U sagledavanju nastale situacije, među najvažnijim je i činjenica da efekti porasta vrijednosti tečaja CHF za banke u najvećem opsegu predstavlja nerealizirane dobitke i nisu posljedica stvarnih priljeva novca u navedenoj valuti, niti je početni odljev novca banaka nastao u navedenoj valuti tj. u CHF, već u kunama.
Potrošači nisu u novcu primili iznose protuvrijednosti u CHF, već kunske iznose, te je i porast kreditnog zaduženja odraz revalorizacije po tečaju CHF, a što predstavlja nerealizirani pripis povećanja kreditnog zaduženja koji nije rezultat stvarnog priljeva novca dužnika/potrošača. Stoga ugovorni odnosi koji su bankama jamčili visoke povrate temeljem zaštitnog mehanizma u CHF dovode dužnika u neravnopravan i ovisan položaj uslijed kojeg mora vraćati iznos koji značajno premašuje iznos stvarnog novca koji je isti primio, a koji također banka nikada nije isplatila.
Promatrajući s knjigovodstvene pozicije, trošak konverzije od 828 mil eura koji je isplaćen/prebijen s potrošačima je velikim dijelom računovodstveni trošak valutnog usklađenja otplatnih planova potrošača, kojim su banke u stvarnosti izbjegle puno veće gubitke i koje su na kraju krajeva banke same proizvele. Taj „trošak“ proizlazi iz tečajnih razlika i ne predstavlja stvarni trošak banke budući da se one nikada nisu niti zaduživale u švicarcima nego su s klijentima potpisivale ugovore koji je CHF koristio kao vrijednost temeljem koje se indeksiralo dugovanje potrošača. Pojednostavljeno rečeno, nisu banke tih 828 mil eura platile usljed promjene tečaja nekoj švicarskoj banci u kojoj su se zadužile, nego jednostavno nisu deklarirale 828 mil eura dobiti ili su teretile troškom svoje prethodno poslovanje za dobit koju su već isplatile svojim vlasnicima. Ako ne vjerujete meni, pročitajte obrazloženje Ministarstva Financija Saboru prilikom donošenja Zakona o konverziji.
Da su domaće banke slučajno bile dužne CHF svojim kreditorima (a nisu), one bi završile u bankrotu i sanaciji jer se konverzija primjenjuje samo na odnos banke i potrošača. Uočite suptilni detalj kako od domaćih bankara nitko i nikada nije vikao da mora platiti npr. UBS-u 500 milijuna EUR više nego što je posudio? Bankovni „trošak“ je knjigovodstvenu miraž – financijska fatamorgana, ali su zato uništeni životi potrošača čvrsta i nepobitna činjenica.
Banke već desetak godina uporno ponavljaju da je konverzija ujedno i obeštećenje, no nema nikakve dvojbe da su u stvarnosti banke te koje su obeštećene u procesu konverzije. Neke od njih kroz tajni (i sasvim izvjesno protuustavni/protuzakoniti) sporazum između banaka i Vlade Republike Hrvatske, dijelom kroz arbitražni postupak kojeg je Société Générale u međuvremenu već dobila, a Addiko je na putu da dobije. Kada bi sudovi doista zauzeli stav da konverzija jest obeštećenje – tada bi bankama pripalo ne samo kompenzacija koju već godinama uživaju od države nego bi im pripao i ovaj do sada nekonzumirani „trošak“ konverzije a koji treba biti isplaćen oštećenim i financijski uništenim potrošačima.
Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.
Misao dana: I sincerely believe that banking establishments are more dangerous than standing armies, and that the principle of spending money to be paid by posterity, under the name of funding, is but swindling futurity on a large scale.
Share the post "O knjigovodstvenim posljedicama konverzije – Konverzija nije obeštećenje! – VII dio"
Arbitražni postupci banaka protiv Republike Hrvatske
O tome kako su predsjednici uprava u matica hrvatskih podružnica u jesen 2015. godine i netom prije izglasavanja ZID ZPK u Hrvatskom Saboru ne osobito uvijeno prijetili pokretanjem međunarodnih arbitražnih postupaka protiv Republike Hrvatske pri ICSID-u, unatoč činjenici da je provedba konverzije u najvećoj mjeri zaštitila banke od materijalizacije VIKR-a i gubitka gotovo cijelog kreditnog portfelja stambenih kredita u CHF možete pročitati u do sada neobjavljenim memorandumima.
Popis arbitražnih postupaka protiv Republike Hrvatske.
Banke su dvije godine kasnije pokrenule arbitražne postupke protiv Republike Hrvatske, a početkom 2021. godine postignuta je nagodba sa šest banaka na temelju kojega se obustavljaju postupci pred arbitražnim sudom u Washingtonu i pred domaćim sudovima. Sporazum je postignut s Privrednom bankom, Zagrebačkom bankom, Sberbankom, Erste, Raiffeisen i OTP bankom.
Arbitražni spor između Addiko Bank AG / Addiko Bank d.d. vrijednosti 153 mil EUR protiv Republike Hrvatske za štetu koja joj je prouzročena primjenom zakona o konverziji posljednji je neriješeni arbitražni spor koji banke vode protiv Republike Hrvatska. Nagodbom s ostalim bankama otklonjena je samo djelomično šteta za državni proračun Republike Hrvatske (uz uvjet da doista povjerujemo kako se Vlada nije obvezala na bilo kakvu protučinidbu, sadašnju ili buduću, s time da protučinidba ne mora biti isplata iz proračuna nego recimo i obećanje da se nešto u budućnosti neće naplatiti ili neki porez neće ustanoviti ili povećati). Société Générale S.A. je nedavno dosuđeno 17,55 mil Eur (+ kamate i sudske troškove), a za uočiti je cinizam činjenice kako npr. Addiko banka tuži Republiku Hrvatsku za štetu koja je nastala ponašanjem banke, a koje je u njihovoj matičnoj zemlji Austriji bilo zabranjeno. Promatrajući odluku suda u slučaju Société Générale S.A. možemo samo pretpostaviti kako će finalna odluka glasiti u predmetu Addiko.
Tadašnji ministar Financija Zdravko Marić nije nikada objavio ili objasnio što je bio predmet nagodbe s bankama odnosno koju je protuuslugu Republika Hrvatska dužna izvršiti kako bi se „otklonila šteta za državni proračun od 2,5 mlrd hrk.“, a sadržaj sporazuma proglašen je tajnom). Primjetite i mali zgodni detalj, nagodile su sve banke osim Addiko koja planira i Société Générale koja je izašla s hrvatskog bankarskog tržišta.
Ako je čitatelj ovog bloga potencijalni kupac Addiko banke, predlažem da nam se javi jer smo napravili forenzičko financijsko istraživanje poslovanja banke i vjerujemo da raspolažemo materijalnim informacijama o poslovanju banke koje sasvim sigurno imaju značajnu vrijednost za zainteresiranog kupca.
Ne ulazeći više u način na koji su banke jednostrano, netransparentno i bez bilo kakvog efikasnog nadzora provele konverziju kredita u švicarcima, konačan rezultat zamjene otplatnih planova potrošača iz CHF u EUR (jer u stvarnosti o tome se radilo, usklađivanju valutnog rizika potrošača radi eliminacije materijalizacije valutnog rizika koji je prerastao u kreditni rizik banaka) prema podacima koje smo prikupili i koji su dostupni u objavljenim revidiranim godišnjim financijskim izvještajima 7 banaka bio agregatni (ukupni) jednokratni trošak od 6,3 mlrd hrk odnosno 828 mil eur a ne kako se HNB u svojim projekcijama razbacivao ECB-u navodeći da će jednokratni trošak zamjene otplatnih planova (konverzije) iznositi 8 mlrd hrk odnosno 1,1 mlrd eur (a isto vrednovanje od 6 mlrd hrk je konačno i HNB kasnije naveo u dokumentu Učinak zakonske konverzije kredita u Financijskoj stabilnosti – Broj 17).
Tablica raščlambe troška konverzije po bankama
Izvještajna godina
Kreditna Institucija
Iznos (obveze) rezerviranja za konverziju CHF (mil hrk)
Iznos (obveze) rezerviranja za konverziju CHF (mil eur)
2015
Addiko Bank d.d.
1.600 mil hrk
210 mil eur
2015
Zagrebačka Banka d.d.
1.407 mil hrk
184 mil eur
2015
Privredna Banka d.d.
1.311 mil hrk
172 mil eur
2015
Erste&Steiermärkische Banka d.d.
917 mil hrk
120 mil eur
2015
Raiffeisenbank Austria d.d.
617 mil hrk
81 mil eur
2015
OTP Banka d.d.
242 mil hrk
32 mil eur
2015
Sberbank d.d. (HPB d.d.)
228 mil hrk
30 mil eur
6.322 mil hrk
828 mil eur
Izvor: Godišnji revidirani financijski izvještaji banaka na dan 31. 12. 2015.
I posljednje, u očitovanju Ministarstva Financija koje se citira u Rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017. i Izdvojeno mišljenje između ostalog piše i sljedeće: „Na temelju dostupnih podataka može se tvrditi da je konverzija kreditnog portfelja u CHF u najvećoj mjeri pogodovala kreditnim institucijama budući da je omogućila relativno jednostavnu eliminaciju dijela toksičnog kreditnog portfelja koji bi u konačnici doveo do značajnih gubitaka. (…) zakonsko rješenje valutne konverzije kreditnog portfelja uklonilo je srž problema te eliminiralo materijalizaciju valutnog rizika koji je prerastao u kreditni rizik jer se dramatično povećavao broj potrošača s kreditima u CHF koji nisu mogli uredno otplaćivati svoje obveze. Stoga je, kao takvo, ipak uspjelo u svojoj namjeri sprječavanja narušavanja opće financijske stabilnosti, pomoglo kreditnim institucijama u eliminaciji toksičnog kreditnog portfelja te omogućilo stabilno i pozitivno poslovanje u narednim razdobljima te oslobodilo velik dio potrošača valutnog rizika s kojim se nisu ni trebali nositi.“
Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.
Misao dana: And he said…
…banks will always have poor excuses, but they will always have deep pockets with rich profits.
Share the post "Arbitražni postupci banaka protiv Republike Hrvatske – Konverzija nije obeštećenje! – VI dio"
Stvarna posljedica konverzije je stabiliziranja narušenog poslovanja banaka
U dokumentu „Smjernice za upravljanje valutno induciranim kreditnim rizikom“ kojeg je u svibnju 2006. godine objavio HNB, stoji: „Sastavni dio kreditnog rizika, kao najznačajnijeg rizika u bankovnom poslovanju, jest i valutno inducirani kreditni rizik. Valutno inducirani kreditni rizik (VIKR) je rizik gubitka kojemu je dodatno izložena kreditna institucija koja odobrava plasmane u stranoj valuti ili s valutnom klauzulom i koji proizlazi iz dužnikove izloženosti valutnom riziku.
Ovaj je rizik povezan s valutom u kojoj se kredit ili drugi plasman odobrava. VIKR je svojstven svim onim bankarskim sustavima koji se obično nazivaju dolariziranim ili euroiziranim sustavima. Najčešće su to sustavi u kojima su imovina i obveze banaka (ali i drugih financijskih institucija i znatnog dijela realnog sektora) uglavnom iskazani u stranim valutama ili su imovina i obveze iskazani u domaćoj valuti, ali su indeksirani uz, u pravilu, stabilnu konvertibilnu valutu kao što je dolar ili euro (valutna klauzula).“. „Ako bi došlo do znatnog pada vrijednosti domaće valute, kod kredita odobrenih u stranim valutama ili uz valutnu klauzulu javio bi se valutno inducirani kreditni rizik zbog toga što bi se povećala izloženost banke na osnovi porasta vrijednosti tih plasmana izraženih u domaćoj valuti. (…) Ako klijentinemaju adekvatnu imovinu, odnosno prihode u stranim valutamaili njihova potraživanja nisu također indeksirana ili na drugi način zaštićena od smanjenja vrijednosti domaće valute, banka je za “prirast” svojih potraživanja koja su posljedica valutne klauzule, dodatno izložena kreditnom riziku.“.
HNB je sredinom 2006. godine uputio bankama smjernice (umjesto da regulira, regulator bankama izdaje smjernice o VIKR i upozorenja građanima koja su kompilacija naknadne pameti rasuta po novinskim člancima tog vremena) o tome da postoji mogućnost materijalizacije VIKR unutar bankarskog sustava, s obzirom na činjenicu da se val emisija hipotekarnih/stambenih kredita građanima s CHF valutnom klauzulom nalazio na svom vrhuncu (naime, uspjeli smo rekonstruirati kreditne politike stambenih i hipotekarnih kredita kreditnih institucija od 1994. do 2022. godine temeljem podataka o promjena upisa svih pojedinačnih založnih prava banaka upisanih u zemljišne knjige, radilo se o analizi 2,3 milijuna promjena upisa založnih prava banaka u teretovnicu zemljišnih knjiga.).
Kretanje kreditnih plasmana kroz vrijeme.
Dokument razlaže strategije ograničavanja rizika i predostrožnosti koje su banke dužne poduzeti kako bi ograničile ili otklonile mogućnost materijalizacije VIKR-a, primjerice: „Banke trebaju uspostaviti pouzdan sustav odobravanja i jasno definirati kriterije odobravanja kredita i drugih plasmana izraženih u stranoj valuti i uz valutnu klauzulu. (…) U tu svrhu banke trebaju prikupiti dovoljno informacija od klijenata kako bi procijenile usklađenost devizne pozicije i upravljanje valutnim rizikom klijenta, odnosno grupe srodnih klijenata. Ovisno o vrsti klijenta i vrsti izloženosti, pri odobravanju kredita i drugih plasmana izraženih u stranoj valuti i uz valutnu klauzulu u obzir bi trebalo uzeti sljedeće dodatne elemente: rizični profil klijenta, osobito njegovo upravljanje valutnim rizikom, svrhu kredita ili drugih plasmana te devizne izvore otplate, osjetljivost klijenta na moguću promjenu ekonomskih i tržišnih uvjeta poslovanja, posebno s aspekta mogućih promjena tečaja, zahtjeve za primjerenim osiguranjem kredita i drugih plasmana klijentima koji su osjetljivi na moguće promjene tečaja.“.
Usporedbe radi, Austrijski regulator financijskog tržišta (njem. Finanzmarktaufsicht, skraćeno FMA) još je 2003. godine donio Minimalne standarde za kreditne institucije (eng. FMA Minimum Standards for Granting and Managing Foreign Currency Loans (FMA-FX-MS) i FMA Minimum Standards for Granting and Managing Loans with Repayment Vehicles (FMA-TT-MS)) te je započeo upozoravati austrijske kreditne institucije da se devizni krediti u CHF smatraju proizvodom visokog rizika, dok ih je 2008. godine u cijelosti zabranio. FMA je reagirao na širenje takvog kreditiranja u Austriji, gdje su kreditne institucije nudile takve proizvode većinom svojim bogatim potrošačima koji nemaju primanja ili druge izvore prihoda u CHF. Osobito su istaknuli obvezu da potrošačima pažljivo i detaljno objasne rizike povezane s valutom CHF i kreditiranja u stranoj valuti. Tako su austrijske kreditne institucije, kod davanja takvih kredita u Austriji, bile obvezne slijediti standarde davanja kredita i svojim potrošačima dati brošure u kojima su upozoravale i objašnjavale rizike povezane s takvim kreditima. Uvjerljivu većinu CHF kredita u Hrvatskoj su izdale austrijske banke (što znači da su „znale ili morale znati“ ali su to svejedno činile).
Važećim ali i prethodnim Zakonom o bankama i Zakonom o kreditnim institucijama propisano je praćenje i ocjenjivanje kreditne sposobnosti potrošača tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita. Budući da je značajnom broju potrošača kreditna sposobnost znatno smanjena, odnosno da je kreditno opterećenje postalo takvo da prelazi zakonski maksimum, prema načelu savjesnog i poštenog postupanja, kreditne institucije trebale su reagirati i kreirati primjerene mjere, a ne teret prebacivati na potrošače, a HNB je to sve skupa trebao nadzirati.
O tome kako je sve to na kraju završilo zaključite sami iz tablice nenadoknadivih ili djelomično nadoknadivih kredita u kojima se za svaku valutu plasmana ovisno o namjeni raslčlanjuje stopa odnosno udio onih plasmana koji su postali nenadoknadivi ili djelomično nadoknadivi (tzv. NPL-ova – Non-Performing Loans, odnosno „loših dugova“). Stambeni krediti vezani uz CHF bili su gotovo dvostruko rizičniji od onih u EUR u 2010. godini, udio nenaplativih kredita iznosio je 3% za hipotekarne kredite u EUR, dok su istovremeno bili 5,73% za hipotekarne kredite u CHF-u. Nenaplativi hipotekarni krediti u CHF-u nastavili su se udvostručavati, dosegnuvši 12,36% u 2013. godini, što je dramatično eskaliralo sredinom 2016. godine kada je više od 63% hipotekarnih kredita u CHF-u bilo narušenog zdravlja, što je više od devet puta od onih u EUR-u.
Tablica udjela nadoknadivih ili djelomično nadoknadivih kredita
Banke su ignorirajući upozorenja i smjernice regulatora nastavile prodavati toksične hipotekarne plasmane (švicarce) sve do konca 2008. godine i stvorili sve preduvjete za materijalizaciju VIKR-a. Često se provlači teza da je provedba ZID ZPK (konverzija) bila usmjerena rasterećivanju dohotka potrošača, izbjegavanju ovrhe nad nekretninom i zaštiti potrošača. Međutim, ako promatrate stvarne efekte zakona, najveću korist imale su upravo banke u čijim se portfeljima stambenih/hipotekarnih kredita vezanih za CHF materijalizirao valutni rizik (a koje su same i unatoč smjernicama i upozorenjima regulatora banke odlučile ignorirati) upravo radi valutne neusklađenosti prihoda potrošača i iznosa anuiteta koji je bio vezan za tečaj CHF, a na koji ni regulator ni banke nisu imale utjecaja.
Kako bi banke otklonile eksploziju tog rizika (a 63% nenaplativih ili djelomično naplativih kredita se definitivno kvalificira) bankama su preostale samo dvije opcije: uskladiti valutnu poziciju ugovora potrošača sa stambenim/hipotekarnim kreditima vezanim uz CHF u EUR kredit i podnijeti jednokratni trošak konverzije (zamjene otplatnih planova) od 6,32 mlrd hrk (828 mil eur) ili započeti s masovnim postupkom work out-a (prisilne naplate, ovrha nad nekretninama…) nad desetinama tisuća klijenata i početi bilježiti masovne troškove rezervacija za gubitke od neprihodonosnih plasmana (prema našoj procjeni 2,8 mlrd eur) za veći dio kreditnog portfelja hipotekarnih/stambenih kredita vezanih u CHF koji bi postao nenaplativ ili djelomično naplativ. Da nije bilo zakona o konverziji, banke bi bile prisiljene većinu od 2.8 mlrd eur pretvoriti u rezervacije koje bi bile veće od kapitala pa bi stoga silom propisa završile pod prinudnom upravom. Uvjeravanje javnosti kako je zakon o konverziji osmišljen i proveden radi potrošača je najuspješnija PR kampanja koje su banke kod nas do danas provele.
Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.
Misao dana: Banks do not create money for the public good. They are businesses owned by private shareholders. Their purpose is to make a profit.
Share the post "Operacija stabiliziranja poslovanja banaka – Konverzija nije obeštećenje! – V dio"
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.
