Categories
Priroda i društvo

I borba protiv korupcije je korumpirana

U doba Zagreb summita prije četiri-pet godina (možda se sjećate velikih prometnih gužvi) po prvi puta sam shvatio kako smo u cjelini, kao država, u velikom problemu. Tada je Sanader bio na vrhuncu svoje moći, no na summitu je govorio i Mart Laar, bivši Estonijski premijer i za Hrvate gotovo nepoznati političar koji je o korupciji rekao doslovce slijedeće: “Borba protiv korupcije počinje tako da sam nisi korumpiran.”.

Promatrajući način na koji su se dijelili poslovi, impresivnu kolekciju satova tadašnjeg premijera, način na koji je stekao vlasništvo nad svojom kućom ili uostalom način na koji komunicira sa svojom okolinom bilo je jasno da borba protiv korupcije u hrvatskoj pada na prvoj stepenici. U posljednjih nekoliko godina parazit korupcije progutao je društvo i nakon odlaska Sanadera očito je došlo do promjene. Ne tvrdim da smo se doista počeli obračunavati s korupcijom jer mi se više čini da je pod tom borbom u stvari zamaskiran obračun s mrtvim tijelom HDZ-a, no svaki novi dodatni centimetar slobode za policiju i pravosuđe otvara prostor kojeg će zainteresirani teško obuzdati u budućnosti i barem s te strane je situacija ipak nešto bolja.

Kod nas je definicija riječi korupcija dugo vremena bila vrlo uska i malo toga se smatralo korupcijom,  ona uopće ne mora uključivati osobnu financijsku dobit, ona uključuje i koncepte u kojima smo duboko ogrezli poput kronizma – dodjela položaja ljudima bez ikakvih kvalifikacija (osim naravno obiteljske, prijateljske ili partijske) ili nešto blaži oblik kojeg znamo pod nazivom nepotizam. Tu je i selektivna primjena zakona koja pojedince čini favoriziranim što nas dovodi do policijske korupcije koja uključuje selekciju slučajeva, osoba i organizacija protiv kojih će se voditi istrage i uhićenja, te naravno pogodovanje pojedincima ili institucijama da izbjegnu ili otegnu u izvršenju neke obveze (primjer INA-e i neplaćanja trošarina). I ako to sve uzmete u obzir biti će Vam jasno da živimo u državi neograničene političke korupcije koja se u literaturi naziva kleptokracijom ili doslovnije “vladavinom lopova”.

Mali je problem što smo danas došli do druge krajnosti, te je svijest o korupciji i nužnosti borbe paralizirala cijelo društvo pa tako poput navijača na stadionima skandiramo svakom novom uhićenju te iz dana u dan tražimo još krvi, a sve to dok se vlada i pravosuđe očajnički trudi ugoditi glasu rulje umjesto da se zakoni koje imamo provode jednako prema svima. Ključ borbe protiv korupcije nije samo obračun i odstranjivanje  korumpiranih, nego pravedni pristup prema svima uključivo i najokorjelijim kriminalcima što danas nije tako jer smo uspjeli korumpirati čak i borbu protiv korupcije. Pogledajte samo postupke koji se trenutno vode i koji na silu htjeli mi to ili ne žele umočiti prethodnog premijera, dok je Damir Polančec već stradao u predmetu u kojem to možda nije ni trebao, a istovremeno cijeli niz operativaca čija je jedina kvalifikacija (osim partijske afiliacije) da budu na poziciji na kojoj su uhićeni bila njihova sposobnost da riješe problem i skrenu tokove novca na način da nešto zaostane i u privatnim džepovima.

Ono što nam nasušno treba je precizna i opće prihvaćena definicija što je to korupcija iz jednostavnog razloga što smo od silne borbe i političkog odlučivanja tko je a tko nije kriv došli u situaciju gdje su svi ekonomski tokovi zamrznuti, a svi oni koji se po definiciji svojeg posla moraju potpisivati na razne ugovore, naloge ili odluke dobro važu hoće li im neki putni nalog biti olakšavajuće ili otegotna okolnost u budućoj, a s današnje pozicije, sasvim izglednoj istrazi USKOKa.

Slijedom okolnosti stvorili smo državu u kojoj živimo pod zakonima koji su u samom početku bili nedorečeni, neprimjenjivi i nedosljedni. Stvorili smo vladajuću klasu koja egzistira na krivnji svojih građana, a borba protiv korupcije je samo još jedan način da nam se svima da do znanja kako smo svi mi u svojoj biti isti.

p.s. ovo je moja sedamnaesta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 23. listopada 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://en.wikipedia.org/wiki/Political_corruption Mali kviz; pročitajte što wikipedija ima za reći na temu političke, policijske i korporativne korupcije i što ona sve podrazumijeva. Da li znate, osobno svjedočite ili vidite neke segmente korupcije koju do sada niste prepoznali?

Categories
Business Politika Priroda i društvo

U zagrebačkom holdingu ništa nova

Jučer je u Narodnim novinama objavljen oglas o sklapanju ugovora između Zagrebačkog holdinga i tvrtke Medijska mreža. Malo više o tome možete pročitati na stranicama Business.hr-a, a tamo ima i demantij koji je odmah stigao.

Dakle riječ je o tome da je Zagrebački holding odlučio tiskati dvotjedne novine u impresivnoj nakladi od 400.000 komada i u najboljoj maniri zagrebačkog poglavarstva, cijeli je posao povjeren tvrtki koja postoji svega pet mjeseci, nema apsolutno nikakve reference (osim zanimljive kadrovske križaljke koja ih s jedne strane vodi do Milana Bandića, a druge prema vrhovima državne vlasti – unatoč tome što u tekstu demantija). Čisto da bi dobili perspektivu veličine posla, važno je naglasiti kako je riječ o poslu od impresivnih 10 milijuna kuna (a obzirom da se radi o holdingu, PDV tek treba dodati na tu cifru).

Meni je zanimljiva ta odluka jer grad Zagreb kroz svoj proračun i na razne druge načine već sudjeluje u medijskoj slici grada i to putem Z1 televizije, putem sufinanciranja Zagreb News-a (u izdanju Nacionala), suvlasništvom u Radiju 101, a vjerojatno još i na koji način. A da i ne spominjemo kako je svaki Bandićev korak ionako dobro popraćen u medijima. Ako se već odlučilo kreirate nove novine (za koje smatram da uopće ne bi trebale postojati), zanima me zašto nije napravljen natječaj, a u tom natječaju bi se moralo za početak potražiti idejno rješenje koncepta nove zagrebačke novine, a potom i sve ostalo. Nema niti jednog jedinog razloga zašto bi se nabava ovoga tipa i ove veličine investicije povjerila direktnom pogodbom dosada nepoznatoj tvrtci.

Kada već spominjemo novine, vrijedi spomenuti priču Zagrebačkog komunalnog vjesnika kojeg je do nedavno izdavalo Pučko otvoreno učilište a koji je nedavno (nakon desetljeća izlaženja) naprasno ukinuto (čemu je kumovao jedan naš drugi znanac koji se odaziva na ime Nenad Ivanković). Prema informaciji koju sam uspio naći na stranicama Novog Zagreba:

Umjesto Komunalnog vjesnika Zagrepčane će o radu gradske uprave od 1. rujna informirati novi dvotjednik Zagreb.hr. »Taj list imat će veću nakladu od Komunalnog vjesnika, a izgledat će suvremenije i bit će puno dostupniji Zagrepčanima«, kazala je na tiskovnoj konferenciji Poglavarstva u ponedjeljak pročelnica za obrazovanje i prosvjetu Jelena Pavičić Vukičević.
Za izlaženje dvotjednika koji nosi ime po internetskoj stranici Grada, porezni obveznici godišnje će izdvajati najmanje 3,5 milijuna kuna. »Zagreb.hr objektivno će informirati građane o događajima u Zagrebu, servisnim informacijama te radu Poglavarstva, Holdinga i Skupštine Grada«, objašnjava pročelnica Jelena Pavičić Vukičević….

…Komunalni vjesnik, koji se distribuirao samo u Holdingu, Poglavarstvu i Skupštini, tako odlazi u povijest. Svi djelatnici bivšeg Komunalnog vjesnika zaposlit će se u podružnici Holdinga AGM, a stići će i novinarska pojačanja. Tko će biti glavni urednik, još se ne zna.
»Ugovori novinara u Holdingu ostat će isti kakvi su bili u Komunalnom vjesniku«, kaže Pavičić Vukičević. »Koncept lista nije još gotov, no uskoro ćemo ga prezentirati, kao i glavnog urednika«, dodao je gradonačelnik Milan Bandić.

Dakle, ako i dalje pratite radnju, gore spomenuti projekt je zamjena za Komunalni vjesnik, no još je zabavnije kako su novinari komunalnog vjesnika zbrinuti (uvijek me bunila ta riječ jer ispada da ljude zbrinjavamo baš kao i otpad) unutar širokih skuta holdinga, dok se cijela priča prebacuje u ruke gore spomenute Medijske mreže (koja je očito s nekime premrežena).

Što se tiče glavnog urednika, ja imam prijedlog, naime Nenad Ivanković ima iskustvo na poziciji glavnog urednika, nedavno je ostao bez posla pa je slobodan i može ga se odmah zaposliti i što je najvažnije, uspio je srozati nakladu Vjesnika na povijesno niske grane pa će barem na taj način uštediti koju kunu ako ne već gradu onda barem zagrebačkom holdingu.

Misao dana:
Da ima pravde na ovome svijetu, Milan bi postavljao pitanja poput “Hoćete li i krumpiriće s time?”

Categories
Priroda i društvo Video

Spin doktori rade ovaj vikend

U 15h sazvana je izvanredna press konferencija u državnom odvjetništvu a na kojoj bi se morali saznati rezultati akcije “Maestro”. Po informacijama koje sam dobio, riječ je o tome da je policija privela petoricu potpredsjednika HFPa. Navodno slijedi i izvanredna sjednica press konferencija vlade Ive Sanadera (aka. MasterMind).

Razmislite zašto nije priveden nijedan predsjednik HFPa?

Kaže business.hr (citirajući Mesića):

“centar korupcije, hardware korupcije, je fond za privatizaciju. Ne znamo gdje je software, došli smo samo do hardwarea i slomit ćemo ga”

A index.hr (u 17:43):

Premijer Ivo Sanader pozdravio je uhićenje u Fondu za privatizaciju, ali i stao iza svojih ministara koji sjede u Upravnom odboru Fonda, Ivana Šukera, Božidara Kalmete, Petra Čobankovića, te predsjednika Upravnog odbora Damira Polančeca, rekavši da oni za nepravilnosti nisu znali.

Ne znam kako vama, ali ja to doista ne razumijem. Koja je poanta nadzornih odbora ili upravnih odbora kada u njemu sjede ljudi oko kojih ostatak ekipe laže i krade sve u šesnaest, a oni jadni ništa ne vide i još manje razumiju? Da li su ti ljudi ograničeni, glup ili samo nesposobni?
https://www.youtube.com/watch?v=CfpgYi4H5Os

Update: da li se netko sjeća nedavnog izvješća iz HFPa?

Misao dana:
Power corrupts. Knowledge is power. Study hard. Be evil.