Ivica Račan; čovjek od teflona

Ivica Račan je jedan od likova koji se pojavljuju u Kuljiševom povijesnom spektaklu Majmuni, gangsteri, heroji, geniji, lupeži i papci, tu knjigu sam nedavno dobio kao preuranjeni božićni poklon i dok sam čitao knjigu (nisam pročitao baš sve) zaintrigirao me gornji naslov, a ionako sam mislio napisati pokoji profil političara na način kako ih ja vidim. Poput Balaševića, nemam namjeru spominjati daleku prošlost i bitke daleke nego kontekst u kojem Ivica djeluje u posljednjih 15ak godina, taman onoliko koliko dugo ja smijem (legalno) igrati zaokružilice na biralištima.

No nekoliko biografskih podataka je neizbježno; rođen je u veljači 1944 godine što znači da će uskoro napuniti 63 godine – zanimljivo je da je rođen u njemačkom radnom logoru te da je preživio bombardiranje Dresdena (!?), kako se vratio kući i počeo penjati po partijskoj strukturu nije toliko bitno za priču osim naravno u detalju da su ga devedesete dočekale na poziciji šefa komunističke partije hrvatske koju je predvodio na glasovitom kongresu KP u siječnju 1990 godine. Tada, u okruženju u kojem je već žestoko dominirao Slobodan ne čujem dobro Milošević Račan je skupa s delegacijom išetao iz dvorane. Ono što je bitno ne zaboraviti je da nije išetao prvi, nego tek nakon što su odšetali slovenci; da li je Ivica tada samo poštivao proceduru pa se taj potez činio u skladu sa statutom ili je pak to bio akt odvajanja od majke partije nije totalno jasno – no kako se to zadnjih dana potencira, “povijesni kontekst” je od toga napravio veliku pozitivnu odluku tadašnjeg šefa svih hrvatskih komunista.

Druga bitna odluka koju svakako treba navesti je raspisivanje prvih slobodnih izbora, neovisno o tome koliko je to tada bilo logično napraviti (u odnosu na rat ili građanski rat koji je ionako bio na laganoj vatri) odluka koju je napravio je pokazala razinu trijeznog razmišljanja. Vjerujem da je i njemu tada bilo jasno da mu se spremaju godine opozicijskog rada (ne samo njemu osobno kome je pozicija u najmanju ruku bila upitna, nego i cijeloj partiji) te da izbore raspisuje u mentalnom raspoloženju teleta na putu u klaonicu. Da li je tada u žaru predizborne borbe za život poslije izborne noći skovao frazu “stranka opasnih namjera” ili je bio vizionar nije niti danas jasno baš kao ni mnogi drugi njegovi potezi koji ispadnu OK, no nisi baš na čistome da li je to ispalo tako slučajno ili namjerno.

Ivica Račan, predsjednik SDPaSDP ili stranka demokratskih promjena cijele se devedesete (pa i danas) ponašala pomalo anarhično, a ni članstvo nije bitno bolje pa ste tako unutar jedne stranke mogli pronaći dokazane komuniste (ala Račan), kvazi_socijalističke nacionaliste (ala Tomac) ili pak populistički orijentirane liberale – ako je to ispravan opis današnjeg zagrebačkog gradonačelnika Bandića. No zajedničko cijelom tom razdoblju, pa i današnjem stanju je da odluke donosi provjereni “stari” kadar koji je i krajem sudbonosnih osamdesetih bio blizu (ili barem na oku) Račanu te se struktura stranke, a osobito vrh piramide gotovo i nije promijenio u posljednjih desetak godina, s naravno Račanom kao konstantom.

Treće siječanjske izbore Račan je dočekao zajedno s HSLSom kojega je tada vodio karizmatični Dražen Budiša – Budiša je kao što znamo imao karizmu crveno, bijelo plavog slona u staklani i u filmu “novo, novo vrijeme” ima famozni kadar kada Račan u automobilu objašnjava Budiši što treba reći, a ovaj to poput spužve upija i potom ponavlja na pozornici. Dražen Budiša i HSLS, baš kao i mnogi drugi likovi koji se povremeno pojavljuju kao privjesci SDPa služe vjerojatno da neutraliziraju komunističku hipoteku koju za sobom vuče SDP. Mišljenja sam da je ta hipoteka samo u glavama SDPovaca jer se ionako većina komunista i socijalista danas nalazi izvan struktura SDPa, a sva je šansa da ih je daleko više u HDZu, jer pred izbore devedesetih u SDPu su ostajali vjerojatno samo oni koji nisu shvatili što se događa ili oni koji su u cijeli koncept doista vjerovali. SDP nije bila stranka u kojoj je bilo ugodno biti član u devedesetima.

No, kao i u drugim tranzicijskim zemljama, socijalisti su i kod nas napredovali i te dvije tisućite su bili na rubu da dobiju izboSDP - kuća od karata?re, što se u konačnici i dogodilo, a tamo se Ivica Račan još jednom zatekao na vrhu, te je pozicija premijera bila rezervirana za njega. Problem trećesiječanjske vlade je u osnovi bio taj što je bila koalicijska u zemlji koja nema tradiciju i kulturu koaliranja; još kada u mix ubacite nekoliko frustriranih političara (Budiša, Tomčić). Priznali mi to ili ne, Račanov mentalitet je bio sjajan za tu vladu jer mu on priječi donošenje hitrih odluka (možda jedina takva je famozni Račan-Drnovšek paraf), no isto tako je puno vremena provedeno na usaglašavanje međusobnih stavova i kako to obično biva, od dvije ili tri dobre ideje koje je trebalo pomiriti stvara se četvrta frankenštajnovska koja nema baš previše veze sa stvarnošću.

Totalno očekivano, na izborima 2003. koalicija gubi i unatoč labavoj mogućnosti da se ipak sakupi kakva-takva većina, Ivica šutke i gotovo s olakšanjem odlazi u oporbu na regrupiranje. Koalicija je izgubila, ne samo radi sjajne kampanje koju je provodio HDZ nego i radi nemogućnosti/nesposobnosti prezentacije vlastitih rezultata tijekom četverogodišnje vladavine.

Zadnje tri godine Ivica predvodi SDP i pripreme za izbore slijedeće godine su navodno u tijeku, no ne vidim da je SDP bilo što naučio ili promijenio u posljednjem razdoblju. Neko vrijeme Ivice nije bilo ispred ekrana (ili mene nije bilo da ga tamo vidim), no čini mi se kako je vidno ostario i smršavio; vidim u njemu osobu koja je prošla svoj maksimum (ili kako je to Čačić nedavno rekao “svaka osoba ima svoje vrijeme i njegovo je prošlo“) te je on danas u laganom fade_outu, no i taj fade_out, svojstven samo Ivici Račanu može se razvlačiti još godinama.

Da li je Ivica Račan mogao učiniti više? Pa vjerojatno je; mnoge njegove odluke ili stavovi plod su dnevno političkih interesa i recimo jedno od najvećih razočarenja koje je očigledno iza sebe ostavio je famozna pretvorba i privatizacija, čija revizija nije završila onako kako su glasači to doživjeli. Ivica oko sebe povremeno okupi ekipu koja nikako ne spada unutar SDPovih svjetonazora (ili barem ono što bi njihovi svjetonazori morali biti), poput recimo Mirka Filipovića koji po svojem ponašanju i stavovima više odgovara HSPu nego HDZu a osobito ne SDPu, ili pak posljednji manevar s Ante Kotromanovićem koji bi bio kontroverzna osoba na više od jedne razine i da je član ekstremne desnice.

No najveći propust SDPa, a samim time i Ivice Račana na njegovom čelu je nedostatak priprema za budućnost. Naime, čini se kako je SDP jedina preostala stranka koja nije prošla svoje unutarnje lomove. S današnje pozicije to se možda može protumačiti kao stabilnost i staloženost vodstva, no meni to više izgleda kao kuća od karata koja zasada funkcionira, no čim se izmakne ključna karta koja cijelu kuću drži na hrpi, sve će se srušiti. Ivica Račan je u posljednjih petnaest godina u cijelosti propustio regrutirate nove ljude koje bi kroz stranačke strukture progurao do vrha i pripremio ih za svoj neminovni odlazak.

Sanaderova teorija o Ivici Račanu kao hipoteci je u stvari totalno točna, no svi znamo da se na temelju hipoteke u svakoj banci sasvim sigurno nešto može dobiti, pitanje je samo kada će to doći na naplatu.
p.s. osjetite se slobodnima komentirati, ispraviti netočnosti i dopuniti detaljima 

Misao dana:
U ime svih nas iz pedeset i neke
za zakletvu Titu ja spevo sam stih
ne spominjem prošlost ni bitke daleke
jer rođen sam tek posle njih
Al život pred nama još bitaka skriva
i preti nam preti ko duboki vir
ja znam da nas čeka još sto ofanziva
jer moramo čuvati mir
računajte na nas
sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok
jer slušamo ploče i sviramo rock
al negde u nama je bitaka plam
i kažem vam šta dobro znam
računajte na nas
u nama je sudbina budućih dana
i neki se možda i plaše za nju
kroz vene nam protiče krv partizana
i znamo zašto smo tu
računajte na nas…

19 Replies to “Ivica Račan; čovjek od teflona”

  1. Taj lik mi se zgadio odavno kad sam vidio negdje na Tv-kalendaru (ako se dobro sjecam) da se buni protiv uvodjenja Lijepe nase kao hrvatske himne, da jos ne spominjem kako nije pljeskao (jedva da je i ustao u Saboru) kad smo proglasili neovisnu državu i njegov super cool urban plakat za izbore devedesetih napisan na cirilici…

  2. Jedine dvije osobe koje su u stanju ustvrditi da Racan nije kamen oko vrata SDP-u su … Ivica Racan i njegova izvrnuta slika u spiglu koja se odaziva na ime Sanader.

  3. Zadnji rok da podnese ostavku na mjesto predsjednika stranke bio mu je trenutak kada je postao predsjednik vlade RH. Koji to ego mora biti da vjeruje kako paralelno može voditi državu i usput se baviti (tada) najvećom strankom u državi, a sve po mogućnosti uspješno. No, ostavljanje taktičke odstupnice učinilo je svoje; stranka je u raspadu (iako to izvana i po kojekakovim statistikama ne izgleda tako), niti jedna veća lokalna organizacija osim Bandićeve u Zagrebu ne postiže zapaženije rezulate,a Račan tvrdi da je u naponu snage. Pitam se što će biti kada onemoća…
    Strašno je i to da SDP koji je najjača opozicijska stranka i dalje ne stoji bolje nego HDZ koji je ogrezao u aferama, korupciji, skandalima i katastrofalnoj gospodarskoj politici.

  4. očito je da simpatizeri lijeve orijentacije gube strpljenje dugovječnošću političkih dinosaurusa
    …hej, haj baš nas briga, vozamo se na taljiga, šorom, i sokakom…

  5. Ne mislim da IR nije uspio/htio regrutirati nove ljude. Ima novih ljudi. Pitanje je samo ima li jedna dovoljno jaka osoba koja bi cijelu SDP priču mogla preuzeti.

    Unatoč nedostatcima (svi ih imamo!), cini mi se da je IR daleko najjača politička lisica/faca danas u RH.

  6. SDP-ov povratak sa oko 5% 1992. godine do glavne stranke oporbe i vladajuće koalicije 2000. najveći je uspjeh neke stranke osim HDZ-ovog uspona na vlast 1989/90.

  7. “mnogi drugi njegovi potezi koji ispadnu OK, no nisi baš na čistome da li je to ispalo tako slučajno ili namjerno” – upravo to….
    @vinkomar: objašnjenje tvog komentara je u tome što smo 89/90 i 2000. izlazili na izbore srušiti nekog. Sad više nemamo koga srušiti jer je sve ganz egal. Stoga će odaziv na izbore biti vrlo mali . Ljudi će, istina, opet glasati za i protiv, no vrlo, vrlo apatično i bez iluzija, znajući da će koaliranje biti beskrupuloznije nego ikad. Odnosno, moglo bi se dogoditi da većina izabere jedno, a dobije nešto potpuno drugo …. Bit će prljava kampanja i “vatreni” Ivica se neće opet snaći :)

  8. Hm, mislim da problem danasnjeg SDP-a ne lezi u IR i u vodstvu SDP Hrvatske, mislim da je problem nastao u onom trenutku kada se Hrvatska politicka scena svela samo na SDP i HDZ. Unistenjem HSLS-a i nemogucnoscu da HNS preuzme to biracko tijelo SDP je izgubio svog strateskog partnera za dolazak na vlast.
    SDP bi mogao s ovim vodstvom parirati HDZ-u, ali s ovakvom organizacijskom strukturom na terenu nikako. SDP se organizacijski na terenu nije pripremio na pariranje HDZ-u, koji je na terenu mnogo jak.
    Znaci uteg SDP-a nije IR, nego nedovoljno dobra organizacijska struktra, tj. baza koja je u Osijeku dobila 9% na mjesnim izborima, koja je u Dubrovniku ostala na 2 vijecnika u GV Dubrovnika …

    Sve u svemu, iduci izbori ce biti izbor izmedju Sanadera i Racana, u tom izboru ja zaokruzujem Racana. A i glas za Cacica je glas za Racana za premijera, jer sigurno da HNS sa svojih 10% nece davati premijera u usporedbi sa SDP-ovih 25%.

  9. @k. : “Ljudi će, istina, opet glasati za i protiv” – ne znam nikoga tko glasa ZA. Imam dojam da se kod nas glasa samo PROTIV… To je valjda jer i nemamo ZA koga glasati…

  10. Zanimljiv tekst, ali ima površnosti i zbrzanih zaključaka.

    Odlazak sa zadnjeg kongresa SKJ, što je de facto bio kraj SFRJ… Račan je tu bio apsolutni genij i sa vrlo slabim kartama odigrao maksimalno dobro. Kućan je više puta izjavio kako je bilo nebitno što su Slovenci otišli, jer bi ih brzo pohapsili i ništa od svega, već je bilo strašno bitno da Hrvati odu. Račan je tek malo prije zadnjeg kongresa SKJ bio izabran za predsjednika SKH i tako bio predvodnik Hrvatske delegacije. U toj delegaciji je bilo više od 200 članova, Jugoslavena (tada su još postojali), Hrvata i barem 30% Srba. Račan je uspio da takva Hrvatska delegacija jednoglasno podrži odlazak sa kongresa, a za to je morao pričekati da se Slovenci, koji su imali vrlo homogenu delegaciju, dignu prvi. Taktika, čista taktika i maksimum koji se mogao napraviti… Račan je morao osigurati da se Hrvatska delegacija ne podijeli, da dio ne ostane i tako ne pruži legitimitet Miloševiću.
    Što se tiće “stranke opasnih namjera”, Račan je to izgovorio u vrlo jasnom kontekstu koji otprilike ide ovako “S obzirom na jasno vidljiva Ustaška obilježja i ikonografiju na skupu HDZ-a, moram tu stranku prozvati strankom opasnih namjera…” Ništa tu nije bilo slučajno i Račan je dobro znao što govori.

  11. mashed,
    istina, tekst je napisan na temelju meni tada dostupnih podataka i sasvim sigurno bez dovoljnog poznavanja (pa čak i razumijevanja) svih račanovih poteza; danas bi taj tekst izgledao drugačije, a vjerujem da ga krenem pisati za koju godinu da tekst uopće ne bi prepoznali…
    nevjerojatno je koliko svega nekoliko mjeseci mijenja perspektivu

  12. mrak,
    i ja sam se malo zamislio u ovoj bolesti koja se dešava Račanu, malo čitao, ponavljao neke stvari, revidirao pa čak i ponovo otkrivao ono čega se sjećam. Shvatio sam da je Račan jedna konstanta koju u javnom životu percipiram gotovo cijeli svoj život – moja koherentna sjećanja sežu u 70te. Često se nisam slagao s onim što je radio, što sam ja doživljavao kao nedostatak žestine, pogrešnu politiku i štošta drugo. Danas moram reći da je čovjek imao izuzetnu viziju. Mogao je napr. na toj burnoj prekretnici 80ih u 90te i sam odustati od Saveza Komunista, krenuti u osnivanje nove umjerene lijeve stranke koja bi vjerojatno imala i bolju perspektivu od onog što je prolazio SKH-SDP na putu da postane ovo što je danas. Nevjerojatno mi je kada pogledam novine iz tih burnih vremena; za Srbe je Račan bio ustaša, za Hrvate je bio komunjara. Sigurno je da je uvijek bio ljevičar, a danas sam siguran da je istinski socijaldemokrat i to zapadno-Europskog tipa.

  13. Jedan prosečan političar, u maloj zemlji, kojem je politika bila ZANIMANJE, a ne zanos i vatra,umro je i laka mu zemljica. Ali što to dokazuje? Već dugo nemamo zaista pametnih ljudi, vođe čijim se djelima možemo samo diviti. Ako cijeli dan svi tle o njegovoj smrti zači da smo zemljica u kojoj je lako bitijako velik, kada veliki se ne rađaju. Probajmo u politiku propustiti mlade i pametne da učine i pokoje veliko djelo od kojih ćre naš narod biti sretan!

  14. Nedostupan kao i Zagorec
    “…Mogucnost pojave krivotvorenih dokumenata postoji. Josip Vresk bio je tada advokat Agrocroatije.
    Kada je Agrocroatija bez konzekvenci opljackala proracun RH, tada novoimenovani premijer RH Ivica Racan Josipa Vreska imenuje zamjenikom ministra MUP-a RH. Imajuci u vidu da je takodjer osumnjiceni Josip Vresk imenovan od vlade RH, sa takve se pozicije mogla organizirati i plasirati bilo kakva podvala ili krivotvorina.
    Stoje indicije, sumnje i dokazi kako se nakon Racanova imenovanja Agrocroatijinog advokata u Republici Hrvatskoj restaurira politicka policija, koja djeluje poput one u doba komunistickog rezima….”
    Gore navedene recenice su dio kaznene prijave Opcinskom sudu u Zagrebu od 24. travnja o.g. protiv suca Trgovackog suda u Zagrebu i Opcinske drzavne odvjetnice. Drzavna odvjetnica nema argumenata pa izmisljotinama brani korumpiranog suca. I to su tekovine RADA i POSTENJA kojima se ruko-vodio preminuli drug Ivica Racan.
    Sa stovanjem,
    Vjekoslav Škreblin

  15. Javljam vam se da vas kratko izvijestim o odredenim cinjenicama. Sa zaljenjem vam moram iznijeti pravu istinu o gospodinu Skreblinu. U pitanju je notorni kriminalac i prevarant, osoba sumnjiva morala koja je zatrpala sudove Republike Hrvatske s nevjerojatnom kolicinom laznih tuzbi bez osnove. Novac pokusava izvuci od svojih bivsih poslodavaca na svakakve nacine, cineci i razne cirkusarije poput namjernog padanja sa stepenica, provociranja da mu se da otkaz… U pitanju je neradnik, manipulator i lopov autor fiktivnog posla koji je u citavoj konstrukciji ostao kratak te zato trazi izvrsenje neke svoje pravde. Izmedu ostalog proveo je odredeno vrijeme i u psihijatrijskoj ustanovi “Vrapce”. Sve ove navode mozete provjeriti. S obzirom na vas novinarski staz i karijeru ne zelim da dodete u situaciju gdje je vas kredibilitet upitan zbog promocije takve osobe. S stovanjem , Ivan Filipovic

Leave a Reply

Your email address will not be published.