Categories
Ostalo

candyman… (3:43, Siouxsie & the Banshees, Twice Upon A Time: The Singles, 1992)

And now, something completely different…

Danas sam u kinu gledao “Charlie and the chocolate factory” te ga toplo preporučam svima. Ovaj film je poseban po tome što ga je napravio Tim Burton, a on je sam po sebi vjerojatno nesposoban napraviti “normalni” film te iza sebe ima cijeli niz drugih čudnovatih urdaka. Jedan od najboljih je svakako “Nightmare before Christmas” kojeg sam odavno kupio na DVDu i uvijek ga rado pogledam (sjećam se kako sam ga prvi puta gledao u onome kinu na čošku Ilice i Frnkopanska, čini mi se da se zvalo Jadran).

Druga zanimljiva stvar je glumac Johnny Depp koji je pak posebna priča i u posljednje vrijeme sam gledao nekolicinu njegovih filmova i razvio afinitet prema filmovima u kojima glumi. Za razliku od ostalih filmova u kojima uvijek glumi neke polukomične likove, u ovome filmu ga je teško za prepoznati iako je od samoga starta totalno očigledno koju od uloga on glumi.

Uskoro stiže još filmova od Burtona (po americi je bilo brdo najava) i to napravljen po Nightmare before Christmas receptu pa se unaprijed veselim.

Misao dana:
I have a problem when people say something’s real or not real, or normal or abnormal. The meaning of those words for me is very personal and subjective. I’ve always been confused and never had a clearcut understanding of the meaning of those kinds of words.

Share the post "candyman… (3:43, Siouxsie & the Banshees, Twice Upon A Time: The Singles, 1992)"

  • Facebook
  • X
Categories
Literatura Ostalo

aeroplane… (3:56, Björk, Debut, 1993)

U nedostatku pametnijega, imam copy&paste sa boingboing:

JetBlue emergency landing: life imitates Snowcrash
From Neal Stephenson’s Snow Crash:

[Hiro] turns off all of the techno-shit in his goggles. All it does is confuse him; he stands there reading statistics about his own death even as it’s happening to him. Very post-modern. Time to get immersed in Reality, like all the people around him.

And from CNN:

The airliner circled Southern California for hours, crippled by a faulty landing gear, while inside its cabin 140 passengers watched their own life-and-death drama unfolding on live television. […] [Pia] Varma, 23, and other passengers said the plane’s monitors carried live DirectTV broadcasts on the plane’s problems until just a few minutes before landing at Los Angeles International Airport.

Snowcrash ili “potpuni raspad” kako je to Algoritam preveo je knjiga Neala Stephensona koja je proglašena Neuromancerom devedesetih, a za one koji nisu znali Neuromancer je knjiga koja je po prvi puta (u osamdesetima) definirala pojmove poput cyberspacea, avatara i tome slično. Na mojoj sada već preopterećenoj polici za knjige postoji posebno mjesto za antologijske knjige, a neuromancer i snowcrash su definitivno dvije od tih (skupa s nedavno spomenutim America gods).

Ako niste još pročitali Snowcrash tada to morate učiniti vrlo brzo jer je to jedna doista dobra i zabavna knjiga (iako, preporučam originalnu verziju jer je tijekom prijevoda knjiga izgubila dosta na snazi). Snowcrash se dobrim dijelom bavi i analogijama koje bi se mogle rastegnuti i na blogiranje, tako da bi i sebe lagano mogli pronaći u toj knjizi.

Misao dana:
The same social mores that exist in the real world persist in cyberspace! That all the pathologies present in the real world are present in cyberspace by virtue of the fact that we are the agents of the pathologies! And when I say “we,” I mean the part of us that can squeeze through the keyhole into cyberspace. That’s the very interesting point, that cyberspace, I call it the mirror of the third eye, because boy does it show us what you really are! Because if you look in there, and you see dragons and demons and devils, then I know what you are full of, because what you are doing is you are seeing yourself.

Share the post "aeroplane… (3:56, Björk, Debut, 1993)"

  • Facebook
  • X
Categories
Literatura

book review [*]… (2:07, Johnny Cash, Unearthed Disc 1, 2003)

Tijekom mojeg prethodnog putovanja uspio sam nadoknaditi malo čitanja koje sam drastično zapostavio u posljednjih nekoliko mjeseci. Za vrijeme mog faktulteta (koji je objektivno bio dosta davno), nekako su me prisilili da svaku večer čitam po pola sata-sat, da bi se to kasnije pretvorilo u naviku i nakon nekog vremena u problem jer ne bih bio u stanju više zaspati bez obaveznog čitanja.

Nadalje, jedan sam od ljudi koji je apsolutno u stanju čitati više knjiga istovremeno, tako da ih je pored kreveta uvijek nekoliko, a zahvaljujući mojoj memoriji sasvim mi je svejedno koju knjigu čitam ili koliko je vremena prošlo od prethodnog čitanja iste knjige. Stranica dvije i totalno sam se ponovno ufurao u tematiku. Knjigu koju čitam određeni dan odabirem najčešće po raspoloženju, nekada mi odgovara “tehnički SF” (to je SF tipa Arhura Clarka gdje glavni lik sa ključem br. 17 pokušava otvoriti kučište faznog torpeda prije nego što se zbog greške u proračunavanju putanje zalete u rascjep vrijeme_kontinuuma), čisti “SF” (gdje glavni lik sjeda u svoj astromobil i sa djevojkom odlazi u binarni sunset), fantasy (koji je u pravilu comic, gdje sanduk od mudre kruškovine pojede elfa na rječnoj obali Ankh Morporka), ili thriller (u kojem glavni junak izlaže svoj život pogibelji pokušavajući iz Hong Konga kojeg sada vode kinezi prošvercati tajne podatke koje su otkupili i odmetnuti ruski generali u pokušaju da isceniraju treći svjetski kako bi povratili CCCP na staru slavu).

Knjige koje volim čitati su najčešće science fiction ili fantasy, no u nedostatku “odobrenih” pisaca prebacio sam se i na thrillere i razno razne špijunske i kriminalističke romane. No knjiga koju čitam mora biti od meni prihvatljivog pisca, a njih pronalazim onda kada nemam više knjiga od do tog časa odobrenih pisaca i onda u knjižari (najčešće Algoritmu, tamo sam toliko knjiga kupio da imam i stalni popust) nasumce odaberem koju knjigu te ako mi se svidi opis na posljednjoj strani tada kupim – ako knjiga prođe čitanje slijedeća taktika je pokupovati sve knjige dotičnog autora.

Ono što me posebno smeta u posljednjih nekoliko godina je navika modernih hiperproduktivnih pisaca koji u stvari uopće ne pišu knjige, oni naime napišu priču na dvadesetak stranica koje onda profesionalni pisci razrade na nekoliko stotina. Nakon toga padne koja redaktura i knjiga je vani, a autor izbacuje nove naslove svakih šest mjeseci.

Misao dana:
I went to a bookstore and asked the saleswoman, “Where’s the self-help section?” She said if she told me, it would defeat the purpose.

Share the post "book review [*]… (2:07, Johnny Cash, Unearthed Disc 1, 2003)"

  • Facebook
  • X