Categories
Blog Internet

prelude to the end of the game… (0:20, Sting, Brand New Day, 2000)

Za one koji su skužili moj privremeni alter_ego u vidu ovoga bloga samo da objasnim nekoliko tehnički i very cool štoseva koje sam zasaad otkrio.
Kroz koji dan ću se u cijelosti prebaciti na ovaj blog, a mracniblog.blog.hr nakon više od dvadeset mjeseci dobroga služenja napustiti (ne nužno u cijelosti ali… Sad but true rekla bi metallica).

Ovaj blog funkcionira na wordpress platformi što je open source blogerski alat. Verzija koju koristim je 2.0, koja između ostaloga sadrži i neke Ajax elemente (rekli bi web 2.0). Stvar je jako konfigurabilna što se vidi iz promjena koje je blog doživio u svoj sedam dana postojanja. Mislim da je ovaj izgled daleko logičniji i neusporedivo lakši za održavanje o onoga na blog.hr-u, no to je i za očekivati ako s dedicated free servisa pređeš na full blown aplikaciju koju je razvijalo brdo ljudi kroz duži vremenski rok.

No (zasada) najbolju foru sam pronašao jučer i zove se Performancing, a to je firefox plugin koji se aktivira čim stisnem tipku F8 i otvori mi editor unutar firefoxa. Napišem post (poput ovoga) i potom stisnem publish, a plugin odmah pošalje post. Na taj način mogu surfati internetom i kada naletim na neki zanimljivi link stisnem F8 i odmah odblogam što mi je na pameti (bio to link na zanimljivu stranicu ili ideja koja mi je baš tog časa pala na pamet).

Heh, baš se pravimo važni :)

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.

Categories
Blog Internet Muzika Ostalo

life: the movie… (7:18, The Walkabouts, Ended Up A Stranger, 2001)

Jučer je bio jedan od onih dana za koji bi bilo mudrije da sam ostao kod kuće, pokrio se preko glave, ugasio telefone i ne provjeravao emailove.

U znaku krajnje depresije krenuo sam da odem u kinpo pogledati Walk the line, inače biografski film o Johnny Cashu koji je pod stare dane svirao žešće nego ikada i čija me muzika fascinira (film iz nekog razloga igra samo od 22:30 što je malo prekasno za nas uredske trudbenike). Iskreno, Casha sam uopće uočio relativno nedavno i to nakon što je napravio obradu od U2 One što je izišlo na jednom od CDa American recordings. A totalno sam pao nakon što sam poslušao obradu Hurt koju u originali sviraju nine inch nails. Nine inch nails su pak poznati po tome što su svojevremeno izbacili iz banda člana koji je bio “prekonvencionalan” a danas se taj (izbačeni) lik prodaje po svijetu pod imenom Marilyn Manson. Anyway, tu je početna strofa iz Hurt-a (sada zamislite kako to pjeva vrlo sporo, za klavirom, vrlo stari čovjek izbrazdana lica koji je prošao sve poroke ovoga svijeta):

I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that’s real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything
what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt

I will let you down
I will make you hurt

On the bright side, pronašao sam sjajan web site funwithmovies. Na stranici imate po jedan frame iz 30 filmova i morate pogoditi ime filma o kojem je riječ. Ja sam postigao score od 18 čime spadam u sam vrh prosjeka, kako ste vi prošli?

Igrao sam se zadnja dva dana nešto s RSSom pa me zanima tko prati blogove putem RSSa? RSS sam prvi puta probao prije nekoliko godina i tada se nije imalo što za pratiti RSSom, no danas skoro svaki site ima rss feed, a svi blogovi na blog.hr domeni također imaju svoj feed. Za one koji ne znaju RSS je kratica od Realy simple syndication a to bi mogli prevesti kao “doista jednostavna distribucija”. U svom RSS readeru odaberete blogove koje želite pratiti i on vas automatski obavijesti kada je neki od blogova osvježen. Na taj način možete pratiti velikom brzinom ogromnu količinu sadržaja umjesto da klikčete po bookmarcima od jednog do drugog bloga ili web sitea.

Tko koristi rss?

Odbrojavanje: još 6 š-e-s-t postova do…

Misao dana:
I put a new engine in my car, but forgot to take the old one out. Now my car goes 500 miles per hour. The harmonica sounds *amazing*.
Categories
Ostalo

comfortably numb… (9:29, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Jučer sam nekim poslom završio u mercedesovoj/eurolineovoj zgradi u kovinskoj i u silasku dolje odlučio sam malo prošvrljati auto salonom budući da nikada nisam nogom kročio u auto salon njemačkog auto proizvođača.

Odmah sam bio uočen od nekolicine trgovaca koji su me pažljivo pratili pogledom (btw. znate li da auto kojeg si je Šeks nabavio nedavno košta 1.100.000,00 kuna u maloprodaji?). U času kada sam se očigledno koncentrirao na sportski Mercedes C200CDI sjatili su se na mene poput jata pčela na med (imam i neke druge metafore koje mi padaju na pamet ali ova će biti sasvim OK).

A nakon što sam im onako usput kroz izlog salona pokazao svoj skoro pa petogodišnji automobil kojem je po mojim riječima stiglo vrijeme zamjene za nešto veće i ozbiljnije, odlučili su da sam ozbiljni kupac te je sales proces krenuo punom snagom.

U roku od svega nekoliko minuta došli smo do finih detalja o automobilu poput one o tome da li želim naručiti peterokrake ili šesterokrake aluminijske naplatke – što me iskreno začudilo jer ja u svom svemiru naplatke (aka. felge) dijelim na čelične i aluminijske, dok su ovi razvili daleko precizniju i detaljniju podjelu. Pričali smo i o stražnjem vs. prednjem pogonu, pa sam tako naučio da u Mercedesu imaju vrlo malo hvale za Audi A6, a niti BMW ne smatraju ozbiljnim konkurentnom.
Nakon što su otkrili da neću izvaditi novce iz ruksaka (što je tamo očigledno nije sasvim neobično) ponudili su mi i iznimno dobro financiranje “s više nego odličnom kamatnom stopom od 5,5%“.

Ukratko, jedan dobro (ali ne pretjerano) opremljeni Mercedes C200CDI košta nekih 38.000EURa bez pregovora o cijeni, pa ako ste u nabavci…

Da sam imao vremena ostati sigurno bi pala i kakva probna vožnja, a da sam spomenuo koje ime s gornjih katova vjerojatno bi pala i neka vikend posudba koju vjerujem daju potencijalnim kupcima. Na njihovu žalost, nemam osobito mišljenje o njemačkim automobilima. Neki vozači voze primjerice Mercedesa zato što im je dopao taj auto prstom sudbine ili kako već, a neki voze Mercedesa jer im je to karakterna osobina.
Gledajući ankete koje provodi JD powers nije teško skužiti koje mjesto ti proizvođači doista imaju.
Moji interesi su puno manje u felgama a puno više u detaljima poput iPod priključka ili mp3 playera, a neke očito zanimaju felge i spušteno podvozje. Mene interesiraju tzv. running costs automobila, dok je nekima prepoznatljivost automobila ključna (što bi Freud rekao na sve to?).

U svakom slučaju, prodajnom procesu u Mercedesu dodjeljujem čistu peticu i preporučam posjete njihovim salonima u terapeutske svrhe budući da ćete se nakon posjeta definitivno osjećati bolje i važnije, a tko zna, možda vas i nagovore da kupite svog vlastitog mercedesa, 5,5% kamate se ne propušta tako lako.

Misao dana:
I play the harmonica. The only way I can play is if I get my car going really fast, and stick it out the window. I’ve been arrested three times for practicing.