Prije petnaestak dana Bill Gates je zapanjio svijet najavom odlaska s pozicije chief software arhitecta u svoju dobrotvornu fondaciju koja je do prije petnaest dana upravljala imovinom od oko četrdesetak milijardi dolara. I još dok smo se oporavljali od šoka, oglasio se i Warren Buffet koji je pak izjavio kako će 85% svoje ukupne imovine (procijenjene na također četrdesetak milijardi dolara) prenjeti na različite humanitarne fondacije, a 5/6 tog novca će završiti u fondaciji Billa i Melinde Gates.
Ono što je Bill Gates rekao (barem u razgovoru s CNNom kojeg sam jednim okom pogledao, a transkript tog govora nisam uspio pronaći) je između ostaloga i to kako on smatra da se u slijedećem razdoblju mora puno energije posvetiti školovanju. Kada Bill Gates govori o školovanju onda misli na kontinuirano školovanje, ono koje počinje čim prohodate, nastavlja se kroz vrtić, osnovnu i srednju školu, preko fakulteta, a potom kroz cijeli radni vijek sve do mirovine a vjerojatno i nakon toga.
Naša zemlja katastrofalno loše stoji na tom planu i kontinuirano školovanje kao kategorija jedva da postoji, a u praksi se svodi samo na one ljude koji zbog svojeg seta znanja i sposobnosti ionako nemaju problema s pronalaskom odgovarajućeg radnog mjesta. Znanje koje danas morate posjedovati kako bi zadržali radno mjesto je pokretna meta. Klinci koji ove jeseni kreću u školu u mirovinu će otići 2065 godine, mi do prije petnaestak godina nismo znali za internet, prije dvadeset za osobna računala – a danas u školu primamo male ljude koje moramo osposobiti da se hrvaju s životom slijećih šezdeset godina!!!
Ovog problema sam svjestan već godinama, upisao sam srednju strukovnu školu koja je trebala postati moja odskočna daska u struku kojom se danas bavim, no kroz četiri godine škole nažalost većinu korisnoga znanja sam stekao iz općih predmeta poput jezika, matematike ili povijesti, dok su stručni predmeti već tada bili ne samo zastarjeli nego su prenosili znanja koja vam danas više niti u muzeju neće koristiti. Nije li čudno završiti školu i dobiti diplomu/svjedodžbu za zanimanje koje više ne postoji? Jednostavno je nestalo. Drugi možda nisu bili toga svjesni, ili im možda to nije bilo važno ili su mislili da sam u krivu, no to je ono što se dogodilo.
S fakultetom nisam ponovio istu grešku; te sam se upisao na fakultet za kojeg sam smatrao da će mi dati najbolju opću naobrazbu, odabrao sam fakultet kojeg smatram ekvivalentom gimnazije u visokome školstvu (i fakultet nakon kojeg sasvim sigurno nećete pronaći posao u struci za koji vas fakultet školuje). Odlučio sam kako ne smijem dozvoliti da mi školsku sustav smeta u mojoj edukaciji. Spletom okolnosti fakultet nisam završio, no te dvije godine su bile definitivno iznimno važne.
Ukratko, oduvijek sam znao da škola ili fakultet nikada neće biti presudni faktor u obavljanju ili dobijanju posla. Isto tako znam da je edukacija kontinuirani proces i da posljednja stvar koju si možete dozvoliti nakon što ste izišli iz fakultetske zgrade s diplomom u ruci je da odložite knjigu na policu i mislite kako ste spremni na sve. Upravo iz tog razloga nemam osobitog poštovanja za ljude s diplomama i svjedodžbama i te dokumente gledam kao potvrde da je moj sugovornik u stanju sjediti u nekoj klupi određeni broj godina. Diploma je oznaka strpljenja i ustrajnosti a ne konkretnog znanja ili sposobnosti.
Ako mislite da sam u krivu, zbrojite koliko ste knjiga pročitali u posljednjih mjesec dana? Ili šest mjeseci ako je tako lakše doći do nekog konkretnog broja?
Jedan od velikih zadataka koji si je postavila fondacija Billa i Melinde Gates je upravo kontinuirano školovanje. Jedan od njihovih ciljeva je pokušati objasniti svima kako je kontinuirano školovanje nužnost i kako možete napraviti svašta tijekom svog života, no prestati učiti jednostavno ne smijete.
U Montereyu (California), jednom godišnje održava se skup u kojem se najbolji i najpametniji ljudi svijeta međusobno nalaze i izmjenjuju ideje. Konferencija se zove TED (Technology, Entertainment, Design) i na njoj možete čuti neke od najprovokativnijih i najnaprednijih prijedloga. Jedan od predavača na ovogodišnjem TEDu bio je i Sir Ken Robinson kritički govori o školskom sustavu koji trenutno koristimo te iznosi viziju dugačijeg, novog sustava koji bi stimulirao kreativnost umjesto da je zatomljuje.
p.s. video traje dvadeset minuta, potreban vam je ADSL, no svaka minuta je vrijedna vaše pažnje, ovo obavezno morate pogledati. Usput rečeno, na TED web siteu nalazi se link na njihov blog na kojem možete pronaći niz različitih predavanja u MP3 ili MP4 formatu
Misao dana:
Creativity is the sudden cessation of stupidity.
21 replies on “Kuda nas vodi školovanje?”
“Diploma je oznaka strpljenja i ustrajnosti, a ne konkretnog znanja ili sposobnosti.” A samo strpljivi i ustrajni najčešće i mogu doći do konkretnog znanja. Ove dvije karakteristike koje si spomenuo su vjerovatno najtraženije osobine koje zahtijeva današnji poslodavac. Naravno, uz osobnu motiviranost i dobre poslovne (čitaj privatne) veze i poznanstva.
čini mi se da bi se ipak bolje osjećao da završiš faks, a osim toga – u birokratiziranom i uniformiranom društvu kakvo i jest, diploma je često olakšavajuća ‘okolnost’ // cjeloživotno školovanje postaje potreba i stvarnost, ali to kod nas tek mora postati filozofija življenja
percy, upoznao sam impresivnu količinu ljudi koji doduše jesu završili fakultet i imaju odgovarajuću potvrdu za to, no osim tog komaad papira ne postoji niti znanje niti sposobnost koje to prate
obzirom da nisam dovršio fakultet, pa se može prelagano reći kako minimaliziram značenje fakulteta, teško je to argumentirati, no tvrdim da fakultet kao takav nije nikakva garancija, pa čak niti minimalno osiguranje da će osoba biti u stanju obaviti posao koji joj se povjerava (a za koji se nominalno traži visokoškolsko obrazovanje)
pogledaj našu državnu upravu, ne treba gledati puno dalje od toga
Ja uvek kažem: diploma je samo ulaznica, na terenu će se videti ko koliko vredi. Na utakmicu možeš i bez ulaznice, preko ograde (riskantnije, ali i zanimljivije).
I pored toga što sam svestan da diploma nije uopšte bitna da bi se ostvario profesionalni uspeh opet mi je nekako glupo sto je nisam uzeo. Bio sam 2 godine na faksu, imam jednu skoro čistu godinu (pola ispita fali) i nešto sitno počišćeno iz druge tako da nisam od onih koji baš ništa nisu radili na faksu, ali jednostavno cela ta priča mi je bila toliko nezanimljiva da sam faks zapostavio onog trenutka kad sam počeo da radim ono što volim. Tehnički sam još uvek student, ali nisam kročio na fakultet već jače od pola godine.
Samo da kažem hvala za link ka ovoj prezentaciji. Stvarno je jedna od stvari koju ljudi moraju pogledati.
Zanimljiva tema… budući da ovih dana završavam fax i pišem diplomski, konstantno vrtim film o tome kak upravo sada završava dio mog života (8g osnovna 4g srednja 4g fax) kad je moja primarna djelatnost bila učenje, a sad bi kao trebao primarno nekaj radit…
U potpunosti se slažem da je koncept kontinuiranog učenja ne samo nužnost, već stvar od presudnog značaja jer ovaj svijet je svakim danom sve kompliciraniji, a kvantum znanja sve veći. Povrh svega toga, nakon praktično završenog faxa imam osjećaj da sam opet na početku i da znam nešto, no definitivno ne onoliko koliko bi trebao i htio. Blesav filing o tome da sam zapravo blesav:)
Mislim da ovaj model mehaničkog učenja (prof da knjigu, a ja naučim) ne vodi nikud jer puno premalo se vodi računa o tome da se studentima prezentiraju prvenstveno neke analitičke vještine rješavanja problema koje su po meni važnije od pukih činjenica. Da ne spominjem da dobar dio fakultetskih curriculuma ne idu u korak s vremenom, no o tome je bilo riječi.
Hm, ja ipak ne bi išao tak daleko da velim da je fax jedino zaslužan za ono što si napisao, jer ipak mislim da sam dosta toga tam naučio i dao sam si truda da me fax nauči misliti u sladu sa strukom koju studiram.
Na kraju, fax je koristan, jer iz ne znam kojeg razloga, ljudi se vole dijelit i označavat, a oznaka da si diplomirao donosi više koristi, nego štete. Znam za par slučajeva di mi frend nije mogao sklopit neki deal jer nema određen prefix/sufix na vizitki. Žalosno, ali istinito. Kad k tome pridodam kolko malo vremena ljudi u human resources timovima provode nad prijavama kandidata za posao, onda je fax bitna odrednica koja radi razliku.
Fax je bitan, jer je diploma baš to, jedna vrsta ulaznice, no ne utvaram si da će mi biti lakše sa faxom, jer i sam bi radije zaposlio nekog sa sss i brdom znanja i vještina i odgovornosti, nego nekog ko to nema, a ima vss. No, možda je takvih (sss znanja vještine odgovornost) 5% u populaciji i to sam puno rekao.
ilija, na ted.com blogu imaš još nekoliko jednako dobrih prezentacija, a ako naletim na još koju ubaciti ću i to kroz postive ili kroz sporedne vijesti
eklektik, ne sporim ja činjenicu da na faksu možeš savladati znanja koja kroz srednjoškolsko školovanje ne možeš steći, no isto tako smatram da dovoljno motivirana osoba može i bez visokoškolskog obrazovanja razriješiti svaki problem
što se tiče samog sustava školovanja, ovaj sustav koji kod nas prevladava a koji podrazumijeva hladnokrvno memoriranje činjenica mislim da ne vodi nikuda osim u posebnim slučajevima (primjerice u medicini, nekako mi se čini da je to idealno zanimanje za takvu vrst učenja), no ključno bi bilo naučiti čovjeka kako naučiti nešto – dakle ako imam problem, što moram učiniti, gdje moram tražiti, koga moram pitati da bi problem riješio – neki ljudi jednostavno se zatvore u ljušturu svojeg znanja i čini se kao da nemaju niti potrebe izići iz nje; sposobnost analize problema, rastavljanja velikih problema na malene i individualno rješanjavnje, vizualizacija problema i razumijevanje domino efekta (ako ja napravim ovako, desiti će se to, i to, i to…) sve su to stvari koje se mogu sasvim sigurno naučiti, no naš školski sustav to ne stimulira
zato je i bitna ova prezentacija jer ti govori o tome kako školski sustav funkcionira i što će se desiti u godinama koje dolaze pred nas, a uvjeren sam (došao sam nekom seljačkom pameću do tog zaključka, a vidim i daleko pametniji od mene misle jednako ili barem slično) da će fakultetsko obrazvoanje ovakvo kakvo ga danas poznajemo biti sve manje i manje važno za sudbinu pojedinca
čini se kako se video ne vidi u internet exploreru, ovo je prvi puta da “embeddam” videogg video pa nisam baš na čistu kako se to radi, u svakome slučaju na ted.com siteu postoji link na njihov blog, a na blogu su vidljive sve njihove prezentacije
ma jasno, shvaćam i slažem se s tobom. no, moj point je da je fax još uvijek formalno bitna/nikako presudna stavka u životu čovjeka, no ko i sve stvari, mora se mijenjati u skladu s vremenom i vjerujem da hoće. mislim da je dobra inicijativa da se faxevi polagano prepuštaju tržištu za koje se nadam da će u budućnosti izroditi kvalitetu, a da će nam članstvo u eu donijeti standarde i obrasce. to pričam za hr, no nadam se da će se isto dogodit i na globalnoj razini. mislim na zaokret u načinu provođenja obrazovanja.
ja sam veća par puta ostavila komentar da o diplomi i studiranju kod nas isto nemam baš neko mišljenje. Praksa jednostavno pokazuje da nije mjerilo uspjeha.
kontinuirano učenje zbilja je najvažnije. ne u tom površnom smislu da stalno upisuješ dodatne škole. već da pratiš šta se događa u tvom području i šire. moj tata je morao zadnjih pet godina savladavati kompjutere a uz to i engleski. mi ćemo možda morati za 20 godina učiti kineski, a što se tehnologije tiče, to ne možemo niti zamisliti.Drugačije ne bi smjelo biti. Zamisli doktora koji danas završi medicinu i sl. trideset godina ne prati što se događa? Ja se stalno educiram, iz raloga što mi škola nije dovoljno pomogla ali i iz radoznalosti. Teme nisu uvijek one koje su trenutno popularne ali to nije bitno. Bitna je želja za znanjem, jer znanje je moć, a ne diploma.
Filozofiram :) ali zbilja mislim da je to ulaganje u sebe. Žalosno je da zbog stanja u školstvu kod nas, za sve to se moraš pobrinuti sam. Nema opcije za otići na faks i slušati tek nekoliko predmeta, a iz osnovne škole teško da ćeš steći dovoljno znanje jezika ili računalne pismenosti. Već u osnovnoj nemaš previše mogućnosti za neke dodatne predmete koji te zanimaju. Ali zato postoji vjeronauk što me ljuti.
Svaka čast Gatesu.
Tragično je gledati kolege na fakultetu koje mi govore… ma šta da još učim… sada kada konačno diplomiram, neću više morati učiti… ja, dvije godine stariji, se smješkam i puštam ih da vjeruju u ono što žele vjerovati… školovanje ne prestaje… učenje je cijeloživotni proces i ne staje do trenutka dok ne otegnete papke… a svoj blog posvetio sam prije svega dokumentarizmu, gdje prezentiram ono što me fascinira ili ono što slučajno otkrijem… ili čak i ono što se zna, ali da vas podsjetim dragi ljudi… jer vjerujem da imate interese i tamo gdje vam se čini da nemate… uhhh, zanio sam se… uglavnom… cijenim ljude koji imaju široke interese i volju za saznavanjem, a pogotovo usavršavanjem poput mene… a to je i moj credo… :-)
Slažem se s tvrdnjom o ne pridodavanju prevelike važnosti diplomama, pogotovo diplomama stečenim na našim faksevima. Sorry, ali da se sama nisam trudila oko gradiva, provodeći noći čitajući na netu o svojoj struci, teško da bi danas (unatoč diplomi) išta znala o njoj. Faks sam doslovce mogla proći i to s vrlo dobrim prosjekom samo čitanjem skripti, s dobrim šalabahterima i malo šarmiranja profesora!
Koncept cijeloživotnog učenja mislim da na ovom mjestu ne moram naglašavati kao MUSS, to je samo po sebi razumljivo.
Ono što je žalosno je da naš MZOS to još ne kuži. Ne znam je li itko ikad čitao njihove (sramotne) strategijske dokumente, koji su kao prepisani iz neke teorijske knjige. MZOS, Zavod za školstvo i Agencija za strukovno obrazovanje kopiraju uspješne strane modele edukacijskih politika, bez da uopće shvaćaju ZAŠTO ih kopiraju. Evo, recimo Agencija za strukovno obrazovanje već godinu dana postoji bez da ima jasno definiranu misiju i viziju! Niti njihovi djelatnici znaju opisati svoje radno mjesto. A ova nam je godina kao proglašena godinom strukovnog obrazovanja! Uz takve institucije, možemo još biti i sretni kako ljudi izlaze iz škola/fakseva.
Vrlo je bitan nedostatak svega – motiviranost onih koji se brinu o obrazovanju. Većina činovnika je prihvatila taj posao jer nije mogla uloviti nešto bolje, ne dobivaju novac niti priznanje koje misle da zaslužuju. Ne žele pogurati stvari, nego naprave samo ono što im je eksplicitno rečena, kako im je rečeno, neophodni minimum.
Nije problem u ljudima kao takvim, nego u tome što se ne vide u tom sustavu.
Nekoliko zanimljih stvari sam zamijetio tijekom svog akademskog života: 1. fakultet najčešće ne pruža direktno upotrebljiva znanja i najveća mu je vrijednost u općim znanjima i konceptima koje se na njemu usvajaju. No ti su koncepti poprilično potrebni jer ljudi koji ih nemaju, kasnije imaju puno više muke da bi ih svladali. 2. ocjene nisu ogledalo znanja, 3. ima brdo studenata koji blage veze nemaju ni o onome što su polagali na ispitima, a kamoli o konkretnim stvarima s kojima će se baviti u praksi, no ima i onih druih. 4. među studentima pojedine generacije jako se dobro zna tko je pametni zabušant, tko je štreber i daje ispite uz veliko zalaganje, tko je folirant i retoričar… Ja točno znam koje bih ljude iz svoje generacije zaposlio u svojoj eventualno firmi i siguran sam da ne bih falio. Evo upravo mi je jedna ‘jaka’ kolegica bez posla a ja se čudim kako je to moguće. Što me dovodi do 5. – poslodavci pozu teže skontaju te stvari koje insajderi (kolege) znaju. Često padnu na siurnost, elokventnost, možda čak i prepotenciju, pa fulaju. 6. srećom, oni najbolji najčešće se ipak probiju. Od mora nezaposlenih u mojoj struci, nitko od onih koje bih ja zaposlio u svojoj firmi nije nezaposlen (sem ranije spomenute kolegice kojoj ističe ugovor jer je mijenjala stalnu zaposlenicu na porodiljskom). 7. daleko najveći problem obrazovnja je neizbježna pareto krivulja – većina ljudi je prosječna (prosječno sposobna i prosječno ambicijozna) i ta većina ima problema. Sposobna manjina nema problema završila faks ili ne. Mislim da takvi usvajaju permanentno obrazovanje prirodno, bez da im ga se nameće.
Sve ovo nije komentar na tvoj tekst, na njega nemam niš’ za dodati, nego samo razmišljanja na koja me je potakao.
Čim vidim da Rock spominje Pareta, nekako mi zaiskri u očima – naime taj nas je post “spojio” (blogerski, mislim). Što se tiče formalnog obrazovanja u Hrvatskoj postoje dvije struje – jedna tvrdi da su diplome sve, a druga upravo suprotno, da ne vrijede ništa. Ja bih rekla da je istina negdje u sredini. Meni konkretno će diploma (odnosno kolegiji kroz koje sam prošla da bih došla do diplome) donijeti puno. Naime, stvarno mislim da sam jako puno naučila na faksu jer sada kada radim to sve primjenjujem u “pravoj” praksi (jer i na faksu sam imala puno praktičnog rada, ali to su bile različite similacije stvarnosti). I koliko god svi tvrdili da su fakulteti bezvrijedni, meni je moj donio jako puno i u to stvarno vjerujem.
Vodim se izrekom jednog profesora s fakulteta: cilj je nauči kako učiti, kako pristupati problemu i istražiti, tako da se pronađe rješenje, jer je nemoguće dati odgovore na sve probleme, pogotovo zato što stalno nastaju novi.
Druga predost fakulteta je networking, što je premalo potencirano na većini fakulteta, ali što MBA diplomanti izuzetno cijene.
Da, Zigzig networking ili poznanstvo. Kako kod nas, tako i u Americi i Europi poslovi se još uvijek najlakše i najčešće sklapaju na osnovi nekakvog privatnog poznanstva.
Moram se nadovezati na ZigZig-a (ili -icu) po pitanju networkinga! Naime, činjenica je da se MBA u svijetu cijeni upravo po tome. Ipak, i kod nas to postoji, barem nekako prešutno. Naime, našla sam se nekoliko puta u situaciji (u poslovnom svijetu) gdje mi se išlo na ruku zato što sam s fakulteta s kojeg jesam, od strane ljudi koji su to završili. (poput sekte smo, komentiraju neki) :)
[…] 20 minutnu verziju Al Goreove prezentacije možete vidjeti i na ovom videu koji je snimljen na TED konferenciji u Montereyu u veljači ove godine. […]
DIPLOMA = SEX
[…] “Gdje su politički poduzetnici”, u kojem autor (zazivajući meni dobro poznatog Ken Robinsona) kaže kako je naša društvena situacija takva da status quo u kojem se nalazimo više ne […]