Categories
Priroda i društvo

Što je to izborni pobjednik?

Lokalni izbori se rapidno bliže i jedno od pitanja koje si svakako treba postaviti je i to kako definiramo izbornog pobjednika? Naime, kod parlamentarnih izbora je to jako jednostavno za uočiti, samo treba pobrojati broj saborskih fotelja i to je manje više to.

No ni ovdje to nije baš tako jednostavno jer smo primjerice u proteklom izbornom ciklusu imali stranaka koje su sakupile impresivni broj glasova birača, ali su zato imali vrlo mali broj zastupnika, primjerice tu je HSU sa stotinjak tisuća glasova i jednim jedinim zastupnikom, ili recimo situacija HDZ vs. SDP, gdje je relativno mala razlika u broju ostvarenih glasova rezultirala velikom razlikom u broju saborskih zastupnika.

Na lokalnim izborima je to daleko teže definirati jer imamo vrlo kompliciranu situaciju. Hrvatska se sastoji od čak 429 općina, 127 gradova, dvadeset županija te grada Zagreba koji je u statusu izjednačen županiji.

Dakle riječ je o impresivnih 557 jedinica lokalne uprave i samouprave. Svaka od tih jedinica ima svoju skupštinu koja varira po broju zastupnika od dvadesetak do petedeset i jednog – što znači da u Hrvatskoj po trenutnom ustroju ima više od osam tisuća razno raznih zastupnika, koji od ovih izbora idu u kompletu s 557 načelnika, gradonačelnika i župana, a svaki od njih ima još jednog ili dvoje zamjenika (ili zamjenica).

Objektivno, ako gledate silni broj ljudi potrebnih u zastupničkim tijelima, to i nije neka čast ali se svi svejedno jako grabe za njih jer u lokalnim sredinama je to ključ za podjelu plijena po budžetima tih općina i gradova, biti zastupnikom znači da možete biti blizu izglasavanja urbanističkog plana pa tako vaša nevrijedna šikara može postati sjajno gradilište – a razlog zbog kojeg stranke jako vole zastupnička mjesta je to što zastupnici dobijaju naknadu za svoj (ne)rad u skupštini pa time rasterećuju stranačke blagajne za mudrije investicije (primjerice kupovinu novog i luksuznog ali svakako blindiranog automobila).

Pravo pitanje glasi tko je to pobjednik izbora i što će se dogoditi 17. svibnja? Tko će proglasiti pobjedu, hoće li to biti HDZ koji će konstatirati kako je on osvojio impresivnih 3-3.500 mjesta po skupštinama (pa makar ta skupština bila u nekom zaseoku za kojeg osim Antuna Palarića nitko nije čuo), ili će to biti netko drugi poput HSSa koji će reći kako oni imaju 243 načelnika ili gradonačelnika širom Hrvatske; ili će to pak biti primjerice SDP koji može reći da na dan 17. svibnja dolazi na vlast u Zagrebu, Rijeci, Splitu i još nekolicini gradova i općina pa sukladno tome upravlja i najvećim brojem hrvatskih građana?

U političkoj borbi ne postoji drugo mjesto, no opako sumnjam da će ovaj put pobjednika na izborima biti nekoliko – i što je najbizarnije, svi će oni biti u pravu.

Misao dana:
How come we choose from just two people to run for president and 50 for Miss Universe?

Categories
eDržava Politika Priroda i društvo

Sitnice za razgovor uz jutarnju kavu

U pripremi nekolicine vrlo zanimljivih tekstova, a da mi se skroz ne opustite, podijeliti ću s vama nekoliko sitnica;

  • Ivica Račan; sve skupa je malo zatekla vijest o bolesti Ivice Račana (myself included), no strka koja je nastala a koja je (barem zasada) kulminirala jučerašnjom emisijom Otvoreno je doista izvan proporcija, jer se svi ponašaju kao da je čovjek umro, a sama činjenica da je jučer ispijao kavu na Iblerovom trgu je samo smetnja na putu da ga i formalno pokopamo. Naravno da je bolest strašna, no da sam ja Ivica Račan bio bih iskreno iznenađen količinom nekrofiličara koji su izronili.
  • No, govoreći o čerečenju nečije bolesti, našli su se kritičari koji kažu da će SDP iskoristiti Račanovu bolest u svoju korist, i ako netko iz SDPa čita (i fakat ima tako idiotsku ideju) onda preporučam da naprave case study o Đurđi Adlešić jerbo je ona svoju bolest pretvorila u umjetničku formu, bilo je tu intervjua, photo oportunitya, naklapanja, a sada su je zvali u emisiju kao valjda karakternog svjedoka (u Otvorenom prekjučer o tajnim službama) koja je to i prošla. No kada smo već na Đurđi, red je da spomenemo i trećeg prebjega u svega nekoliko dana iz HSLSa i sada su isprike već malo tanje. Čini se kako se nešto čudno događa u Bjelovaru i ako ima neki Bjelovarac s insiderskim informacijama feel free to comment!!!
  • Ana gogo Lovrin; Ana je (za one koji nisu znali) navodno ministrica pravosuđa, osim falsificiranih satova i kompletića iz sredine sedamdesetih poznata je i po cijelom nizu gluposti koje je uspjela izvaliti u vrijeme svoje kratkotrajne ministarske gaže, a najnovija je ona od prije neki dan (točnije 31. siječnja) kada je komentirajući problem kapaciteta zatvorskog sustava (u kojem je trenutno 50% više zatvorenika nego što bi smjelo biti) izvalila slijedeći biser koji će ući sasvim sigurno u antologije hrvatske politike. Upitana kako će se na gužve u zatvorima odraziti posljednje promjene Kaznenog zakona koje predviđaju zatvorske kazne za znatno veći broj nedjela nego prije, ministrica je rekla da: nemogućnost izvršenja zakonskih odredbi ne može biti zapreka vrijednostima koje su se novim zakonom željele zaštititi. (WTF?)
  • Tijekom diskusije o promjenama u izbornim zakonima, prijedlog ureda za upravu kojom ravna iritantan ali istovremeno simpatičan Antun Palarić je odbijen. Prijedlog koji je Antuntun predložio je da se umjesto “rezanaca” građani o svojem glasačkom mjestu obavještavaju putem SMSa. U zemlji u kojoj imamo skoro pa 100% pokrivenost i penetraciju mobilnih telefona to je logični korak, no Ivo Sanader (aka. “predsjednik”) je taj prijedlog odbio u korist prethodno navedenih rezanaca. Trošak ove odluke je 40 milijuna kuna (sada ide requiem za e-Hrvatsku) – no, razmišljajući malo o tome, došao sam do zaključka kako možda Ivo zna nešto što Antunu još nitko nije rekao (a možda i neće).

Misao dana:
For Children: You will need to know the difference between Friday and a fried egg. It’s quite a simple difference, but an important one. Friday comes at the end of the week, whereas a fried egg comes out of a chicken. Like most things, of course, it isn’t quite that simple. The fried egg isn’t properly a fried egg until it’s been put in a frying pan and fried. This is something you wouldn’t do to a Friday, of course, though you might do it on a Friday. You can also fry eggs on a Thursday, if you like, or on a cooker. It’s all rather complicated, but it makes a kind of sense if you think about it for a while.