Categories
Politika

drive-in saturday… (4:30, David Bowie, Singles Collection, Vol. 1, 2000)

Jučer je naprasno ukinuto rješenje za PDV HTVu nakon po “službenoj dužnosti” ponovljene procedure i novih saznanja o predmetu. Zar nije sjajno kako državna uprava može biti efikasna, nekada se i najteži predmeti mogu razriješiti za manje od 24 sata.

Nažalost Šuker je jučer u intermezzu između donošenja i ukidanja rješenja ispričao puno gluposti. Prva glupost je da oni ne oporezuju pristojbu nego proizvodnju programa. Ovo je totalna idiotarija iz jednostavnog razloga što se oporezuju prihodi a ne trošak. Kada dobijete novce onda je to prihod, a kada ih trošite na nešto (pa makar to bila i proizvodnja programa) onda je to trošak. Druga glupost koju je izrekao je da je to “samo drugostupanjsko rješenje” te kako po općem poreznom zakonu mogu tražiti odgodu izvršenja do okončanja postupka. Osim što se referirao na krivi zakon (porezni umjesto o upravnom postupku i njegov famozni članak 17), propustio je reći kako se članak 17 dijeli po političkoj podobnosti te kako se izuzeci po tom članku mogu prebrojati na prste jedne ruke dugogodišnjeg radnika iz pilane. I treće, da se vratimo malo na onu proizvodnju, to je jedan bolesni koncept koji postoji kod poreznika (a znamo da njima i farizejima čak i biblija propisuje loš horoskop) u kojem oni pokušavaju oporezovati stvari koje nisu predviđene zakonom. Primjerice, vjerojatno ste mislili da su knjige oslobođene plaćanja PDVa – jer to nije naime točno, po pravilniku o PDVu knjiga doduše je oslobođena plaćanja PDVa no usluga (ili proizvodnja kako bi to Šuker mudro rekao kroz one svoje tamne i usko poredane okice) nije.

Problem proizlazi iz toga što kada naručite knjigu nitko vam na računu neće odvojiti knjigu od usluge, baš kao što i kada kupite auto nećete dobiti na računu stavku dijelovi i stavku uloženi rad.

I to je u osnovi jedan od naših strukturnih problema a taj je da vrlo često podzakonski akti (pravilnici, statuti i njima slični dokumenti) reguliraju stvari koje samim zakonom nisu regulirane a vrlo često niti spomenute, zbog čega (u slučaju) poreznika (i državne uprave kao takve) osnovano sumnjam u visinu njihovog kolektivnog IQa, no kako su oni i tužitelj i sudac i egzekutor malo je teško s njima se boriti.

Imam ja jednu teoriju o gausovoj krivulji i kako je cijela lijeva polovica zaposlena upravo u državnoj službi ali o tome nekom drugom prilikom.

Malo vedrije teme; idem sada u posjet svojem bratu u slavoniju (dečko je naturalizirani slavonac, napustio naokn 25 godina beton centra velegrada i sada se bavi agrikulturom i životinjama kao dr. doolittle) kod kojeg nisam bio od ljeta (djelomično ali ne sasvim zbog toga što je svaki dan okružen s nekoliko tisuća peradi, a oko njega i peradi su neki ribnjaci s labudovima koji lelujaju na vjetru i dolaze nam iz dalekih i istočnih destinacija) i jesti će se ponovno kobase sa zeljem (treći puta ove godine). No ovaj puta su kobase pravljene po narudžbi i imamo one ljute od svinjetine, ljute od nojetine sa masnoćom od svinjetine i samo od nojetine ali sa bijelim paprom (sve skupa pečeno na drvenom šparhetu i sa kruhom od 7-8kb ispod peke pečenom u listu zelja). Možda se ogrebem i donesem koju kobasu doma. Smiješi mi se dakle dobar i obilan ručak.

Misao dana:
You know how it is when you go to be the subject of a psychology experiment, and nobody else shows up, and you think maybe that’s part of the experiment? I’m like that all the time.
Categories
Politika

run like hell… (8:36, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Porezna je poslala HTVu drugostupanjsko rješenje kojim ih se za šest mjeseci 2002 godine tereti za nekih 70mil kuna PDVa. Ovo je stupidna odluka iz jednostavnog razloga što je TV pretplata zakonom definirana pristojba (porez rekli bi zdravo seljački, nešto slično onih 30kn u zdravstvu), a ne naknada za obavljenu uslugu (ovo je bitna razlika jer ako plaćate uslugu onda možete ili ne morate birati hoćete li uslugu i koristiti, tj. možete se buniti ako kvaliteta usluge nije na očekivanoj ili dogovorenoj razini).
TV pretplata tj. pristojba je zakonom definirana kategorija koju moraju plaćati svi koji posjeduju tv ili radio prijemnik (ključna riječ je moraju iz čega se jasno vidi da ne postoji nikakva dobrovoljnost oko tog patriotskog čina). Dapače, iz tog iznosa koji prikuplja HTV dijelovi idu i za razvojoj ostalih medija i koječega drugoga (treba valjda pročitati zakon o tome).
To je nešto slično vodoprivrednim naknadama ili sličnim stvarima koje također imate na računima od kućnih režija a na koje se ne plaća PDV.

Procedura u ovome času postaje zabavna jer je drugostupanjsko rješenje izvršno, to znači da se dužniku (HTVu) daje 30 dana da plati navedeni dug. ako to ne učine, nakon što spis stigne do njihove ispostave porezne pokreće se ovršni postupak gdje im se šalje obavijest i još jedan poziv na plaćanje u roku od (mislim) 15 dana i potom ako ne bude uplate slijedi prisilna naplata.

Cijelo to vrijeme HTV ima pravo na tužbu upravnom sudu, no ta tužba ne odgađa izvršenje. Upravni sud u ovome času raspoređuje predmete iz 2002 godine (dakle sucima se sa hrpe papira predaju predmeti na obradu). Teoretska mogućnost je da se HTVu odobri šestomjesečni moratorij na plaćanje no on se daje uz uplatu dijela dugovanja. Možemo se naravno pouzdati u pravnu državu, no upravnom sudu objektivno treba nekoliko godina da predmet i riješi, a i kada ga riješi to se obično dešava na način da se predmet ponovno vraća u drugostupanjski postupak na rješavanje s nekakvim instrukcijama. Upravni sud rijetko ili nikada ne ulazi u sam predmet nego odlučuje o tome da li je postupak napravljen u skladu sa zakonom i da li ga rješenje slijedi; stoga se rijetko tko u upravnom postupku oslobađa “krivnje”.
Eventualni izlaz iz cijele priče je da po članku 17 općeg upravnog postupka tijelo koje je dalo rješenje (dakle porezna uprava, čitaj ministar financija) odgodi izvršenje do okončanja sudskog postupka, što je situacija koja se događa isključivo po političkoj liniji i ne koristi se za “smrtnike”.

Sve skupa sam napisao kako bih vam ilustrirao kako pojedini segmenti državne uprave rade iznimno efikasno, možda pomalo sporo ali ipak efikasno. Ministarstvo financija je kroz opći porezni zakon kreiralo kompletni paralelni sustav dijeljenja pravde u kojem (vjerovali vi to ili ne) odluke o “kazni” donose isti oni ljudi koji vas i tuže (ima jedna [turska] narodna na tu temu), pa stoga svaki argument kojeg bi mogli imati u nekom žalbenom postupku po definiciji pada u vodu jer će rijetko tko priznati da je nekoliko koraka ranije i pogriješio. Nadalje, porezna ne samo da tuži i sudi kroz istu osobu, nego i njihove odluke postaju izvršne prije nego što drugo neovisno tijelo (dakle sud) može reći svoj pravorijek o predmetu. Dakle, prvo vas strijeljaju a tek potom odlučuju o tome da li je to bilo OK ili se netko zeznuo u postupku (što obzirom na razinu edukacije, negativnu stopu motivacije koju ti ljudi imaju, te širokogrudnost u shvaćanju gramatike prilikom čitanja zakona).

U svijetu postoje sudovi koji se specijalizirano bave porezima (o kojima naši suci znaju malo ili ništa), no kod nas je kako bi država uopće funkcionirala ministarstvo financija prisvojilo dijeljenje “pravde” samo sebi. Iako sam i sam za pravnu i poreznu disciplinu, ne vidim kako možete korektno funkcionirati u okolini u kojoj porezna može unatoč svojim propustima raditi što god hoće, dok istovremeno vi svoju pravdu (npr. naplatu svojih računa) morate čekati godinama kroz neovisni pravosudni sustav.
Mislim da ako postoji mjesto u ovoj državi gdje se krše građanska prava to je definitivno ministarstvo financija.

Misao dana:
With sufficient thrust, pigs fly just fine. However, this is not necessarily a good idea. It is hard to be sure where they are going to land, and it could be dangerous sitting under them as they fly overhead.
Categories
Ostalo

tomorrow belongs to me… (3:06, Liza And Joel, Cabaret – Original Soundtrack, 1972)

Jutros me u uredu dočekao ogromni paket kojeg mi je poslao VIP, a u njemu se nalazi crvena deka i dva para cufastih crvenih čarapa (crvenih na rubu flouorescencije). Deka će biti sasvim OK, no u ovim čarapama me nitko neće vidjeti čak niti u situacijama životne pogibelji koja bi se eventualno mogla otkloniti nošenjem crvenih cufastih čarapa – moje boje su crna i bijela ako to dosada niste skužili (i u određenim uvjetima nijanse koje je moguće dobiti miješanjem ove dvije boje; no znanstveno rečeno crna i bijela nisu boje).

No da budem u cijelosti iskren, imam jednu t-shirt majcu koja je žućkaste boje (onakve safari žute boje) a na kojoj se nalazi “looney tunes crossing” znak; majca izaziva dosta pozornosti. Imam još jednu majcu koja mi je na “to_do” listi i nju možete pronaći na slijedećoj adresi. Kada slijedeće godine vidite lika s takvom majcom sva je šansa da sam to ja.

Krenuo sam nešto pisati o Neal Stephensonu (za razliku od Neil Gaimana kojeg spominjem i prečesto), no ostavila me inspiracija a i imam nešto posla koje moram obaviti (nešto jako, jako zabavno, totalno avangardno i gledajući s pozicije moje struke iznimno inventivno i hrabro). Tako da će priča o Neal Stephensonu malo pričekati.

Misao dana:
Growing old is mandatory, growing up is optional.