drive-in saturday… (4:30, David Bowie, Singles Collection, Vol. 1, 2000)

Jučer je naprasno ukinuto rješenje za PDV HTVu nakon po “službenoj dužnosti” ponovljene procedure i novih saznanja o predmetu. Zar nije sjajno kako državna uprava može biti efikasna, nekada se i najteži predmeti mogu razriješiti za manje od 24 sata.

Nažalost Šuker je jučer u intermezzu između donošenja i ukidanja rješenja ispričao puno gluposti. Prva glupost je da oni ne oporezuju pristojbu nego proizvodnju programa. Ovo je totalna idiotarija iz jednostavnog razloga što se oporezuju prihodi a ne trošak. Kada dobijete novce onda je to prihod, a kada ih trošite na nešto (pa makar to bila i proizvodnja programa) onda je to trošak. Druga glupost koju je izrekao je da je to “samo drugostupanjsko rješenje” te kako po općem poreznom zakonu mogu tražiti odgodu izvršenja do okončanja postupka. Osim što se referirao na krivi zakon (porezni umjesto o upravnom postupku i njegov famozni članak 17), propustio je reći kako se članak 17 dijeli po političkoj podobnosti te kako se izuzeci po tom članku mogu prebrojati na prste jedne ruke dugogodišnjeg radnika iz pilane. I treće, da se vratimo malo na onu proizvodnju, to je jedan bolesni koncept koji postoji kod poreznika (a znamo da njima i farizejima čak i biblija propisuje loš horoskop) u kojem oni pokušavaju oporezovati stvari koje nisu predviđene zakonom. Primjerice, vjerojatno ste mislili da su knjige oslobođene plaćanja PDVa – jer to nije naime točno, po pravilniku o PDVu knjiga doduše je oslobođena plaćanja PDVa no usluga (ili proizvodnja kako bi to Šuker mudro rekao kroz one svoje tamne i usko poredane okice) nije.

Problem proizlazi iz toga što kada naručite knjigu nitko vam na računu neće odvojiti knjigu od usluge, baš kao što i kada kupite auto nećete dobiti na računu stavku dijelovi i stavku uloženi rad.

I to je u osnovi jedan od naših strukturnih problema a taj je da vrlo često podzakonski akti (pravilnici, statuti i njima slični dokumenti) reguliraju stvari koje samim zakonom nisu regulirane a vrlo često niti spomenute, zbog čega (u slučaju) poreznika (i državne uprave kao takve) osnovano sumnjam u visinu njihovog kolektivnog IQa, no kako su oni i tužitelj i sudac i egzekutor malo je teško s njima se boriti.

Imam ja jednu teoriju o gausovoj krivulji i kako je cijela lijeva polovica zaposlena upravo u državnoj službi ali o tome nekom drugom prilikom.

Malo vedrije teme; idem sada u posjet svojem bratu u slavoniju (dečko je naturalizirani slavonac, napustio naokn 25 godina beton centra velegrada i sada se bavi agrikulturom i životinjama kao dr. doolittle) kod kojeg nisam bio od ljeta (djelomično ali ne sasvim zbog toga što je svaki dan okružen s nekoliko tisuća peradi, a oko njega i peradi su neki ribnjaci s labudovima koji lelujaju na vjetru i dolaze nam iz dalekih i istočnih destinacija) i jesti će se ponovno kobase sa zeljem (treći puta ove godine). No ovaj puta su kobase pravljene po narudžbi i imamo one ljute od svinjetine, ljute od nojetine sa masnoćom od svinjetine i samo od nojetine ali sa bijelim paprom (sve skupa pečeno na drvenom šparhetu i sa kruhom od 7-8kb ispod peke pečenom u listu zelja). Možda se ogrebem i donesem koju kobasu doma. Smiješi mi se dakle dobar i obilan ručak.

Misao dana:
You know how it is when you go to be the subject of a psychology experiment, and nobody else shows up, and you think maybe that’s part of the experiment? I’m like that all the time.

Leave a Reply

Your email address will not be published.