Danas je moderno pisati o Plivi pa da i ja dodam koje zrnce mudrosti na tu temu. Meni kao osobi koja definitivno nije stručna u burzovnim transakcijama i mešetarenjima, pa čak niti provjerama koliko neka tvrtka u stvari vrijedi, prije nekoliko godina u jednom razgovoru s jednim direktorom stranog farmaceutskog predstavništva iskrsnula je tema vrijednosti Plive. Matematika je tada bila vrlo jednostavna i govorila je o tome kako prava na azithromicynodnosno po naški sumamed do kraja isteka patenta vrijede nekih milijardu dolara i dugo vremena (praktički do početka ove priče s Actavisom), tržišna kapitalizacija Plive je doista i bila milijardu dolara.
Slušajući vijesti jučer i čitajući newsletter koji sam dobio od časopisa Banka, nisam se osobito čudio izjavi Barra kako će zaposlenost u Plivi biti još veća, kako će Pliva postati centar za ovaj dio europe i općenito kako nas od poplave meda i mlijeka dijeli samo ta burzovna transakcija.
No, nakon vijesti da je nepoznati netko otkupio dionica Plive za milijardu i tri stotine milijuna kuna strašno me zanima slijedeće; naime, u selu u kojem živimo ne vjerujem da postoji mogućnost da se netko pojavi s dvije stotine milijuna dolara, pretvori ih u kune i potom počne kupovati kao sumanut a da se to ne zna danima unaprijed? (update: ima tekst o tome na bankamagazine) I manje transakcije su u značajnije utjecale na tečajnu listu pa ne vidim kako se ova provukla. Nadalje, može biti da je cijela transakcija financirana novcem “iznutra”, pa je onda pitanje tko su domaći igrači koji su podmetnuli leđa?
Čitajući press release na Actavisovom siteu, ne vidim po čemu se (osim cijeni) razlikuje od Barrove vizije?
I još posljednje, smatram da je čudo kako Čović i njegova uprava obzirom na slijed poslovnih odluka u posljednjih nekoliko godina uspijevaju održati svoje pozicije. Ne ulazeći u razloge, pitam se (ponovno), tko je u stvari trenutni vlasnik Plive?
Cijena Plivine dionice prije početka ove cijele epizode bila je nešto oko 400kn, u svega nekoliko mjeseci mogli ste zaraditi premiju od više od 75% i fenomenalno je da je jedan broj ljudi sasvim sigurno presretan novostvorenim bogatstvom (ja bih sigurno bio, jer bih zaradio brdo novaca samo gledajući televiziju :).
p.s. čisto fair play-a radi, bacite pogled i na I-scream blogu tekst o Plivi, odnosno na jedan stariji i vjerojatno do sada zaboravljeni tekst na subjektivnom blogu “Najviši zloduh”
Misao dana:
It’s not like the stock market is some big mystery. Didn’t you guys see the signs? I saw the signs.
4 replies on “Da li je Pliva otplivala, isplivala ili potonula?”
ja se također pitam zbog čega je Actavisova ponuda neprijateljska, a Barrova prijateljska. Jel moguće da je neka ponuda “neprijateljska” samo zbog toga što je to izrekao Željko Čović, a Barr je prijateljski jer je CEO njegov prijatelj (iz čega je ponuda automatski prijateljska, jel). Nevjerojatno je kako danas svi mediji slijepo slušaju Željka Čovića i nitko ne preispituje njegove tvrdnje.
Da sam na mjestu hrvatske vlade prodao bih udio onome tko više plati; sve priče o zadržavanju imena (moš mislit), zadržavanju i povećavanju zaposljenja, stvaranju Barrovog centra za cijelu Europu itd, su priče za malu djecu…
Odlično rečeno, da si na mjestu vlade, prodao bi udio onome tko ti najviše plati. S tim što sam mišljenja da je možda vlada odlučila prodati onome tko njima osobno najviše plati. :)
A priče o povećanju zaposlenja, medu i mlijeku i sl. sliče na određene priče prije preuzimanja HT-a.
Glavni igrač je ponovno isti, rekao bih. Nadam se da nije i sudbina.
@anarhija: Wikipedia is your friend. :)
Bottom line: A hostile takeover occurs when a company attempts to buy out another whether the management of the target company likes it or not.
berislave hvala na linku; ipak, nitko mi ne može reći da se sve nije dogovorilo prije 6 – 7 godina dok je Pliva operirala po SAD-u sa Odyssey Pharmaceuticals (tvrtkom kćeri), dok je u nadzornom odboru Plive sjedio Miomir Žužul, a koji je paralelno radio i kao veleposlanik RH u SAD-u. Jednostavno, preveliki su to novci da bih vjerovao u transparentnost ovoga što se danas događa. Krajem devedesetih gledao sam na CNN-u emisiju o Željku Čoviću, najboljem manageru jugoistočne Europe, a od toga dana Pliva jedva da posluje u plusu – iako nemam nikakve opipljive dokaze, logika mi govori da je posrijedi čisti financijski interes pojedinaca, u najvećem broju onih s hrvatskom putovnicom…