besmislenih pravila kreiraju nepotrebne radne sate i poskupljuju ionako deficitarnu proizvodnju.

Podsjetio bih i na komentar kojeg je ostavio mr.Wolf a koji kaže: “Ako bude lose, reci ce da je to sve bezveze i podsjetiti kako su se i prosle godine bunili i ukazivali na nekvalitetu podataka.” 

Misao dana:
The vision must be followed by the venture. It is not enough to stare up the steps – we must step up the stairs.

19 replies on “DoingBusiness 2007”

Ne vidim nikoga sa vizijom i to je problem.

Sanader nije ucinio puno, ali sumnjam da ce Racan Bandic uciniti bog zna sto.

Razocarali su me 2000.

Kolika je sansa da je report zbilja bezveze?

[…] Cijelu priču s dalekovidnim projektima je mračni odlično izrekao, te ukazao na možda i najbitniju stvar za hrvatsko gospodarstvo, poljoprivredu. Mi u hrvatskoj imamo zasada 3 načina (šanse) za ostvariti priljev zdravog novca u državu, pod zdravim podrazumijevam onaj novac koji neće uzrokovati da višestruko toga novca iziđe van, tipa Ina, ili ex Ht(750mil. unutra, milijarde van). […]

neutrino; šansa je minimalna; fora je u tome da postoji cijeli niz nekih akcija i inicijativa koje se kod nas događaju, no većina njih je usmjerena prema eksternim ciljevima članstva u EU ili NATOu; s unutrašnje strane gospodarstva, koje mene jedino i zanima, događa se vrlo malo ili ništa

ja ne vidim da se bilo što bitnoga može promijeniti dok se ne počne čistiti troškovna strana državnog proračuna, a to se osobito u izbornoj godini neće dogoditi (dapače, upravo suprotno)

dodatni problem je i taj što su svi naši političari kratkovidni, dakle njihov horizont odlučivanja je četiri godine i to je to; a nama trebaju vizionarske promjene poput onih u nizozemskoj (za gradnju brana) ili onih u australiji (za preusmjeravanje rijeka s njihovih planina) – ne nužno u takvim grandioznim projektima ali se manjim pomacima čuda mogu napraviti

na primjer; nije li čudno da je hrvatska po nekim procjenama peta zemlja u europi po zalihama pitke vode, a istovremeno manje od 1% obradivih površina je navodnjavano? kako očekujemo imati konkurentnu poljoprivredu ako nemamo temeljne preduvjete…

kako očekujemo da izvozimo robu ako izvozno carinjenje traje nekoliko sati, a uvozno četrdeset i pet minuta? (to je također jedna od stavaka uizvještaju banke)?

istina, kod nas je previse toga zakoceno ogromnom administracijom.

ja bih se samo osvrnuo na veliku kolicinu objekata u glavnom nam gradu koji nisu uvedeni u zemljisne knjige, gdje stoji da je umjesto zgrade jos uvijek oranica i slicno. za srediti taj nered treba valjda jos jedno citavo stoljece, jerbo bez privatne inicijative i poradi nepostojanja zakona ne mozes nista napraviti.

s druge strane, svi pricaju o nekakvom poduzetnistvu, velebnim ulaganjima, strategijama i slicno. no, nitko ne spominje obrtnistvo. obrtnik u hrv je prakticki gradjanin drugog reda, tim prije ako nesto suvislo stvara, proizvodi i zaposljava. jednostavno, manji je otpor omoguciti uvoz, nego stvoriti kvalitetnu osnovu za stvaranje.

jos kada se tu nadoda politika – zbog koje mi nemamo jasan cilj sto cemo raditi – da li cemo se baviti turizmom, poljoprivredom, hocemo li graditi brodove, rakete ili tenkove, da li cemo napraviti nuklearku, hidroelektranu ili nista. ionako sve kod nas pada u domenu osobnog ili kratkorocnog cilja, nikako dugorocnog…

nije ni nama ni toliko lose.

Ljudi moji,

pa o čemu mi pričamo…

kao što nije sunce sve što s`ja, tako ni mrak nije uvijek mrak!

ovdje naime aludiram na optimizam pri izjavi o “kratkovidnosti političara” i “čudu u Hrvata”.

ne želim generalizirati gore navedene očne bolesnike, samo izrazit žaljenje spram malih ljudi i mlade države, te konstatirati kako su političari ti koji gledaju godinama unaprijed na jedno oko kada je u pitanju njihova i egzistencija njihovih potomaka, dok su na drugo slijepi.
što se tiče čuda u Hrvata, čudima nikada kraja!

Akcija Hitro po meni ne predstavlja nikakav pomak. Iovake se tvrtku moglo registrirati u par dana, a i što je nekome bitno jel će mu registracija trajati dan kraće???

Što se tiče sređivanja zemljišnih knjiga, iste se sređuju vjerojatno zato što su se stranci do sada sretali s velikim problemima prilikom kupnje naše zemlje.

Slažem se s Neutrinom, čini mi se da još uvijek nema nekoga s vizijom, postojeći političari ne da su sada istrošeni nego nisu nikada ni bili pravi.

Evo, bilo danas u Dnevniku HTV-a, dosta su bili ažurni; Družijanić se čini mi se dosta fokusira na ekonomiju, to je pozitivno. Došao sam na kraj, ali malo su sugovornici cvilili u stilu “ma što zna Svjetska banka”… :)

kažu da je Polančec (genije) rekao da “tko uopće želi živjeti u zemljama koje su ispred nas na tom popisu” i čovjek je u pravu, no za dvije-tri godine kada reforme koje ti ljudi rade budu počele donositi rezultate onda će ekipa poput njega se samo hvatati za glavu i pitati kako se to dogodilo?

kako je moguće da neki likovi u crnu goru ulažu 2 milijarde dolara u greenfield investicije, da SAP bira mađarsku za regionalni centar ili još bolje što je to što tjera investitore iz hrvatske?

ja nisam mogao vjerovati kad sam čuo tu polančecovu izjavu, al to je stara priča naših političara, podcjenjivanje ljudi, kao da smo svi gomila idiota. ne nerviram se inače oko politike ali ovo mi je baš diglo živce, jer sam shvatio da sam ispred te kamere mogao stajati i ja, ionako je svejedno što pričaš :)

Evo i članka o izvještaju u najnovijem Lideru (kojeg sam sasvim slučajno kupio, i zasad se ne čini lošim, za razliku od preskupog i senzacionalističkog business.hr). Izmedju ostalog imaju i kratak intervju sa Simenom Dankovim, predsjednikom odjela Svjetske banke koji izdaje Doing Business, i zanimljiv je njegov komentar:

Naša metodologija […] uzima u obzir zakon […] kad od naših suradnika u pojedinoj državi […] dobijemo informaciju da ta reforma ima efekte. […] Dobar primjer je [kad je hrvatska Vlada tvrdila] da su proveli veliku reformu u registraciji nekretnina, ali mi smo odgovorili da ne vidimo rezultate. Onda su nam […] dali zakone i propise, koje smo ionako već imali, i rekli da su ih već primijenili. Mi smo tada nazvali šefa gruntovnice u Zagrebu koji nam je objasnio da zna za novi zakon, ali ured koji bi nova pravila trebao provesti još nije osnovan.

Ovo puno govori — ne toliko o Vladi i njenim izjavama koliko o tromosti i sporosti našeg aparata i njene komunikacije. Kad bi signali kroz naš živčani sustav putovali tom brzinom svi bismo već odavno bili klinički mrtvi.

[B]Ali što je u cijeloj priči bitno napomenuti; da ovo nisu rezultati uspješnosti, već samo statističke smjernice, što znači da Hrvatska sa lošijim mjestom na ljestvici lakoće poslovanja postiže bolje rezultate od neke zemlje koja se nalazi na boljem mjestu, jer govori o relativnim brojkama, a ne stvarnim, realnim iznosima, npr. Slovačka se po DB 2006. nalazila na 37 mjestu na toj ljestvici, mi na 118, ali ipak Hrvatska postiže bolje rezultate! Dakle, poredak na ljestvici ne pokazuje stvarne rezultate, npr. ulaganja, BDP-a , BDP-a per capita i sl., dakle stvarne iznose koje upućuju na ekonomsku moć ili kvalitetu života, naime Hrvatska prema tom izvješću ima veći BDP i od Slovačke, a od Srbije čak tri puta, koja je također bolje pozicionirana. [/B]

Zoom, za nekoliko godina sjediti će tada aktualna garnitura ljudi i pitati se kako to da hrvatska koja je još 2006 imala 3x veći BDP od srbije odjednom pala ispod nje

može biti da je stvarna ekonomska mož danas veća nego što je u slovačkoj ili srbiji; no sređena situacija u državi je temljeni preduvjet gospodarskoga rasta i veseliti se na ovakvoj interpretaciji je samo kratkoročnog daha

Pozdrav!

Upravo spremam recenziju DoingBusinessa2007, full report, tokom dana bi trebala biti gotova. Uglavnom, po novim pokazateljima smo jako loši. Slažem se s tobom da je sređena situacija u državi temljeni preduvjet gospodarskoga rasta, ali podaci DB nisu pokazatelji gospodarskog rasta ili gospodarski indikatori, ovo su smjernice poslovanja, no i one mogu govoriti o gospodarskom sustavu, ne isključivo, ali indikativno sigurno!

zoom, smatram da je doing business sjajan barometar koji ti može pokazati koliko je lagano ili teško poslovati u nekoj zemlji i iako je točno da ga ne možeš koristiti kao pokazatelj gospodarskog rasta, nadam se da ćeš se složiti da je povoljni rezultat DBa (tj. skup mjerila koja koristi) značajni pomagač da se taj gospodarski rast ostvari u nekom razdoblju

ili, doingbusiness više govori o nekom srednjeročnom potencijalu nego o stvarnom gospodarskom razvoju ili pak dugoročnim potencijalima

Leave a Reply to Berislav Lopac Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *