Categories
Gadgets

BlackBerry 9700 (aka Bold II)

Nisam već duže vremena pisao ništa o gadgetima, a imam ih nekoliko novih o kojima bi vrijedilo pisati. Eto, neka prvi od njih bude moja svakodnevna alatka BlackBerry 9700 ili uređaj kojeg često zovu Bold II. Oni koji čitaju moj blog znaju da sam donekle fanatični korisnik Blackberrya pa sam tako bio jedan od prvih Blackberry korisnika u Hrvatskoj (sigurno među prvih 10-20), a promijenio sam i niz uređaja kako su se telefoni mijenjali. Od prvog, čini mi se 7230, preko 8700, 8800, 9000 i sada 9700. Također, tijekom kampanje u kojoj sam sudjelovao koristio sam i 8900 i 8520 uređaje (i bio jedan od rijetkih pacijenata koji je mjesecima hodao s dva blackberrya).

Anyway, makar su svi uređaji koji su prethodili Boldu bili svi redom vrlo dobri, uređaji su se dramatično počeli poboljšavati s 8800 koji je prvi bio s ugrađenim GPSom, a BlackBerry bold je povrh toga imao i ugrađeni foto aparat i mp3 player (može biti da ga je imao i 8800). Bold je bio sjajan i po tome što je prvi imao ekran velike rezolucije (barem mislim, možda je i 8800 imao, davno je to bilo :) te je imao i MicroSD (koji je bio i u 8800) pa ste uređaj onda mogli koristiti i kao usb stick.

Problem s boldom je bio u tome što je to ipak telefon koji je bio relativno velik (ne prevelik, nije pretežak) ali je taman toliko veći da možete skužiti kako ne leži u ruci baš najbolje. Nedugo nakon Blackberry bolda došao je model 8900 koji je bio idealne veličine, sjajnog dizajna i superiorne kamere (3 mega piksela s auto fokusom). U biti jedina razlika između 8900 i 9000 ako gledamo po osobinama je to što je 9000 imao 3G a 8900 ga nema.

Kako god okrenuli, negdje prošle jeseni izašao je model 9700 ili Blackberry bold II i to je uređaj kojeg ja sada posjedujem. Funkcionalno gledano on je istovjetan kao i bold s time da ima dvije-tri bitne razlike. Prva bitna razlika je što su dečki iz RIMa uspjeli ugurati Bold u form factor 8900 telefona tako da je Bold sada otprilike iste veličine kao i prethodni model 8900. Druga bitna stvar je foto aparat koji je sada vrlo sličan ili identičan kao i onaj u 8900 (dakle 3mpix + autofokus), a treća bitna karakteristika je vijek trajanja baterija koja sada u mom slučaju uredno preživi bez punjenja/dopunjavanja četiri puna dana što je sjajan rezultat. Mimo gornjeg, Blackberry je prešao sa mini USB konektora na micro USB konektora. Ovo sa USBom je inače jako korisno jer praktički svaki uređaj koji na sebi ima USB možete iskoristiti za punjenje ili dopunjavanje svog Blackberrya (što recimo nije slučaj s nekim drugim telefeonima). Činjenica je da je USB prihvaćen kao standard te da će vrlo uskoro praktički svi telefoni koristiti ove konektore no zasada to je sjajna komparativna prednost BlackBerrya. Dodatna je fora što je trackball zamijenjen touchpadom pa bberry 9700 više nema pokretnih dijelova (ja nikada nisam imao problema s trackballom no znam korisnike koji jesu). Touchpad funkcionira istovjetno touchpadu kojeg imate na notebooku, pouzdan je, fino se može podesiti i savladate korištenje u prvih deset sekundi korištenja.

Što se tiče softvera, protekle godine su bile jako dinamične te je BlackBerry sa OS generacije 4 prešao na OS generacije 5 koji funkcionira sjajno. Blackberry je iznimno stabilan uređaj i može raditi doslovce mjesecima bez restarta i 9700 nije nikakva iznimka (ako na bberryu stisnete istvoremeno alt + shift + H onda dobijete ekran na kojem vam pišu temeljni podaci o uređaju te “uptime” aparata). Moj bberrry trenutno pokazuje nekih 15 dana uptimea što i nije neki rezultat no zbog događanja koja su mi se desila u posljednje vrijeme povremeno ga gasim kada želim biti 100% siguran da nitko ne sluša ono o čemu govorim.

A kad smo već kod sigurnosti, jedna od fora sa blackberryem je security wipe (kojeg možete pokrenuti sa samog telefona) ili remote “kill” komanda koja će obrisati telefon čim se ovaj prijavi na mrežu. Druga stvar je to što blackberry prilikom prve prijave na mrežu kreira set enkripcijskih ključeva kojim se enkriptira ukupni (ali samo DATA) promet na telefonu u oba smjera. To otprilike znači i da ako ste pod mjerama nadzora (kao neki) onda ekipa iz OTCa može samo detektirati koliko je bytea prošlo u kojem smjeru no ne i o čemu se radilo ili kuda su koji paketi išli ili koje su vrste. To je sigurno frustrirajuće.

Problem koji tradiocionalno opterećuje BlackBerry je njegov web browser koji je apsolutno upotrebljiv, no, budimo iskreni nije niti blizu onome koji se koristi recimo na iPhoneu. OS 6 koji je predviđen za drugi ili treći kvartal ove godine (dakle vrlo brzo) morao bi riješiti taj problem te će se koristiti webkit kao podloga za browser i time ćemo imati isti engine kao što ga koristi i Apple tako da će i taj problem nestati.

BlackBerry nema stotine tisuća aplikacija u svom app storeu, no sve bitne stvari su vrlo dobro pokrivene. Ja na svom uređaju koristim pod normalno Facebook i Twitter, igram se i sa foursquareom, koristim native BlackBerry maps za navigaciju (što radi sasvim ok) i google maps. Ono što je komparativna prednost u odnosu na iPhone je to što je blackberry totalno sinhroniziran sa google servisima pa ako imate svoj mailbox na gmailu (ali i na google appsima) onda je sinhronizacija mailboxa i adresara native podržana; sinhronizacija kalendara je podržana ali kroz dodatnu (i besplatnu) aplikaciju Google Sync.

Da skratim, 9700 je sjajan uređaj i definitivno do sada najbolji bberry kojeg sam imao. Maleni je i kompaktan, sjajno leži u ruci, ima dobru tastaturu, sve funkcije koje su mi potrebne rade sjajno i još kada dobijemo OS 6 za koji mjesec i jedina prednost koju iphone ima u odnosu na bberry će u cijelosti nestati.

I posljednje, ono što nikada ne smijete zaboraviti i što je u biti iznimno velika prednost ama baš svakog blackberrya u odnosu na bilo koji drugi smartphone je to što BlackBerry nije samo uređaj nego i tarifa. Moj BlackBerry kojeg imam u VIPnetu ima bberry tarifu koja je objektivno flat rate internet na GSM telefonu u iznosu od 91kn mjesečno – probajte to isto napraviti s bilo kojim drugim telefonom. Također, ako iskoristite neku od akcija, može vam se lagano desite da flat rate internet skupa s nekim minutama i besplatnim SMSovima dobijete za impresivnih 50kn mjesečno. Dakle, ne samo da je uređaj u startu jeftiniji od konkurencije, nego su njegovi troškovi kroz vrijeme komparabilno manji.

Misao dana:
Inspector Gadget always works alone. You’ll have to volunteer for something else.

Share the post "BlackBerry 9700 (aka Bold II)"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Ekonomija Politika

Kako je MOL kupio INA-u a da to nismo niti primjetili?

Nekako ispod radara je prošla informacija kako je Hrvatska vlada prodala INA-u mađarskom MOL-u. Naravno, akteri priče će zasigurno demantirati da se tako nešto dogodilo, cijela akcija je posložena tako da i ne bude primjećena, a lansiran je prigodni dimni zid koji je trebao odvratiti i ono malo ljudi koji bi se možda zakvačili na informaciju da se tako nešto uopće dogodilo.

Svi dakle znamo kako je MOL prvo ušao kao “strateški partner” uz dionički ugovor koji je njega postavio u strateški povoljni položaj u odnosu na vlasnike ostatka dionica (ne kažem da je ovo nužno loše, no činjenica je kako su drugi dioničari a koji bi možda mogli utjecati na sudbinu tvrtke bili i u biti jesu i danas zakinuti).  Naravno, ova pozicije nije zadovoljila MOL, te je krajem 2008. godine objavljena javna ponuda u kojoj je MOL pokušao kupiti dionica a kako bi (u najgorem slučaju) osvojio 50% + jednu dionicu.  Na kraju ponude što je bilo 3. listopada 2008. godine MOL u konačnici nije uspio te se broj dionica zaustavio na 44.3%.

Javna ponuda je dakle (u svojoj biti) propala, no MOL se približio polovici svih dionica i zahvaljujući malom podmazivanju naših vladajućih (o čemu ćemo tek pričati u mjesecima koji dolaze) konzumirao je prava kao da je većinski vlasnik, o čemu smo pak puno čitali tijekom veljače u aferi SPICE gdje je naš vrli potpredsjednik vlade Damir Polančec u nekom svom osobnom dealu odlučio pogodovati MOL-u, a sve skupa kako bi on sam dobio nešto jaču polugu u Podravci gdje on već godinama pokušava kroz management buyout preuzeti tu Koprivničku tvrtku (vjerovali ili ne, ali prvi puta sam o tome pisao još davne 2007. godine).

Ukratko, MOL je skoro pa većinski vlasnik, efektivno po pravima doista i je no radi “legitimiteta” fali im tih 6-7% dionica. Naravno, uvijek postoji mogućnost ponavljanja javne ponude (a znamo kako je to prvi puta završilo), postoji i mogućnost otkupa dionica od Vlade (gdje je pak vlada pod pritiskom javnosti pa ne može to tek tako napraviti) pa je sukladno tome došlo do nove ideje koja je prvi puta prezentirana još početkom godine kada je predstavnik MOLa doslovce rekao slijedeće:

There are some possible options under evaluation, like a direct capital increase, a convertible bond or selling a fixed asset as an alternative. This latter one seems, so far, the least probable option but there is no formal decision yet,” Hernadi told the news agency in an interview. (upstreamonline)

Obzirom na nevjerojatne gubitke INAe koji su se sakupili u proteklom razdoblju (inače, nije li barem malo čudno da u vremenima kada naftna industrija ubire rekordne profite INA ostvaruje rekordne gubitke? kako je to moguće i zašto?), te dugove koje INA ima što prema državi a što prema svojim dobavljačima, a i investicijski ciklus te famozne rekonstrukcije rafinerija kasni dramatično odlučeno je da se izda obveznica u vrijednosti od 1.5mlrd kuna. Ono što je zanimljivo je to da su dionice izdane samo velikim vlasnicima (dakle državi i MOLu) te se one u nekome času (tri godine) mogu pretvoriti u dionice jednom ili za oba partnera u ovom poslu.

Kako su stvari sada krenule, do kraja godine će obveznice biti izdane što bi značilo da će država dati kredit INA-i u iznosu od 750mil kuna, a isto će učiniti i MOL. Obzirom da u državnom proračunu nije primjećena stavka izdavanja obveznica (a država valjda ima i većih briga od INAe) vjerojatno će se manevar desiti zamjenom potraživanja države na ime PDVa i sličnih obveza za obveznice (usput, bilo bi interesantno vidjeti kako će se to papirnato riješiti sa strane Vlade), dok će MOL vjerojatno osigurati cash novce. Po isteku tri godine pod određenim uvjetima jedna ili druga strana može tražiti upis dionica umjesto povrata duga i to je trenutak u kojem će MOL (najvjerojatnije) postati većinski vlasnik INAe.

I sada dolazimo do zadnjeg detalja a to je kako je to sve skupa prošlo i odlučeno a bez da je to itko osobito primjetio? Skupština dioničare INAe a na kojoj se je desila gore navedena odluke bila je 18. svibnja 2010. godine, te je na naslovnicama novina za 19. svibnja (dakle dan poslije, isti onaj dan kada se trebalo izvještavati o toj skupštini) izašla informacija o tome kako je dosadašnji šef INAe Tomislav Dragičević dobio otpremninu od 6.8 milijuna kuna.

Ako kao novinar i urednik morate birati između priče u kojoj imate relativno poznatu osobu koja je dobila neke neshvatljivo velike novce (od firme gubitaša) u odnosu na administrativnu odluku skupštine u kojoj se odlučilo nešto što će se tek dogoditi, skupa sa efektima koji će na snagu stupiti tek za tri godine – što mislite koja će priča dobiti više prostora u novinama?

Ništa nije slučajno i ništa nije onako kako izgleda.

Misao dana:
Let us not be deceived we are today in the midst of a cold war.

Share the post "Kako je MOL kupio INA-u a da to nismo niti primjetili?"

  • Facebook
  • X
Categories
Gadgets Toyota

Lexus RX400h

Protekli vikend sam na posudbu dobio Lexus RX400h od Toyote Hrvatska. Ovo nije prva Toyota koju sam vozio i u proteklim godinama imao sam već Toyotu Prius (Prius sam imao na dužem testu i o tom automobilu ima cijeli niz tekstova, njih desetak pa ako vas zanima…), Toyotu Avensis a posljednji auto koji sam vozio je Lexus IS220d.

Lexus RX400h nije najnoviji model i njega je nedavno zamijenio novi RX450h. Oba automobila su donekle slična izvana i drže se iste dizajnerske filozofije i bitne razlike se odnose na motorizaciju (RX400h koristi obični benzinski motor u sprezi s elektro motorima, dok 450h koristi benzinski motor s atkinsonovim ciklusom i električnim motorima, više o tome što je Atkinsonov ciklus piše u člancima o Toyoti Prius). Naravno tu je cijeli niz novih unapređenja kako to već ide, no temelj oba automobila je isti; moderno i veliko SUV vozilo upogonjeno hibridnim pogonom.

Za razliku od Toyote, gdje hibridni pogon služi prvenstveno za održavanje ekonomije (dakle male potrošnje) u Lexusovoj izvedenici hibridnog pogona to nije slučaj. Ovdje je prvenstveni cijl očuvati performanse automobila i s manjim motorom postići performanse većega. Pa tako Lexus 400h koji je opremljen s 3.3 litre benzinskim šetocilindričnim motorom u sprezi s elektro motorima bi morao davati performanse osmerocilindričnog benzinca a sve skupa dok troši kao cetverocilindraš (znam, malo je zapetljano ali treba pratiti radnju). Naravno, poanta hibridnog motora je za mnoge smanjena potrošnja, no primarni kriterij u hibridnim motorima je minimalizacija stakleničkih plinova a to u nekim situacijama može značiti i veću potrošnju; tako da je apsolutno moguće (i u stvari to je i situacija) da će primjerice Lexusov RX400h ući u kategoriju najmanjih zagađivača okolišta dok istvremeno neće biti i najbolji po potrošnji. Ovo nama Hrvatima zasada nema puno smisla, no tendencija razvitka zelenih poreza koja će zasigurno doći i do nas puno brže nego što mislimo učiniti će investiciju u hibridne automobile vrlo mudrom.

Lexus RX400h

Nažalost, kako je vikend bio kišovit (a i to je blagi izraz) nisam nažalost imao previše prilike voziti se, a dojam je dodatno pokvario i manji sudar kojeg sam imao pred City Center One što me dodatno demoraliziralo tako da sam u četiri dana korištenja automobila napravio jedva nešto više od 400 kilometara i u tom razdoblju ostvario potrošnju od prosječnih 10.9 litara benzina na 100km. Kada sam preuzimao auto, na putnom računalu je prosječna potrošnja na 2000 prijeđenih kilometara bila 10.8 litara, a po forumima je moguće pronaći dugotrajne statistike koje i na recimo 60.000 prijeđenih kilometara pokazuju da je moguće stabilno trošiti po 10.5-11 litara na 100km. Trošiti toliko nije malo, no kada znamo da govorimo o automobilu s ukupno gotovo 300 konjskih snaga tj. 200kw onda i nije tako strašno, dapače, ulazimo u kategoriju potrošnje četverocilindraša kako je Lexus i obećao. Istovremeno, auto ima suludo ubrzanje a istovremeno je strašno tih. Na brzinama do nekih 30ak kilometara na sat za pogon koristi električni motor i tek nakon toga pali benzinski. Iako je auto s pogonom na sva četiri kotača, pogon prednjih kotača nije povezan s pogonom na zanjim kotačima nego kotači imaju nezavisne motore tako da se pogon na sva četiri dinamički pali i gasi po potrebi no efektivno Lexus RX400h veliku većinu svog vremena ima pogon samo na prednjim kotačima (što ga čini nepodesnim za bilo kakav terenski zadatak pa se nemojte niti truditi).

Osim hibridnog motora, druga (barem meni) važna razlika između ostalih automobila i hibrida je CVT mjenjač. O njemu također imate u starijim tekstovima o Priusu. Naime zbog konstrukcije mjenjača koji je u biti non stop direktno mehanički povezan s motorima (dakle auto nema spojku bilo koje vrste) auto ima neograničeno veliki broj prijenosa (brzina). Osobi koja nije probala voziti takav auto je to malo teško za objasniti jer i kada govorimo o automatskom mjenjaču to je i dalje mjenjač koji “mijenja” brzine ali automatski. U ovom autu toga uopće nema i može Vam se lagano dogoditi da držite stalnu brzinu a računalo automobila odluči promijeniti broj okretaja benzinskog i/ili električnog motora i makar se vozite istom brzinom zvuk motora se dinamički mijenja, ili pak obrnuta situacija u kojoj primjerice ubrzavate no zvuk motora je jednoličan. Iz tog razloga na komandnoj ploči nema brojača okretaja motora jer je to za ovaj auto u biti irelevantan podatak na koji ionako nemate utjecaja te umjesto toga ima dinamometar (nadam se da sam iskoristio ispravan izraz) koji umjesto broja okretaja pokazuje koliko snage motora je u nekome trenu angažirano (to je i dobar edukacijski instrument jer vam pokazuje koliko efikasno vozite).

U svakom slučaju, ako niste imali prilike voziti hibridni automobil onda to svakako preporučam jer je razlika u osjećaju iznimno velika i meni hibridni automobili odgovaraju ako ništa drugo onda samo zbog toga. Svaki jedriličar će uživati u vožnji hibrida, u trenucima kada vozite velikom brzinom i “parate” cestu, a ne čujete niti zvuka osim možda rotaciju kotača… (ne volim ove pjesničke usporedbe ali postoje trenuci kada su neizbježne)

Dodatni bonus CVTa i hibridnih motora je i to što je broj pokretnih dijelova u biti manji, a osobito onih koji se habaju. Tako ne morate brinuti o tome da li treba mijenjati spojku ili ne, hoće li se rasuti mjenjač prilikom lošeg mijenjanja brzina, a obzirom da 95% vremena uopće ne koristite kočnice nego kočite pomoću elektromotora (rekli bi ko tramvaj) to ujedno i znači da je stres i habanje kočnica minimalan i serviseri kažu kako će originalni set kočnica (dakle i diskova i pločica) najvjerojatnije biti jednako trajan kao i cijeli životni vijek vozila. To ukratko znači smanjene troškove održavanja (na elektriku, koju svi odmah gledaju sa strahopoštovanjem) je garancija ionako osam godina.

S pozicije vanjštine, teško mi je reći da je Lexus RX400h (ali i novi 450h) nešto spektakularno, u stvari, taj auto se prilično lagano izgubi u gomili makar je karakterističan po puno toga. Moj subjektivni dojam je i da je to relativno maleni auto, no kada gledate usporedne testove, onda vidite kako se RX redovito uspoređuje s autima poput Mercedesa MLa ili BMWa X5 – što je ujedno i oznaka klase u kojoj se nalazi. Auto ima 4.8 metara i po svojim gabaritima je apsolutno mjerljiv s MLom i X5, no kada uđete u kabinu onda vam je jasno da se radi o omanjem kamionu u kojem imate na raspolaganju jako puno mjesta i za vozača ali i za putnike na stražnjoj klupi (koja se, usput rečeno može pomicati naprijed natrag kako bi ili povećali komfor putnika ili povećali volumen prtljažnika).

Lexus RX400h opremljen je i praktičkim svim drugim gadgetima koje bi htjeli imati u automobilu, od senzora za parkiranje (naprijed i nazad), video kamere za pogled unazad (s lijepo ucrtanim putanjama kotača kako bi predvidjeli gdje će auto biti ako se nastavite kretati), preko Mark Levinson audio sustava s CD i DVD playerom (iskreno, nisam imao neku muziku sa sobom pa nisam testirao na muzici koju poznajem, no sjećam se dobro da je Mark Levinson u IS220d bio genijalan, ovaj ovdje me nije nešto impresionirao). Tu je i neizostavna navigacija, te ostali komfor za vozača i putnike. Lexus je relativno mekani auto i mislim da je to za luksuzni SUV kao što je RX u biti poželjno, šteta što nisam imao prilike odraditi jednu dužu vožnju od nekoliko stotina kilometara da vidim što bi moji bubrezi imali na to reći ali pretpostavljam da je omjer mekoće vožnje i dobrog držanja na cesti dobro pogođen.

Sve u svemu, Lexus RX400h (a 450h vjerojatno sve to i još malo više) vrlo veliki automobil sa sjajnom potrošnjom i impresivnim performansama. U biti, potrošnja njega kao benzinca je usporediva sa potrošnjom njegovih suparnika u diesel varijanti. Hibridna verzija dolazi u samo jednoj razini opreme i to maksimalnoj pa je cijena modela usporediva skoro 1:1 sa suparnicima, no istovremeno ti isti suparnici dobar dio tech gadgeta nemaju u serijskoj opremi pa bih rekao da je Lexus RX400/450h ne samo povoljna kupnja nego i sjajan odabir ako želite imati veliki i luksuzni auto a istovremeno ne želite biti previše upadljivi na cesti.

Misao dana:
Give us the luxuries of life, and we will dispense with its necessaries.

Share the post "Lexus RX400h"

  • Facebook
  • X