Categories
Politika

Sanaderov nagovor na filozofiju…

Skoro sam bio zaboravio kako je jučer u Nedjeljom u 2 gost bio Ivo Sanader aka. predsjednik. Slušam ja tako Sanadera i doista sam fasciniran tim čovjekom (nešto slično kao Kirin). Sanader je sjajan govornik i odličan retoričar, u stanju je svaku temu kroz svega nekoliko riječi prebaciti na svoj kolosijek i očigledno je da se u više navrata Stanković nevješto krenuo izvlačiti iz pitanja koje je sam postavio. Sanader ima tu kvalitetu da kada odgovori na upit, odgovori na način da praktički nema prostora za daljnja pitanja.

Sanader je također prihvatio i igru oko svojih mana s kojima se unaprijed slaže ili ih pretvara u svoje komparativne prednosti (primjericu priču o prosjeku ocjene rada vlade od 2,82), dok je Stanković propustio skršiti ga na pitanjima poput stvarnog rasta BDPa (o čemu je materijala mogao dobiti na ovom blogu :), ili pak na pitanju nezaposlenosti gdje je zaboravljena promjena metodologije izračuna nezaposlenosti, odnosno broja novozaposlenih državnih službenika. Pelješki most i ostale neracionalne odluke nisu uopće došle u prvi plan što govori o tome kako je popis pitanja ipak bio unaprijed dogovoren ili barem selektiran.

Stanković je ukratko dobio vrijednog sugovornika/suparnika i izvukao je deblji kraj, no ova emisija je pomogla da donesem neke nove stavove o našem premijeru kojeg poštujem kao sjajnog političara iako se s njime ne bih mogao složiti oko puno toga, dapače, citirao bih lijenčinu Račana koji je u intervju-u Slobodnoj Dalmaciji rekao kako je Sanader samo dobar lobist, nešto manje dobar ministar vanjskih poslova, i katastrofalno loš premijer.

Mislim da će Sanadera, kao uostalom i mnoge druge skrivene i manje skrivene diktatore, njegova arogancija doći glave.

p.s. Aristotelov Nagovor na filozofiju je sjajna knjiga koja govori o tome na koji način izvući koju emociju iz slušatelja/sugovornika, pisana je jasnim i pitkim jezikom koji svatko može razumjeti pa je stoga preporučeno štivo za svakoga koji želi nešto naučiti o vještini govorništva a da istovremeno nije zatrpana besmislenim i kompleksnim frazama koje se u filozofiji (čiji je govorništvo dio) pojavljuju u praktički svoj literaturi nakon Tome Akvinskog ili Decartesa koji su zadnji nešto napisali a da svatko to može razumjeti

Misao dana:
‘But we should kill him!’
‘No. You’ve been listen to Brocando too often,’ said Bane.
Brocando bristled. ‘You know what he is! Why not kill–‘ he began, but he was interrupted.
‘Because it doesn’t matter what he is. It matters what we are.’

Categories
Politika

Potemkinova sela i Sanaderovi zaseoci…

S pozornošću pratim priču o Pelješkom mostu. Za one malobrojne koji nisu znali, to je most koji bi povezao poluotok Pelješac s kopnom, tricky part je u tome što je Pelješac kako sam to i napisao poluotok te je ionako povezan s kopnom, no pojedini političari smatraju kako to nije dovoljno, te je nužno potrebno povezati ga jednim poštenim i kako stvari stoje, grandioznim mostom, toliko velikim i lijepim da bi ga uz malom sreće mogli uvrstiti na neku od novčanica EURa u času kada hrvatska napokon, preko veze i prije reda završi u europskoj uniji (vjerojatno nakon za EU uspješno dovršenih pregovora ;).

Iskreno, ne razumijem tu logiku, unatoč argumentima kako je zbog Neuma jugoistok hrvatske odijeljen od matice zemlje. Nekako ne očekujem da bi BiHovci jednoga dana sagradili zid ili nešto, ili kako se kroz kvalitetni sporazum ne bi mogla napraviti autocesta preko njihovog teritorija koja bi (u nekom krajnjem scenariju) mogla izgledati poput autoceste koja je svojevremeno povezivala Berlin s zapadnom njemačkom (ako se netko još sjeća minskih polja i bodljikave žice).

Dapače, mislim da bi se gradnjom jednog takvog pravca samo mogla osnažiti naša međusobna komunikacija, da bi mogli uštediti nešto novaca s kojima bi mogli sagraditi još jednu malu autocesticu preko cijelog Pelješca (ako nas to baš veseli), vjerojatno bi i svakom stanovniku Pelješca mogli kupiti novi novcati auto i uz to bi mu mogli subvencionirati koju litru benzina od sada pa do 2050te, a jedini stvarni downside kojeg vidim je taj da bi HDZ ostao bez jednog spomenika svojoj vlastitoj gluopsti, no na sreću, takvih do sada imamo dovoljno tako da to i ne bi bio neki gubitak za kulturni život zemlje.

Naravno, da bi komedija zabune bila kompletnija, cijeloj priči su se priklonili i naši susjedi koje je naša zemlja tako lijepo zemljopisno opkolila, pa su zatražili kako visina mosta bude barem 60 metara te da bi uz to bilo dobro da most bude pomični, unatoč činjenici da je dubina zaljeva takva da malo veći skuter ima problema s nasukavanjem. Očigledno je da niti njihovi političari nisu puno pametniji od naših (no u ovome slučaju se poigravaju našim novcem što ipak ukazuje na kakvu-takvu inteligenciju).

Misao dana:
Come sail your ships around me
And burn your bridges down
We make a little history, baby
Every time you come around

Come loose your dogs upon me
And let your hair hang down
You are a little mystery to me
Every time you come around

We talk about it all night long
We define our moral ground
But when I crawl into your arms
Everything comes tumbling down

Come sail your ships around me
And burn your bridges down
We make a little history, baby
Every time you come around

Your face has fallen sad now
For you know the time is nigh
When I must remove your wings
And you, you must try to fly

Come sail your ships around me
And burn your bridges down
We make a little history, baby
Every time you come around

Come loose your dogs upon me
And let your hair hang down
You are a little mystery to me
Every time you come around