Categories
Priroda i društvo

dedicated follower of fashion… (3:02, The Kinks, In The Name Of The Father, 1966)

Svojevremeno naletio sam na neke eseje koje su pisali Šenoa i Krleža poslije njega koji opisuju malograđanštinu i dekadenciju društva u kojem žive; to naravno nisam sačuvao niti zapamtio gdje su bili kako bi ih ponovno mogao pročitati. Danas sam pak naletio na govor od Edwarda R. Murrow-a (vidi wikipedia) koji 1958 godine opisuje društvo u kojem živimo i iskrivljeni pogled na svijet koji pruža televizija. Cijeli govor možete pročitati ovdje, a dio govora sam besramno iskopirao:

Our history will be what we make it. And if there are any historians about fifty or a hundred years from now, and there should be preserved the kinescopes for one week of all three networks, they will there find recorded in black and white, or color, evidence of decadence, escapism and insulation from the realities of the world in which we live. I invite your attention to the television schedules of all networks between the hours of 8 and 11 p.m., Eastern Time. Here you will find only fleeting and spasmodic reference to the fact that this nation is in mortal danger. There are, it is true, occasional informative programs presented in that intellectual ghetto on Sunday afternoons. But during the daily peak viewing periods, television in the main insulates us from the realities of the world in which we live. If this state of affairs continues, we may alter an advertising slogan to read: LOOK NOW, PAY LATER.

For surely we shall pay for using this most powerful instrument of communication to insulate the citizenry from the hard and demanding realities which must be faced if we are to survive. I mean the word survive literally.

Categories
Blog Putovanja

jesen… (2:25, Videosex, Arhiv (disc 1))

Bio sam u subotu u Lovrani na Marunadi. Maruni su valjda vrsta ili podvrsta kestena a (po mom nestručnom nepcu) razlikuju se po tome što nisu tako masni. Marunada u Lovranu je jedan lokalni non-event koji je prerastao u event u kojem imate pleh muzike, recitaciju i pozornicu na malenome gradskom trgu, a čujem da su u 22:00 navečer svirali i Gustafi. Prava lokalna zabava koja je bila dovoljno zanimljiva da se provozamo do Lovrana, prošećemo po lijepom sunčanom danu do Ičića i najedemo se u Najade (restoran za preporučiti, u koji se često vraćam).

Interesantno je da smo prilikom šetnje imali prilike vidjeti i manevar koji je izvodio jedan ili dva delfina na niti 100 metara od obale; očigledno je delfin bio prava atrakcija jer se na rivi skupila pozamašna količina ljudi (i djece) koja je to promatrala.

Jučer sam i bio u kinu (nakon dugo vremena) i gledao lagani filmić Mr&Mrs Smith. Unatoč atraktivnim glavnim likovima, donekle originalnoj tematici filma, kreatori su uspjeli film razvodniti, na dijelovima ga rastegnuti do granice dosade, a ako izuzmemo nekolicinu mudrih dosjetki film je doista bezveze (da ne kažem kako sam došao do zaključka kako Angelina izgleda OK samo iz odabranih kuteva, a u najmanje jednoj sceni sam naslutio naslage masnoće).

Kako je nekako ispalo poslao sam post neposredno prije gašenja bloga u četvrtak te sam tako bio na samom vrhu cool liste puna tri dana. Ono što sam zaključio je kako pozicija na cool listi ne znači baš previše jer je u ta dva dana na blog stiglo nekih 190 posjetitelja u petak, 110 u subotu i nekih 33 u nedjelju (kada su svi valjda poletili na nove postove) – ako u to uzmem moj prosjek posjetitelja ispada da su ta dva dana na vrhu liste bili malo posjećeniji dani ali ništa osobito.

Zanimljivo mi je bilo slušati i bisere iz policije koji su za prometni kolaps od prošloga tjedna rekli kako nije bilo ništa strašnije nego kada kiša padne u vrijeme špice. Kao što rekoh, trebalo je izvaditi katran i perje.

Misao dana:
Then you have The Story of the Emperor Who Had No Clothes.
But if you knew a bit more, it would be The Story of the Boy Who Got a Well-Deserved Thrashing from His Dad for Being Rude to Royalty, and Was Locked Up.
Categories
Business Ostalo Priroda i društvo

everybody hurts… (5:20, R.E.M., Automatic for the People, 1992)

Da li je itko gledao spot REMa na gornju pjesmu? To je spot u kojem se vidi jedna ogromna kolona automobila koja stoji i brdo ljudi koji do kraja spota izlaze iz automobila i odlaze.

Tako danas otprilike izgleda grad. Od Prečkoga do kuće (koji je u centru centra grada) putovao sam automobilom nešto više od sat vremena. Put me na neku čudnu foru vodio preko Horvaćanske, da bi na križanju sa selskom prešao na Knežiju, probijao se Slavonskom do Držićeve i potom kod ministarstva obrane skrenuo prema Bauerovoj. Od križanja sa Selskom do Bauerove vozio sam se u koloni toliko sporo da sam bio u iskušenju izvući notebook i nastaviti čitati jedan iznenađujući esej o putu u Vladivostok kojeg je napisao jedan moj davni prijatelj s kojim sam se imao priliku družiti tijekom mog nedavnog puta u ameriku, a nakon petnaestogodišnjeg razmaka. Kako nas je business spojio, a i prilično smo se dobro proveli u americi, ostali smo u kontaktu i nadam se da će tako i ostati.

Najbolje mi je bilo na slavonskoj aveniji negdje ispod podvožnjaka kod sveučilišne avenije (ili kako se već zove ona cesta koja srednji most povezuje s lisinskim) ekipa na traci u smjeru zapada se jednostavno zaustavila bez očiglednog razloga. Nisam vidio sudar, samo brdo ljudi koji mirno stoje sa strane i očigledno nešto čekaju. Cesta blokirana u obje trake i nitko ne mrda nikuda.

Da smo mi imalo normalna država sutra bi padale glave u policiji, gdje su svi ti silni policajci i zašto ne reguliraju promet? Čujem sada na televiziji da će ovi biseri sutra popodne zatvoriti cijelu autocestu od Zagreba pa sve do Trakošćana gdje ovi uzvanici iz WestIna idu na ručak!!!

Da smo mi imalo normalna država sutra bi ministra policije u katran i perje (a to nismo već dugo radili), a kada bi se strasti slegle onda bi u ponedjeljak pala cijela vlada.

Danas sam dio dana proveo u Sheratonu na prezentaciji nove verzije Microsoftovog Navisiona 4.0. Jedno kraće izlaganje je napravio Nino Červar (to je onaj lik koji se bavi rukometom) koji je očajan predavač, doista očajan. Do kraja izlaganja se malo otkočio i čak je i rekao nekoliko konkretnih rečenica, no kao zaključak njegovog predavanja mogu samo zaključiti da taj lik ima brdo svojih frustracija i da mu je vjerojatno potrebna neka vrst profesionalne pomoći. Drugi predavač je bio Davor Štern koji je pak govorio o svojoj ignoranciji prema ITu, odnosno koliko mu je IT tijekom godina pomagao u donošenju poslovnih odluka. Lik je razgovorljiv, trenirani govornik iako je predavanje bilo pomalo promašeno u odnosu na temu samog skupa (iako i dalje daleko više on_target u odnosu na prvog predavača).

Navision se teško probija u Hrvatskoj jer iako postoji jasno tržište koje bi ga moglo koristiti, malo je tvrtki koje su prepoznale važnost ERP sustava u svojem poslovanju, a kada se i krene u investiciju teško je vlasniku/direktoru objasniti razliku između knjigovodstvenog softvera pisanog u clipperu ili čemu sličnome a koji se može kupiti za 10.000kn u odnosu na Navision koji košta u skromnoj izvedbi nekoliko desetaka tisuća eura.

Misao dana:
Businesswise everybody died a long time ago.