Druga fundacija

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu o postupku sve do naplate od banke.

Ovo je drugi tekst iz serije, uvodni tekst i linkove na preostale možete pronaći ovdje.

Kako je nastala Konverzija?

Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) poznatiji kao „Zakon o konverziji“ stupio je snagu 30. rujna 2015. godine. Ovim promjenama pokušao se urediti pravni položaj potrošača (dužnika) kredita u švicarskom franku: „Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.“ na način da se: „položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“.

Cilj ove promjene zakona je bio da se ugovore o kreditu dužnika koji su u trenutku donošenja ove zakonske promjene otplaćivali kredite u švicarcima i (još gore) dužnike čiji su krediti u švicarcima dospjeli radi nemogućnosti uredne otplate (uslijed rasta tečaja CHF/HRK) i prisilno su naplaćeni, aneksom postojećeg ugovora promijeni tj. konvertira ugovorena valuta iz švicarskog franka u euro. Zakonom propisani postupak konverzije ne stvara novi pravni posao nego je riječ o kontinuitetu istog pravnog posla (kredita za stan, automobil, adaptaciju i dr.), što je bjelodano jasno pregledom dokumentacije gdje je sporazum o konverziji kod svih banaka naveden kao “aneks” ili “dodatak” osnovnog ugovora, a kod nekih se eksplicitno navodi kako se radi o kontinuitetu pravnog posla.

Mnogobrojne CHF kredite koji su u međuvremenu bili prisilno naplaćivani (i automatizmom dospjeli u cjelosti) banke su grupirale u portfelje neprihodonosnih plasmana (što je „društveno prihvatljivi“ bankarski izraz za „loše i nenaplative dugove“ u financijske pakete spremne za daljnju prodaju trećima) i „micale“ s svojih bilanci na način da su ih aukcijski prodavali i to putem aukcija unutar regulatornog okvira HNB-a, a temeljem Odluke u kupoprodaji plasmana kreditnih institucija i ugovora o cesiji između banaka i agencija za naplatu potraživanja.

Mala digresija: u tužbama koje Druga fundacija vodi protiv banaka, njihovi odvjetnici redovito prigovaraju kada potrošači svoja potraživanja prema bankama ustupaju Drugoj fundaciji, a istovremeno istovjetnim mehanizmom posljednjih 10-15 godina marljivo preprodaju „loše plasmane“ agencijama za naplatu potraživanja.

Odredbe zaštite položaja potrošača regulirane su člankom 14. Odluke o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija. Po toj odluci dužnici čija su potraživanja prodana agencijama za naplatu potraživanja kao što su APS Croatia, EOS Matrix, B2 Kapital i drugi, nisu smjeli doći u nepovoljniji položaj po osnovi zaštite potrošača u odnosu na položaj koji su imali prema bankama s kojim su potpisali osnovne ugovore, a čiji su stambeni i drugi krediti u švicarcima (i drugim valutama) završili kod agencija za naplatu potraživanja zajedno s nekretninama koje su bile osiguranje tih plasmana.

Danas znamo da su nekretnine potrošača čiji su krediti postali nenaplativi (između ostalog) stekli viceguverner HNB-a Roman Šubić, direktorica agencije za naplatu potraživanja APS Croatia Maja Dubenik, direktor agencije za naplatu potraživanja EOS Matrix Bernhard Melischnig. Sve ovo je samo ilustracija koliko se malo vodilo računa o zaštiti prava potrošača čija su dugovanja dospjela i koja su prodana agencijama za naplatu potraživanja (morala i etike u tim transakcijama nismo pronašli ni u tragovima).

Iako ova tema zaslužuje vlastito istraživanje, postoje dužnici koji su prošli gore od svih ostalih kategorija dužnika i čijim se „lošim dugovima“ trgovalo i po diskontu od 90% ugovorene glavnice (prema kupoprodajnim cijenama navedenim u ugovorima o cesiji tih portfelja između banaka i agencija za naplatu potraživanja koje sam imao prilike pročitati) i čija su založna prava u svoje ime i definitivno za svoj račun zaposlenici regulatora, banaka i agencija za naplatu potraživanju kupovali od istih tih agencija kojima su banke prodale „loša dugovanja“, a sve za djeličak tržišne cijene kako bi postali vlasnici kuća i stanova potrošača uništenih promjenom tečaja franka.

Malo niže u tekstu detaljno je objašnjeno i argumentirano službenim podacima, no razlog zašto je nastao zakon o konverziji je vrlo jasan i očigledan, u trenucima kada se provodila konverzija, čak 63% svih CHF kredita se našlo u nekoj od mogućih razina neuredne otplate. Poanta cijele priče o konverziji je doslovno iz starog i izlizanog vica; ako ste dužni banci i ne možete podmiriti dug onda je to vaš problem, no ako svi dužnici ne mogu platiti, tada je to problem banke. Zakon o konverziji je u prvome redu bila nužnost kako bi se očuvao i stabilizirao bankarski sektor kojem je u vrlo kratkom roku veliki broj klijenata izgubio mogućnost redovnog vraćanja svojih dugovanja (iako su se u procesu mnogi „namirili“ na nesreći potrošača).

Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.

Misao dana:
It is well enough that people of the nation do not understand our banking and monetary system, for if they did, I believe there would be a revolution before tomorrow morning.

Prije dvije godine osnovao sam Drugu fundaciju čiji je jedini posao osigurati obeštećenje potrošačima koje su banke oštetile temeljem nepoštenih ugovora o kreditu. Neposredni povod je tada bila nadolazeća zastara za tužbene zahtjeve za kredite koji su bili vezani valutnom klauzulom na švicarske franke (tzv. slučaj Franak). O cijelom poduhvatu sam tada pisao kroz tekstove O legitimnom interesu i najvećoj bankarskoj tajni, te u tekstu O još jednoj bankarskoj tajni (i regulatornoj snošljivosti). Danas, dvije godine kasnije, pišem cijelu seriju tekstova kako bi nakon nekoliko stotina presuda ilustrirao gdje se nalazimo, osobito s konvertiranim kreditima i što je još sve pred nama.

Ovo je prva serija tekstova o konverziji kredita u CHF. U ovom, prvom dijelu ukupne serije, navodim i sistematiziram uglavnom poznate podatke (i neke do sada nepoznate) o kreditnim plasmanima u švicarskim francima, o tome kako je došlo do konverzije, anomalijama koje su uočene tijekom konverzije i što se događalo u pozadini tog procesa.

Tekstovi su podijeljeni po poglavljima i ovdje se nalaze linkovi na sve tekstove po njihovom redoslijedu:

Ovo je prvi u seriji tekstova o konverziji kredita u CHF. U ovome, prvome dijelu, navodim i sistematiziram uglavnom poznate podatke (i neke do sada nepoznate) o kreditnim plasmanima u švicarskim francima, o tome kako je došlo do konverzije i što se događalo u pozadini tog procesa.

Misao dana:
I sincerely believe that banking establishments are more dangerous than standing armies, and that the principle of spending money to be paid by posterity, under the name of funding, is but swindling futurity on a large scale.