Nije neka osobita tajna da volim putovati. U srijedu odlazim na put koji će trajati malo više od desetak dana, a tijekom kojeg ću odraditi put kojeg imaju proći rijetki. Ukazala mi se prilika da posjetim Ameriku u doba izbora, i to u nevjerojatnom aranžmanu s pristupom ljudima koje inače možemo gledati samo na ekranima CNNa ili u kojima čitamo u njihovim biografijama. Mimo toga, imati ću prilike šetati po gradu koji nikada ne spava (i biti na Halloween tamo), šetati po ulicama Floride na +30 i posjetiti američku prijestolnicu i najbitnije zgrade i ljude koji će u slijedećih nekoliko dana biti žarište interesa svih novinara.
Anyway, u tom razdoblju iskreno sumnjam da će na ovome mjestu biti bitnijih updatea, no da ne bi bilo sve baš totalno prepušteno slučaju, kreirao sam link
na kojem će biti objavljene fotografije koje ću snimiti za vrijeme puta. Tamo možete vidjeti najnovije fotografije, krajolike kojima putujem (i vjerojatno previše fotografija aerodromskih čekaonica). Što se tiče tekstualnih updatea, obzirom da će biti riječi o politici, i tekstovi će biti objavljeni na pollitici. Moj blog tamo je na adresi http://pollitika.com/blog/mrak, i tamo će biti updatei i sve ono što vidim oko sebe.
Misao dana:
There are only two emotions in a plane: boredom and terror.
uno smo čitali o tome kako je fenomen Baracka Obame u stvari isprazan i kako iza njegovih sjajnih govora i jednako dobre govorničke vještine ne postoji sadržaj. Ja nisam uvjeren u to, jer desetak minuta govora (pa čak niti 45 minuta na konvenciji) nije dovoljno da bi izložili svoju izbornu platformu. Ono što radi Obama, a jednako tako radi i McCain sa svojim taborom je pokušaj da osvoji povjerenje birača, a osjećaj povjerenja je samo jedan od osjećaja i u principu, sve ono što kandidati pokušavaju tijekom kampanje je dignuti razinu emocija kako bi na toj razini donijeli svoju odluku.
Upravo iz tih razloga se pažljivo biraju kandidati, jer oni svojom pojavom i CVem govore prema određenoj demografiji i unatoč tome što Joe Biden u stvari pristao da radi na platformi Baracka Obame, pojedine skupine glasača će upravo njegovo uključenje u kampanji smatrati osiguranjem kako će njihovi interesi biti zastupljeni u budućem predsjedničkom mandatu neovisno o tome što izborna platforma može i ne mora te stavove sadržavati.
Rick Davis, campaign manager for John McCain’s presidential bid, insisted that the presidential race will be decided more over personalities than issues during an interview with Post editors this morning.
“This election is not about issues,” said Davis. “This election is about a composite view of what people take away from these candidates.”
Davis added that issues will no doubt play a major role in the decisions undecided voters will make but that they won’t ultimately be conclusive. He added that the campaign has “ultimate faith” in the idea that the more voters get to know McCain and Barack Obama, the better the Republican nominee will do. (washington post)
Tijekom naših parlamentarnih izbora 2007 godine svi ovi gore opisani fenomeni su se mogli vrlo dobro primjetiti i kod nas. Takozvana (i meni nikada shvaćena) bipolarizacija izbornog tijela isključivi je rezultat pojačanih emocija, a kandidati koji emocije nisu mogli kreirati jednostavno su ispali iz trke. Neovisno o tome što je SDP imao sjajan program (po mom mišljenju), a HDZ ga uopće nije imao (tj. koristili su državni proračun kao predložak svojeg programa) – o tome se uopće nije govorilo. Govorilo se o vjeronauku u školama, o tome da li lake droge treba dekriminralizirati (ili legalizirati kako je to tvrdio HDZ), a cijela bitka se svela na dva kandidata i njihove percipirane sukobe. Teme oko kojih se vodila predizborna bitka nisu teme koje su bitne za napredak ove zemlje i to je u stvari skliski teren na kojem je lagano napraviti propust a u kojem (priznali mi to ili ne) politička desnica koja nema problema s iznošenjem neistina, pogrešnih tvrdnji i krivih aluzija pliva poput ribe u vodi.
Političke poruke koje se prenose putem velikih i grandioznih političkih skupova dizajnirane su za najšire moguće mase i one same po sebi moraju biti ili toliko pojednostavljene ili toliko široke da možemo doista doći do zaključka kako substance, pravog političkog sadržaja ili konkretnih poteza tamo jednostavno nema. No, u ovome trenutku se ameri ne bore za političke stavove, nego da osvoje najveću moguću naklonost birača kako bi dobili uopće priliku da svoju platformu provedu u djelo.
Izbori se dobijaju i gube na emocijama, zadovoljni birači ne izlaze na izbore, samo ljuti i iznervirani birači odlaze u nedjelju na zaokružilicu.
Misao dana:
Change will not come if we wait for some other person or some other time. We are the ones we’ve been waiting for. We are the change that we seek.
Zadnjih nekoliko dana sam na YearlyKos konferenciji u Chicago-u. YearlyKos je konferencija koja je nastala kao rezultat entuzijazma ekipe koja se okupila oko dailykos.com web sitea, a koji je najpopularniji i daleko najutjecajniji politički blog na svijetu, a na čijem je primjeru nastala i naša hrvatska pollitika.com.
Blogeri koji prate američku politiku, osobito ovi koji prate američke demokrate su u posljednjih nekoliko godina poslati vrlo moćna gomilica na temelju čijeg se pisanja i komentiranja sasvim pouzdano može reći kako su neki kandidati iznikli ili pak potonuli, a mnogi smatraju kako je upravo zahvaljujući internet zajedinici u cijelosti promijenjen tijek posljednjeg izbornog ciklusa za kongres i senat kada su demokrati nakon dugog niza godina ponovno u većini.
Na samoj konferenciji se u petnaestak dvorana govorilo o različitim elementima online djelovanja, od analize politike, web videa, praćenja kampanja, anketa pa sve do nauuke i znanosti na internetu ili pak globalnom zagrijavanju. No da bi ilustrirao značenje i snagu ove samonikle organizacije vrijedi reći kako je 250 novinara (počevši od CNNa na dalje) pratilo 1.500 blogera, ili još bolje da vam spomenem neke od govornika koji su se obratili skupu. U četvrtak na večernjem keynote govoru, govorio je Howard Dean. Howard Dean je bio predsjednički kandidat 2004 godine i on je ujedno prvi kandidat koji je (slučajno ili ne) uspio iskoristiti internet kao mehanizam za lansiranje svojih ideja. Howard Dean je na kraju ispao iz igre i nije ušao u finalni sraz s republikancima, no zauvijek je promijenio poimanje politike i utjecaja interneta na politiku, a danas je i predsjednik DNCa što je valjda ekvivalent predsjednika demokratske stranke (evo primjera gdje predsjednik stranke nije i premijer). U petak ujutro, govorio je Wesley Clark. Američki general, također predsjednički kandidat koji je u vrijeme Clintona bio zadužen za operaciju nad Srbijom. U subotu ujutro trebali su gostovati Nancy Pelosi, prva žena na čelu američkog kongresa i Harry Reid, vođa američkog senata (zbog zasjedanja kongresa i senata na temu državong budžeta i izglasavanja pojedinih zakona koji bi omogućili Bushu neka dodatna prava u borbi protiv terorizma – društvo nije stiglo).
No vrhunac cijele priče je bio Presidential Leadership forum koji se dogodio jučer, a u kojem je sudjelovalo 7 od ukupno osam demokratskih predsjedničkih kandidata. Sudjelovali su dakle; Barack Obama (kojem je bio i rođendan i kojem je 2000 prisutnih otpjevalo “happy birthday”), Hillary Clinton (koja je bila izzviždana nekoliko puta), Denis Kuchinich (naše gore list), Chriss Dodd, Bill Richardson, John Edwards i Maurice Gravel. U prvih sat i četrdeset i pet minuta, organizirana je debata na temelju više od pet stotina pitanja koja su prikupljena putem interneta, a nakon toga je svaki od kandidata održao kraći meeting u zasebnim dvoranama.
Da vas ne gnjavim s time tko je što rekao, imam nekoliko rečenica koje su mi padale na pamet tijekom dana. Kao prvo, osiguranje. Ako se sjećate, na saboru HDZa da bi ušli u dvoranu morali ste proći detektore metala i rendgen za torbu koju bi eventualno imali. Ovih sedmero ljudi koji su vrlo očigledno bili okruženi osiguranjem i policije i tajne službe nisu imali nikakvo posebno osiguranje. Dakle da sam htio, mogao sam ušetati u zgradu s bilo kakvim oružjem i napraviti veliki nered. Drugo, kada je cijela stvar počela, na pozornici (koja je od mene bila udaljena nekih 30ak metara) vidjeli ste sedam kandidata, no po mojem mišljenju samo tri predsjednika i to je strašno očigledno. To su Barack Obama, John Edwards i Hillary Clinton. Za ostale je očigledno kako su u tu trku uletili ne zato da pobijede (a od Chris Dodda i Maurice Gravela ste to mogli i jasno čuti) nego zato kako bi neke od tema koje zastupaju digli na nacionalnu razinu. Hillary Clinton nije omiljena među blogerima unatoč visokim rezultatima u anketama, i njezin dolazak na konferenciju je bio više pokušaj približavanja i krpanja starih promašaja nego stvarni iskorak prema internet populaciji. U nekoliko navrata je bila izzviždana, a osobito u trenutku kada su kandidati bili pitani hoće li i dalje primati novce od Washingtonskih lobista – jedino je Clintonica uredno rekla da hoće, ostali su se izmotavali dok su Obma i Edwards jasno rekli kako nikada nisu niti neće primiti novac za kampanju od lobista. Barack Obama je totalna hipnoza, čovjek ima fenomenalan glas i iznimno je uvjerljiv, dok je po mojem mišljenju John Edwards budući američki predsjednik. Pogledajte video koji sam snimio (sorry, kamera je malena, ja nisam neki snimateljski talent i rasvjeta je bila vrlo ograničena):
Druga stvar koja je bila očigledna samou pojedinačnim diskusijama je slijedeća. Kao prvo, da bi uopće mogli otići do određenog kandidata morali ste se prijaviti i jedna osoba se mogla prijaviti samo jednome kandidatu (jedino ako ste imali press iskaznicu ste mogli šetati uokolo) i hrpa ljudi kod John Edwards je bila uvjerljivo najveća. Ujedno, Edwardsova prezentacija je bila u dvorani koja je bila presložena u amfiteatar tako da je Edwards doslovno bio okružen svojim budućim glasačima, a nastupio je bez sakoa u košulji. Svi ostali kandidati, uključivo i Obama nastupali su ex catedra. Tijekom brekout sessiona svojem kandidatu ste bili u mogućnosti prići na metar-dva udaljenosti, tijekom debate to naravno nije bilo moguće.
Eto toliko od mene iz Chicaga.
Misao dana:
We need to internalize this idea of excellence. Not many folks spend a lot of time trying to be excellent.
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.