Categories
Business Priroda i društvo

Proces i očiti nedostaci konverzije – Konverzija nije obeštećenje! – III dio

Ovo je treći tekst iz serije, uvodni tekst i linkove na preostale možete pronaći ovdje.

Proces i očiti nedostaci konverzije

Izmjenama zakona, nadležnost za nadzor provedbe „konverzije“ pripao je regulatoru odnosno HNB-u. Dva tjedna prije stupanja na snagu zakona o konverziji, HNB je objavio Izvješće o problematici zaduženosti građana kreditima u švicarskim francima i prijedlozima mjera za olakšavanje položaja dužnika u švicarskim francima na temelju zaključka Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora u kojem se na stranici 4. nalazi bilješka (koja generalno nikog ne zanima ali ima dalekosežne implikacije) i u kojoj se navodi: „Sve simulacije izrađene su na temelju spomenute baze, no iz niza razloga, a ponajprije zbog činjenice da baza za EUR kreditne partije ne postoji te da banke razvrstavaju kredite po određenim kategorijama, svi rezultati prikazani u tekstu trebaju se shvatiti kao svojevrsne procjene učinaka mogućih mjera.“.

U priopćenju za javnost „Osvrt HNB-a na javne odjeke nakon ponuđenog izračuna konverzije kredita u CHF .“ od 20. studenog 2015. (dakle pet dana nakon što je bankama istekao zakonski rok od 45 dana koji je bio propisan za pribavljanje mišljenja sudskog vještaka ili revizora o usklađenosti tzv. kalkulatora konverzije s odredbama o načinu konverzije propisanim člankom 19.c.) HNB navodi: „Budući da HNB podacima o kamatnim stopama na kredite u otplati po valutama raspolaže tek od konca 2011. godine, simulacije i izračuni iz kojih su gornji zaključci doneseni temelje se na procijenjenim povijesnim kamatnim stopama na kredite vezane uz franak i euro. (…) U tom slučaju, kamatne stope korištene u otplatnim planovima za takve eurske kredite mogu znatno odstupati od vaganih statističkih prosjeka kamatnih stopa na kredite u otplati koje u agregatnom iskazu za kredite u eurima objavljuje HNB, za razdoblje od konca 2011. godine.“.

Posljedica jest da iako je HNB bio nadležan za provedbu nadzora banaka u procesu konverzije, u trenutku provedbe, po vlastitom priznanju nije mogao nadzirati niti kontrolirati ispravnost izračuna iznosa visine preplate/manjka. I da, bilo je potrošača kojima je konverzijom utvrđen i manjak i koji su bankama morali vraćati preplaćene iznose anuiteta, što ide u prilog tezi da su potrošači unatoč činjenici da moraju bankama vraćati „negativne preplate“ bili skloni prihvatiti konverziju samo radi uklanjanja opasnosti dodatnog klizanja tečaja i smanjenja anuiteta. Dužnici nisu bili u mogućnosti pregovarati o ponuđenim im dodacima ugovora o konverziji nego su se koncentrirali isključivo na smanjene mjesečnih anuiteta, dok je sve ostalo bilo sekundarno, a ponuđeni aneksi ugovora su ionako bili „uzmi ili ostavi“.

Izračune konverzije su banke jednostrano i netransparentno računale i dostavljale potrošačima. Sudski vještaci i revizori koji su provodili provjeru usklađenost tzv. kalkulatora konverzija (mišljenje vještaka Addiko, mišljenje ovlaštenog revizora Zagrebačka banka, mišljenje ovlaštenog revizora OTP banke) jednoglasno su utvrdili uvidom u odabrani uzorak kalkulacija činjenicu da su kalkulatori konverzije i konačni kumulativni iznosi preplate/manjkova anuiteta usklađeni s odredbama zakonskih promjena (kasnije se pokazalo da ni to nije točno), a svi su u svojim nalazima naglasili i ogradili oko toga da uopće nisu provjeravali točnost podataka koje im je banka dostavila. Za primijetiti je i da je tekst mišljenja gotovo istovjetan kod svih banaka, naivno bi mogli pomisliti da su ga iz istog predloška pisali. Kalkulator konverzije je možda čak i računao ispravno (iako danas znamo da nije), ali zato sasvim sigurno nitko nije provjeravao ispravnost brojeva koji su se u njega unosili.

Zakon je propisao rokove konverzija svima na iste datume, što otprilike znači da su banke u otprilike istome trenutku poslale najmanje 65.000 izračuna konverzije potrošačima (ovo je naša procjena, ukupno je izdano oko 125.000 CHF kredita, konvertirano je oko 55.000 uglavnom stambenih), a potrošači su imali svega 30 dana da prihvate ili ne prihvate ponudu. Usporedbe radi, u sudskim postupcima koje Druga fundacija vodi protiv banaka za izračun svake tražbinu određuje se financijsko vještačenje, cijena vještačenja je (prosječno) 700 EUR, a sudovi vještacima daju rok za predaju izvješća od 45 do 60 dana. Dakle ako je vještaku potrebno toliko vremena za izračun, koliko je onda potrebno osobi koja nije vična matematici da samostalno provjeri točnost izračuna? Koliko njih se odlučilo povjeriti izračun neovisnoj osobi i ako jest, koliko su to platili i koliki je kapacitet izračuna ograničenog broja sudskih vještaka koji su osposobljeni za izradu ovakve kalkulacije. I posljednje, u nekoliko tisuća sporova koje mi vodimo, niti jedna banka niti u jednom jedinom sporu podatke nije dostavila u strojno čitljivom obliku nego ih dostavljaju na papiru, koji je nerijetko nečitki i nedokumentirani ispis sirovog CSV dokumenta (iznenadili bi se u koliko međusobno različitih oblika možete dobiti iste podatke od iste banke – ponekad pomislimo da to banke namjerno rade :).

Iz prve ruke vam mogu potvrditi da banke kada plaćaju po pravomoćnim sudskim presudama nisu u stanju ispravno izračunati zatezne kamate (ne bi vjerovali koincidenciji, ali redovito su greške na štetu naših korisnika a u korist banke). Dakle ako znamo da banke ne znaju ispravno obračunati kamate (što im je temelj cijelog businessa), kako bilo tko može pomisliti da prosječni potrošač može provjeriti ispravnost izračuna konverzije?

Vrlo je važno naglasiti, a o tome ću pisati u detalje nešto kasnije, kako je u trenutku konverzije postojala odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ništetnosti promjenjive kamatne stope. Banke prilikom izračuna konverzije uopće nisu uzimale u obzir utvrđenu ništetnost kamatne stope – iako su to bile dužne učiniti, pa kao posljedicu izračun konverzije tu ništetnost ni na koji način ne uključuje niti su korisnici kredita bili upozoreni na tu iznimno bitnu činjenicu. Još jedan od argumenata zašto konverzija nije niti može biti restitucija.

Ako govorimo o procesu, razumni je zaključak kako je potrošač zaprimio izračun konverzije i jedina stvar koja ga je zanimala i temeljem koje je donosio odluku o pristanku je bio novi izračun mjesečnog anuiteta i ukupni iznos pretplate. Potrošač objektivno nije raspolagao podacima ili znanjem nužnim za samostalnu provjeru izračuna konverzije, a u tom trenutku nije mogao ni angažirati za taj posao stručnu osobu. Prihvaćanje konverzije stoga nije bio prihvaćanje ili potvrda točnosti kalkulacije koja je ponuđena, nego pristanak na manje zlo.

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.

Misao dana:
Rather than justice for all, we are evolving into a system of justice for those who can afford it. We have banks that are not only too big to fail, but too big to be held accountable.

Categories
Business Druga fundacija Priroda i društvo

Kako je nastala Konverzija? -Konverzija nije obeštećenje? – II dio

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu o postupku sve do naplate od banke.

Ovo je drugi tekst iz serije, uvodni tekst i linkove na preostale možete pronaći ovdje.

Kako je nastala Konverzija?

Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) poznatiji kao „Zakon o konverziji“ stupio je snagu 30. rujna 2015. godine. Ovim promjenama pokušao se urediti pravni položaj potrošača (dužnika) kredita u švicarskom franku: „Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.“ na način da se: „položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“.

Cilj ove promjene zakona je bio da se ugovore o kreditu dužnika koji su u trenutku donošenja ove zakonske promjene otplaćivali kredite u švicarcima i (još gore) dužnike čiji su krediti u švicarcima dospjeli radi nemogućnosti uredne otplate (uslijed rasta tečaja CHF/HRK) i prisilno su naplaćeni, aneksom postojećeg ugovora promijeni tj. konvertira ugovorena valuta iz švicarskog franka u euro. Zakonom propisani postupak konverzije ne stvara novi pravni posao nego je riječ o kontinuitetu istog pravnog posla (kredita za stan, automobil, adaptaciju i dr.), što je bjelodano jasno pregledom dokumentacije gdje je sporazum o konverziji kod svih banaka naveden kao “aneks” ili “dodatak” osnovnog ugovora, a kod nekih se eksplicitno navodi kako se radi o kontinuitetu pravnog posla.

Mnogobrojne CHF kredite koji su u međuvremenu bili prisilno naplaćivani (i automatizmom dospjeli u cjelosti) banke su grupirale u portfelje neprihodonosnih plasmana (što je „društveno prihvatljivi“ bankarski izraz za „loše i nenaplative dugove“ u financijske pakete spremne za daljnju prodaju trećima) i „micale“ s svojih bilanci na način da su ih aukcijski prodavali i to putem aukcija unutar regulatornog okvira HNB-a, a temeljem Odluke u kupoprodaji plasmana kreditnih institucija i ugovora o cesiji između banaka i agencija za naplatu potraživanja.

Mala digresija: u tužbama koje Druga fundacija vodi protiv banaka, njihovi odvjetnici redovito prigovaraju kada potrošači svoja potraživanja prema bankama ustupaju Drugoj fundaciji, a istovremeno istovjetnim mehanizmom posljednjih 10-15 godina marljivo preprodaju „loše plasmane“ agencijama za naplatu potraživanja.

Odredbe zaštite položaja potrošača regulirane su člankom 14. Odluke o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija. Po toj odluci dužnici čija su potraživanja prodana agencijama za naplatu potraživanja kao što su APS Croatia, EOS Matrix, B2 Kapital i drugi, nisu smjeli doći u nepovoljniji položaj po osnovi zaštite potrošača u odnosu na položaj koji su imali prema bankama s kojim su potpisali osnovne ugovore, a čiji su stambeni i drugi krediti u švicarcima (i drugim valutama) završili kod agencija za naplatu potraživanja zajedno s nekretninama koje su bile osiguranje tih plasmana.

Danas znamo da su nekretnine potrošača čiji su krediti postali nenaplativi (između ostalog) stekli viceguverner HNB-a Roman Šubić, direktorica agencije za naplatu potraživanja APS Croatia Maja Dubenik, direktor agencije za naplatu potraživanja EOS Matrix Bernhard Melischnig. Sve ovo je samo ilustracija koliko se malo vodilo računa o zaštiti prava potrošača čija su dugovanja dospjela i koja su prodana agencijama za naplatu potraživanja (morala i etike u tim transakcijama nismo pronašli ni u tragovima).

Iako ova tema zaslužuje vlastito istraživanje, postoje dužnici koji su prošli gore od svih ostalih kategorija dužnika i čijim se „lošim dugovima“ trgovalo i po diskontu od 90% ugovorene glavnice (prema kupoprodajnim cijenama navedenim u ugovorima o cesiji tih portfelja između banaka i agencija za naplatu potraživanja koje sam imao prilike pročitati) i čija su založna prava u svoje ime i definitivno za svoj račun zaposlenici regulatora, banaka i agencija za naplatu potraživanju kupovali od istih tih agencija kojima su banke prodale „loša dugovanja“, a sve za djeličak tržišne cijene kako bi postali vlasnici kuća i stanova potrošača uništenih promjenom tečaja franka.

Malo niže u tekstu detaljno je objašnjeno i argumentirano službenim podacima, no razlog zašto je nastao zakon o konverziji je vrlo jasan i očigledan, u trenucima kada se provodila konverzija, čak 63% svih CHF kredita se našlo u nekoj od mogućih razina neuredne otplate. Poanta cijele priče o konverziji je doslovno iz starog i izlizanog vica; ako ste dužni banci i ne možete podmiriti dug onda je to vaš problem, no ako svi dužnici ne mogu platiti, tada je to problem banke. Zakon o konverziji je u prvome redu bila nužnost kako bi se očuvao i stabilizirao bankarski sektor kojem je u vrlo kratkom roku veliki broj klijenata izgubio mogućnost redovnog vraćanja svojih dugovanja (iako su se u procesu mnogi „namirili“ na nesreći potrošača).

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.

Misao dana:
It is well enough that people of the nation do not understand our banking and monetary system, for if they did, I believe there would be a revolution before tomorrow morning.

Categories
Business Druga fundacija Priroda i društvo

Konverzija nije obeštećenje! – I dio

Prije dvije godine osnovao sam Drugu fundaciju čiji je jedini posao osigurati obeštećenje potrošačima koje su banke oštetile temeljem nepoštenih ugovora o kreditu. Neposredni povod je tada bila nadolazeća zastara za tužbene zahtjeve za kredite koji su bili vezani valutnom klauzulom na švicarske franke (tzv. slučaj Franak). O cijelom poduhvatu sam tada pisao kroz tekstove O legitimnom interesu i najvećoj bankarskoj tajni, te u tekstu O još jednoj bankarskoj tajni (i regulatornoj snošljivosti). Danas, dvije godine kasnije, pišem cijelu seriju tekstova kako bi nakon nekoliko stotina presuda ilustrirao gdje se nalazimo, osobito s konvertiranim kreditima i što je još sve pred nama.

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu o postupku sve do naplate od banke.

Ovo je prva serija tekstova o konverziji kredita u CHF. U ovom, prvom dijelu ukupne serije, navodim i sistematiziram uglavnom poznate podatke (i neke do sada nepoznate) o kreditnim plasmanima u švicarskim francima, o tome kako je došlo do konverzije, anomalijama koje su uočene tijekom konverzije i što se događalo u pozadini tog procesa.

Tekstovi su podijeljeni po poglavljima i ovdje se nalaze linkovi na sve tekstove po njihovom redoslijedu:

Ovo je prvi u seriji tekstova o konverziji kredita u CHF. U ovome, prvome dijelu, navodim i sistematiziram uglavnom poznate podatke (i neke do sada nepoznate) o kreditnim plasmanima u švicarskim francima, o tome kako je došlo do konverzije i što se događalo u pozadini tog procesa.

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.

Misao dana:
I sincerely believe that banking establishments are more dangerous than standing armies, and that the principle of spending money to be paid by posterity, under the name of funding, is but swindling futurity on a large scale.