Categories
Politika

Što motivira političara?

Znam da sam napisao jučer kako je o političkim strankama, programima, izborima i vladanju (barem zasada) dovoljno napisano, no eto još nekoliko, post scriptum napomena.

Kao prvo, ja nisam političar, ja sam samo građanin i po definiciji bih morao biti zainteresiran za zemlju u kojoj živim i prosperitet koji u njoj želim ostvariti a ne vidim načina da to ja napravim sam bez da i društvo u cijelosti prosperira (postoje načini i za to ali nisu nužno legalni, a sasvim sigurno nisu moralno ili etički opravdani). No ispravno je pitanje što u stvari motivira političara da se bavi politikom? Imam nekoliko odgovora;Svoj politički program morate znati prezentirati!

  • Pretražujući malo po internetu za ovaj tekst, pronašao sam citat Bon Jovija koji ukratko kaže kako ga je u politiku privukla mogućnost da obznani svoj stav i objasni ljudima u što on u stvari vjeruje. To je ono što su moji komentatori naveli kao idealizam i mislim da je idealizam sasvim legitimna motivacija za ulazak i život u politici. To je vjerojatno vjera u opće dobro, mišljenje da se zajedničkim snagama može učiniti više i vjera da je dobrobit zajednice barem ponekad ispred dobrobiti pojedinca. (činjenica je da je isti Bon Jovi u rečenici kasnije napisao kako je zaključio da će u politici biti i 50% ljudi koji će te zamrziti i prije nego što uopće iziđeš van)
  • Druga potencijalna motivacija je čisti profesionalizam, mi imamo vrlo malo profesionalnih političara, iako nominalno gledano ako gledate sabor i ekipu koja hladnokrvno diže ručice na razno razne prijedloge ili kroz namještena pitanja pozicionira ove ili one da daju željeni odgovor ili imate ministre koji hladnokrvno i bez razmišljanja odrađuju dane im zadatke. Činjenica je da izgleda kao da su skupa s partijskom knjižicom dobili i besplatnu lobotomiju, no uz malo zdravoga razuma, ubrzanog tečaja morala i etike dalo bi se tu nešto napraviti.
  • Treći i bojim se vrlo često vrlo važni motiv je cijeli niz prednosti koje dobijate sa svojom političkom pozicijom. Počevši od besplatnih večera i ručkova, besplatnih kazališnih predstava, otvaranja izložbi, pa preko zapošljavanja rodbine preko telefona, do od lobista plaćenih odmora (sjetimo se samo Šukija i incidenta s gliserom), pa do direktnog guranja ručice u pekmez ovisno o poziciji na kojoj se nalazite i povlaštene mirovine ako preživite dvije godine i jedan dan na odgovarajućoj politici. Ljudi slaboga karaktera, ljudi koji žive na sitnim prevarama i općenito ljudi na koje se možete okliznuti su ljudi koji zgrabe političku poziciju i onda je pretvore u generatore vlastitog bogatstva, ovisno o poziciji i konkretnim interesima to može biti uživanje sitnih povlastica ili već vrlo konkretni kriminal.

Kakvo je moralno tkivo hrvatskih političara? Hmm, dakle moj je sud da mi na vlasti imamo vrlo konkretnih kriminalaca, a očigledno imamo i dizača ručica kao u priči. Priča mi jedan visoko pozicionirani lik koji je u svojoj osnovi siva eminencija (dakle jedan od onih likova koje vidiš uvijek u kadru ali ih nikada ne predstavljaju: posvetite ubuduće malo pažnje promatranju tih likova) kako se saborske fotelje dijele po zaslugama, dakle netko je nekome nešto osigurao i onda je dobio poziciju u saboru, prođe mandat, čovjek dobije svoju mirovinu i objektivno je zbrinut doživotno i onda netko drugi dođe na red… Postoje i tvrtke u koje se bave zbrinjavanjem političara, ameri imaju Halliburton, a ako pogledate nadzorne odbore i uprave naših tvrtki onda možete indetificirati neke domaće.

Jučer sam naletio na zanimljivi blog koji se zove Digresije (pozivam vas sve da posjetite ovaj novonastali blog jer ima rijetko dobar i u cijelosti tipografski dizajn), skužio sam ga jer je napravio trackback na moj prethodni tekst (živio ping i trackback), a novopečeni bloger se potrudio sumirati neke od razloga zašto mnoge od ideja koje sam iznio ne bi mogle zaživjeti u praksi. Ako ste pročitaliSteve Jobs prezentacija; kako prezentirati ideju gore linkani tekst onda pročitajte i ovih nekoliko odgovora:

  1. Samo loši manageri nemaju smisla za komunikaciju. Manager koji je u stanju podijeliti svoju viziju samo s vlasnikom je loš manager. Manager mora biti u stanju svoju ideju podijeliti sa svima onima koji moraju njegovu viziju provesti u djelo. Manager je u stvari trgovac, jer trguje idejama i mora te uvjeriti kako je upravo njegova ideja najbolja stvar koja ti se dogodila u životu. Mislim da je dobar manager u stvari bolje kvalificiran za politički posao od političara, jer ako manager loše proda svoju ideju ima vrlo mjerljive konsekvence (gubitak tržišta, manji profit i ružni razgovor s vlasnikom u kojem za razliku od politike nema previše sentimenta, zaboravljanja ili opraštanja).
  2. Mislim da bi birači skužili političku opciju koja bi im obećala krv, znoj i suze, jer svi mi duboko u sebi shvaćamo da je to nužno i da smo taj dio u kreiranju države i prosperitetne ekonomije u cijelosti propustili. Naravno da nije moguće biti popularan kod svih struktura, no uz suvisli program i kvalitetne odgovore na teška pitanja mislim da je to realno.
  3. Ne bih rekao da je mračni osobiti liberal; više bih se pozicionirao kao ljevičar, no obzirom na posao koji se bavim očigledno sam paralelno i klasni neprijatelj ljevice i samim time konfliktna osoba :). Ono što samo želim ukazati su strukturni problemi koji vladaju u našoj zemlji i može biti da se moji stavovi u tom kontekstu smatraju liberalnima, no to je samo prihvaćanje tržišnih mehanizama i deregulacije koji su vani totalno normalni. Za razliku od slobodnog tržišta kojeg snažno zagovaram, imam ja i stavove o poljima u kojima država mora voditi strogu kontrolu i politiku, poput npr. školstva i zdravstva, poljoprivrede…
  4. New entry u politici je doista teško za postići jer je postojeća struktura toliko ukorijenjena i sustav je toliko zatvoren za pridošlice da je to vrlo težak zadatak – no da li je to samo po sebi dovoljan razlog za odustajanje (vratimo se na prethodni tekst)? Imali smo dosta iznenađenja na izborima, poput npr. stranke umirovljenika, da li se itko sjeća njihove kampanje ili je to ekipa koja se samo provukla slučajno? Imamo doista i Mikšića (o kojem imam iznimno loše mišljenje), koji da je bio samo malo mudriji mogao ući u drugi krug predsjedničkih izbora i potencijalno promijeniti tijek (recimo da nije na vrlo primitivan način ispričao onu priču o Mesićevoj vili u francuskoj, ili da mu nije izletilo onih 20% gospodarskog rasta ili da je bio malo pristojniji prema svojoj bivšoj supruzi…).
  5. Ne bih ja rekao kako su trenutni političari na vlasti tamo samo zbog osobne koristi. Mjerljiva i glasna količina političara doista je tamo s tim motivima, no mi imamo i brdo nesposobnih političara, još veće brdo glupih političara koji su se tamo našli čisto inercijom drugih, pa imamo nekolicinu pametnih koji ne znaju oblikovati svoje stavove ili su pak prepristojni da ih nametnu… I na kraju, mi smo prebogati političarima koji objektivno ne znaju ništa drugoga i koji su bez politike doslovce nula; nekolicina su ispala iz političke igre i osim povremenih neuspjelih pokušaja da se vrate natrag kao da su i nestali s lica zemlje.

Misao dana:
You have to remember one thing about the will of the people: it wasn’t that long ago that we were swept away by the Macarena.

Categories
Politika

Pravo i pravda…

Nemam puno vremena, a popodne prašim put Krka na dva dana edukacije, a biti će vjerojatno i nešto alkohola, vidim da su neki podrumi predviđeni planom, a i neko maslinovo ulje, a očekujem i obavezno besmisleno gledanje u more… Idem se educirati malo o lean manufacturingu, i priupitati kako to izgleda umalobrojnim hrvatskim tvrtkama koje su krenule istim putem (ako vas to interesira s desne strane kliknite na Toyota ili TPS kategoriju i dobiti ćete popis dosadašnjih tekstova na tu temu). Imam nekoliko brzih i kratkih (tm by borja);

  • Priča o Branimiru Glavašu se bliži svom donekle logičnom završetku. Pojma nemam tko je koga i donekle je lijepo gledati da se nakon toliko vremena neka pravda sprema na svoju egzekuciju – no mislim da u konkretnom slučaju ne treba živjeti previše u iluziji kako je pravda spora ali dostižna, nego treba prepoznati kako su se interesi pravde i neke dnevne politike u ovome trenutku poklopili.
  • Nešto sam se jučer dopisivao s Quintanom pa smo krenuli pretresati političku scenu u hrvata i došli smo do otužnog zaključka kako u ovome trenutku ne postoji snaga koja bi HDZu mogla preoteti poziciju na slijedećim izborima. HDZ mudro manevrira s HSPovcima i HSSovcima, i kako se god okrenulo, ovi će zbrojeno dobiti recimo 40-45% glasova, a nakon odbijanja ovih koji nisu prešli prag plus malo manjina i njima sličnima eto ponovno natpolovične većine. To je tužni zaključak ali je jednostavno takav.
  • Gledam ovaj porez na tajkune koji se predlaže. Veću glupost nisam čuo već godinama, kako se očekuje nametnuti nekakav takav porez na temelju nekih navodno kriminalnih djela koja se nikada na sudu nisu dokazala? Tko tu koga zeza?
  • Ovih dana je završilo prikupljanje godišnjih prijava poreza na dobit, očekujem kako će vrlo brzo izletiti Šuki s podatkom o ever_growing profitu domaćih tvrtki. Vjerojatno će propustiti reći kako su u 2004 promijenili pravilnik o porezu na dobit kroz koji su značajno ograničili manevriranje tvrtkama kroz stavke amortizacije. Iako je takvo manevriranje uvijek vremenski ograničenog trajanja, oni ima konkretne pozitivne efekte na novčani tok svake tvrtke, pa ako će država ubrati u kasu ove godine više, utoliko će novčani tok gospodarstva biti lošiji.
  • Nije li jučer trebao biti termin promjene cijene nafte?
  • Izašao je danas kratki tekst o Bestseleru 2.0, prvoj hrvatskoj blogerskoj mreži u poslovnom dnevniku; urednik je po meni lošom opremom totalno rasturio bit članka, no sve što unutra piše i stoji. Bacite pogled (članak je dostupan i na webu). Thanks Borja.

Misao dana:
Don’t buy a single vote more than necessary. I’ll be damned if I’m going to pay for a landslide.

Categories
Business Ekonomija Politika

sugarhigh… (2:37, Coyote Shivers, Empire Records, 1995)

Pitali me neki što online a što offline što mislim o nedavnom prijedlogu za FlatTax sustav.

Kao prvo, ja mislim da to jednostavno više nije moguće izvesti iz razloga što su odnosi unutar hrvatskog državnog proračuna toliko definirani i unaprijed zadani da bez nekog žešćeg pospremanja državnih financija to neće biti moguće izvesti. Ako se sjećate, sve nam je krenulo nizbrdo u času kada smo uveli PDV, no ne zbog sustava PDVa koji je inače jedan sjajan princip oporezivanja nego zato što je naglo veličina državnog proračuna skočila za skoro 50%. Bilo bi zanimljivo vidjeti što se desilo s tih 10-15 milijardi kuna koliko se odjednom slilo u državni proračun 1998. godine i kako je država uspjela u tako kratkom roku potrošiti tolike količine novaca?

U svakome slučaju, postojeći porezni sustav se ustalio i manje ili više ekonomski tokovi (to znači: kako business funkcionira) se prilagodio ovome sustavu. Prihodi od PDVa i poreza na dohodak su većinski prihodi proračuna i svaka promjena koja bi promijenila te odnose (a flat tax o kojem se raspravlja u svakome slučaju bi smanjio porezne stope) značajno bi promijenio odnose prihoda i država da bi uopće realizirala državni proračun (a sjetimo se; plaće državnih službenika + running_costs administracije su praktički 50% proračuna , dok je drugi dio rezerviran za socijalne transfere u sustav mirovinskog i zdravstvenog, a tek je minorni dio zadužen za investicije), ukratko smanjenjem poreza ili promjenom odnosa među porezima država to jednostavno to mora uzeti negdje drugdje, ili otpustiti pola proračuna, smanjiti rashode u zdravstvu ili mirovinskom ili odustati od investicija.

Naša država se nikada nije bavila rashodnom stranom proračuna već isključivo prihodnom, i ako pogledate što naš knjigovođa iz Velike Gorice radi onda nije teško zaključiti kako je njemu odgovor na skoro pa svako pitanje; financijska policija i povećanje prihoda od trošarina.

Protivnik sam flat tax sustava ne zato što on na jednaki način oporezuje sve zaposlene (jer bih ja dobio višu plaću zbog toga), nego zato što se mudrom primjenom poreznih politika može stimulirati domaća proizvodnja u odnosu na uvoz. Primjer; ako imate stolicu koja košta 100kn u domaćoj proizvodnji i 100kn na našoj granici iz uvoza. Danas je cijena te stolice u dućanu 122kn u oba slučaja. Kada bi smanjili stopu PDVa, odnos na tržištu se ne bi promijenio niti milimetra. Ako bi pak umjesto PDVa smanjili doprinose za mirovinsko, zdrastveno ili porez na dohodak, tada bi proizvodna cijena te stolice u hrvatskoj bila manje opterećena troškovima rada i stolica bi možda koštala 5% manje, i u dućanu više ne bi imali dvije stolice po 122kn nego jednu po 115 a drugu po 122 kune. Da uopće i ne spominjem da bi radnik dobio veću netto plaću u nekom iznosu, u odnosu na smanjenje PDVa gdje bi se u dućanima roba koja je tipično socijalna kategorija (kruh, mlijeko, brašno…) pojeftinila tek koju lipu. (znam, na ove artikle se treuntno ne plaća PDV no to je samo pitanje trenutka kada će se vratiti natrag)
Naši političari to ne razumiju (ili barem o tome ne govore na glas), a svi se redovito okome na PDV kao da je on uzrok svih problema, dok je u stvarnosti PDV jedan od rijetko dobrih sustava oporezivanja.

Korijen svih naših problema je prerastrošna i preglomazna državna uprava. Dok se tome ne stane na kraj nema nama napretka. Volje da se s time netko obračuna jednostavno nema.

Naš drugi problem je produktivnost u svim sferama društva. Prošli tjedan sam bio u tvrtci koja gotovo cijelu svoju proizvodnju izvozi i čovjek je pokazao na prezentaciji slide na kojem piše kako je njihova prosječna bruto plaća 1.100EUR, dok njihov najveći konkurent ima 2.200EUR (tvrtka u italiji). Prihod po zaposlenome u Italiji je 139.000EUR godišnje, a prihod u njihovoj tvrtci svega 45.000EUR. Iz toga slijedi da je udio cijene rada u krajnjem proizvodu u hrvatskoj tvrtci i dalje 50% veći od istovjetne tvrtke u Italiji unatoč tome što Talijani imaju 100% veća primanja. To se, ljudi moji, zove produktivnost.

Problemi koje mi danas imamo nisu ništa novoga, eto, i stari rimljani su imali identični problem. A svi znamo što se njima desilo.

Misao dana:
The national budget must be balanced. The public debt must be reduced; the arrogance of the authorities must be moderated and controlled. Payments to foreign governments must be reduced, if the nation doesn’t want to go bankrupt. People must again learn to work, instead of living on public assistance. (Marcus Tullius Cicero, 55 B.C.)