Nekako mi se životni tempo preokrenuo u posljednje vrijeme i jednostavno ne stignem pisati koliko bi htio ili koliko su čitatelji ovoga bloga naučili.
Također, često mi se desi da imam neku misao, koja bi se možda i dala pretvoriti u cijeli post, no za to nemam vremena ili jednostavno trenutak u kojem ta misao funkcionira traje prekratko. Zato sam danas kreirao novu kategoriju koja se zove jednostavno i nedeskriptivno “Misli” gdje ću s vremena na vrijeme napisati koju jednorečeničnu tvrdnju, možda totalno očiglednu ili apsolutno besmislenu, ali koja mi se u tome času čini logičnom.
Primjerice, u trenutku kada su ubili Ivanu Hodak meni je palo na pamet da pitam koliko je koštao njezin život. Dakle ne koliko vrijedi, jer je svaki život neprocjenjiv, nego čisto koliko je to koštalo u najgrubljoj interpretaciji te riječi. Koliko kuna ili eura je trebalo izbrojati za tako ružan čin? Pošto ide život ovih dana? Meni se nekako čini da je inflacija ulovila i tu granu industrije.
Dakle, moja prva misao u ovoj kategoriji je slijedeća:
Slušajući danas argumentaciju o ubojicama Luke Ritza ispada kako po našem zakonu dečkima se smiješi do dvije godine popravnog doma ili maloljetničkog zatvora. Iskreno očekujem Jadranku Kosor da svakoga časa kaže kako će se ići na promjenu zakona kako bi se spriječile ovakve situacije.
Ako HDZ kaže da šesnaestogodišnjaci mogu glasati, pretpostavljam da mogu i u zatvor ako je to potrebno (primjerice ako glasaju za HDZ :).
p.s. ako to niste učinili, ulovite sat vremena života i naučite nešto gledajući ovaj video