Veći od života (ili: O ambicijama političara)

Jučer navečer, vozeći se trajektom na otok Brač bio sam se spreman okladiti u skupu večeru kako se Milan Bandić neće kandidirati za predsjednika SDPa, nekoliko minuta prije nego što je oklada skoro pala, proširila se vijest kako je Bandić prihvatio kandidaturu i ovaj neočekivani potez zagrebačkog gradonačelnika odjednom baca sasvim novi pogled na kampanju za upražnjeno mjesto predsjednika SDPa.

Mediji s pravom vrlo detaljno promatraju proces izbora SDPovog predsjednika pa ste tako u raznim novinama mogli svašta pročitati o dosadašnjim kandidatima. Neki su se navodno okoristili stranačkom infrastrukturom unatoč dogovoru da se to ne čini, neki trguju nepostojećim mandatima, pozicijama na listama i naručenim novinskim člancima, neki pak obilaze okolo i lobiraju po lokalnim organizacijama, neki u tišini dogovaraju svoj nastup na drugolipanjskoj konvenciji, a za barem jednog se nije niti očekivalo da uopće uđe u trku poznavajući njegov moto da se ne ulazi u trku koju nije moguće dobiti…

Politika je jedna od temeljnih vještina koja okuplja ljude oko zajedničke ideje i da bi bili dobri političar morate uložiti i zadnje atome svoje snage i vještine, no još bitnije da bi bili uspješni morate biti i strastveni. Strast je jedan od najnižih i gotovo životinjskih instikata pa stoga nije ni čudo da su političke borbe grube i vrlo često brutalne. Znamo koje je najstarije zanimanje na svijetu, baš kao što znamo što politika jest…

No postoji problem, pitanje politike je ono koje na ovaj ili onaj način određuje živote svih nas, i borba gore spomenutih kandidata će na ovaj ili onaj način utjecati i na nas same, neovisno o tome kojoj političkoj opciji pripadali. Pitanje novog predsjednika SDPa nije samo pitanje utaživanja ambicije pojedinaca, nego i pitanje koje će zasigurno odrediti uspjeh SDPa na predstojećim izborima, a novi predsjednik može pokrenuti cijelu lančanu reakciju političkih promjena u našem društvu koje će se opet, neovisno o tome tko pobjedni na jesenskim izborima direktno manifestirati na zemlji u kojoj živimo.

Pitanje pobjednika na drugolipanjskoj konferenciji je dakle pitanje ne samo ove četvorice kandidata i njihove profesionalne budućnosti, nego je u neku ruku i pitanje sudbine SDPa ali i Hrvatske. Nisam siguran da li su kandidati svjesni svoje društvene odgovornosti ili su u cijelosti zaokupljeni svojim kratkoročnim ciljem. To me iskreno i ne zanima.

Ono što me zanima je da 1613 delegata koji će drugoga lipnja morati zaokružiti neko ime nikako iz vida ne izgube Hrvatsku, jer ono što će se događati na zagrebačkom velesajmu je daleko veće od kandidata samih, pa čak i stranke za čiju se čelnu poziciju natječu.

Ako se slažete sa mnom i stvari postavite na taj način, može biti da ćete promijeniti mišljenje o tome tko je doista vaš favorit. Ako ste SDPov delegat i kojim čudom ste nabasali na ovu stranicu nemojte izgubiti tu sliku iz vida.

Misao dana:
Razmisli. Sjeti se!

11 Replies to “Veći od života (ili: O ambicijama političara)”

  1. zanimljiv je Butkovicev tekst u Jutarnjem na tu temu – cak me iznenadila slicnost tekstova :-)

    salu na stranu, mislm da je Bandic dobra kontra Antunovicevoj – ona bi donijela vise kolateralne stete stranci nego Bandic, makar to mozda nije sad toliko uocljivo.

    previse je tu win-lose situacija za sve kandidate – jednostavno, svi moraju riskirati, jer su svi kandidati relativno profilirani, i svacija ce eventualna pobjeda odnijeti dio tradicionalnih glasaca, sto nuzno ne mora biti lose, jer treba u obzir uzeti i eventualne nove glasace…

  2. Ja jesam jedan od delegata na toj konvenciji. I moram priznati da na žalost ću morati glasati za manje zlo a ne za kvalitetnije rješenje. Pošto u ovom slučaju imamo dvije totalno različite situacije.

    Budimo otovreni i svim kandidatima:

    BANDIĆ: po mom mišlenju on je one man show, uopće nema veze uz koju je stranku vezan, on provodi svoj vlastiti program. On bi jednako funkcionirao i da mu ispred imena stoi HDZ, HNS ili bilo koja druga stranka. Smatram da on nije socijaldmokrat te da je uspješan (više manje) gradonačelnik Zagreba ali da ne može biti vođa socijaldemokrata

    PICULA: čovjek je klon ŠEFA, sitni radnik i nikakav strateg. Sve što je u političkom životu napravio svodi se na to da je od početka u SDP-u i da je to Šef cijenio i postavljao ga na razne funkcije. Po meni to je kandidat koji će skupini najmanjimogući postotak glasova na konvenciji

    ŽELJKA: po mom osobnom stavu nema viziju i nema karakter za vođu. Često ju ljudi zovu “buldog” ili “oficiruša” – dakle osoba koju neko pusti s “lanca” da sredi situaciju. Na terenu nije omiljena ali ima i sredina u kojoj čvrsto drži poziciju. Milsim da je Šef najbolje kazo što misli o njoj kad je dao ostavku.
    Mislim da još unutar stranke može nešto napraviti ali neće privući u stranku niti jednog novog člana niti će privući niti jednog neodlučenog birača.

    MILANOVIĆ: bez sumnje ima simpatije javnosti, dobro je percipiran. Ima kvalitetan nastup na temamo s kojma barata. No problem nastupa u tome što nema autoritet unutar stranke. Nikada nije vodio niti mjesni ogranak stranke u nekom selu. Prije 3,5 godina ga je Šef izabrao i stavio na neku poziciju (Izvršni odbor) bez ikakvog izbora. Nigdje nikad nije potvrđena njegova snaga, unutarstranačka, nikad nigdje nitko nije unutar stranke glasao za njega. Pitanje je kako bi se nosio s izazovima vođenja jedne nemonolitne organizacije kao što je SDP. U svakom slučaju nailazio bi na nedisciplinu unutar sdp-ovih redova.
    Pitanje je kako se snalazi na terenu na kojem nikada nije bio, a to je vođenje stranke. Pitnaje je kako bi se snašao u strateškom pozicioniranju.
    Jer moramo znati da je on profesionalac, profesionalni diplomata sa 0 staža u klasičnoj politici. To što je bio član Izvršnog odbora ništa ne znači, pošto sam 3,5 godina sjedio i radio karaj tog IO i znam koliko su oni radili odnosno neradili.

    eto, to je moje viđenje sva 4 kandidata i zato smatram da ću glasati za manje zlo, koje god ono bilo. do sada nisam stigao odlučiti

  3. To je tipicni nacin kako se radi u nasoj politici. U roku od 15 godina (nista protiv Racana i pokoj mu dusi), nije se uspio sagraditi niti jedan covjek koji bi bez stresa zamijenio prijasnjeg vodju. SDP tu nije iznimka. U nekoj firmi da se tako nesto dogodi je ravno katastrofi.
    Jucer prolazim pored HDZa i imali su neki skup, nema niti jednog auta koji kosta manje od 60.000 Eur. Nitko me ne moze uvjeriti da je dio protokola da se sve fine guzice moraju voziti u takvim autima. POgledajte bilo koju firmu koja ima vlasnika, bez obzira koliko novaca ima, nece se srednji management voziti u A6. To je stvar poruke i sustava vrijednosti, a ne novaca.
    Generalno, jos uvijek ostajem pri misljenju da je vecina politicara nesposobna i da su dosli do svojih funkcija jer im se nije dalo raditi. Imam puno kolega koji rade na visokim managerskim pozicijama, ti ljudi nemaju vremena sastanciti po stranackim odborima.
    U svakom slucaju mislim da bi SDPu bilo najpametnije odabrati Milanovica, najzgodniji je i cini se da zna sto prica, ostalo je tako i tako svejedno. Ameri su to shvatili vec odavno, da se izbori dobivaju izgledom, tko zna za bilo kakav stranacki program?

  4. Sad ne mojte me krivo shvatiti , ali Zoran Milanović je Srbin , pa SDP na taj nacin gubi birace htjeli mi to priznati ili ne

  5. Zoran Milanović nije Srbin. Kao što je i sam nekoliko puta rekao, Hrvat je porijeklom iz Sinja. A i da je Srbin, to ga ne bi smjelo diskreditirati u građanskoj državi kakvom se Republika Hrvatska predstavlja.

  6. al Gore je izgledao kao napirlitani štreber sa finog sveučilišta koji je progutao metlu i koji se baš ne može točno odlučiti da li bi postao predsjednik. S druge strane Bush je izgledao kao seoski frajer i tough guy (ako pogledaš na većini skupova je imao zavrnute rukave i bez kravate). Gledajući ciljano glasačko tijelo, koliko god to čudno zvučalo, Bush je izgledao bolje.

  7. To Mithrandir.
    Mene konkretno boli da li je Milanovic mali zeleni , veliki bijeli ili nesto trece , samo pokusavam naglasiti da je to faktor (srbin nesrbin) na koji stranke moraju racunati jer i ako ga ne bi smjelo diskrediti, zivmo gdje zivimo . Na primjer po meni bi Maček trebao dati ostavku jer non-stop laze, Sanader bi trebao dati ostavku jer ne moze objasniti porijeklo svojih divnih satova , ali kako rekoh zivimo di zvimo pa je sustav vrijednosti u najmanju ruku upitan

Leave a Reply

Your email address will not be published.