Categories
Putovanja

Malene razlike…

U Engleskoj sam boravio već nekoliko puta i ta zemlja me neograničeno fascinira, puno više od mnogih drugih zemalja koje sam imao prilike vidjeti.

Hrana koju englezi jedu je u najmanju ruku čudna (imam i druge, puno eksplicitnije pridjeve), primjerice čim vidim što jedu za doručak odmah mi se smrači pred očima. Promet im je očigledno u suprotnom smjeru (na svakome pješačkom prijelazu imaju na cesti napisano “look right” jer je očigledno protuprirodno da automobili dolaze iz tog smjera). No, postoje tri stvari koje me doista fasciniraju:

Prva su im novci, naime što je kovanica veće vrijednosti to je manjeg promjera što mi je nekako suprotno svim logikama. Drugi problem imam sa soljenkama i paprom. Naime kod nas (ili barem u cijelom svijetu kojeg sam do sada imao prilike vidjeti), soljenke imaju puno rupa, a papar samo jednu – dok u engleskoj je situacija obrnuta. Iako je sasvim jasno da se kompleti za sol i papar proizvode u milijunima komada, ta promjena teksta s europskog na engleski model mora ipak nešto koštati?

Treći i ujedno najveći misterij su mi pipe ili slavine za vodu. Englezi tradicionalno imaju dvije pipe na umivaoniku i jedna je za toplu vodu a druga za hladnu. To znači da ne možete lijepo pustiti vodu da curi i lijepo oprati ruke nego je potrebno začepiti umivaonik, smiješati odgovarajuću količinu vode u željenoj temperaturi i potom oprati ruke. Mješalica za vodu je prastari izum i nije mi jasno zašto se one ne koriste u engleskoj.

Iz gornjeg razloga ne možete vjerovati koliko me razveselilo da hotelu u kojem sam bio smješten (a koji je otvoren u rujnu prošle godine) ima kupaona u kojoj je bila samo jedna slavina u umivaoniku. Pomislio sam (s povjesne instance gledano, sasvim pogrešno) kako su englezi uvidjeli razum i počeli kao i bijeli svijet oko njih koristiti normalne slavine. Iznenađenje je tim bilo veće da kada sam pustio vodu, da sam skužio kako se jedna pipa u stvari sastoji od dvije cijevi i da kroz lijevi dio slavine izlazi kipuća voda na kojoj sam opekao ruku, dok mi je desna ruka bila potopljena hladnom vodom.
Ima li netko racionalno objašnjenje za ove pipe?

Misao dana:
Vincent: It’s the little differences. I mean they got the same shit over there that they got here, but it’s just – it’s just there it’s a little different.
Jules: Examples?
Vincent: Alright, well you can walk into a movie theater in Amsterdam and buy a beer. And I don’t mean just like in no paper cup, I’m talking about a glass of beer. And in Paris, you can buy a beer at McDonald’s. And you know what they call a, uh, a Quarter Pounder with Cheese in Paris?
Jules: They don’t call it a Quarter Pounder with Cheese?
Vincent: Nah, man, they got the metric system, they wouldn’t know what the fuck a Quarter Pounder is.
Jules: What do they call it?
Vincent: They call it a “Royale with Cheese.”
Jules: “Royale with Cheese.”
Vincent: Thats right.
Jules: What do they call a Big Mac?
Vincent: A Big Mac’s a Big Mac, but they call it “Le Big Mac.”
Jules: “Le Big Mac.” [laughs] What do they call a Whopper?
Vincent: I dunno, I didn’t go into Burger King.

Categories
Hrana i piće Putovanja

Get off of My Cloud…

Idem danas popodne put aerodroma i u Birmingham (Engleska). Imam tamo nešto posla kojeg sam nekako uspio posložiti preko vikenda i ako doista sve obavim možda mi ostane ponedjeljak ujutro za hodanje po Oxford street-u u potrazi za Warner Bross dućanom i Starbucksom na kojeg sam se navukao kada sam u rujnu prošle godine bio u Chicago-u.

Malo sam pretraživao po bespućima moje memorije i zemlju nisam napustio od studenog prošle godine (ne računajući Sloveniju) tako da je već krajnje vrijeme da malo vidim svijeta i provjerim da li je trava tamo doista zelenija. Englesku travu sam posljednji puta pregledavao prije četiri godine u otprilike isto doba i taj put ću zapamtiti jer sam na avionu pokupio infekciju suznog kanala. Ukratko, oči bi mi suzile bez prestanka i do podneva bi se oči toliko iziritirale da sam bio u stanju žlicom čupati ih van samo kako bi prestalo (nešto slično nedavnoj epizodi sa sinusima ali malo gorje). Otišao sam njihovom liječniku i svaka četiri sata sam morao ići na ukapavanje antibiotika. Oči su bilile strašno i plakao sam nekoliko dana u komadu.

Negdje tamo drugi ili treći dan, sjeli smo u indijski restoran kojima Birmingham obiluje pa sam tamo naručio “Chicken, only for the brave”, kada je jelo stiglo, stavio sam prvi zalogaj u usta, potom drugi i kroz maglu se sjećam trećega kada je nešto eksplodiralo u mojim ustima – te sam odjurio (onako plačući) prema WCu da isperem usta. Po prvi puta u nekoliko dana me nešto bolilo više od očiju. Koliko god bilo nepodnošljivo, ta bol je bila dobrodošla.

Nosim sa sobom samo BlackBerry, dakle nema notebooka pa vjerojatno neće biti niti blog update-a do ponedjeljka kasno navečer ili objektivno utorka. Ostavljam Vas sa sjajnom pjesmicom koju je spjevao Nick Cave, a koja se nalazi na trećem CDu posljednjeg trostrukog albuma “B sides and rarities”.

Misao dana:
When I get home,

I’m gonna clean up my house,
When I get home,
I’m gonna kick out that mouse;
When I get home,
I’m gonna put things in order.
..
But right now, right right now,
right now I am a-roaming.

When I get home,
I’m gonna make that call;
When I get home,
I’m gonna talk it through;
When I get home,
I’m gonna straighten it out…
But right now, right now,
right now I am a-roaming.

When I get home,
I’m gonna give up the booze;
When I get home,
I’m gonna eat me some food;
When I get home,
I’m gonna kick them drugs…
But right now, right now,
right now I am a-roaming.

When I get home,
I’m gonna call my mother;
When I get home,
I’m gonna cook her some dinner;
When I get home,
I’m gonna invite my brothers…
But right now, right right now,
right now I am a-roaming.

When I get home,
I’m gonna see my little boy;
When I get home,
I’m gonna buy him a toy;
When I get home,
he’s gonna jump for joy…
But right now, right right now,
right now I am a-roaming.

When I get home,
I’m gonna unpack my bags;
When I get home,
I’m gonna wash these dirty rags;
When I get home,
I’m gonna pack ’em up again
and I’m gonna go,
I’m gonna go,
I’m gonna go right back a’roaming.

Categories
Business Ekonomija Politika Priroda i društvo Putovanja

one… (3:52, Johnny Cash, Unearthed Disc 5, 2003)

Skrenuo bih vam pozornost na jednu genijalnu inicijativu koju je jučer predstavio Darko Marinac (čelnik Podravke) kroz nevladinu instituciju Nacionalnog vijeća za konkurentnost.
Inicijativa koja je prezentirana zove se Regulativna giljotina predlaže Vladi Republike Hrvatske novi model uklanjanja suvišnih zakona i pravilnika koji opterećuju hrvatsko gospodarstvo. Istraživanje koje je napravljeno pokazuje kako je moguće unutar godine dana smanjiti broj regulativa za 20-50% i na to još treba dodati preko 12.000 različitih dokumenata naslijeđenih iz bivše jugoslavije koji više nemaju nikakvu vrijednost ali se po sili zakona i dalje moraju primjenjivati.

O preregulaciji našeg društva pisao sam jako puno puta i ponovno skrećem pažnju na našu komunističku praksu po kojoj sve što nije u zakonu automatski nije dozvoljeno u odnosu na inozemnu praksu gdje je to doslovce obrnuto. Ovo sivo područje generator je ne samo sive ekonomije nego i mita i korupcije na svim mogućim i nemogućim razinama.

S velikim zanimanjem sam jučer pogledao i reportažu o priči s kravljim mozgom koji možda je ili nije lud, te kako naši domaći CSI upravo DNA analizom pokašava dokazati koja je krava otputovala u englesku(?). Obzirom na pažnju koja se posvećuje kravljem ludilu ne samo kod nas nego i u svijetu, otkriće takvog propusta i zamjena uzoraka ne samo da je očigledno kriminalno djelo koje je moguće sankcionirati unutar vlastitog zakonodavstva, nego ćemo postati žarište žestokog međunarodnog incidenta u kojem će se sva kredibilnost sustava svesti na negativnu nulu. Za našu dobrobit se nadam da se to nije desilo, jer ono što se događa u našem dvorištu može biti i ružno ali nitko o tome neće previše pisati osim možda tu i tamo pokazati prstom – no zamjena uzoraka kod ovako osjetljive tematike (da ne kažemo da će englezi ispasti budale u toj priči) će sasvim sigurno imati dalekosežne posljedice.

Kada smo već kod engleske, taman sam se bio dvoumio da li da odem do engleske slijedeći mjesec ili ne, koliko god bih htio vidjeti svijeta (nisam napustio .hr od mislim prosinca) imam toliko posla i nekoliko dana izvan ureda bi me ozbiljno unazadilo, no s druge strane na suvislom odmoru također nisam bio dugo vremena pa bi mogao spojiti ugodno s korisnim. Veselim se da neću morati do britanske ambasade po vizu, tamo naime nikada ne znaš da li će netki neoprezni djelatnik aktivirati bombu ili ne :)

Odbrojavanje; one – toliko je postova preostalo… vidimo se sutra

Misao dana:
Prepare for Metamorphosis, are you ready Kafka?