Tag: Franjo Tuđman

Danilo Turk – državnik

Seth Godin je prije nekoliko dana krenuo pisati o razlici između državnika, odvjetnika i marketingaša a koja o državniku kaže slijedeće:

Ne postoji mnogo državnika. Ljudi koji govore istinu iako posjeduju moć. Vođe koji opisuju što vide, neovisno o tome da li to služi njihovim kratkoročnim interesima ili ne. Oni kažu što treba biti rečeno, sve dokle to služi dugoročnim interesima i potrebama svojih glasača. Nije čudo da ih toliko volimo.

Mi u Hrvatskoj nemamo državnika, Tuđman je u početkom svog mandata udovoljio tom kriteriju, no čim se počelo s dnevnom politikom i opsluživanju interesa uske grupice ljudi taj status je nepovratno izgubio (neovisno o ostalim zaslugama).

Stipe Mesić u svom mandatu ima jedan jedini državnički potez i to je bilo umirovljenje generala, danas Mesić nema državničku pozu a njegovi govori (iako bi mogli upasti u gornje kriterije) nisu poduprti konkretnijom akcijom i Mesić svoju popularnost crpi iz jeftine opozicijske pozicije vlasti. Ivo Sanader do današnjeg dana nije napravio niti jedan jedini potez koji bi ga mogao okarakterizirati kao državnika. Njegov govor je govor najjeftinijeg populizma čiji je vijek trajanja otprilike onoliki koliko očekujemo da se i 24sata zadrži na kioscima.

Danilo Turk je novi slovenski predsjednik koji je nedavno (donekle neočekivano) osvojio predsjedničku poziciju. Vlada Janeza Janše je pak na odlasku i baš kao što to radi i HDZ u Hrvatskoj, i oni su krenuli zbrinuti neke svoje kadrove na sigurne pozicije. Tako je uobičajeno prije izbora imenovati brdo veleposlanika što je pokušao i Janša, no u tome ga je Turk spriječio.

Sa slanjem novih veleposlanika ne treba se žuriti jer za to nema nikakva razloga, a uz to treba uvažavati da se Slovenija već nalazi u predizbornom ozračju što je realna okolnost o kojoj treba voditi računa, kazao je danas Türk odgovarajući novinarima na pitanja o tim slovenskim vrućim kadrovskim događanjima kojim Janšina vlada namjerava uhljebiti svoje odane kadrove. (večernji)

Pojma nemam koja je pozadina njegove odluke i da li postoji neka krupnija igra od ove koja je iskazana, no meni se čini kako je to potez državnika i predosjećam kako će Turk biti popularni i uspješni slovenski predsjednik.

Misao dana:
Well, if crime fighters fight crime and fire fighters fight fire, what do freedom fighters fight? They never mention that part to us, do they?

Tags Danilo Turk, Franjo Tuđman, Janez Janša, Seth Godin, Slovenija, Stipe Mesić

Priroda i društvo

Jalnuški diletanti

Provodim ovaj vikend u Zadru na jednom seminaru na kojem je jedan od predavača i Žarko Puhovski. U nevezanoj kavi s profesorom bio sam u prilici ga zamoliti odgovor na pitanje koje me progoni već cijelo desetljeće, a koje se odnosi na slijedeći citat;

Smetenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i – jednostavno – prodane duše.

Dakle, mene zanima tko su bili jalnuški diletanti? Pokušao sam pronaći u literaturi no nisam uspio, a dugo vremena sam bio uvjeren da se radi o nekom zemljopisnom ili povijesnom pojmu. Totalno krivo. Jalnuški diletanti proizlazi iz riječi jal, dakle jalnuški diletanti su oni koju subili zavidni – jalni, a diletanti su zato što su još osim toga i neuspješni u svome jalu. Autor slavnog citata je Franjo Tuđman.

Mistery solved.

Misao dana:
Good people are good because they’ve come to wisdom through failure. We get very little wisdom from success, you know.

Tags Franjo Tuđman, Žarko Puhovski

Priroda i društvo

Par brzih i kratkih

Da li ste jučer gledali Otvoreno, naime tamo je Ratko Maček poprilično neuvjerljivo u najboljoj maniri HDZa devedesetih pokušao shvatiti što je to pokretna imovina (za one malo mlađe, nakon što je Ankica Lepej otkrila kako Franjo Tuđman nije bio baš iskren oko iznosa svoje ušteđevine, ustavni je sudac izjavio kako novac nije imovina pa stoga nije bilo ni nikakve obveze prijavljivanja).

Ratko nam se tako zapitao da li i estetske operacije spadaju u pokretnu imovinu, a spomenute su i Gucci torbe, remenje i koješta (uglavnom oporbenih političarki). Meni je u stvari nevjerojatno da nitko nije postavio slijedeća pitanja:

Ako je premijer pronašao za shodno prijaviti svoju biblioteku, kako to da se nije sjetio kolekcije satova? (koliko li vrijedi ta biblioteka da mi je samo znati)
Ako imate kolekciju satova vrijednosti 150.000EUR, ne smatrate li to dovoljno značajnom imovinom da je uvrstite u dokument koji je indikativnog imena “Imovinska kartica”?
Kako je moguće da cijela vlada, koja je valjda naše best@brigthest, naše biserje, naše intelektualno zlato, naša karta za izlaz, naše svjetlo na kraju tunela, naši vodiči kroz ovu tminu, naši spasitelji i oni koji su pokrenuli hrvatsku – e, kako to da nitko od njih (osim čini mi se Biškupića) nisu uspjeli ispuniti taj toliko kompleksan formular?

Jučer ujutro sam napisao moju primjedbu kako su neki od premijerovih satova proizvedeni u posljednjih nekoliko godina, i ako ste dobro slušali Maček je rekao kako nijedan sat nije kupljen u posljednjih nekoliko godina (Maček očigledno prije emisije nije pogledao današnje novine), no zbog nespretnog i poluotkrivajućeg pitanja Mislava Bage ovaj se snašao i izvrnuo priču (sve u 30 sekundi, to bi trebalo malo detaljnije proanalizirati).

I kada smo već kod novina, samo da spomenem da se jučer dogodila zanimljiva situacija s online verzijom Jutarnjeg, o čemu je još tijekom noći pisao Zombix. Slučajnost, autocenzura, urednička intervencija, nervozni telefonski pozivi usred noći? Ako netko zna to je valjda Ratko.

O Sunčanom Hvaru nema novosti, osim informacija s jučerašnje sjednice vlade, a čini se da je pao i neki interview u Globusu s predstavnikom Orcoa. Kao što rekoh, moja simulacija kaže kako najmanje 11% malih dioničara mora dokapitalizirati Sunčani Hvar (s nekih 10mil kuna) kako Orco ne bi već u ovom krugu postao većinski vlasnik. Ali da će Orco postati većinski vlasnik to je i dalje jasno kao što je i jasno da će sunce sutra ujutro izići. Eh, da od ugovora ni U.

Misao dana:
Those are my principles, and if you don’t like them… well, I have others.

Tags Ankica Lepej, Franjo Tuđman, HDZ, Mislav Bago, Otvoreno, Ratko Maček