Mi – Medij

Ulovilo me čitanje zadnjih nekoliko dana, krenuo sam tražiti malo više podataka o knjizi Joe Trippia “Revolution which will not be televised“, a koju čekam da mi je Algoritam isporuči i nekako tražeći više podataka naletio sam na zajednički intervju Trippia i Dan Gillmorea koji je napisao jednu drugu knjigu koja se zove “We, the Media“.

Čini se kako sam malo pogrešno shvatio bit ove prve knjige budući da sam na nju naletio analizirajući predsjedničku nominaciju demokratskog kandidata Howard Dean-a te iako se ona bavi usponom i padom Deanove kampanje, knjiga se u osnovi bavi novom medijskom scenom koja se dramatično promijenila nastankom interneta u posljednjih desetak godina. Bit cijele priče je u stvari teorija koja kaže kako ste dosada imali medij koji se obraćaju mnogima (novina, televizija), dok je na internetu moguće ostvariti jedan na jedan interakciju.

Revolucija o kojoj Trippi piše neće biti na televiziji jer ona oduzima poziciju koju je televizija sebi sagradila u posljednjih pedesetak godina, i kako statistike pokazuju, svaki sat pogledanog televizijskog programa direktno smanjuje želju gledatelja za aktivizmom ili bilo kakvim političkim angažmanom (a vjerojatno je situacija slična i u drugim područjima).

Gillmore (blog) je novinar koji je napisao knjigu “Mi – Medij”, u kojoj do u detalja i s zapanjujućom količinom podataka i primjera ilustrira snagu interneta i njegove mogućnosti u nadolazećem razdoblju, osobito s pozicije političkog angažmana i aktivizma. Ono što je možda najzabavnije, je da je knjiga objavljena s Creative Commons licencom, te da je u cijelosti možete doStadiji razvojawnloadati i pročitati sa svog ekrana (ili isprintanog komada papira). Knjiga u svojoj online verziji nalazi se ovdje. Knjiga veliki dio prostora posvećuje blogovima i da su primjerice sugovornici prošlotjednog Otvorenog pročitali ovu knjigu prije emisije, diskusija bi sasvim sigurno krenula u sasvim drugom smjeru.

Ako odemo korak dalje, postoji jedna druga knjiga, u stvari report koji se zove “We Media” a koju su napisali Shayne Bowman i Chris Willis, a koja također govori o razini demokracije na internetu, odnosno o cijelom konceptu građanskog novinarstva ili kako oni to zovu “grassroot journalism”, gdje su mase dobile kontrolu nad medijem i njime sada po prvi puta mogu upravljati (o čemu sam već pisao prevodio u tekstu “koliko su veliki blogovi”). We media report možete downloadati s ove stranice.

Misao dana:
Social software is the experimental wing of political philsophy, a discipline that doesn’t realize it has an experimental wing. We are literally encoding the principles of freedom of speech and freedom of expression in our tools. We need to have conversations about the explicit goals of what it is that we’re supporting and what we are trying to do, because that conversation matters. Because we have short-term goals and the cliff-face of annoyance comes in quickly when we let users talk to each other. But we also need to get it right in the long term because society needs us to get it right. I think having the language to talk about this is the right place to start.
– Nat’s notes on Tim O’Reily’s blog on Clay Shirky’s talk at ETech.

10 Replies to “Mi – Medij”

  1. Zadnje što mi je bilo dostpuno od tekstova o medijima bijaše ispitna literatura, konkretno Paul Towler – komunikacija i mediji. Stajalište britanskog sociologa i još mnogo njih drugih o postmodernističkom gledanju na masnovne medije i medije uopće. Era dvosmjerne komunikacije nije nešto sasvim novo. Već duže vrijeme ( zahvaljujući internetu ) možemo praktički korigirati datu vijest, objavljen članak.. možemo diskutirati, komentirati i utjecati na medije dok masovni mediji ne mogu više toliko utjecati kao što su mogli prije. Mogu braniti tu tezu ako treba. Inace, bit će dugo ljeto pa ću potražiti knjigu i pročitati. Volim literaturu koja objašnjava kako nam peru mozak i kako da ostanemo “prljavi.”

  2. Ah yes – buducnost medija. Moj problem s cijelom ovom pricom je u tome sto portali kao sto je GoogleNews ne mogu zamijeniti prave novinare ciji je zadatak prikupljanje vijesti. Dobro novinarstvo zahtjeva financijsku podlogu kako bi moglo proizvesti vijesti. Stranice kao sto su GoogleNews ne proizvode nove sadrzaje. I kad ne bi bilo novinara i fotoreportera New York Timesa, Reutersa, itd… ne bi bilo ni GoogleNewsa. To sto Google radi podsjeca me na prepisivanje lektire u gimnaziji: promjenis rijec ovdje, recenicu tamo – i to je to. Sto se tice blogera – oni takodjer uglavnom ovise o novinarima i novinskim vijestima kao osnovi za izrazavanje vlastitog misljenja. Velika je razlika izmedju novinarstva, traceva i informiranog (ili neinformiranog) misljenja. Postoji milijun zanimljivih blogova koji se bave medijima kao sto su First Draft ili MediaShift. Sad bi mi bilo najpametnije da odem napisat moj vlastiti post ;-)

  3. @ Fuerst, slicno razmisljam i ja zadnjih mjesec dana. Blogovi i nacin na koji oni prezentiraju vijesti su trenutno in, ali da me ubijes ja nisam bas previse pravih originalnih vijesti procitao na blogovima, sve su neki linkovi na vijesti ili (kao sto si rekao) prepisivanje, skoro copy&paste pa onda udri komentirati.

    Ono sto ja vidim kao prelazni period u kojem ce blogeri ipak preuzeti jedan mali dio Internet publike je neka vrsta kombinacije, suzivota blogera i klasicnih novinskih kuca u kojem ce vijesti ostati iste takve kakve jesu, a blogeri u tim novinama mogu posluziti kao neki “vodici” i eventualno komentatori i u rijetkim prilikama donosioci vijesti.

    Jedina prava i originalna stvar koju su blogeri donjeli je to da nema tabu tema i zabranjenih vijesti. Urednici se mogu na trepavice postaviti ali blogeru ne mogu zabraniti da nesto napisu, a isto tako blogeri mogu forsirati ili lansirati neku temu koja je “zakopana” negdje ispod tepiha i onda cekati da novinar odradi svoj dio posla, telefonira, sazna, potvrdi/demantira i od necega sto je neki bloger lansirao kao informaciju ili hint, napravi nesto sto se zove vijest. Blogovi i Internet su samo pokrenuli promijene u klasicnim medijima kao sto je seksualna revolucija pokrenula drugacije gledanje na seks, tako i blogeri mijenjaju pogled na informacije ali da ce preuzeti ulogu klasicnih medija… ne vjerujem bas. Zene su vrlo brzo shvatile da im spaljivanje grudnjaka nije donjelo nista dobro jer su im se cice obesile, tako ce i ljudi prije ili poslje skuziti da od blogova ne ocekuju bas previse. ;-)

  4. blogeri nisu newsmakeri (osim u rijetkim slučajevima)
    no zato su dobri analitičari

    pogrešno je očekivati da će blogovi preuzeti funkciju medija (ili čak bilo što slično tome) ali da će unijeti malo nereda tj. reda – to hoće

  5. OTVORENO PISMO
    (HRVATSKOM NARODU)

    JE LI STIPE MESIĆ „RATNI ZLOČINAC“?

    1. Koji je kriv za rat na prostorima Jugoslavije, tj. kriv za, pogiblja mnogih ljudi i materijalna razaranja po Republikama SFRJ. I to za vrijeme (svoga) mandata kao predsjednik Predsjedništva SFRJ-a od 15. svibnja 1991. do 5. prosinca 1991. godine.
    2. Postavljamo pitanje – Da li je Stipe Mesić odgovoran, i kriv, kao predsjednik Jugoslavije, i kao vrhovni komadant Jugoslavenske narodne armije (JNA). Koja je razarala i rušila grad Vukovar, te 18. studenog 1991. godine ga oslobodila od Hrvata, uz velike žrtve. A na Ovčari je tada poubijano 300 ranjenika i zarobljenika.
    3. U to vrijeme u palači Federacije u Novom Beogradu sjedio je Stipe Mesić, dok kronologija „krvavih zbivanja“ se je dešavala u državi Jugoslaviji koju je on predstavljao. To pitanje će biti kamen spoticanja za sve vrijeme – za svakog Hrvata, i drugog čovjeka.
    4. Mesić je mirno sjedio u Beogradskom parlamentu sa srpskim i jugoslavenskim vođama, gledao je kako Hrvatska gori u plamenu. Pitamo se: da li je tada Stipe Mesić bio „Hrvatski atentator“? Danas je narod umoran od laži (i lažnih političara) i novinarskih poruka. Mi tražimo istinu!
    5. Ustavni predsjednik SFRJ Stipe Mesić je 30. lipnja 1991. donio odluku, kao vrhovni komandant JNA sa ministrom obrane Veljkom Kadijevićem da se obustave sve vojne i ratne operacije u Sloveniji i drugim mjestima Jugoslavije. Znači li to – da je ipak Mesić bio gospodar rata? Dok danas on govori: da je bio (tada) nemoćan, i da je agresor srpsko-četnička JNA za sve kriva. (Sve mnoge Mesićeve zapovjedi kronološki su zabilježene – da nemože biti upitno – da je on bio minorna osoba, koja se nije pitala o glavnim odlukama.)
    6. S druge strane Mesić je znao često govoriti – kako dr. Tuđman nije tražio mirna rješenja, nego je agresivno na čelu HDZ-a tražio rat. Zato. I on je kriv za sve što se je „tada“ i „poslije“ događalo. Naravno. Dana 7. lipnja 1991., uslijedio je atentat na dr. Franju Tuđmana, koji je izveo vojni zrakoplov JNA, raketnim napadom na Banske dvore.
    7. Zašto je Stipe Mesić igrao duplu igru? Dana 8. listopada 1991. godine donesen je zaključak u hrvatskom Saboru RH, o proglašenju JNA kao agresora i okupatora. Isto, da li je u početku Mesić bio agresor i okupator, koji je poslije prešao na hrvatsku stranu? Dana 27. lipnja 1991., počinje vojna intervencija u Sloveniji i Hrvatskoj, i planira se, po drugim svim prostorima Jugoslavije, vojna diktatura.
    8. Bukti velikosrpski hegemonizam i programi nacionalnih Republičkih osamostaljenja, hrvatski Sabor raspisao je referendum za 19. svibanj 1991., isti dan, tada u Sloveniji oklopne jedinice JNA s tenkovima paradiraju ulicama Maribora, i bore se protiv TO.
    9. Danas, kad Stipe Mesić se voli hvaliti: „Kako smo rušili Jugoslaviju“. Pitamo: Da li sve žrtve, ubijene i mrtve, pripadaju njemu kao i spaljeni i srušeni gradovi? Jer bio je na čelu JNA. Znamo da je u Haagu svjedočio protiv „zločinačke organizacije“ HDZ-a i „udruženog zločinačkog podhvata“, te optužio dr. Tuđmana za „ratni zločin“, i hrvatske generale – da su kršili (zakonske) međunarodne ratne konvencije, protiv prava i sloboda čovjeka. Iz Haaške optužnice: planirali, pripremali, špijunirali, poticali, proveli, formirali, organizirali, sudjelovali, pljačkali, oštetili, podržavali…
    10. Može li Stipe Mesić danas biti glavni političar, a „građanski rat“ u Hrvatskoj ne prestaje, on uvijek tinja i to od završetka drugog svjetskog rata 1945. godine. Mesić je bio komunista i Antifašista, na svim funkcijama pedeset godina, iako je star 73 godine. Sudionik je NOB-a, države Jugoslavije koju je stvarao, pa je rušio. Mislimo, da bi lustracija i revizija Stipe Mesića, bila jako potrebna.
    11. Mesić je (sad) šef „Hrvatskog pašaluka“, koji se samo vidi sa Pantovčaka. Evo jedne od „svih Mesićevih laži“: „Ja ću se boriti za svaku stopu i grudu hrvatske zemlje. Zaštitit ću zemlju i granice i teritorij Hrvatske.“ Očito i to je laž. U Istri su Jakovčić i Kajin (IDS) preko drugih veza u Saboru RH, prodali 35.000 četvornih metara zemljišta strancima – jedan metar kvadratni po 5 eura. Danas jedan kvadrat tog istog zemljišta vrijedi do 300 eura. Pitamo: Što još nije prodano strancima, i što još nije njihovo?

    Str. 2.

    12. Od „Velike banovine“ Hrvatske – što je ostalo? Što je ostalo od „Velike Srbije“? Kosovo će postati Republika albanaca. Navodno ovih dana i Srbi rade na tome, gdje planiraju preko međunarodnih zajednica, tražiti svoje izgubljene autonomije, da se priznaju u Hrvatskoj i BiH koje će se zajedno povezati kao neovisne. Izdaja Hrvatske je očita.
    13. Činjenica je da sad: Mesić, HDZ-e, SDP-e, i druge nazovimo ih „hrvatske stranke“, uništavaju Hrvatsku. Nikuda je ne vode, nego je vuku nadolje! Mesić i njemu slični uvukli su nas u „kaos“, gdje su oni gospodari svega. Sjetimo se, kada je Stipe Mesić bio glavna faca u Beogradu, 20. srpnja 1991. u Glini i Petrinji vodio je JNA rat protiv hrvatskih redarstvenika i branitelja. Danima su se čule eksplozije, pucnji, terorizam, požari i buktinje…
    14. Kad Mesić pljuje po Jugoslaviji, on pljuje sam po sebi. Kad se ruga Srbiji i Srbima, ruga se sebi. Mesić je uvijek rekao: „Osim toga rat nam nije odgovarao“. Zatim brže bolje Mesić putuje u Beograd na razne sastanke i dogovore.
    15. Od države Hrvatske kao suverene i nezavisne nije ostalo ništa, kao i stvaranja nacije i nacionalnih interesa. Oni koji se danas s time zaluđuju bolesni su, a u tome im pomaže i Kaptol. Postali smo kolonija, za razne profitere… A Hrvati su postali prva nacija koja je prodala (vlastitu) državu, svoju zemlju, za koju se je borila. Da li to nije zločin, prema svim poštenim građanima, koji ovdje žive i vole svoju Hrvatsku? Mi, i naša djeca, biti ćemo na ovim prostorima sluge i robovi, stranim bogatašima i moćnicima.
    16. Čije su to bile priče – teroristi, srbi i JNA djeluju zajedno? Kome je Mesić sedam mjeseci iz Beograda zapovijedao? Za što se je JNA koristila? Njeno oružje: tenkovi, topovi, avioni, minobacači, kazetne bombe, bojni otrovi, špijunske službe KOS-a, itd. Kišama granata JNA je rušila Vukovar, Dubrovnik, i druge hrvatske gradove…
    17. U Hrvatskoj Kostajnici tenk JNA 2. srpnja 1991., pregazio je automobil u kojemu su bili četiri hrvatska policajca. Za Mesića to nije ništa? Njega se to kao predsjednika ne tiče? Dana 28. 8. 1990., Sabor RH birao je Stipu Mesića za hrvatskog člana Predsjedništva SFRJ. Iako je 30. svibnja 1991., već tada usvojen prvi nacrt Ustava RH, po kojem Hrvatska se treba razdružiti iz zajednice i saveza Jugoslavije. Zašto se onda Mesića biralo za člana SFRJ-a, koji je poslije postao i legitimni Predsjednik SFRJ, odnosno predesjednik Jugoslavije i njenih naroda. (Vežući se, i pozivajući se na Ustav SFRJ-a donesen 1974. godine.)
    18. Predsjedništvo SFRJ-a (za vrijeme Mesićevog mandata) imalo je 8 članova predsjedništva iz svih republika i dvaju autonomnih pokrajina, od kojih se svake godine birao jedan predsjednik SFRJ-a. Mesić je odgulio dobar dio svoga mandata. Dr. Borislav Jović je prije njega „oprao svoje ruke“, jer je dao ostavku, a na njegovu dužnost je došao Stipe Mesić. Pa neće valjda taj Jović – ti štetni Srbi – razarati Hrvatsku?
    19. No, dana 27. lipnja 1991., počinje vojna intervencija JNA-a na Sloveniju i Hrvatsku. Uzmimo jedan primjer: Vrhovni komadant JNA Stipe Mesić sjedi u Beogradu, a u Bjelovaru 29. rujna 1991. godine napada se i ruši kasarna JNA, koja gori u plamenu, dok glavno rukovodstvo vojske je poubijano?
    20. Stipe Mesić kao predsjednik Jugoslavije, i vrhovni komadant oružnih snaga JNA, pušta da Hrvatskom paradiraju tzv. četnici: „Šešeljevci“, „Martićevci“, „Arkanovci“, i druge sve paravojne vojne formacije, koje pljačkaju, kolju, i ubijaju, sve na što naiđu… Na kraju mislimo i zaključujemo – da je Stipe Mesić jako obmanio i prevario hrvatski narod i građane, zloupotrebio svoj položaj. On misli da su građani glupi – jer ga za ništa ne pitaju. Ratnu štetu koju je učinio JNA i Mesić kao vrhovni komandant JNA, ostavljamo vama da je Vi izračunate! Sve je moglo biti drugačije! Bez takve strahote.

    OSTAVLJAMO VAMA GLAVNO PITANJE – DA I SAMI PROSUDITE: DA LI
    JE STIPE MESIĆ – ISTO TAKO IZDAO HRVATSKU – I NJENE INTERESE?

    U Bjelovaru, 24. svibanj 2007.
    PREDSJEDNIK POKRETA „ŠTIT“
    Branko Stojković
    http://www.stit-bjelovar.hr
    E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
    Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56

  6. Ne vidim razlike hdz-a i sdp Hrvatske,tako da je svejedno i jebe mi se ko ce tamo vladati
    Pa se shodno tomu trebamo zapitati dali mozda Mesic mozda ne igra dvostruku igru,kaze podrzava sdp i Josipovica a vidimo kako se taj ponasa
    Nasa vlada treba ignmorisati tog podmuklog ljigavca

Leave a Reply

Your email address will not be published.