Zemlja bez Facebooka, Amazona ili eBaya

Na stranu to što se cijela nacija (ili barem ovaj informatički pismeni dio) dobro nasmijala na najavu dolaska Googlea (makar je Google upao u priču kroz uredničku intervenciju a ne iz izjave državnih dužnosnika), mislim da zasada nema niti najmanje opasnosti da nam se to dogodi pa da bi umirili očito uznemirenu informatičku javnost pokušati ću pobrojati neke od razloga zbog kojih je to sasvim nemoguće.

Zamislite situaciju da ste prije koju godinu odlučili osnovati Facebook? Ta ideja s ove perspektive se zasigurno čini suludom, no jedan od članova same jezgre Facebook tima bio je i jedan zagrepčan koji je možda mogao natjerati Zuckerberga da svoje operacije počne razvijati u Hrvatskoj. Zamislite sada situaciju da se Mark Zuckerberg pojavi na šalteru hitro.hr-a i zatraži registraciju tvrtke koja se zove Facebook? Nažalost, ne bi otišao dalje od tog šaltera iz jednostavnog razloga što Zakon o trgovačkim društvima eksplicitno zabranjuje tuđice u imenima trgovačkih društava i dopuštena su samo hrvatska imena i riječi iz mrtvih jezika. Eventualni izuzeci tom pravilu su one tvrtke koje su sa kojih stotinjak eura malo podmazali proces odlučivanja što može a što ne može proći u registru (to je važeća cijena za tu uslugu, nažalost račun nije moguće dobiti). Dakle, ako ste odlučili osnovati tvrtku čiji je jedini cilj poslovati na inozemnih tržištima, jedan od bitnih elemenata Vašeg identiteta je ime tvrtke koje mora biti na hrvatskom iako vi od prvoga dana znate da se želite natjecati samo ne engleskom, njemačkom ili španjolskom  govornom području. Ništa od Facebooka, u najboljem slučaju spomenar.hr.

Na samom početku “dot com” booma, jedna od prvih kompanija koja je u biti obilježila i dan danas simbolizira pojam elektroničke trgovine je Amazon. Nažalost ako pokušate napraviti Amazon u Hrvatskoj onda je i to osuđeno na propast. Amazon je kompanija koja posjeduje desetke distribucijskih cenatar širom svijeta u kojima se grupiraju narudžbe njihovih klijenata, potom se te narudžbe pakiraju i šalju na svoje destinacije. Nažalost, to kod nas ne bi funkcioniralo iz jednostavnog razloga što su troškovi poštarine iznimno veliki i gotovo je nevjerojatno da vi možete iz Amerike do Zagreba poslati nekoliko knjiga za nekoliko dolara, no ako ih pokušate vratiti ta brojka se penje za nekoliko redova veličina. Da ne kažemo da ako želite prodati jednu knjigu, majcu ili primjerice Amazon Kindle, on prilikom prelaska granice mora proći carinsku kontrolu, što podrazumijeva špeditera, carinika koji zabrinuti gleda u svaki od desetaka tisuća paketa kojeg morate isporučiti svaki dan i uspoređuje račun sa sadržajem kutije. Taj dio posla usporava izvoz za desetke sati, poskupljuje trošak transporta i čini Vaš proizvod, ma koliko god on zabavan i zanimljiv bio, totalno nekonkurentnim.

Negdje tamo u doba Amazona izronio je još jedan iznimno popularan servis kojeg koriste mnogi hrvati. Američki eBay je kompanija koja se bavi posredovanjem u trgovini. vi kao tvrtka ili fizička osoba možete imati neke artikle koje želite prodati i taj proizvod možete ponuditi na eBayu u vidu njihove virtualne aukcije. Ne računajući činjenicu da ne bi mogli registrirati ime, ili na konkurentan način isporučivati tu robu širom svijeta, zakočila bi vas i pravila o deviznom poslovanju koja su do nove godine blokirala ama baš svaku mogućnost da na sasvim legalan način poslujete dvosmjerno s inozemstvom (a da to nije poprilično skupa transakcija). Koji je smisao internet prodaje ako ne možete primiti transakciju primjerice paypalom?

Vratimo se na gore spomenuti google. Bilo bi sjajno kada bi google doista došao u Hrvatsku, bilo bi super kada bi otvorili neki od svojih istraživačkih centara. Mi doista imamo sjajne ljude i prilika koja bi se stvorila za njih u jednom takvom internacionalnom poslodavcu je doista prilika života. Ako malo progooglate i vidite kako izgledaju njihovi istraživački centri vidjeti ćete kako je ogromni dio njihovih prostorija nammijenjen slobodnom vremenu zaposlenika i poticanju kreativnosti do krajnjih granica. To ne znači samo da je tamo hrana i piće dostupno u neograničenim količinama i to besplatno (što je u Hrvatskoj porezno nepriznati trošak), nego i rekreacijski prostori poput neke saune, sale s video igrama, bilijarski stolovi ili štogod vidite na slikama iz google ureda. Uvjeravam vas da bi teško uvjerili bilo kojeg od naših poreznika kako je riječ o poslovno opravdanom trošku te bi oni vjerojatno bez imalo grižnje savjesti sve to skupa proglasili plaćanjem u naravi na što morate platiti sve poreze i doprinose kao da se radi o osobnom dohotku (a u čemu smo, podsjetimo se, čak rigorozniji od Danske). Istraživački centar je dakle otpao. Drugi mogući razlog zbog kojeg bi google mogao doći je da sagradi jedan ogromni podatkovni centar i da svoju serversku farmu (a koja se mjeri u desecima ako ne i stotinama tisuća servera) sagradi upravo ovdje. To je u biti infrastrukturni projekt (dakle nešto bi gradili, a u tome smo relativno dobri), zauzeli bi nekakve velike livade (greenfield investicija), ulupali bi brdo para (i dobili porezne olakšice na robu koju smo ionako kupili u inozemstvu) i zaposlili bi nekakvu minimalnu količinu ljudi koji bi hodali među nepreglednim redovima servera i mijenjali im pokvarene tvrde diskove (posao visoke tehnologije). Problem bi vjerojatno nastao u času kada treba platiti račun, jer to znači da ta pravna osoba (Google Hrvatska) mora imati nekakve prihode, no budući da ne isporučuje nikakvu robu očigledno je riječ o usluzi koju izvršava, a kako ljudi koji tu uslugu izvršavaju skupa s njihovima serverima sjede usred neke livade u Hrvatskoj, to znači da bi na svaku takvu transakciju (primjerice servirani google oglas za prodaju krave u Malawiju) uredno morali obračunati PDV što bi automatski značilo da cijelo to dovlačenje tisuća tona opreme u Hrvatsku i nema pretjeranog poslovnog smisla.

I sada u biti dolazimo do stvarnog razloga zašto će Google otvoriti ured u Hrvatskoj, a to nije velika investicija u IT sektor, to nije otvaranje istraživačkog centra koji će zaposliti stotine mladih i perspektivnih studenata u industriji koja redefinira svijet u kojem živimo, to će biti isključivo zato da bi ti ljudi osigurali da Google može isporučiti fakturu, obračunati poreze i nahraniti gore spomenute porezne inspektore i državnu administraciju.

Hrvatska je zemlja u kojoj vladaju zakoni koji su jedva primjenjivi na industrijsku proizvodnju devetnaestog stoljeća i totalno su neprimjereni informatičkom dobu u kojem živimo.

Da sam ja ministar u Hrvatskoj Vladi,  dok ne riješimo gore navedene probleme, mislim da bi prioritet bio spriječiti Facebook, Google ili Amazon da dođu u Hrvatsku i po tome bih mjerio svoj uspjeh.

p.s. ovo je članak objavljen u Obzoru 12. veljače 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Misao dana:
The Internet is the first thing that humanity has built that humanity doesn’t understand, the largest experiment in anarchy that we have ever had.

15 Replies to “Zemlja bez Facebooka, Amazona ili eBaya”

  1. Odličan članak, ravno usred mog područja. Jučer je po Twitteru kružilo ismijavanje vijesti koju je prenio T-portal, pod bombastičnim naslovom IT industrija seli iz Irske u Hrvatsku. Malo sam istražio cijelu priču i ubrzo ustanovio da g. Milošević u svom intervjuu uopće to nije rekao, već je spomenuo kako velike tvrtke razmišljaju o odlasku iz Irske zbog problema u koje je ta zemlja zapala; naravno, novinari su jedva dočekali da nešto umotaju kao senzaciju…

    No na stranu što stvarno vlada misli i govori — jedini način da se bilo koju stranu tvrtku dovede ovdje jest da joj se pruže drastične beneficije kakve nema nigdje drugdje. A ako se to može, ne vidim zašto se ne bi moglo iste takve beneficije pružiti i domaćim firmama. Dakle, cijela priča je besmislica osim ako se drastično ne promijene uvjeti poslovanja, a onda su i Google i Amazon i svi drugi savršeno nebitni…

    1. da, google je ušao u tekst kao urednička oprema i potom je postao dio koji se dalje citira; iznimno neprofesionalno i daje neozbiljan ton vrlo ozbiljnom intervjuu

      ja mislim i dalje da su naše administrativne barijere strahovite i da su one koje koče razvoj “svojeg na svome” a strani investitori su samo dodatni plus

  2. Eh da sto se tice Amazon Kindle-a treba jos platiti 200kn za dozvolu od HAKOMA, tako da se cijena dodatnih davanja za uredjaj koji kosta 850kn (sa express postarinom) penju na nesto vise od 650kn.

  3. Članak je vrlo zanimljiv i odlično je definirao probleme s kojima se susreću rijetki koji se u ovoj državi ne žele baviti preprodajom. Naime, cijeli sustav je napravljen tako da se država pod svaku cijenu naplati a sve pod pretpostavkom “svi kradu državu pa nek onda svi i plate”.
    Nastavak članka bi bio još zanimljiviji. Tema bi mu bila kako su ove iste probleme riješili u naprednijim državama.

  4. Mračni, kad ti ovako fino opišeš stanje u Hrvatskoj meni tek onda padne mrak na oči, pošto je ta i takva Hrvatska poodavno postala maltene rol model za nas ovde..

  5. Zar itko normalan posluje s firmom registriranom u RH? Pa svatko s iole soli u glavi odavno radi kao off-shore firma i prodaje domaćima usluge kao stranac, kreditnim karticama, a vani posluje normalno.

  6. Kako budućnost bar za nas nije u proizvodnji sa niskom dodanom vrijednošću, prava industrija je propala na ovaj ili onaj način stvarno ne razumijem gdje se ona nalazi. Ne mogu svi biti freelanceri i raditi od doma za strance.

    Krasno kritiziraš sustav u kojem živimo i užitak te je čitati ali mislim da je vijeme za jedan kraći niz članaka koji bi se bavio rješenjima i jednostavnim chekc-listama stvari koje treba napraviti, od lakših ka težima. Sjećam se članaka iz vremena dok si imao tiskaru, to je bilo inspirativno.

  7. Danas sam se također dotakla poreza i olakšica,
    za stanje kod na u kompletu, i da svaki dan pišemo, ne možeš spomenuti sve što ne valja.. strašno!

    p.s. primam članke putem mail-a, pa rijetko komentiram..
    Pozdrav!

Leave a Reply

Your email address will not be published.