Categories
eDržava Internet

Hrvatska – raj na zemlji (o državnom proračunu i eHrvatskoj)

Nekako je tiho zadnji dana pa da se osvrnem na dva istraživanja koja su izišla u novinama.

Prvo istraživanje je ono američkog centra za proračun i političke prioritete, a čiji je sažetak objavljen u Jutarnjem. Priča govori ukratko o tome kako postoji istraživanje koje mjeri koliko je transparentno trošenje proračunskog novca i koliko se jednostavno (ili komplicirano) može doći do određenih podataka.

Nalazimo se naime na impresivnom 33 mjestu sa svega 42 od mogućih 100 bodova na ljestvici od ukupno 59 zemalja koje su odgovorile na upitnik, a kojeg su kod nas ispunjavali stručnjaci instituta za javne financije (koji je, ako se ne varam, institut naslonjen na ministarstvo financija). Poslovni dnevnik donosi nešto malo više informacija, pa tako saznajemo da smo na ljestvici u društvu Gane, Malavija i Kazahstana (hello Borat). Naravno, djelatnici ministarstva su rekli kako se podaci odnose na proračunsku godinu 2004 te je ove godine sasvim sigurno rezultat bolji (što je tipični odgovor na svaki negativni rezultat, jer se uvijek pozivaju na napredak koji se dogodio u međuvremenu), no moj jedini odgovor na to je primjerice prijedlog državnog proračuna koji ove godine nije bio objavljen niti na stranicama ministarstva financija, vlade ali ni sabora. U međuvremenu je izglasan i objavljen u narodnim novinama, no ne vidim kako to može pomoći u transparentnosti.

Druga priča je ona o dostupnosti javnih usluga putem interneta. Podatak je tako vrlo impresivan i govori o 50% usluga dostupnih putem interneta. No, podsjetio bih na priču o ePDVu koju sam raspredao u nekoliko navrata na ovim stranicama, a čisto da vam dam perspektivu što to znači idemo malo nabrojati koje su to usluge dostupne i pod kojim uvjetima:

  1. Regos: Regosova usluga je prva eUsluga koja se pojavila sredinom 2005 godine, da bi je mogli koristiti morate imati elektronički potpis od FINAe i odgovarajući java engine. Aplikacija radi ok iako me neograničeno iritira 7 potvrda kojih morate dati da bi actually i poslali RS obrazac. Predaja RS obrazaca se obavlja putem FINAinog web servera. Za slanje se koristi standardizirana datoteka za RS obrasce. RS je inače apsolutno jedini servis koji je od samog početka dizajniran kao digitalni servis.
  2. GFI-POD: Ovo je servis koji je potencijalno napravljen i prije RSa, no nisam 100% siguran. Ovim servisom poduzetnici mogu poslati svoje tromjesečne i godišnje statističke obrasce putem interneta. Ispunjava se excel tablica koja posjeduje niz provjera i to je OK. Problem je u tome što za slanje GFI-POD obrasca morate imate java engine različit od onoga za slanje RS obrasca, a držati dva java enginea istovremeno instaliranih na računalu nije jednostavno (obzirom da je posljednji GFI bio dosta davno, može biti da je pao neki upgrade pa me ne držite za riječ).
  3. ePDV: 25. siječnja 2006. godine Ivo Sanader je svečano u funkciju pustio ePDV uslugu (koja je actully proradila nekih mjesec dana kasnije, no eto, nećemo sitničariti), a istom prilikom je obećao i prijavu porezu do kraja godine (one prošle). Čovjek bi mislio da je godinu dana dovoljno za takav veliki iskorak državne uprave, no eto, to nije slučaj. ePDV aplikacija funkcionira na .NET platformi koju za ministarstvo financija radi bivši GZAOP (mislim da se sada zovu APIS IT ili tako nekako), a za njih je to outstourcano u TechED. O ePDVu sam pisao naširoko. Softver je ok i sada radi pouzdano, koristi XML, jedino vam treba sva sila frameworkova i koječega da bi stvar prošljakala.
  4. Mirovinsko: sada već ulazimo u zonu bizarnoga, naime sustav eMirovinsko radi na način da morate ispuniti PDF obrazac koji digitalno potpišete. PDF nije baš idealan način za odašiljanje podataka putem interneta, a i digitalni potpisi su ugurani u njega na silu. Da bi stvar bila zanimljivija, eMirovinsko radi SAMO s jednom jedinom varijantom acrobat readera i to hrvatskom verzijom 7.08 (dakle ako imate englesku verziju, ili verziju prije ili poslije ove onda zaboravite na eMirovinsko).

I to su što se mene tiče sve eUsluge koja država daje, može biti da ih daje još, no to što na nekoj stranici možda postoji formular apsolutno me ne impresionira niti smatram da bi tako nešto trebalo uopće brojati (da ne kažem kako su se autori studije pohvalili činjenicom kako od 1200 anketiranih jedinica njih preko 600 ima web stranice, yupiiiiiii, otkrili su internet).

Moje je mišljenje (a koje je bolesno očigledno iz gornja četiri primjera), da evidentno postoji napor, no on nije niti na koji način koordiniran jer da je to tako onda ne bi svaki od eServisa koristio drugačiju i još pritom dijametralno suprotnu tehnologiju.

Misao dana:
First we thought the PC was a calculator. Then we found out how to turn numbers into letters with ASCII — and we thought it was a typewriter. Then we discovered graphics, and we thought it was a television. With the World Wide Web, we’ve realized it’s a brochure.

Categories
eDržava

U kakvoj e-državi živimo???

Na posljednji dan svibnja napisao sam jedan donekle neupućeni post na temu e-mirovinskog sustava. Hvalevrijedne usluge koja omogućava da iz komfora svog naslonjača obavite prijavu ili odjavu zaposlenog putem interneta.

Dakle moj propust je bio u tome što sam čitajući uputstvo (a ne gledajući formular) totalno krivo pročitao (tj. da budemo precizniji, ja smatram da sam dobro pročitao ali je netko drugi pogrešno napisao) kako se MB tvrtke treba upisati na osam mjesta (fora je u tome da matični brojevi tvrtki imaju sedam brojeva no iz nekog čudnog razloga se početna nula gotovo uvijek ispušta).

Obzirom da je vrlo teško pretražiti internet i pritom mimoići moj tekst o e-mirovinskoj usluzi, sasvim je jasno da se u diskusiju upustio neki od insidera koji umjesto da je pristojno upozorio na moje propuste uletio cipelom i na (po meni) neprimjereni način reagirao umjesto da iskoristi priliku, korigira greške, upozori na problem i dobije moju iskrenu ispriku i javno posipanje pepelom.

U svakom slučaju, ovih dana sam napokon krenuo raditi jedan manevar preko e-mirovinskog i sada znam cijelu priču povezanu s tom uslugom. Prva stvar koja je zanimljiva je to što je usluga e-mirovinskog još jedna usluga koja koristi sasvim drugačiju tehnologiju od ostalih e-servisa državne uprave. E-Regos koji je bio lansiran kao prva usluga koristi javu kao tehnologiju (fora je da regos koristi jednu verziju jave a sustav za upload GFI i TSI-POD dokumenata za statistiku drugu verziju pa morate imati dvije jave na računalu, što ponekad nije jednostavno organizirati). E-PDV koristi .net platformu i one_click_install (koji je super, no koristi brdo dependicies-a koji su malo glomazni, no servis je sasvim OK, u verziji 2, mudri ljudi iz porezne su skužili da na internetu postoje firewall-ovi i proxy-i i sada to šljaka sretno i veselo). I sada se sigurno pitate koju tehniku koristi e-mirovinsko? Odgovor je acrobat PDF tehnologiju.

Acrobat naime omogućava kreiranje formulara na kojima možete napraviti “submit” i rezultati vašeg upisa se potom šalju nekom backend serveru. Iskreno, iako znam za ovu mogućnost, do e-mirovinskog još nisam naišao niti na jedan servis koji koristi ovu tehniku.

No, da bi stvar bila zabavnija, e-mirovinsko koristi samo jednu varijantu acrobat readera i to je hrvatska verzija 7.0.5. U mojoj tvrtci mi nemamo hrvatske verzije i sva računala su imala up_to_date engleski 7.0.8 koji odbija poslušnost. Pronašao sam stariji 7.0.0 na nekom CDu, no on iako se čini da funkcionira u kranjem trenutku dobije poslušnost i sve što ste napravili je kreirali grešku. Iznimno mi je čudno da postoji samo jedna, jedina podverzija softvera s kojom aplikacija radi; može biti da su se dečki (i cure ako ih je bilo) morali malo bolje potruditi jer ovako ispadne da je riječ o zakrpanom proizvodu koji očigledno radi u vrlo specifičnom setu okolnosti. Sve u svemu, ocjena e-mirovinskog je 5 za totalno alternativnu tehnologiju, 5 za odabir usko specifičnih uvjeta u kojima aplikacija uopće radi, i 5+ za helpdesk koji vas uredno nakon prvog pitanja uputi na broj telefona od nekog developera (ili tehničara ili nečeg sličnog). Također, treba imati na umu da na fininoj kartici postoje dva digitalna potpisa. Prvi se koristi za apsolutno sve servise uključivo i za logiranje na e-mirovinsko servis, dok se drugi koristi za digitalni potpis e-mirovinsko zahtjeva (zašto je to tako pojma nemam ali sigurno ima neko zanimljivo objašnjenje).
I čisto da ne bi bilo zabune, naravno da se vaš zahtjev ne izvršava odmah, vaš PDF dođe nekom referentu koji unutar 24 sata (“a ponekad i duže”) mora pregledati i odobriti zahtjev. Od kraja svibnja do danas predano je svega nešto više od 600 zahtjeva što i nije neki rezultat (dakle 5 dnevno).

p.s. čisto da budemo jasni (ponovno), ja podržavam svaki e-iskorak državne uprave, iako je ovdje riječ o kolosalnom nedostatku komunikacije između državnih i paradržavnih službi, činjenica je da servis (uz svoja ograničenja) funkcionira te kako sam uspio uspješno obaviti ono što sam naumio

Misao dana:
For my part I believe in the forgiveness of sin and the redemption of ignorance.

Categories
eDržava

e-mirovinsko

Despair.com: If we don't take care of the customer,maybe they'll stop bugging us.Taman sam se u posljednjih nekoliko dana raspisao o mirovinskom sustavu te me jučer, kao da je znao, drIvo impresionirao novom uslugom e-mirovinskog osiguranja, koja je otvorena u sklopu hitro.hr sustava.

Poslodavac u pravilu i nema previše kontakta s mirovinskim osiguranjem osim prilikom odjave i prijave zaposlenika, odnosno, obzirom da su mnogobrojni radnici zaposleni na određeno vrijeme, to je i situacija produženja ugovora (moj stav je inače da bi se svi ugovori morali raditi na određeno vrijeme i da bi se ljudi doista morali potruditi za stalni radni odnos, no tu sam očigledno u manjini).

Jučer sam bio poprilično razočaran samim web siteom budući da linkovi na mnogobrojne PDF dokumente nisu radili (što i nije toliko iznenađenje), a danas smo odmah krenuli ispuniti prijavni list. Da, vjerovali ili ne, morate ispuniti prijavni list (as in: formular, komad papira). Nije mi totalno jasno zašto je to potrebno, budući da e-mirovinsko funkcionira na sustavu FINAinih RDC certifikata (dakle zakonski definiranog digitalnog potpisa); to je nevjerojatno i zbog toga jer primjerice najparanoičnija instuticija u ovoj državi (dakle Porezna Uprava) nema nikakvog problema s time da se jednostavno pokušate ulogirati u ePDV sustav sa svojim digitalnim potpisom, no u mirovinskom to jednostavno ne pali.

No najveći biser koji sam u dugo vremena vidio je sam formular odnosno uputstvo za popunjavanje formulara. Dakle pazite ovaj doslovni cut&paste sa stranica mirovinskog:

Točka 1. Pristupnog lista
U točku 1. Pristupnog lista unose se ili upisuju podaci o poslovnom subjektu iz certifikata korisnika navedenog u točki 2. Pristupnog lista. Matični broj poslovnog subjekta unosi se na 8 mjesta.

Dobro ste pročitali: 8 (slovima: OSAM) mjesta. I vjerujte mi na riječ (ili još bolje, kliknite na link sami), nije riječ o tipfeleru. Kada bi čak i zaboravili da govorimo o nekoj digitalnoj usluzi čiju prijavnicu ispunjavamo na papirnatome formularu, kada bi ignorirali činjenicu da imamo zakonski definirani digitalni potpis kojime bi mogli preko interneta obaviti identičnu stvar, pa čak i kada bi nekako smetnuli s uma da su računala svuda oko nas i dalje mi nije jasno koje je moguće objašnjenje da jedan te isti podatak na istome formularu morate ispuniti 8 (slovima: OSAM) puta. Što se može dogoditi s tim podatkom između prvog i osmog upisa?
Na svu sreću, u poprilično opširnoj demonstraciji ovog impresivnog sustava koji će umirovljenike približiti njihovim mirovinama, svoje mjesto pod reflektorima su dobili i sami članovi projektnog tima e-mirovinsko i valjda po prvi puta danas možemo imenom i prezimenom saznati tko je odgovoran za gore navedeni biser. To su dakle Damir Salar, Anita Šlogar i Goran Petrijac – koji su automatski postali hrvatski nositelji kandidature za 2006 stupidity award. Iskrene čestitke, ovo nije bilo jednostavno!

Misao dana:
My definition of a redundancy is an air-bag in a politician’s car.