Ništa posebnog

U subotu sam dan proveo u Rijeci i Opatiji, u Rijeci sam bio poslom a potom odjurio do Opatije malo se prošetati. Usput sam uspio isprovocirati (ponovno) prehladu tako da mi nos trenutno radi prekovremeno. Jutros se vozim prema uredu i grad je totalno pust – zagrepčani su proglasili produženi vikend. Ako godina ima 220-240 radnih dana, tada taj jedan dan produženog vikenda nosi nekih 0,5 ili 0,4% BDPa. Mi smo bogata zemlja da si to možemo dopustiti. Ima nekolicina tema o kojima imam štogod za reći:

  • Prije nekoliko dana MORH je odradio cijelu vojnu vježbu za 2 razred osnovne škole u kojem se školuje sin od Berislava Rončevića (ministra obrane, laktaroša). U vojnoj vježbi su navodno sudjelovali svi rodovi vojske (obzirom da se vježba dogodila u zagrebu, malo mi je nejasno kako se u to uklapa mornarica ali nema veze. Sve skupa je u okviru HNOSa koji kaže da se roditelji moraju uključiti u edukaciju svoje djece pa su valjda poneseni američkim filmovima odlučili demonstrirati čime se njihovi roditelji u stvari bave. Problem je u tome što Rončević nije vojnik, on je državni dužnosnik koji prevrće papire po svom uredu i objektivno on nema direktne zapovjedne moći u vojsci, on je zadužen da sustav funkcionira, no zapovjedna vertikala ga mimoilazi. Problem je i u tome što jedan sat helikoptera koji je simulirao nekakav desant košta vrlo opipljivu količinu novaca, a problem je i to što je ta pokazna vježba organizirana za jedan jedini razred u kojem je eto, igrom slučaja, upravo ministrov sin. Svi mi znamo da ministri koriste državne resurse u privatne svrhe, no ovo je dosada najjavnija zloupotreba za koju sam čuo.
  • Ivo Sanader (hrvatski premijer, op. a.) biranim je riječima govorio jučer o Ivici Račanu i njegovoj ulozi u modernoj hrvatskoj povijesti. Imam osjećaj da je Ivo jako kompleksirana osoba koja na sve moguće i nemoguće načine pokušava dostići veličinu (a koju on vjerojatno vidi kao primjerice svoje članstvo u EU komisiji ili nekom sličnom tijelu). Na žalost (Sanadera), on jednostavno nema kapacitet postati velika osoba, osim svojih fizičkih dimenzija koja je puno prevelika za stvarnu intelektualnu veličinu koju on predstavlja.
  • Nedavno je lansiran novi portal vlade koji sada izgleda daleko bolje nego prethodni. Proučavam RSS zadnjih dana i povremeno se dobro nasmijem, no za finalni stav ću još pričekati. Skrenuo bih vam pozornost na interview s gore navedenim Sanaderom, ako vas zanima kako izgleda naručeni interview onda ga svakako pročitajte. I dok ne bih ulazio u detalje cijele priče uočite samo konstrukciju o Sanaderu kao uspješnom poduzetniku (priču koju je doslovce razvalio Nacional prije dva-tri mjeseca, a koja daje sasvim drugačije svjetlo na njegove “uspješne” poduzetničke dane.
  • Po telefonskoj anketi Večernjeg lista, SDP je treći mjesec za redom ispred HDZa, večernjakova anketa nije reprezentativna i dok možemo vjerodostojnima smatrati trendove, sam rezultat je pitanje interpretacije. Pulsove ankete su tu daleko preciznije i ona kaže kako se SDP polako bliži HDZu po rezultatima. HDZovci pak kažu kako se neće obraćati oporbi dok ne vide tko će postati čelnik SDPa što će se pak znati tek drugog lipnja. Ono vjerojatno i dalje rade po terenu, slave sedamnaestogodišnjicu i pripremaju se za izbore.

Jučer popodne na SDPovom youtube kanalu objavljen je kratki filmić nazvan “Moja slika Hrvatske”, a u kojem Ivica Račan govori o svojoj viziji Hrvatske. Iznimno snažan filmić kojeg vam preporučam da pogledate jer ono što Račan u njemu govori nije stranački obojano, filmić koji kao da je sniman za ovu tužnu namjenu (to je inače dio spota koji je korišten neposredno prije posljednjih parlamentarnih izbora).

Misao dana:
Some are born great, some achieve greatness, and some hire public relations officers.

Preminuo Ivica Račan (Let your soul be your pilot)

Kao što ste vjerojatno čuli, noćas je preminuo Ivica Račan – osoba koja je obilježila posljednjih dvadesetak godina hrvatskog političkog života i osoba koja (ovisno o tome kojem političkom svjetonazoru pripadate) je aktivno sudjelovala u demontiranju stare i stvaranju samostalne hrvatske države. U prosincu prošle godine napisao sam tekst o Ivici Račanu, i u svega nekoliko mjeseci toliko se toga promijenilo, bacite pogled.

Let your soul be your pilot
Let your soul guide you
He’ll guide you well

When you’re down and they’re counting
When your secrets all found out
When your troubles take to mounting
When the map you have leads you to doubt
When there’s no information
And the compass turns to nowhere that you know well

Let your soul be your pilot
Let your soul guide you
He’ll guide you well

When the doctors failed to heal you
When no medicine chest can make you well
When no counsel leads to comfort
When there are no more lies they can tell
No more useless information
And the compass spins
The compass spins between heaven and hell

Let your soul be your pilot
Let your soul guide you
He’ll guide you well

And your eyes turn towards the window pane
To the lights upon the hill
The distance seems so strange to you now
And the dark room seems so still

Let your pain be my sorrow
Let your tears be my tears too
Let your courage be my model
That the north you find will be true
When there’s no information
And the compass turns to nowhere that you know well

Let your soul be your pilot
Let your soul guide you
Let your soul guide you
Let your soul guide you upon your way…

Što ako bolje od ovoga ne može?

Imam nekolicinu prijatelja koje politika frustrira otprilike jednako kao i mene, i u pricipu cijela akcija oko pisanja ovog bloga i guranja pollitika.com-a je u stvari u tome da pokušamo na nekom mikroskopskom nivou gurnuti još ljudi da počnu razmišljati o tome, te da svatko u svome djelokrugu krene mijenjati svoju okolinu (po mogućnosti na pozitivno).

Despair.com: When your best just isn’t good enough.Naravno, to se ne čini osobito teškim, jer postoji toliko impresivno veliki broj žarišta (društvenih, ekonomskih, socijalnih) koja se mogu gasiti (relativno jednostavnim metodama) , a naši vlastodršci se dojimlju toliko impresivno glupima da se sam po sebi nameće zaključak da taj posao nije osobito težak jer ga inače oni ne bi mogli obavljati. Ako mi ne vjerujete, pogledajte snimku jučeršanjih Opasnih veza sa Z1 televiziji gdje je ministar financija Ivan Šuker uspio izreći toliko ekonomskih hereza da je totalni misterij ne samo tko ga je pustio na faksu, nego kako to da jutros nismo u njihovim sobama pronašli mrtve sve njegove profesore ekonomije koji su jednostavno bili prisiljeni skratiti si muke i ne živjeti od sramote da su mu u nekome času bili profesori (ha, sada je neugodno što ste mu dali te dvojke koje je iskamčio iz vas jer je bio bezobrazan i ko fol atletičar – a vidi ga sada).

Anyway, da se vratimo na originalnu temu. Dakle, nije sporno da su naši vlastodršci objektivno idioti i da je u stvari totalni misterij i prkos statistici da nam ne ide bolje od ovoga (Sanaderova vlada je u tome smislu daleko najbolja, jer se povodi po onome starom vicu kada pošalju Muju u svemir i jedina instrukcija koju su mu u NASAi dali je “nahrani majmuna i ništa ne diraj“).

Ukratko, svuda oko sebe vidim neke propuste i u stvari prilike da se posao obavi bolje, efikasnije, brže ili jeftinije ili u krajnjoj liniji drugačije.

Eh, i sada razgovaram s jednim od svojih politikom frustriranih prijatelja i diskutiramo o tom oceanu mogućnosti i onda me po prvi puta ulovi jedna totalno zastrašujuća misao – Što ako je ovo najbolje što imamo? Što ako su ovi vladajući doista najpametniji koje imamo? Što ako je ovo naš vrh, i sve dalje idemo samo nizbrdo?

Eto vam zastrašujuće misli preko ovog produženog i neproduktivnog vikenda.

Misao dana:
Anyone desperate enough for suicide…should be desperate enough to go to creative extremes to solve problems: elope at midnight, stow away on the boat to New Zealand and start over, do what they always wanted to do but were afraid to try.