venture capital

Guy Kawasaki je jedan od najpoznatijih business blogera. Jedan je prvih zaposlenika Applea, a danas je jedan od najpoznatijih venture kapitalista i autor cijelog niza knjiga. Kawasakijev blog je zanimljiv jer govori o cijelom nizu tipičnih poslovnih tema koje mogu biti primjenjive svima, puno tekstova se odnose na funkcioniranje tvrtki, međusobne odnose, prezentaciju i prodaju.

How does typical life of American entrepreneur look like? Do you start your company, develop it, sell to the VC and move to another project, or do you stick with your original idea (in the case it worked)?

Mathematically, most entrepreneurs start a company and then stick with it for years. They never sell the entire company to venture capitalists because venture capitalists are in the business of investing, not managing, companies. A very small percentage of entrepreneurs are fortunate enough to sell their companies to another company. An even smaller percentage takes their companies public on a stock exchange. An even smaller percentage of that achieves Google-like success.

Sometimes you fail, idea might not work, powers_that_be were against you or maybe unique blend of circumstances lead to your ultimate failure. You regroup and start again. How does a history of failure(s) influence your decision as a VC to fund the project or not?

I cannot make the case that failure is a good thing when we look at entrepreneurs, but it isn’t necessarily a deal killer. Failure in Silicon Valley is common and creating a successful company after failing also happens. Hope springs eternal here!

Few months back you have mentioned tipping point and long tail; what if our country due to its small size and poor economic power of our citizens is basically one very long tail. What are your thoughts on playing/working on really small market?

Israel is an example of this. There are only 5-6 million people there, and yet it has had huge success with technology startups by selling products outside its countries. Clearly, it can be done. I’ve given a lot of thought to the economic power of regions. Your readers should check out this blog entry: How to Kick Silicon Valley’s butt

I guess that VCs hang out together from time to time. Which industry is currently fashionable? Can you name few of your current investments, particular fields in which they operate and at which point (size of the company, revenue) you jumped in and when do you expect to get out?

Social networking is hot here. However, by the time venture capitalists believe something is hot; it’s probably too late to jump into that sector. Despite the myth, venture capitalists don’t predict the future. Most are fast followers.

Two of our more recent investments are FilmLoop and Cfares. We invested in them when they were prototypes with no revenue. Generally, a venture capitalist would like to achieve at least a ten times return on investment – if not more.

Art of presentation; while reading your blog I have decided that I need to focus on just two basic items needed to promote my business; first is my company web site which have to generate interest (and stay in the memory) of my visitor – and that I have to develop killer presentation and sales pitch for the moment when I receive opportunity to present my self to the potential customer. How much attention should entrepreneur give to the web site and his sales pitch opportunities?

This is a difficult question to answer because it depends on the business you’re in. Clearly, both are very important, but they are not as important as the actual product or service that you’re offering. It’s easy to fix a web site or pitch; it’s much harder to create a great product or service.

And last; do you have any particular message you wish to share with Croatian readers of your blog and books?

Don’t let the bozos grind you down. Entrepreneurship requires ignoring the naysayers who tell you what you’re trying to do can’t be done, shouldn’t be done, or isn’t necessary.

Kao sam i napisao, u petak sam bio na predavanju u organizaciji hrvatske udruge poslodavaca a s temom private equity/venture capitala odnosno s predstavljanjem nekolicine VC tvrtki/fondova koje posluju u hrvatskoj.

Venture capital, kolika je cijena razvoja? Za one koji ne znaju, private equity ili venture capital su pojedinci, tvrtke ili fondovi koji ulažu u pojedina poduzeća kako bi im pomogli u razvoju. Prvo što trebate znati je razlikovati ulogu poduzetnika od uloge managera ili direktora. Naime poduzetnik je osoba koja ima poslovnu ideju (dakle ima proizvod ili uslugu koju je osmislio i koju ima namjeru ponuditi tržištu), te ima organizacijske sposobnosti koje će mu omogućiti da iz stadija ideje oformi tim ljudi, pronađe, sagradi i savlada tehnologiju kojom će početi nuditi svoj proizvod ili uslugu, te pregovaračke sposobnosti temeljem kojih će pokrenuti prodaju te svoje ideje. Direktor/manager je s druge strane osoba koja upravlja nekom tvrtkom koja je u pravilu već uhodana. Poduzetnici su vrlo rijetko dobri manageri jer ih unutarnji nagoni tjeraju na novosti i rizike, dok manageri loše implementiraju novosti jer im je posao voditi stabilan business i donositi prihod svome vlasniku.

Problem s kojim se svaki poduzetnik susreće je pitanje kapitala, naime ako posjedujete ideju i želite je realizirati tada vam je potreban novac kako bi je realizirali. Do novca možete doći na mnogobrojne načine, i tipično ulažete svoju ušteđevinu, ušteđevinu vaše rodbine (neovisno o tome da li je to novac koji morate vratiti ili ne), udružujete se u partnerstvo, dižete kredite ili u nekoj zadnjoj instanci posežete za venture kapitalom.

Venture kapital nije isto što i bankovni kredit zato što VC fondovi (a za potrebe diskusije private equity i venture capital ćemo izjednačiti u pojmovima) ulažu u vlasničku strukturu tvrtke, dakle oni ulažu svoj novac (kapital) i za to traže odgovarajući dio vlasništva nad tvrtkom. VC fondovi ulažu u tvrtku vjerujući da će rastom vrijednosti tvrtke i prodajom tvrtke u trenutku izlaska (što je rok između 3 i 7 godina) ostvariti odgovarajući prinos. VC fondovi dakle investiraju bez stvarne garancije kada će ostvariti povrat odnosno koliki će on stvarno biti. Banke s druge strane ulaze u financiranje tvrtke na točno određeni period s točno određenim prinosom (kamatom). Prednost bankovnog kredita je u tome što je kamatna stopa daleko manja od stope koju očekuju VC fondovi, no kredit je vremenski ograničen i kroz cijelo svoje vrijeme otplate opterećuje novčani tok tvrtke. VC kapital ne opterećuje novčani tok tvrtke, ne kreira troškove (kamate).

Temeljna karakteristika VC kapitala je dakle da se originalni vlasnik (poduzetnik) mora odreći dijela svojeg vlasništva u korist VC fonda, a kasnije kada VC fond odluči izići iz vlasničke strukture (tzv. exit) mora imati jasnu ideju kome će svoj udio prodati (a opcije su prodaja udjela partneru dakle poduzetniku, prodaja trećoj osobi ili IPO tj. izlazak na burzu). Svima mora biti jasno da je opcija prodaje originalnom vlasniku za VC fond daleko najnepovoljnija jer oni žele investirati u tvrtku koju želi kupiti više potencijalnih kupaca jer na taj način mogu postići bolju cijenu (prinos).
Venture kapital nije osobito poznat u hrvatskoj te postoji relativno maleni broj primjera u kojima je VC kapital korišten. Postoji više razloga za to, prvi je definitivno nedostatak zakonskog okvira koji je tek nedavno riješen. Drugi veliki problem je kulturološko nasljeđe koje podrazumijeva da poduzetnik stvori tvrtku i onda je u rukama ljubomorno drži do penzije (što je u stvari prototip obrtnika u čemu sam pisao u podjeli hrvatskih poduzetnika), odnosno shvaćanje kako nitko osim mene ne može dobro upravljati tvrtkom. U modernom svijetu, poduzetnik je osoba koja ima ideju, ustroji tvrtku, počne prodavati proizvod te potom izlazi iz vlasničke strukture i svojim kapitalom započinje novi poduzetnički poduhvat.
Daleko najpoznatiji je primjer Iskon interneta koji je prihvatio VC kapital koji je razvijao Iskon od praktički njihvih početaka u podrumu Zagrepčanke pa sve do prodaje T-HTu.

To bi bilo to o VC kapitalu, ako imate pitanja, ostavite komentar pa ću probati odgovoriti u slijedećem postu.

Na samom predavanju, što je zanimljivo bilo je više predstavnika VCova i financijskih savjetnika nego poduzetnika, što samo govori o tome koliko su poduzetnici stvarno zainteresirani za VC fondove. Indikativno je bilo da su se na predavanju pojavila dva predstavnika vlasti koji nominalno imaju identični program (pilot VC program HBORa odnosno program BICRO poduprijet od ministarstva znanosti), no te dvije strukture se očigledno međusobno ne poznaju niti surađuju, a i “operativni parametri” su im međusobno različiti. Čini se da ni u ovome, baš kao i bilo gdje drugdje, ne možemo računati na našu državu (tj. možemo samo računati na to da će nas iznevjeriti ili pustiti na milost i nemilost tržišta).

VC kapital je važni dio razvoja ekonomije svake države, jer ako pretpostavimo da razvoj proizlazi iz novih i inovativnih proizvoda koje redom lansiraju male i srednje tvrtke kojima nedostaje kapital, tada je venture kapital važan motor razvoja takvih usluga. Tužno je da u primjerice Mađarskoj postoji cijela VC industrija s nekoliko desetaka fondova ili da primjerice Singapur koji ima sličan broj stanovnika kao i hrvatska ima 118 fondova koji upravljaju s tvrtkama čija je kapitalizacija procijenjena na 10 milijardi dolara, dok mi u hrvatskoj o tome tek počinjemo razgovarati i prstom ukazujemo na malobrojne investicije od svega stotinjak-dvjestotinjak milijuna kuna.

Misao dana:
We shall fight on the beaches. We shall fight on the landing grounds. We shall fight in the fields, and in the streets, we shall fight in the hills. We shall never surrender!