Categories
Politika

Dao Bog da živimo u zanimljivim vremenima…

U svome govoru prije četrdesetak godina u Cape Townu u Južnoj africi, J. F. Kennedy izgovorio je rečenicu There is a Chinese curse which says, “May he live in interesting times.” Like it or not, we live in interesting times…
Upravo ta rečenica mi je pala na pamet jutros kada sam se vozio na posao i čuo vijesti na radiju 101 koje citiraju Večernji list koji je pak danas donio članak koji donosi sumnju o tome da li je hrvatska pregovaračka ekipa komisiji europske zajednice prezentirala lažne podatke o stanju našeg školstva?

Jednom davno, dok sam jedno vrlo kratko vrijeme bio polulegalni dio državne uprave znam kako su se štancale brojke i kako je u određenim trenucima za određene potrebe bio mobiliziran svatko tko je uopće bio na platnome popisu, pa je tako primjerice u obaveznom osiguranju skupova koji su početkom devedesetih bili donekle antiteza mitinzima s druge strane granice bili prisutni daktilografi ili čistaćice u svojstvu službenih osoba.

Možda s takvim iskustvom je neki niži činovnik, a sve u cilju da naša znanstvena slika bude bolja, dodao koju tisućicu zaposlenih profesora na izvještaju europskoj komisiji, ili mu se slučajno “omaknuo” excel, ili je pak na 1001 način brojka misteriozno narasla do prijavljenih 8.000 sveučilišnih profesora dok i u stvarnosti (kažu neimenovani izvori) ima svega nešto malo manje od 4.000 što ozbiljno mijenja statistiku. Isto tako “navodno” je friziranje ovog podatka dovelo ili će dovesti do toga da ćemo biti u stanju pokupiti malo manje novaca nego što smo mogli dobiti – što je po meni manji problem, u odnosu na pitanje kredibiliteta u pregovorima koji bi ovakvim samostalnim interpretacijama ozbiljno došli u pitanje.

Teško je povjerovati da bi netko iz vrha vladajuće strukture namjerno naložio takvu ozbiljnu grešku, no ono što se vjerojatno desilo je da je netko na vrhu rekao “Neka se to riješi!“, pa je onda kroz sustav pokvarenih telefona kakvima obilujemo u državnoj upravi, neki nadobudni činovnik pretjerao u svojim procjenama misleći kako će impresionirajući one koji slušaju njegovo izlaganje (jer svi vole čuti dobre vijesti, baš kao i prethodnu vijest o odličnom rastu BDPa) skupiti sebi nekoliko pozitivnih bodova sve dok mu se (vjerojatno jučer navečer ili jutros) nebo nije srušilo na glavu.

Baš kao što sam to i napisao prošle godine u listopadu; “Do početka pregovora nas je čuvala europska unija, a danas se moramo čuvati sami“. Kao što se vidi iz gore navedenog primjera, taj posao radimo jako loše.

Misao dana:
I put instant coffee in a microwave oven and almost went back in time.

Categories
Ekonomija

Stvarna veličina gospodarskog rasta u 2005 godini…

Danas je lansiran podatak kako je rast BDPa (bruto domaćeg proizvoda; a BDP je suma vrijednosti svih proizvoda i usluga jedne države) sjajnih 4,3% što je u odnosu na klimu u kojoj živimo navodno genijalni podatak.

Obzirom da mi makroekonomija osim na razini koncepta nije baš neko područje u kojem suvereno ili uopće vladam, može biti da sam neke bitne podatke propustio čuti, no svejedno pitam se slijedeće;

  • Da li govorimo o realnom ili nominalnom rastu BDPa? Razlika između jednog i drugog je u inflaciji, a inflacija od 2-3% na našem BDPu bi mogla značiti razliku od cca 1% BDPa?
  • Gledam podatke o ukupnom prihodu INAe i ona je na razini od cca. 4 milijarde kuna kvartalno ili 16 milijardi kuna godišnje (nekako mi je ostalo u uhu da su 2005 završili s 18 milijardi kuna prihoda); nadalje, ako znamo da je veličina BDPa u 2004 bila 34 milijarde USDa (a tada je dolar bio dosta slab) i zaokružimo to na nekih 200 milijardi kuna, a u obzir uzmemo da je cijena litre eurosupera u studenom 2004 bila oko 7,25kn, a početkom ove godine oko 8kn to odgovara rastu cijena od 10% odnosno vjerojatnom rastu prihoda INAe od cca. 10% (ipak se oni bave trgovinom derivatima), a tih 1.6 milijardi odgovara 0,8% brojke od 200 milijardi kuna ukupnog BDPa.
  • Pitam se stoga, nije li možda gornjih 4,3% trebalo umanjiti za inflaciju i/ili rast cijene energije, kako bi onda dobili kakvu takvu realnu sliku koja nije nikako tako lijepa (jer bi time odjednom bili na razini neke spororastuće ekonomije iz zapadne europe koja se rješava recesije)?

Pitam se također, što bi naši političari odabrali kao informaciju? Da li su nam zatajili možda koji važni podatak? Hm, ma nisu, koje koristi oni imaju ako izvrnu neki podatak?

Misao dana:
Why do they lock gas station bathrooms? Are they afraid someone will clean them?

Categories
Literatura

Priča o Frnteku i Njuškici…

Totalno neočekivano slijedi autobiografski detalj iz srednje škole, s nastave hrvatskoga jezika.

Kaže priča kako su jednom postojala dva praščića koji su se zvali Frntek i Njuškica i koji su zajedno živjeli u istome svinjcu. Jednoga dana su načuli seljaka kako govori kako se bliži vrijeme Božića i kako im treba pečenka. Njuškica si je pomislila da što je tu je, i ako je njezin red onda neka tako i bude; Frntek je pak bio lukaviji pa je mislio da ako prestane jesti i bude mršav onda će seljak zgrabiti Njuškicu onako lijepu i okruglu, praktički pečenku koja hoda.

I tako su prolazili dani, Njuškica se debljala, a Frntek mršavio i kada je seljak stigao odabrati pečenku pogledao je jednu i drugu te si pomislio kako je Njuškica lijepa zdrava a Frntek nekako kržljav i čini mu se boležljiv pa je možda mudrija odluka da Frntek završi kao pečenka.

Uglavnom, ispričala nama profesorica gore navedenu priču (uz vjerojatno više detalja) i pita kakva je to priča, a ja kao iz topa ispalio da je to socijalna drama. Sjetio sam se toga prije neki dan i lijepo nasmijao.

Misao dana:
“Twelve voices were shouting in anger, and they were all alike. No question, now, what had happened to the faces of the pigs. The creatures outside looked from pig to man, and from man to pig, and from pig to man again; but it was already impossible to say which was which.”