Categories
Politika

a great day for freedom… (4:30, Pink Floyd, Pulse (Disc 1) (Live), 1995)

Sanader je javno izjavio kako neće poštivati gramatiku, Bandić je zaželio novinarima da u slijedeće četiri godine piju kao i on, talijani su izjavili kako će blokirati pristup EU zbog ugovora s Austrijom, cestarine su pojeftinile ali samo ako unaprijed isplatite astronomsku cifru, freedom house nas je stavio u popis slobodnih zemalja…

Rekli bi business_as_usual, i onda nas strefi g. Branko Milanović sa svojim obrazloženjem oslobađajuće presude ličkome tuđmanu (lik je inače do jučer bio poznat po svojem obrazloženju presude jednom srbinu koje je tvrdilo kako su “on, njegovi preci i Osmanlije 500 godina vršili genocid nad Hrvatima”). Đuro Sessa (predsjednik udruge sudaca i čini mi se predsjednik zagrebačkog općinskog suda) se bio i javio u dnevnik i rekao kako je sudac neovisna osoba i ne može ga se teretiti za njegovo obrazloženje presude. Branko je uspio nadmašiti sebe iako se to gledajući ovo prvo obrazloženje činilo apsolutno nemogućim.

Taman misliš kako smo se lijepo smjestili na dnu i onda dođe ekipa poput Milanovića i pokaže ti da imamo još za kopati.
Da mi je znati kako će amerikanci sa svojim mentalnim sklopom provariti to obrazloženje.

Btw. vlada je pojeftinila cestarine no da bi ostvarili to pravo morate avansirati po meni basnoslovne novce kao bi dobili famoznu smart karticu (koja i nije tako smart jer se i dalje morate zaustaviti na naplatnoj kućici, otvoriti prozor i gurnuti je pod nos stričeku koji će je pak gurnuti pod neku spravu). Ja slovensku varijantu beskontaktne kartice imam već godinama i ako me sjećanje ne vara donji limit koji je potrebno jednokratno napuniti kako bih ostvario 10% popusta je nekih 8.000 tolara (rekli bi 300kn ako se ne varam), dok bih ja u .hr morao potrošiti 3.000kn da bi dobio tu istu karticu. Mislim da će jednostavna računica pokazati kako je trošak financiranja tih 3.000kn na predviđeni rok potreban za konzumiranje te kartice skuplji od popusta kojeg bi ostvario. Predviđam fijasko ove mjere i redefiniranje uvjeta.

Misao dana:
If Bill Gates had a dime for every time a Windows box crashed … Oh, wait a minute, he already does.

Categories
Blog Muzika Ostalo Politika

dobbiamo inventare qualcosa… (4:38, Jovanotti Lorenzo, 1994, 1994)

Vrijeme je inventura (zakonska obveza ako ste poduzetnik) i pravo vrijeme da sumiram što se u protekloj godini dogodilo na blogu.

siječanj: Početak nove godine sam dočekao u Švicarskoj i taman me nije bilo nekoliko dana i kada sam se vratio buknula je afera sa Hebrangom, a Žužul je dao ostavku (ili što već, iz njegovog teksta nije baš jasno što je on htio, da li je dao ostavku, ponudio je ili je inzistirao od premijera da imenuje drugog ministra). Nemojmo zaboraviti i izbore i Mikšića (aka moralnog pobjednika). siječanj je ujedno bio i mjesec kada blog nije radio nekih skoro pa petnaestak dana (ili koliko već) pa se dosta toga pogubilo u postupku.

veljača: Heh, prva polovica veljače je bila totalno cool, da bi nas sredinom Bandić iznenadio svojom malom (ali totalno legalnom) aferom, jer se čovjek naime razveo od svoje žene kako bi ova ostvarila svoje pravo da otkupi neki maljušni stan u centru grada. 250g veljače bio je i prilog u dobro jutro hrvatska o blogerima; letimičnim pregledom skužio sam kako sadisticoshy još uvijek nije pronašao posao. Tu je i uspješno završen projekt sa Burt Rutanom i prvim avionom koji je bez stajanja preletio svijet.

ožujak: Ove godine je Uskrs pao u ožujak, uskrs inače pada na prvu nedjelju nakon punog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija (osim ako na isti dan pada židovska pasha) tako da je donekle teško da bude u ožujku, ali eto i to se desilo. Odmah nakon Uskra počeli smo brojati zadnje papine sate što se vrlo brzo pretvorilo u big brother televiziju i po meni smo imali dva uskrsa za redom, jer ono što se događalo pod papinim prozorom je sasvim sigurno ganulo mnoge.

travanj: Nakon papine smrti krenulo se u odabir novoga što je zaokupilo praktički svakoga dobar dio travnja. Pisao sam i o čovjeku kojeg su uhapsili jer je platio u dućanu novčanicama od dva dolara, iste te novčanice sam si kasnije nabavio i jednu imam sa sobom u džepu. Pisao sam i o nikada zaboravljenom Mikšići i fenomenu kako se na pretrage u bolnicama čeka mjesecima, dok uz minimalnu novčanu stimulaciju istu tu pretragu, na istom tom uređaju možete obaviti praktički trenutno, a nitko nije korumpiran u postupku. Iskreno se sablažnjavam nad paralelnim medicinskim sustavom koji vlada ovom državom i u kojoj je zdravlje komercijalizirano u privatnim džepovima do krajnjeg maksimuma. U travnju je i HDZ napravio i u najmanju ruku smiješnu procjenu svojih izbornih rezultata u Zagrebu.

svibanj: sam započeo bolnim prijevodom dijela članka koji je izašao u business weeku o blogovima, a vjerojatno pod dojmom nadolazećih lokalnih izbora citirao sam i pošteni dio iz Hitlerovog “Main kampfa”, a koji objašnjava kako demokracija funkcionira. Iako je to teško za priznati, ipak je dotični barem neke stvari skužio kakve jesu. Otvoren je i institut za istraživanje života, ovo mu nije prvo otvaranje a kako je slijedilo kroz proteklih nekoliko mjeseci, čini nam se da slijedi barem još jedno. 11. svibnja krenuo je i blogomobil na put, iskreno se divim energiji i žao mi je što na blogomobilu ima postova na kojima nije bilo niti jednoga komentara, pa se sve čini nekako napuštenim, a niti zdravlje nije pratilo kemu pa mi je žao. Dao sam si neki mali zadatak da ga na nekom od svojih putovanja sretnem, no to se nije desilo, a dan kada je bio u blizini jedne lokacije koja je moje manje-više stalno odredište jednostavno sam fulao. Slijedila je i analiza izbornih rezultata ali i moje lamentiranje o razlozima zašto sam takav gadget freak, a 24og su digići uhapsili Ante Gotovinu (kako je to završilo svi znamo).

lipanj: prvih nekoliko dana lipnja sam proveo u Nizozemskoj kao gost njihovog ministarstva ekonomije posjećujući tvrtke slične mojoj te još nekoliko iznimno zabavnih ljudi i predavanja poput onog od njihovog instituta za strategiju; posjet je bio zabavan i nadasve edukativan, naučili smo puno i u međuvremenu počeli koristiti. U lipnju je Apple odlučio proizvoditi računala na Intel platformi, Nick Cave je imao koncert u zagrebu. Lipanj je bio i mjesec SMS glasanja za cool i almost cool liste, eksplozije koja je nakon toga nastala i povratak na prvobitno stanje. O Gotovini i dalje ništa. Milan je postao apsolutni vladar grada, a kolapsom referenduma od ustavu EU je upala u krizu.

Što bi rekao John Travolta u Pulp fictionu: “To be continued”

Misao dana:
After many years of trying to find steady work, I finally got a job as a historian – until I realized there was no future in it.
Categories
Politika

coming back to life… (6:19, Pink Floyd, The Division Bell, 1994)

Drago mi je da je HSS dobio novog predsjednika, vrijeme da se to dogodi je odavno prošlo i sjećam se još prethodnih parlamentarnih izbora u kojima je Tomčić postao predsjednik sabora što sam bio okarakterizirao kao mjesto na kojem može napraviti minimum štete uz maksimalnu produkciju koja mu očigledno godi.

Tomčić je u politici destruktivan skoro pa kao i Budiša i krajnje je vrijeme da ga se makne.

HSS je sada u zabavnoj poziciji jer je novi predsjednik dobri kompa sa Koprivničkim gradonačelnikom koji je pak jedan od najuspješnijih (a malo produciranih) SDPovaca. Vjerojatno sada postoji direktni neformalni link koji može razriješiti u kratkom roku puno toga.

HSS je povijesno problematična stranka jer po svojim konzervativnim stavovima spadaju na žestoku desnicu, dok istovremeno zbog bezkompromisnog stava o seljaštvu (ne uvažavajući neminovnosti tržišta i okline u kojoj živimo) su lijeviji od ljevičara i onda se valjda kroz neku statističku obradu prozovu desnim centrom (jer su valjda više konzervativni nego ljevičari).

Pred HSSom je sada dugi put oporavka, oni su svojevremeno bili treća straka u hrvata i to je objektivno pozicija koja im i pripada, a koju je nesposobno vodstvo na čelu s bivšim predsjednikom uspješno prokockalo. Iako je politika umijeće kompromisa, nadam se da će HSS u budućnosti biti puno principijelniji s kime i kakav kompromis donosi.

Misao dana:
What I’d like to know is what the heck the first guy who milked a cow was thinking.