U srijedu kasno popodne posljednji dnevni sastanak prekinuo mi je email časopisa Banka koji je ukratko rekao da je Luka Rajić prodao Dukat francuskom Lactalisu (iako čini mi se ovo nije točan podatak, jer obzirom na značajni tržišni udio Dukata i Lactalisa, ova kupovina je vjerojatno predmet odobrenja agencije za zaštitu tržišnog natjecanja). Luka je Dukat prodao za impresivnih 2 milijarde kuna (i kusur). Impresivno.
(Usput, u nizu novinarskih izvješća čuo sam kako i dalje barataju imenom tvrtke LURA dok je u stvarnosti, Lura relativno nedavno promijenila ime u Dukat. Isto tako, Rajić je u nekoliko navrata radio javnu ponudu za dionice Dukata i nekako sumnjičim da nije prodao
baš sve dionice i da mu je ostalo nekoliko postotaka, vjerojatno manje od 4%.)
Ne bih sada diskutirao o tome kako je Luka Rajić došao dokle je došao; klasične priče o njemu kao vozaču viličara, kasnije kamiona, uvoz sira tim svojim kamionom, te lagan kupovanje Dukatovih dionica (tamo početkom devedesetih kada se ta cijela pretvorbena igra događala prilično često sam putovao u inozemstvo i znao sam redovito kupivati ciglice ementalera od po kilu koje su tada koštale oko 10 maraka ili po naški nekih 35-40kn – indikativno je da ciglica sira niti danas kod nas ne košta toliko) . Kako god bilo, Luka Rajić je neprijeporni vlasnik Dukata i dok mnogi ukazuju na disproporciju njegove školske spreme, pozicije i bogatstva koje je stekao, sve do današnjeg dana se nije u javnosti pokazao niti jedan jedini dokaz (ili čak naznaka istoga) koja bi govorila o tome da je Rajić stekao Dukat na nezakonit način (samog Rajića se spominje kao jednog od egzekutora akcije prijevoza jugoslavenskih dinara u bosnu i zamjenu za konvertibilnu valutu i to ga stavlja direktno u kontest s primjerice Hrvojem Petračem, no objektivno – čovjek je dosada bio sterilno i pasterizirano čist, a njegova priča o Dukatu je homogenizirana do krajnosti).
U četvrtak ujutro vozio sam se na jedan sastanak i morao sam stati na kiosk kupiti neke sitnice, a tamo me dočekala ogromna naslovnica Večernjeg lista koja je na sebi imala sliku Luke Rajića i cijena po kojoj je prodao Dukat. No, mene je u stvari razveselio podnaslov koji je ukratko rekao (ne sjećam se točne formulacije) “i Rajić neće platiti niti lipe poreza hrvatskoj državi”. Prije svega tri tjedna o tome uopće ne bi razgovarali da oporezivanje kapitalne dobiti nije spomenuo SDPov Ljubo Jurčić. Naravno, svi su se obrušili na SDP i Ljubu, no nitko nije očekivao ovako školski primjer tako brzo. Ako vam do prodaje Dukata nije bio jasan koncept kapitalne dobiti onda sada sasvim sigurno je (ono što su svi naravno propustili učiniti u toj diskusiji je uzeti razliku cijene kao osnovicu za izračun dobiti, jer je Rajić ipak nešto platio taj Dukat, zar ne?).
Kritičari poreza su glasni, no 2 milijarde su 2 milijarde, zar ne? Po trenutnom zakonu Luka Rajić može staviti pare u kofer i odvesti se do Švicarske to live happily ever after. No ako malo bolje razmislite 2 milijarde kuna je novac koji će ove godine isplatiti T-HT kao dividendu, i kako je krenulo bez imalo razmišljanja će taj novac neki knjigovođa poslati u Njemačku (gdje će na taj novac platiti porez, jer su to u hrvatskoj propustili učiniti) , a kao bottom line mogu ponuditi Željka Keruma koji je svoju dobit iskoristio da si kupi Maybacha. Da postoji porez na kapitalnu dobit, tada bi se Željko možda vozio u malo manjem autu?
No, ono što je zanimljivo u cijeloj priči (barem meni), je tekst koji ste mogli pročitati u praktički svim novinama a koji govori o našem navodnom podpredsjedniku vlade za gospodarstvo Damiru Polančecu koji je početkom due dilligenca Lactalisa razgovarao s Rajićem te mu nudio da Dukat kupi hrvatski konzorcij. Priča o hrvatskom konzorciju koji kupuje sve i svašta je već u nekoliko navrata bila lansirana u javnosti no nikada se taj konzorcij nije materijalizirao, a i u slučajevima kada se to i dogodilo, to je više bio paravan kako bi netko stekao odgovarajuću političku podršku kako bi stekao vlasniptvo koje je potom s vremenom polako i sigurno prenešena u ruke stvarnih vlasnika (ako vam nije jasno o čemu govorim, bacite pogled na knjige dionica ili poslovnih udjela u primjerice vipnetu ili nekim od nacionalnih televizija).
Ono što je zanimljivo je da se u tim pričama praktički uvijek pojavljuju isti likovi, od kojih bi večeras izdvojio Agrokor kao jednog od “reketara” hrvatske maloprodaje. Agrokor, tj. bolje rečeno Konzum kao maloprodajni dio Agrokorovog imperija, poslao je danas priopćenje kako raskida suradnju s Dukatom. Ovo nije prvi puta da je Dukat “na ledu” u Agrokoru, no razlozi su ovoga puta doista smiješni, jer kako kaže Todorić, još im se iz Lactalisa nitko nije javio. Ne znam kako vama, no osim što Agrokor posluje s Dukatom a ne Lactalisom, a obzirom da je uprava i dalje identična i nepromijenjena, a gore spomenuta agencija se nije još izjasnila – meni se ovaj potez čini kao neviješti pokušaj da se Rajiću pomrse računi u prodaji (ako je to još moguće napraviti), a sve skupa mi se čini kao prozirni diktat s Markovog trga na kojem se Petar Čobanković (inače vrlo simpatičan ministar poljoprivrede) izletio s idejom o preispitivanju zakonitosti prodaje Dukata. Kao da se o tome nešto može razgovarati? Dakle, ako je postojao trenutak kada se mogla uočiti sprega države i Agrokora (koji je toliko velik i toliko zadužen da je definitivno partner ove države) onda je to danas.
Usput rečeno, kada smo već na Agrokoru i njihovom iznenađenom i uvrijeđenom stajalištu, vrijedi spomenuti i njihovu alijansu sa srpskom Deltom o kojoj pak Agrokor nije nikoga pitao nego je jednostavno poslao priopćenje (nešto sitno o Delti možete pročitati ovdje i ovdje). A odmah potom i o planovima da Delta kupi neku od mesnih industrija u hrvatskoj (a vidi čuda, ima ih Agrokor na raspolaganju) – ne sjećam se da nas je netko to pitao?
Poantu priče izvucite sami.
p.s. inače, odrastao sam na Dukatu i smatram to iznimno dobrom kompanijom, no preferiram Vindijine jogurte, a Dukatu nikada neću prežaliti što ne proizvode pošteni ementaler
p.p.s. Luka, pojma nemam da li čitaš mračni blog ali znam da ga se poprilično redovito čita u Dukatu; svaka čast na manevru, doista se nadam da si prilikom prodaje mislio i na budućnost tvrtke a manje na svoj žiro račun koji je ionako solidno popunjen, pošalji čokolade
Misao dana:
It’s diamonds in your pockets one week, macaroni and cheese the next.