Po izjavama SDPovaca, Požeško-slavonska županija dužna je 340 milijuna kuna. Ovo je jako zanimljiva situacija koja barem na površinu nije isplivala do sada zato što je očigledno prethodna vlast dajući garancije ostvarila razne kredite kod različitih trgovačkih društava zadužila županiju iznad mogućnosti povrata.
Jedinica lokalne vlasti baš kao ni vlast sama po zakonu ne može završiti u stečaju (kako je to novizabrani župan često ponavljao, on je doduše govorio o bankrotu no ta kategorija koliko je meni poznato u hrvatskom zakonodavstvu ne postoji), i obzirom da za njih u principu jamči država, banke su spremne preuzeti jamstva takve jedinice vlasti bez prethodne ili dodatne provjere budući da se smatra da je država idealni dužnik i sam po sebi vraća obveze uredno.
Županije su inače jedno čudno tijelo u hrvatskoj, i njihova funkcija mi nije totalno jasna. Naime imamo ih (mislim) ukupno 17 20i zanimljivo je da je proračun grada zagreba neusporedivo veći od svih županija zajedno. Ja razumijem potrebu da postoje lokalni uredi državne uprave, no da li je potrebno imati 17 nekakvih skupština, župana, sekretarica, vozača i automobila, zgrada i koječega drugoga što je potrebno to mi nije baš razumljivo a svakako nije racionalno, a ako želimo ići argumentiranjem da županije osiguravaju ravnomjerni razvoj države, s budžetima i utjecajem koje one objektivno imaju – mogućnost utjecaja je doista malen (osim za zapošljavanje dodatne, nikome osobito potrebne birokracije).
Postoji jedan koncept koji se zove državna riznica, i koliko ja razumijem, to je mjesto na kojem bi morale biti koncentrirane i evidentirane sve obveze države, pa tako i obveze koje imaju županije. Teško mi je razumljivo da je jedna osoba (župan) bila negativac u domaćem filmu i ispotpisala tolike silne zadužnice i mjenice bez znanja više osoba. Također, još je teže razumljivo objašnjenje (koje će sigurno uslijediti) kako se sve radilo po propisima i kako je sve to predviđeno – a totalno mi je nemoguće da se sve skupa napravilo bez prethodnog znanja državne vlasti a osobito ministarstva financija. Bilo bi nadalje zanimljivo vidjeti strukturu tih 340 milijuna kuna i kako je do te obveze došlo, odnosno koliko je od toga dospjelo a koliko nije, odnosno koliko je stvarno blokiran račun županije?
U travnju 2002 godine, tadašnja nizozemska vlada je dala ostavku zbog propusta koji su se desili u Srebrenici sedam godina ranije. Ostavku je dala vlada koja tada nije vladala i koja s tadašnjom vladom nije povezana niti po političkoj liniji, no unatoč tome su smatrali kako je odgovornost nizozemske vlade dokazana te su odstupili kao moralni čin nakon tadašnje istrage.
Iako bi u svakom normalnom društvu zbog ovoga letile glave – primjerice ministra financija, ureda za državnu upravi uli vlade u cijelosti (dakle ne govorimo sada o krivičnoj odgovornosti osobe koja je dokumente potpisala, nego o moralnoj i političkoj odgovornosti osoba koje su tako nešto omogućile ili previdjele), to se kod nas, kao i u dosada otkrivenim sličnim situacijama sasvim sigurno neće dogoditi. I to je tužno!
Misao dana:
I predict that someday our entire military will be gay. If people are shooting at you, it goes down a lot easier if you’re huddling in a foxhole with a chiseled 20-year old and you can use lines such as, “Bruce, we might die today. But before we go…”
16 replies on “Odgovornost vlade”
20 županija i grad Zagreb: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatske_županije
Ni meni nije jasna uloga županija, zbog čega su one potrebne?! Ja živim u Zagrebačkoj županiji koja je specifična i po tome što jedina nema sjediše na svojem području pa se i na taj način otuđila od svoje baze. Službenici u toj županiji su u idealnoj poziciji, imaju radno mjesto i uglavnom nemaju posla, ali plaća (i to dobra, u odnosu na .hr prosjek) redovno sjeda.
Čini mi se da su županije idealno mjesto za udomljavanje stranačkih poslušnika, nagrada za političko prostituiranje…
Hm, ja sam nedavno u nekom razgovoru shvatio da je Velika Gorica preuzela funkciju sjedišta, ali očito sam pogriješio. U svakom slučaju, slažem se da je Zagrebačka županija pomalo čudna tvorevina, sastavljena od regija koje imaju malo toga zajedničkog. Bilo bi je po meni logičnije razbiti, te istočne dijelove pripojiti susjednim županijama — Zelinu i Vrbovec Bjelovarskoj, a Ivanić Sisačkoj — a ostatak — plus ono čudno slijepo crijevo Grada Zagreba zahvaljujući kojem se moja vikendica, inače duboko u Vukomeričkim goricama, nalazi u Zagrebu — izdvojiti u nekakvu Samoborsko-turopoljsku županiju. Ali, kraj naših političara tome se nije nadati…
Mi živimo u socijalizmu gdje je odgovornost samo demagoška kategorija.
Da, da bismo se uspordili s Nizozemskom, morali bismo prepostaviti da smo mi zemlja razvijene demokracije (ma koliko demokracija kao dominantan oblik društvenog uređenja pokazivala ogromne manjkavosti). Nažalost, daleko smo od toga, pa me ovo šerifsko ponašanje lokalnih i državnih šerifa više ni ne iznenađuje. A to je najžalosnije.
Ah, u skladu sa svojim nick-om, nakon čitanja ovakvog posta (a i pročitao sam Dežulovićevu kolumnu u Globusu u kojoj se osvrće na puštanje na slobodu pravomoćno osuđenog ubojice) mi odmah pada napamet uzeti kalašnjikov u ruke i “riješiti” situaciju u stilu John Wayne-a (doduše, on je to rješavao Colt-om, ali sumnjam da bi 6 metaka bili iti blizu dovoljno :-(((.
Fascinantna je ta uloga “sudstva” koje državi daje privid pravednosti. Al, eto, tih 340 milijuna nije ukradeno (ajde dobro, nisu sve ukrali, nešto su valjda i potrošili na ceste) ni meni, ni tebi, ni njemu nego “svima nama” pa ćemo to prepustiti našem “sudstvu” da riješi. Ma prekrasno :-)))
BTW misao dana ti je briljantna (samo sam zamislio kako bi na to reagirao recimo katolik_st s bloga konzervativni.blog.hr i odmah mi se cijeli dan uljepšao) i u stvari sam ovaj komentar prvenstveno napisao zato da ti to kažem.
Ne bih se tako lako složio s tvrdnjom da su županije višak. U većini slučajeva jesu suvišne, tome u prilog ide i priča koju sam čuo od izravnih sudionika određenih događaja ( poput dijeljenja poljoprivrednih subvencija ), kako su osobe iz prošle županijske vlasti u Požegi, uredno oštećivale državni i županijski proračun raznim malverzacijama kojih su svi nadležni bili i jesu svjesni.
No tome u prilog ne ide djelovanje gdina Čačića u Varaždinskoj županiji, koji je napravio mnogo pozitivnog posla, na korist mnogih. Npr. zajedničko upravljanje novcem raznih državnih institucija, te osnivanje konstantno rastućih (po broju), povoljnih studentskih stipendija.
Jedan većih problema u državi, koji ćemo (mi mlađi) morati rješavat nakon korupcije (ako se to ikad dogodi :), je po meni i nevjerojatno jaka centralizacija, koja konstantno šteti i usporava razvoj mnogih dijelova države. Pozitivni primjeri (Varaždinska županija) su pozitivni zbog dobrih veza lokalne vlast s mnogim vladama. No, centralizaciju nitko neće rješiti ukidanjem županija.
To je bar moje mišljenje.
Ja nekako isto mislim da županija kao izmišljotina nije baš tako veliko zlo. Treba postojati nekakva institucija koja će lokalnoj zajednici biti bliža od vlade i parlamenta – i to je, u našem slučaju, županija. Ne bih čak niti rekao da je sve skupa krivo postavljeno – problem je prije svega u mentalitetu.
Konkretan primjer – Istarska županija. Mnoge stvari idu u prilično krivom smjeru, ali ljudi se ne usuđuju kazniti stranku na vlasti iz iracionalnog straha da bi, kad bi netko drugi došao na vlast – taj drugi bio “furešt” (odnosno “stranac”). S jednim kolegom sam jučer na pauzi za marendu imao zanimljivu diskusiju o slučaju njejgovog gradića u kojemu je nakon puno godina na vlast došao čovjek koji nije iz vladajuće stranke – i obavio dobar posao. Ali – osim dobrog obavljenog posla tip nema nikakvog osjećaja da je posao načelnika ne samo posao voditelja nego da je i politikao posao koji zahtijeva dobar PR.
No da skratim… Situacija nije baš nešto, ali ne volim beskonačna cmizdrenja o tome kako smo loši. Jesmo – ali sasvim je normalno da je tako jer demokracija se uči. Mi učimo 15 godina! Kao što se uči biti političar (pa će načelnik tog malog istarskog gradića morati shvatiti da politika ima svoja pravila koja su često drukčija od onih u gospodastvu).
ne bih niti ja rekao da je županija kao takva višak ili da je u cijelosti treba ukinuti, no mislim da bi obzirom na broj stanovnika bio primjereniji drugačiji ustroj koji bi tih županija imao daleko manje; nije logično da imaš grad zagreb s 800 tisuća stanovnika i gradonačelnikom i još 19 županija koje ukupno imaju svega 3x više stanovina nego jedan zagreb
mislim da je ideja o podjeli na regije primjerenija i da bi gore navedeni pozitivni primjeri bili jednako učinkoviti kroz svoje regije nego kroz županije; dapače, mogli bi osnovati male regionalne vlade koje bi tada mogle imati veću autonomiju i slobodu gospodarenja svojim sredstvima nego što to sada imaju županije sa svojim nakaradnim budžetima; podsjećam da grad zagreb ima daleko veći budžet od svih županija zajedno (čini mi se da je bilo rečeno da iz državne kase gardu zagrebu ide skoro 2 milijarde kuna a svima ostalima ukupno 300-400 milijuna)
nisam provjeravao gornje podatke ali se vjerojatno negdje mogu skinuti a i njima se dosta baratalo u posljednje vrijeme kada se govorilo o raspodjeli poreza na dohodak
identična stvar vrijedi i za općine, čak i više, imamo nešto više od tisuću lokalnih jedinica samouprave koje uopće nisu opravdane
Evo čemu služe županije, da se župan može voziti u Audiju A6:
županije nisu tijela nego jedinice vlasti, a sustav lokalne i regionalne samouprave (do nedavno “samouprave i uprave” – ovisno o prijenosu vlasti, što se kod nas radilo po principu “brigo moja, prijeđi na drugoga”) nije izmislila republika hrvatska (n/b: europska povelja). to što takav sustav kod nas ne funkcionira je sasvim druga stvar. zato su odjednom županije “čudna tijela” i zato nam “njihova funkcija nije jasna”. što se tiče broja tih jedinica, svaka bi trebala biti određena gospodarska, prometna, geografska, povijesna ili prirodna cjelina. dešava se to da s brojem od dvadeset županija ( zagreb) vlast ostavlja dojam decentralizirane zemlje, a zapravo se radi samo o vještom političkom manipuliranju, odnosno dislociranosti vlasti. zato županije kao marginalne jedinice imaju mali ili nikakav utjecaj na ravnomjerni razvoj države, a tu se pogrešno napada župane, sekretarice, vozače i birokraciju jer se zaboravlja da je sve to samo nusprodukt prividne decentralizacije i sterilne demokracije.
nemojte mi reći da nekoga iznenađuje činjenica da su županijska, općinska i gradska poglavarstva, odnosno župani, načelnici i gradonačelnici na svojim mjestima najčešće radi svojih političkih ideologija, osobnih interesa, a ne radi razvoja svoje reg. i lok. jedinice, povećanja kvalitete života građana unutar istih pribavljanjem javnih dobara i rješavanjem pitanja od reg. i lok. značaja. svaki dan imamo priliku vidjeti kako biznis ide mimo svake ideologije, samo se motivi mijenjaju. što se tiče spomenutih 340 milijuna kuna, činjenice da “nitko ništa ne zna” te postupka odlučivanja – nadležna ministarstva po pitanju svog upravnog djelokruga imaju pravo i obavezu nadzirati poslovanje lokalne i regionalne samouprave te nije moguće da je došlo do takvih propusta u materijalnom i financijskom poslovanju bez znanja ministra financija. nečija moralna odgovornost u cijeloj priči? smijem se. valjam po podu. ne mogu, čekaj, uh… hoće li državni dužnosnici (ili itko drugi) odgovarati za propuste? voljela bih to jednog dana doživjeti.
Može biti, ali pogledaj USA, glavnog utjerivača demokracije u svijetu, iz njihovog primjera je jasno da ovakva demokracija ne funkcionira. Naš problem nije samo ne kažnjavanje propusta, grešaka, kriminala i zločina, nego i to što gomila neinformiranih imbecila ima pravo glasa. U takvoj situaciji, oni koji se natječu za vlast su nužno nesposobni i lijeni profiteri i kriminalci. Tko bi se “normalan”, uostalom, trudio raditi korisne stvari, kad zna da može dobiti izbore spominjući svoje hrvatstvo i “njihovo komunističko porjeklo” i sl.
Vozačku dozvolu i pravo glasa treba zabraniti mnogim ljudima. Onima IQ-a ispod 80, kriminalcima, svima kojima se dokaže ikakva korupcija, ljudima bez osnovne škole, ljudima koji bar 2 godine ne žive u državi itd. Ne zbog toga što netko voli/ne voli takve ljude, nego zbog toga što je to i za njih dugoročno bolje.
Pa da onda vidimo kako bi se ponašali “vlastodršci”…
@tomo: Ako sam dobro shvatio ti tvrdis da demokracija u Americi ne funkcionira? Ako je tako – onda cu ti samo kazati da grijesis sto zakljucujes nesto o demokraticnosti samo na osnovu cinjenice sto ti se ne dopada kako SAD djeluje u svijetu. Americka demokracija funkcionira, vrlo dobro.
Kad smo vec kod toga da odmah odgovorim na sve one karakteristicne optuzbe da demokracija u SAD ne funkcionira:
– Bush je na vlasti iako je dobio manje glasova. Rijec je ne o tehnickoj pogresci ili i teoriji zavjere nego jednostavno o tome kako je zakonski regulirano brojanje glasova za parlament. Svaki model moe dovesti do nekih slicnih neobicnih rezultata. Kod nas je to isto moguce – zamisli da postoji 91 stranka, i da ljudi glasaju podjednako za sve stranke, ali za jednu malo vise – samo ona jedna ce prijeci izborni prag, a ostale ne, iako ce imati vecinu glasova.
– Velike korporacije imaju veliki utjecaj na politicare. Da, imaju i to je OK. To se zove “lobiranje”, a lobiranje je temelj demokracije – da ga nema to bi znacilo da demokracija ne funkcionira. Postoje i lobiji koji *nisu* u interesu kapitala koji su tamo isto vrlo jaki.
– Kakva je to demokracija u kojoj je na vlasti jedab Bush? Upravo onakva kakva treba biti – ljudi glasaju za onoga tko im se svidja, da nije tako – radilo bi se o totaliratnom drustvu. Mozda je problem u nedovoljnoj educiranosti ljudi, ali pogledaj npr. Francusku koja _ima_ obrazovane ljude pa opet izlaze na ulicu za svaku bezazlenu zakonsku promjenu (pa cak i one koje su im dugorocno itekako potrebne) – cisto iz konformizma. Da ne govorim o njihovoj politici s CAP-om ili otvaranju trzista rada…
Problem s Amerikom je jedan drugi, a ne to da je ona losa demokracija, ali to sad nije tema, pa cu ostaviti za drugu priliku (vec je i ovo sto sam napisao totalno offtopic).
Ostatak tvog reagiranja necu komentirati.
charlie, da li bi bila dobra i objasnila razliku između jedinica i tijela lokalne vlasti? meni to eto nije baš jasna razlika
@aaa:
Upravo tako. Po samoj definiciji, demokracija znači “vlast naroda”, a ovo je daaaleko od toga. Lobiranje je temelj američke vrste demokracije, i ne, to nije ok. Amerikom (i dobrim dijelom svijeta) vladaju korporacije, pojedinci s kapitalom. Gdje u definiciji demokracije, ili bilo kojem ustavu piše da je lobiranje temelj demokracije?!?
NHF, ali to meni zvuči kao da govoriš da je korupcija u najvišim strukturama vlasti ok, npr. da je Žužul sasvim legitimno “lobirao” za Bechtel ili Hebrang za tvrtku Shimadzu, jer je to temelj demokracije.
Možda ti griješiš što misliš da sam do gornjeg zaključka došao na osnovi američke vanjske politike?
Ne, ono za što smatram da ne funkcionira u americi je cijeli sustav u kojemu se ljude sustavno pretvara u ovce, u kojemu nema nimalo socijalne pravde, nego milijuni gladnih ljudi, te je narodu svake 4 godine ponuđen izbor između dvije strane iste oštrice. Noam Chomsky je to najbolje opisao u svojoj knjizi mediji propaganda i sistem.
Američka vanjska politika djeluje više na korist amerikancima, nego na štetu, barem ekonomski gledano, toga sam svjestan, i to nije ono utječe na moj stav o demokraciji.
Svjestan sam da moji stavovi zvuče radikalno i pretjerano, ali te stavove ne bih imao da ovaj “demokratični” sustav koji je i nama prodan funkcionira, ili bar pokazuje naznake napretka.
ma nije to toliko bitno, ali evo: jedinice lokalne i regionalne samouprave su opcine, gradovi i zupanije. zupanija ima sa zagrebom 21, to se isto negdje pogubilo u podacima, cini mi se.. i da, kada se kaze “tijelo”, misli se na drzavnu upravu, odnosno ministarstva, sred. urede, a zatim i na prvostupanjska tijela u zupanijama. nego, htjela sam reci da ne mislim kako su zupanije nekakav visak. moglo bi ih biti manje, slazem se, ali nije da se pitalo gradjane kada su se imenovale. ako ce ih netko mijenjati (spajati, npr.), neka to bude referendumom. isto tako, ljudi u hrvatskoj i nisu nesto pretjerano slozni. mislim, vole oni te svoje regionalne granice ovakve kakve jesu, barem se meni tako cini. evo, pgz se u dogovoru s istarskom zupanijom okrece italiji u pokusaju osnivanja tzv. euroregije. ne znam u kojoj je to fazi, ali poceli su govoriti o tome pred par godina, a cilj svega je gospodarski rast sjevero-zapadnog dijela zemlje. dakle, to sto kazes da bi se umjesto zupanija mogle osnivati male regionalne vlade – to zupanijama ni sada nitko ne brani. zato i postoji taj sustav o kojem pricamo. doduse, o ovome cu (mozda) drugi put, sad zurim. jos samo nesto: sto se tice prihoda i rashoda – ne pita se (samo) zupanije. one najprije moraju namiriti drzavu. dobro, neke su zbilja nesposobne u iskoristavanju resursa i stvaranju vlastitih prihoda, ali neke su toliko siromasne da je to katastrofa. ovdje prvenstveno dolazi do izrazaja onaj broj lokalnih jedinica – gradova i opcina. 545, je li? treba hraniti tolika usta :) nedavno sam gledala na tv-u neki dokumentarac o visu, cini mi se.. navodno jedno 80% stanovnika “radi na opcini”, kako to oni kazu. ispravite me ako grijesim s tim podacima, ali prica sama po sebi – pa to je presmijesno. ukratko, treba mijenjati zakon o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave. zahvaljujem, ugodan vikend, do iduceg citanja. :)
@tomo: Lobiranje je temelj i Evropske demokracije, a ne samo Americke. Lobiranje nije isto sto i korupcija. Pozivanje na slucajeve u kojima je lobiranje preslo u korupciju nista ne govori o lobiranju kao takvom.
Lobiranje je kad odes do predstavnika za kojeg si glasao i pokusavas ga uvjeriti da glasa za nesto sto ti drzis korisno. To je legalno i kod nas i u Americi i u svakoj drzavi koja drzi do svoje demokracije.
Cinjenica jest da Amerika nije socijalna drzava, ali teza o “milijunima gladnih” u SAD-u je (blago receno) demagogija. The Economist (a to je casopis kojeg i Chomsky hvali zbog objektivnosti) je prije nekoliko mjeseci donio jedan vrlo zanimljiv clanak u kojem je usporedjivao siromasne u SAD-u i siromasne u drugim dijelovima svijeta, poslati cu ti link kad ga nadjem pa mi onda kreni govoriti o “milijunima gladnih”.