Categories
Blog

Vodič kroz galaksiju za samostalne blogere

Budući da čini se nitko nije napisao kako postati samostalni bloger, evo mojih nekoliko iskustava koje će Vam pomoći da shvatite želite li prebaciti se na samostalno blogiranje ili ne, tj. koliko će vas to uopće koštati? Čini se kako je u posljednjih nekoliko tjedana opet nastala klima u kojoj pojedinci žele otići na samostalnu domenu kako bi blogirali neopterećeni problemima s blog serverima ili kućnim politikama ili iz bilo kojeg drugog razloga.

Samostalno blogiranje ili ne, pitanje je sad?Da bi mogli imati samostalni blog potrebne su vam dvije stvari; domena i hosting.

Domena
Domena je ukratko URL vašeg bloga. Domenu je potrebno kupiti i to možete napraviti na stotinama mjesta na internetu. Domene se međusobno prvenstveno razlikuju po famoznom sufixu ili TLDu. Opće su poznate domene .com, .info, .biz, .net ili .org; hrvatski TLD je .hr no zbog paranoičnog CarNeta osim u nekim posebnim specijalnim situacijama praktički i da nije moguće dobiti .hr domenu za potrebe svog bloga (možete pokušati, mehanizam za to postoji, no moje je mišljenje da je trud koji morate uložiti u dobivanje svoje .hr domene neusporedivo veći od godišnjeg troška nekog drugog TLDa za kojeg treba samo upisati broj kreditne kartice – postoji razlog zašto jedna njemačka ima 10 milijuna domena na 80 milijuna stanovnika dok naša država ima jedva nekoliko desetaka tisuća domena – o tome neki drugi put i na nekom drugom mjestu).

Koju ćete domenu odabrati je pitanje ukusa i shvaćanja i o tome se može govoriti u nedogled i po našem internetu se može pronaći nekolicina diskusija koja se vodila na tu temu. Govoreći za sebe, činilo mi se primjerenim da mračni blog dobije ekstenziju .org budući da je .com rezervirana za neke komercijalne sadržaje, .info je domena bez osobnosti, .biz je blijeda kopija .com, .net ne opisuje baš ono što sam naumio raditi a .org iako rezervirana za različite instutucije i organizacije je nekako najbliža blogiranju (ili možda bolje rečeno najmanje udaljena od bloga).

Dakle, nakon što odlučite kako bi se vaša domena zvala, provjerite da li je ime domene zauzeto i kupite svoju domenu – no nemojte baš odmah, pričekajte na odluku o hostingu. Prilikom odabira tvrtke kod koje ćete kupiti domenu dobro pogledajte cijene, jer možete proći jako, jako skupo (primjerice kod networksolutions.com, 35USD godišnje) ili daleko jeftinije (npr. godaddy.com, 9USD godišnje).
Hosting
Hosting osigurava tvrtka koja će smjestiti na nekom od svojih servera vašu stranicu. Tržište web hostinga je vrlo veliko i mogućnosti postoje na sve strane, ako slučajno poznate nekoga tko vam može osigurati hosting badava iskoristite priliku, no ako to ne znate usporedite cijene i odaberite mjesto gdje mislite da ćete dobiti najbolji odnos cijene i usluge. Glede domaćih providera, valja imati na umu da postoji ograničeni broj tvrtki koje doista nude svoj hosting, većina njih u stvari preprodaje hosting kojeg kupuju na lopate negdje u americi (ili možda usred zagreba) a vi samo imate dojam da se radi o megakorporaciji. Problem je u tome što trebate odabrati tvrtku koja će vam dati dobru cijenu hostinga, no istovremeno morate povjerenje ukazati tvrtci koja ima bolji up_time record nego što to ima primjerice blog.hr (ok, ovo je zločesta primjedba glede blog.hr-a, no činjenica je kako njihovi serveri neuobičajeno puno vremena provode u nekim upgradeima). Kada sam ja odabirao hosting, domaće tvrtke nisam niti razmatrao kao mogućnost, budući da već nekoliko godina hostam web stranice svoje tvrtke kod američke tvrtke sitelutions.com koju i vama toplo preporučam.

Nema tu nekog pravog savjeta, no ako ste odabrali hosting kompaniju, tada treba odabrati i odgovarajući hosting paket. Hosting paketi se razlikuju po mogućnostima koje dobijete i po bandwidthu kojeg se nudi. Krenite konzervativno i od malenog. Mračni blog koristi midsite hosting na sitelutions.com koji uključuje 500mb prostora i čini mi se 15gb prometa (što je više nego dovoljno).

To ukratko znači da ako ste zakupili domenu na jednu godinu i web hosting na 12 mjeseci da vas vaš samostalni blog (u slučaju sitelutions.com) košta 1×8,95USD + 12*7 USD = 92,95USD, ili nekih 530,00kn godišnje.

Naravno, možete odabrati i bilo koju drugu tvrtku, no ključna riječ na koju morate paziti je cPanel. cPanel je web aplikacija pomoću koje možete kontrolirati vašu domenu, dodavati funkcionalnosti, administrirati mail i ftp račune, a također imate i genijalnu opciju Fantastico koja vam omogućava da CMS ili blog alat instalirate s praktički jednim klikom i bez ikakve mudrosti.

Što bi rekao John Travolta u Pulp fictionu: “To be Continued…” (u sutrašnjem postu; koji blog alat odabrati, malo o web dizajnu, SEO optimizaciji i marketingu vašeg samostalnog bloga)

Misao dana:
If Shakespeare had been a weblogger, Romeo would find Juliet after she took poison and would have been so overcome with emotion he would have blogged about finding Juliet dead and would have taken so long that Juliet would have awoken and Romeo wouldn’t have killed himself, and they would have married and had kids and his and her weblogs… and everything.

Categories
Business

Da li je Pliva otplivala, isplivala ili potonula?

Danas je moderno pisati o Plivi pa da i ja dodam koje zrnce mudrosti na tu temu. Meni kao osobi koja definitivno nije stručna u burzovnim transakcijama i mešetarenjima, pa čak niti provjerama koliko neka tvrtka u stvari vrijedi, prije nekoliko godina u jednom razgovoru s jednim direktorom stranog farmaceutskog predstavništva iskrsnula je tema vrijednosti Plive. Matematika je tada bila vrlo jednostavna i govorila je o tome kako prava na azithromicynodnosno po naški sumamed do kraja isteka patenta vrijede nekih milijardu dolara i dugo vremena (praktički do početka ove priče s Actavisom), tržišna kapitalizacija Plive je doista i bila milijardu dolara.

Pliva, nekadašnji istraživački centar sada u vlasništvu GSKaSlušajući vijesti jučer i čitajući newsletter koji sam dobio od časopisa Banka, nisam se osobito čudio izjavi Barra kako će zaposlenost u Plivi biti još veća, kako će Pliva postati centar za ovaj dio europe i općenito kako nas od poplave meda i mlijeka dijeli samo ta burzovna transakcija.

No, nakon vijesti da je nepoznati netko otkupio dionica Plive za milijardu i tri stotine milijuna kuna strašno me zanima slijedeće; naime, u selu u kojem živimo ne vjerujem da postoji mogućnost da se netko pojavi s dvije stotine milijuna dolara, pretvori ih u kune i potom počne kupovati kao sumanut a da se to ne zna danima unaprijed? (update: ima tekst o tome na bankamagazine) I manje transakcije su u značajnije utjecale na tečajnu listu pa ne vidim kako se ova provukla. Nadalje, može biti da je cijela transakcija financirana novcem “iznutra”, pa je onda pitanje tko su domaći igrači koji su podmetnuli leđa?

Čitajući press release na Actavisovom siteu, ne vidim po čemu se (osim cijeni) razlikuje od Barrove vizije?

I još posljednje, smatram da je čudo kako Čović i njegova uprava obzirom na slijed poslovnih odluka u posljednjih nekoliko godina uspijevaju održati svoje pozicije. Ne ulazeći u razloge, pitam se (ponovno), tko je u stvari trenutni vlasnik Plive?

Cijena Plivine dionice prije početka ove cijele epizode bila je nešto oko 400kn, u svega nekoliko mjeseci mogli ste zaraditi premiju od više od 75% i fenomenalno je da je jedan broj ljudi sasvim sigurno presretan novostvorenim bogatstvom (ja bih sigurno bio, jer bih zaradio brdo novaca samo gledajući televiziju :).

p.s. čisto fair play-a radi, bacite pogled i na I-scream blogu tekst o Plivi, odnosno na jedan stariji i vjerojatno do sada zaboravljeni tekst na subjektivnom blogu “Najviši zloduh

Misao dana:
It’s not like the stock market is some big mystery. Didn’t you guys see the signs? I saw the signs.

Categories
Ostalo

Jihad

Na stranicama Harpers weekly-a, danas je osvanuo članak kojeg su u originalu objavili u svibnju ove godine, a u kojem se nalazi lista pitanja koja su regruti u Al-Qaidinom kampu u afganistanu postavljali svojim nadređenima. Lista je pronađena prilikom pretresa sigurne kuće u Kandaharu. Lista pitanja se nazai ovdje.