Categories
Ostalo

tomorrow belongs to me… (3:06, Liza And Joel, Cabaret – Original Soundtrack, 1972)

Jutros me u uredu dočekao ogromni paket kojeg mi je poslao VIP, a u njemu se nalazi crvena deka i dva para cufastih crvenih čarapa (crvenih na rubu flouorescencije). Deka će biti sasvim OK, no u ovim čarapama me nitko neće vidjeti čak niti u situacijama životne pogibelji koja bi se eventualno mogla otkloniti nošenjem crvenih cufastih čarapa – moje boje su crna i bijela ako to dosada niste skužili (i u određenim uvjetima nijanse koje je moguće dobiti miješanjem ove dvije boje; no znanstveno rečeno crna i bijela nisu boje).

No da budem u cijelosti iskren, imam jednu t-shirt majcu koja je žućkaste boje (onakve safari žute boje) a na kojoj se nalazi “looney tunes crossing” znak; majca izaziva dosta pozornosti. Imam još jednu majcu koja mi je na “to_do” listi i nju možete pronaći na slijedećoj adresi. Kada slijedeće godine vidite lika s takvom majcom sva je šansa da sam to ja.

Krenuo sam nešto pisati o Neal Stephensonu (za razliku od Neil Gaimana kojeg spominjem i prečesto), no ostavila me inspiracija a i imam nešto posla koje moram obaviti (nešto jako, jako zabavno, totalno avangardno i gledajući s pozicije moje struke iznimno inventivno i hrabro). Tako da će priča o Neal Stephensonu malo pričekati.

Misao dana:
Growing old is mandatory, growing up is optional.

Share the post "tomorrow belongs to me… (3:06, Liza And Joel, Cabaret – Original Soundtrack, 1972)"

  • Facebook
  • Bluesky
Categories
Putovanja

driving home for christmas… (4:05, Chris Rea, Do They Know Its Christmas, 1999)

Eto mene napokon kući. Prolazno vrijeme obzirom na snježne nepogode od Rijeke do tamo negdje Bosiljeva je u stvari vrlo dobro. Stao sam u Hotelu “Lovac” u Pazinu na večeru gdje sam pojeo polovicu telećeg bečkog odreska i jako, jako soggy pomfrija. Nije mi se baš dalo pisati blog dok sam čekao svog suputnika da pojede (a osim toga nisam imao niti itunes niti moj tagline library handy; ipak moram paziti na standarde) tako da sam poslao samo komentar iz Pazina. Nemogu Vam opisati koliko me fascinira BBerry i mogućnost da od bilo kuda i bilo kada čitam i pišem mailove ili surfam (koliko god to mučno bilo na monitoru 240×160 pixela).

Tamo negdje poslije Rijeke (a neposredno prije naplatnih kućica) tako je jako zapuhalo u jednome času da sam mislio da sam se sudario s nekim, a moj auto (koji je težak nekih solidnih tonu i pol) je bez problema promijenio traku unatoč mojem protivljenju. Negdje od prijevoja pa sve dublje u Gorski kotar počeo je padati snjeg i tek sam danas do kraja shvatio koliko sam dobro odlučio kupivši nove gume prije neki dan.

Posao sam obavio; ekipa koja me slušala doživjela je minijaturno religiozno iskustvo i mislim da su shvatili “errors of their ways”. Nisam zadovoljan rezultatima, no početni parametri su bili takvi da je i ovo što smo dobili super; no potencijal za napredak je velik.

Eto na HBOu počinje 4400.

Misao dana:
When I get real bored, I like to drive downtown and get a great parking spot, then sit in my car and count how many people ask me if I’m leaving.

Share the post "driving home for christmas… (4:05, Chris Rea, Do They Know Its Christmas, 1999)"

  • Facebook
  • Bluesky
Categories
Muzika

fifteen feet of pure white snow… (5:36, Nick Cave & the Bad Seeds, No More Shall We Part, 2001)

Jučer navečer sam bio u Tolikiens House-u gdje me očigledno nije bio dugo vremena jer je ekipa dramatično pojačala ponudu pive i to je u ovome trenutku sa sigurnošću mogu reći najbolje mjesto za popiti dobru pivu u gradu.

Slušam sada na 101 neki unplugged koncert od Tori Amos, to je jedna vrlo čudnovata pjevačica sjajnoga glasa i neobičnih pjesama. Meni je zapela za oko sa singlom Cornflake Girl kojeg sam na kraju i kupio.

Na netu postoji music genome project koji pokušava analizirati muziku i pronaći muzički DNK pojedinih pjesama i autora. Taj DNK sadrži melodiju, ritam, harmoniju, instrumentaciju, orkestraciju, aranžman, tekstove te glasovnu harmoniju. Ako ste uspjeli sicirati muziku na taj način, tada bi mogli npr. pretraživanjem muzike koja vam se dopada i pronalazeći muziku sličnog DNK pronaći druge autore koje možda i ne slušate a koji bi vam po svim kriterijima odgovarali.

Web stranice music genome projekta možete pronaći na adresi http://www.pandora.com/, a link je koristan zato što na njemu možete upisati ime omiljene pjesme ili autora, a web server će u pozadini iskreirati malu i vrlo personaliziranu internet radio stanicu koja će puštati muziku sličnu vašem muzičkom ukusu. Vrlo, vrlo zanimljivi pristup problemu.

Sutra u cik zore (actually vjerojatno i prije nje) idem autom u Rovinj, prijestolnicu duhanske industrije u hrvata. Sav se ježim ideje da ću u rano jutro kada su temperature najniže morati proći kroz najzaleđeniju i snijegom najbogatiju cestu u hrvatskoj, a vjerojatno situacija neće biti ništa bolja ni kasno navečer kada se moram vratiti kući.

A Nick Cave pjeva;
Doctor, Doctor
I`m going mad
This is the worst day
I`ve ever had
I can`t remember
Ever feeling this bad
Under fifteen feet of pure white snow
Where`s my nurse
I need some healing
I`ve been paralysed
By a lack of feeling
I can`t even find
Anything worth stealing
Under fifteen feet of pure white snow

Is there anyone else here who doesn`t know?
We`re under fifteen feet of pure white snow

Misao dana:
If you are going to try cross-country skiing, start with a small country.

Share the post "fifteen feet of pure white snow… (5:36, Nick Cave & the Bad Seeds, No More Shall We Part, 2001)"

  • Facebook
  • Bluesky