Politikopata

Dopalo je do mene posljednje istraživanje agencije Puls pod kodnim nazivom CroBarometar, to je ono istraživanje koje krajem svakog mjeseca objavljuje HRT, a potom i svi ostali.

Razlog zbog kojeg se upravo Pulsovo istraživanje smatra najrelevantnijim je metodologija. To znači da se podaci prikupljaju na terenu, slučajnim uzorkom nad kojih 1000 ljudi. Ova anketa je također dizajnirana da pokrije sve hrvatske regije, te da pokriva demografsku strukturu društva. Ukratko, ovo je najreprezentativnija anketa uz izuzetak IRIjeve ankete koju za IRI opet radi Puls (inače, ako sam dobro pogodio, IRIjeva anketa obično ide krajem kolovoza na daleko većem uzorku tako da je još preciznija). Margina pogreške je cca. 3-3.9% i to treba imati na umu dok se čitaju podaci.

Ono što odmah treba napomenuti je da treba ignorirati procjene broja zastupnika, naime ta procjena nastala je na zbiru tromjesečnih rezultata i ne upada unutar ovih 3% greške, a moguće je da je demografija po izbornim jedinicama drugačija od anketirane što može dovesti do velikih razlika nakon glasovitog d’hondtanja. That said, idemo na podatke.

Ono što odmah uleti u oko je odobravanje rada vlade, 55,3% anketiranih smatra da zemlja ide u lošem smjeru u odnosu na 34,4% koji naivno misle da ide u dobrom. U pregledu rezultata po strankama, meni je upalo u oko da odmah poslije HDZovaca, HNSovci su ti koji najčešće misle da nam ide super, njih 48% u odnosu na 40% HSS-HSLS-PGSovaca, dok su svi ostali ispod gore spomenutih 34,4%. Uprosječeno, ako ste muškarac srednjih godina, visoke stručne spreme i živite u gradu i to vjerojatno Zagrebu sva je šansa da ste zadovoljni sobom i kuda ova zemlja ide, no međutim ako ste muškarac stariji od 46 s osnovnom školom, živite na selu i to još u sjevernoj hrvatskoj ili dalmaciji tada vjerojatno očekujete promjenu na izborima. Zanimljivo je promatrati demografiju nezadovoljnika, jer ispada da su nesretnici u područjima koja su tradicionalno HDZovo uporište (sela i primjerice Dalmacija, Slavonija). Ako gledamo pak zadovoljstvo trenutnom vladom, najsretniji su HDZovci iz Like s osnovnom školom stariji od 60 godina; najnesretniji su SDPovci koji žive u gradovima, srednje su dobi i srednje škole, osobito ako su u sjevernoj hrvatskoj ili Dalmaciji.

Rejtinzi stranaka su slijedeći:

SDP 28,6%
HDZ 23,8%
Koalicija HSS-HSLS-PGS 9,2%
HSP 8,4%
HSU 7,6%
HNS 5,1%
IDS 1,8%
DC 1,5%
HDSSB ,9%
Ljevica Hrvatske ,6%
SDSS ,5%
MDS ,5%
SBHS ,5%
Neka druga 1,1%
Neodlučni 10,0%

Zanimljivo je gledati popis najpopularnijih političara. Prvi je Stipe Mesić, druga je (meni totalno nerazumljivo zašto) Đurđa Adlešić, a tek potom Zoran Milanović, prvi HDZovac je Ivo Sanader i to tek na 11 mjestu koji je ispod i Ante Đapića.

Percepcija najvećih problema je slijedeća:

Nezaposlenost 68,8%
Mito i korupcija 42,7%
Kriminal i krađa 16,9%
Status umirovljenika 16,0%
Male plaće 13,2%
Zdravstvo 12,9%
Gospodarstvo 10,8%
Standard 10,1%

Usporedbe radi, bacite pogled na kako je ta ista tablica izgledala u lipnju (dakle prije akcije Maestro):

Nezaposlenost 70,7%
Mito i korupcija 37,3%
Status umirovljenika 21,5%
Gospodarstvo 14,1%
Male plaće 13,8%
Standard 13,5%
Kriminal i krađa 9,8%
Siromaštvo/ neimaština 9,2%
Zdravstvo 8,8%
Sudstvo 7,8%

Kao što vidite, briga o korupciji u društvu je poprilično narasla što bi (kako ja to vidim) značilo da je bacanjem afere u HFPu u prvi plan Ivo napravio sam sebi medvjeđu uslugu, jer je krenuo u bitku koju on ne može dobiti iz jednostavnog razloga što u njoj nema rezultata.

Još jedna zanimljiva tablica (a koja je prevelika pa je ne mogu ovdje staviti) je tablica dojma o političarima. Manje-više svi političari na toj listi imaju uobičajene oscilacije u posljednje dvije godine, i jedina osoba koja ima kontinuirani rast (ali na četiri uzastopna mjeseca, što nisam uspio pronaći niti na jednom drugom političaru) je Zoran Milanović. Milanović je ujedno prvi nakon Mesića po pozitivnim dojmu, no ako nastavi ovim tempom do izbora bi ga mogao (teoretski) i preteći.

Kao zaključak, činjenica je da su HDZ i SDP ušli u kolovozu u trku koja nije promijenila rezultat u odnosu na mjesec ranije i razlika od 5% je veća od statističke pogreške i nakon tri mjeseca mjerenja sada smo sigurni da je SDP vodeća stranka u zemlji. Treba pričekati IRI, no moje je mišljenje da je stvarno stanje SDPa nešto lošije, a HDZa nešto bolje nego u ovoj anketi čisto zbog demografije HDZovih birača koja terenska anketa u cijelosti ne može obuhvatiti.

Iznenađenje mjeseca je HSS-HSLS-PGS koji se vratio na početnih 8-9% podrške građana. Ovo je zanimljivo jer je Đurđa Adlešić (ponavljam, ničim izazvana) iznimno dobro kotirajuća u anketama, a čak niti bezlični Josip Friščić ne prolazi loše i rezultat njihove koalicije ne odgovara njihovih individualnim rezultatima. Ova koalicija je interesne prirode no interes koji ih spaja se zove “izborni prag”.

Meni totalno očekivano, HNS i dalje pada i sada su se spustili unutar statističke greške izbornoga praga. Čačić je nedavno govorio o kontrolnom paketu i 17 zastupnika, no ja i dalje ne vidim da je to realni rezultat za HNS i svaki rezultat veći od 10 zastupnika će za njih biti impresivan. Puls u objašnjenju kaže kako je SDPova ekspanzija, prvenstveno kroz lik novog predsjednika stranke pokupila dobar dio HNSovog biračkog tijela, no ja bih dodao da je skroz neracionalni stav čelništva HNSa daleko zaslužniji za ovu promjenu, jer njihova premijerska kandidatura i totaln nerazumljivo inzistiranje na tome dovelo je do bježanja birača. Ovdje se vrijedi podsjetiti da kada bježite, onda u pravilu nije važno kuda bježite, nego odakle bježite.

Nekakva svjestka iskustva kažu da u okolini poput naše, odnosi koji su uspostavljeni na terenu šest mjeseci prije izbora uglavnom odražavaju stanje na izborni dan. Nekih osamdesetak dana prije izbora ja u to nisam toliko siguran. S jedne strane imamo HDZ koji je krenuo u ofanzivu i koji će iskoristiti cijeli niz prilika da se producira (kroz privatizaciju T-HT-a, isplatu rate umirovljenicima), no istovremeno ih pogađaju praktički svakodnevne afere koje se otkrivaju i kojima se ne nazire kraj. Moja je procjena da nam slijedi promjena na izborima, no istovremeno, činjenica je kako je koalicijski kapacitet HDZa u ovome času veći od SDPovog. Ono što treba promatrati s oprezom je situacija u Osijeku koja će se zasigurno odraziti na cijelu slavoniju (i pitanje je da li je moguće napraviti prijevremene izbore prije parlamentarnih, tj. da li je to za HDZ uopće mudro učiniti čak ako i postoji mogućnost – treba pogledati zakonske rokove i vidjeti da li Đapić ovih dana taktizira sa svojom ostavkom upravo iz tog razloga). Također, uočavam i nezadovoljstvo stanovnika Dalmacije i doista se može desiti da Sanader izgubi na “domaćem teritoriju”.

Bilo kako bilo, predizborna kampanja, koja će punom snagom početi negdje sredinom rujna, sasvim će sigurno biti žestoka i neugodna, neovisno o tome što negativne kampanje više ne donose kod nas rezultate (a i loše pakiranje dobrih akcija, što smo na primjeru Maestra dobro vidjeli, također ne pomaže).

Misao dana:
An election is coming. Universal peace is declared and the foxes have a sincere interest in prolonging the lives of the poultry.

Weapon of choice

Malo sam busy danas, a tako bih htio napisati nekoliko mudrih o zadnjem CroBarometru, no dok čekate:

Misao dana:
We dance for laughter, we dance for tears, we dance for madness, we dance for fears, we dance for hopes, we dance for screams, we are the dancers, we create the dreams.

Nacionalno vijeće za navodnjavanje

Jučer sam bio u Osijeku pa sam prolazio kroz tu našu hrvatsku žitnicu europe (ili tako nekako, ne sjećam se točno fraze). Od suše i sunca zemlja i trava je doslovce spaljena i umjesto zelenila imate žuto-smeđe ostatke trave i usjeva.

I poljoprivrednici pričaju o tome pa očekuju povećanje cijena hrane, mesa i mlijeka (za koje Čobanković kaže da prosječni hrvatski građanin više novaca potroši na mobitel nego na npr. kruh). Seljaci govore o milijardama kuna gubitaka, jučer je neki lik rekao da su mu ulazni troškovi narasli 300-500% pa da traži povećanje cijene mlijeka od 30% (iz čega se može izračunati kolika mu je dodana vrijednost tj. marža). No, ja sam se dosjetio dvije druge stvari:

Inače, hrvatska Vlada je prije dva mjeseca, na sjednici u Osijeku, osnovala Nacionalno povjerenstvo za navodnjavanje kojemu je na čelu premijer Ivo Sanader. Premijer je istaknuo kako Vlada s projektom navodnjavanja kani krenuti vrlo intenzivno, jer je riječ o stateškom projektu čije se značenje može usporediti s gradnjom cesta. Nekoliko dana nakon toga, sredinom ožujka, tročlano ministarsko izaslanstvo, u kojem su bili Miomir Žužul, Petar Čobanković i Dragan Primorac, otputovalo je u Izrael, kako bi u zemlji poznatoj po uspjesima u navodnjavanju prikupilo sve elemente za izradbu hrvatskog master plana navodnjavanja.

Ovo bi bilo super da to nije vijest koju sam skinuo sa web stranice vlade i da sama vijest nije iz 2004 godine (vidite da je Žužul još tada bio aktualan, to je valjda ono putovanje na kojem je opsovao Izraelcima). Ministar nam poljoprivrede, aka. hazarder zvani uspavani Cho, imao je slijedećeza reći (također vlada.hr):

Ministar poljoprivrede i šumarstva Petar Čobanković izjavio je danas kako bi bio zadovoljan kad bi se, do konca četverogodišnjeg mandata, navodnjavane površine sa sadašnjih 7000 povećale na 30-ak tisuća hektara.

Čini se da je to razlog zašto nam je ministar nesretan.

Cijene poljoprivrednog zemljišta u EU je i do 10x veća nego što je to kod nas. U projekciji, kroz 10-15 godina ukupna količina poljoprivrednih površina će biti premalena da prehrani svjetsko stanovništvo i tada će neuređene, nenavodnjavane oaze poput hrvatske postati odjednom iznimno vrijedne. Super su nam autoceste, ali možda bi morali uložiti nešto u navodnjavanje, porast poljoprivredne proizvodnje kako bi hrvatski poljoprivredni proizvod postao jeftiniji, a uvoz hrane manji? Easier said then done.

Misao dana:
Shipping is a terrible thing to do to vegetables. They probably get jet-lagged, just like people.