Moja priča o ePDVu je skoro pa završena (zašto “skoro” o tome malo kasnije).
Saga o ePDVu počela je negdje tamo krajem siječnja kada je DrIvo najavio već dugo najavljivanu uslugu predaju PDV obrasca putem interneta (neka vrsta demo verzije kao web aplikacije je stajala na stranicama porezne uprave od 2002 godine). Krenuo sam downloadati softver no ubrzo sam shvatio kako je link u mogućnosti propustiti prema meni svega 2kb u sekundi tako da je to trajalo i trajalo te je transfer pucao (u međuvremenu je čini mi se link podebljan).
Instalirao sam softver i pokušao ga pokrenuti no bez pretjeranog uspjeha jer link s poreznom nije bilo moguće napraviti. Kako se rok za predaju bliži, prošloga sam se tjedna krenuo intenzivnije baviti problemom te kako nisam ništa uspio učiniti prošlog četvrtka sam poslao email na koji mi do ovoga časa nije odgovoreno. U ponedjeljak, krenuo sam potražiti i broj telefona no ispostavilo se da je broj telefona za tehničku podršku isti onaj na kojem dobijate informacije o povratu poreza ili poreza na promet nekretninama tako da kraj 900.000 ljudi koji žele predati prijavu nisam bio u mogućnosti dobiti bilo što osim busy signala.
S jedne strane mi godi da se ista pažnja posvećuje povratu poreza kao i tehničkoj podršci (vjerojatno svih petero) ePDV korisnika, no objektivno to znači da nam je porezna u istoj situaciji kao i zdravstvo: na papiru je obećano sve i svašta ali u praksi ništa nije moguće (barem ne u realnom vremenu).
Ponedjeljak krajem dana sam krenuo s gerila taktikom pa sam mrtav hladan nazvao ministarstvo financija i tražio odjel informatike koji me neposredno nakon toga uputio na odjel informatike porezne uprave (koji očigledno nije isti) gdje su se na glas čudili kako sam uopće došao do njih. Ukratko, kada sam uspio objasniti problem koji imam (da moja aplikacija ne uspijeva doći do njihovog servera) odgovo je glasio: “Pa naravno da nije, mi smo selili server salu zadnjih pet dana…”, nakon još malo razgovora došli smo do ključnog odgovora “Probajte sad”.
Nije pomoglo.
Otišao sam kući i probao istu stvar napraviti od kuće i ovaj puta sam uspio napraviti konekciju čime sam detektirao da je problem u stvari na mom lokalnom LANu. Jučer sam nazvao proizvođača softvera i nakon istrage tko u stvari je to napisao došao sam do odgovornih ljudi. Tijekom potrage, instalirao sam si i network analyzer i detektirao kako ePDV aplikacija pokuša preći preko proxy-a no ne pruža odgovarajuću authentikaciju te je proxy otpili u samom startu te stoga nema pristupa internetu.
Da li moram spomenuti kako ništa od toga nije spomenuto u uputstvu?
Aplikacija u ovome trenutku ne podržava proxy servere, i sada iako je proxy manje ili više stvar koju ćete sresti u srednjim ili većim tvrtkama, činjenica je i dalje da to nigdje nije napisano a po meni je i to ozbiljni dizajnerski problem jer je projektni zadatk nepotpun (da ne kažem kako je aplikacija napisana na 60MB microsoftovih biblioteka pa se valjda unutra nalazila neka koja rješava takve probleme).
I kao zadnja bomba, isključim ja autentikaciju na proxyu kako bih za potrebe eksperimenta propustio aplikaciju do porezne te dobijem grešku kako nisam autoriziran za transakciju. I kako sam već ionako bio na liniji s čovjekom iz tvrtke koja je isprogramirala aplikaciju i spomenem mu ovaj problem on mi kao iz topa odgovara “aaaa, da, to je normalno, vaš digitalni potpis ne radi…”.
WTF??
Fora je naime u tome da digitalni potpis kojeg izdaje FINA u svome certifikatu ne sadrži JMBG osobe koja je vlasnik certifikata (nego samo MB pravne osobe), a porezna zahtjeva i taj podatak. Problem se rješava na način (pazi; sada slijedi smiješni dio): da kada se pokušate po prvi puta logirati na aplikaciju netko to tamo s druge strane gleda i potom preko porezne uprave kontrolira da li ste ovlaštena osoba, nakon toga ručno upisuje JMBG (u roku od nekoliko dana) u bazu i tek onda možete početi raditi s certifikatom.
Dakle u doba integracija, intraneta i interneta mi imamo osobu koja sjedi u poreznoj i gleda transakcije i “plijevi” one s neispravnim certifikatima i ručno upisuje podatke.
Ako ste ikada čuli priču da u kompjutoru u stvari sjede mali ljudi koji pišu slova po ekranu, ovo je vjerojatno najbliže što ćete stići tom urbanom mitu.
Misao dana:
Pessimism is just an ugly word for pattern recognition.