Čitam sada antikorupcijski program vlade i naletim već u uvodu na slijedeće;
Nezavisnost sudbene vlasti je ustavna kategorija. Nezavisnost pretpostavlja i odgovornost. Nitko nema argumenata ni razloga generalno sumnjati u moral, poštenje i visoke kvalitete sudaca kao profesije. Međutim, sudbena, izvršna i zakonodavna vlast moraju se suočiti s nedostatkom povjerenja građana, nedostatkom vjerodostojnosti sudstva i sumnjama građana u korumpiranost. Ne radi sumnji već radi povjerenja nužno je stalno djelovati radi vraćanja povjerenja javnosti.
Sudstvo je opterećeno velikim brojem neriješenih predmeta i velikim brojem dugotrajnih postupaka. Sudski postupci koji ne traju godinama nego desetljećima snažno, s pravom i razlogom, potiču sumnje i nepovjerenje.
Ozbiljne pomake u organizaciji koji bi dali pozitivan rezultat u kratkom vremenu nije realno očekivati. Istodobno, za povratak povjerenja javnosti u sudstvo nužni su pozitivni pomaci i u kratkom vremenu.
Ovi su odustali prije nego što su krenuli. Ozbiljne pomake je lagano napraviti, izdvojiti dvadeset sudaca koji su gurnuli prste u med dublje nego što su smjeli, hop policija, suđenje i kazna; objava svih odluka na internetu i samo pustiti novinare (i blogere) da kopaju po tome… Da vidiš rezultata čim poćnu suce rastavljati po novinama… Zasada čitamo samo ekstreme poput onog lika iz Gospića, a siguran sam da tu ma još dobrog materijala…
Misao dana:
“Bother!”” said Pooh, as he hid the Death Star plans in his Hunny pot.
3 replies on “judgment day… (3:58, Army Of Lovers, Les Greatest Hits)”
Tri najzloupotebljivanija argumenta (bolje receno: isprike za necinjenje) danas u RH su: “neovisnost” pravosuđa, “autonomija” sveučilišta i pristupanje EU. Tako se lijepo, lagano i lagodno iza toga skrivati. A nikako da se razumije da takvo djelovanje upravo znači urušavanje tih vrijednosti.
Gore si citirao “Nitko nema argumenata ni razloga generalno sumnjati u moral, poštenje i visoke kvalitete sudaca kao profesije.” (i izazvao provalu smijeha kod mene)…pa kako pomak napravit kad ne smijemo imati osnovnu pretpostavku, a to je sumnja u gore navedeno :-))))….inače potpisujem tvoje viđenje što bi trebalo napraviti, ali kao što znaš, toga se oni najviše boje, stoga IT AIN’T GONNA HAPPEN!
Vidiš, vidiš – ta rečenica mi je totalno promakla, više sam se koncentrirao na ovu u kojoj se konstatira da ništa od toga. Ja uvijek kažem kako je u vrijeme drugog svjetskog Staljin imao velikih problema s kašnjenjem ospkrbnih vlakova. Onda su objesili svakog desetog željezničara na svaku desetu banderu od moskve do lenjingrada i problem je odjenom nestao (nije u stvari bitno koliko je bilo željezničara ili bandera, poanta je u tome da očajnička vremena traže očajničke i u svakome slučaju rezolutne poteze). Mi nažalost nemamo vlast koja je u stanju vući rezolutne poteze, osobito ne one dobre, u ovim lošima su nekako izvješteni. Nikako da ljudi skuže da ono što oni hoće nije isto onome što oni u stvari trebaju.