Categories
Priroda i društvo

Policija, spora i nedostižna

Istekao mi je leasing na autu pa sam zadnjih dana prebacivao vlasništvo nad vozilom. Osim što je moja leasing kuća odlučila promijeniti adresu stanovanja, pa je sve skupa stalo na nekoliko dana – jučerašnje popodne sam proveo u stanici za tehnički pregled Automehanika. Temperatura je bila usijana, glava me bolila i prijetila eksplozijom, a produktivnost doista ljubaznog osoblja je bila bliska nuli. Ne sjećam se kada sam potrošio tri sata na tehnički pregled automobila.
Trosatnom specijalističkom pregledu je prethodilo pregovaranje o bonusima obaveznog autoosiguranja koje se (tako barem izgleda) pretvorilo u lešinarski posao u kojem se telefonom informacije jednostavno ne mogu dobiti. Morate doći osobno, te će osoba s druge strane šaltera procjenom vaše osobnosti kao i vozila kojim upravljate odrediti kako se domoći tog famoznog bonusa. Prije nekoliko tjedana smo bili također nakon promjene vlasništva registrirali dostavno vozilo i tom prilikom me neočekivano snašlo dopunsko zdrastveno, iako sam pripremio podatke za još jedno dopunsko ovaj puta je bilo rečeno da mi je potrebno životno osiguranje. Još bih ja to i platio, no ekipa je bila poprilično neljubazna i iznimno nefleksibilna u pogledu plaćanja (naime neka osiguranja možete platiti bilo čime, vjerojatno i kompenzacijom, dok primjerice životno možete riješiti samo gotovinom koju ja koristim isključivo za plaćanje kava i sokova).

Uobičajena stanica za tehnički pregled mi je auto maksimir, no kako mi vozilo nije registrirano i kako se doista ne volim voziti u primjerice tehnički neispravnom ili u ovome slučaju neosiguranom automobilu (a nije mi se radi dva kilometra kupovalo proba tablice) pala je odluka na drugu najbližu stanicu što je Automehanika gdje su me ljubazni (ali iznimno spori) ljudi upozorili da u specifičnoj situaciji prijenosa vlasništva s leasinga na krajnjeg vlasnika mogu prenijeti i bonus.

U svakom slučaju, pregled i cijela papirologija koja slijedi je bila gotova desetak minuta prije pet sati kada sam se mislio uputiti na MUP da bih dobio pečat u prometnu i pokupio tablice, no ljudi iz Automehanike (da li sam spomenuo da su bili iznimno ljubazni?) su me upozorili da policija radi samo do 17h jer je ljetno radno vrijeme. Baš me zanima da li na moru onda rade produženo? Ako da (ili ne) zašto?

Jutros sam nadobudno pokušao otvoriti web stranicu MUPa koja je čini se napravljena u FrontPageu (verzija 95 ili 97 kako izgleda), kako bih saznao da li kojim divnim čudom rade subotom (znam, idealista sam, nepopravljivi) i dobio sam slijedeću poruku:

Čak je i policijska web stranica prespora

Misao dana:
Police arrested two kids yesterday, one was drinking battery acid, the other was eating fireworks. They charged one and let the other one off.

Categories
Politika Priroda i društvo

Bel Ami

Nijedne nema bolje od naše policije, jer su oni ako ništa drugo, neiscrpni izvor u najmanju ruku čudnovatih događanja. Primjerice, ne znajući kako to okarakterizirati u ožujku ove godine napisao sam mali tekstić (na onom drugom blogu) o izjavi našeg ministra policije kada se osvrnuo na međusobne mafijaške obračune. Izjava, ako ste je zaboravili glasi otprilike ovako:

Policija nekima pomrsi račune. Prekine se pošiljka, a nekome je plaćena. I onda se to reflektira. Tad netko nekome duguje novac i tad se dogodi ubojstvo.

Ovo je iznimno pronicavo od osobe koja je svojevremene u Gloriji (hm?) izjavila kako se divi predsjedniku nam vlade (Ivi Sanaderu, op. a.) budući da ovaj drugi je navodno iznimno produktivan i pametan (ne nužno tim riječima, ali to bi nekakInspektor Poiroto bila poanta). Ono po čemu je Ivica Kirin također poznat je i to da je svojevremeno radio kao izbacivač u disko klubu (što se i vidi, rekli bi zlobni promatrači) što nas dovodi do incidenta u Bel Amiju od prije nekoliko mjeseci kada su neki izbacivači (rekli bi, Kirinovi cehovski kolege) premlatili nekolicinu nedužnih specijalaca, da bi se ovi potom vratili (s pojačanjem) i demolirali lokal – ili tako nekako. Ignorirajući bizarnost situacije i drakonskih poteza koje je tada trebalo poduzeti stišćemo fast forward na događanja od prošlog tjedna kada je policija sprovodeći glasovitog korčulanskog narko-dealera koji je doduše samo jednom pravomoćno kažnjen (ali ima još neke 92 kaznene prijave u prikrajku, vidi ironije između broja prijava i broja telefona), sjela s likom na piće čekajući valjda trajekt ili slično plovilo, dečka je stislo, otišao je olakšati se do sanitarnog čvora gdje mu se u korčulanskoj kanalizaciji gubi svaki trag.

Kirin je na to spremno rekao kako se “policija spominje kao nesposobna, a riječ je o propustu dvojice policajaca”, a u istome članku možemo pronaći informaciju o tome kako je čak 2.5% ili svaki četrdeseti policajac već optužen za neko kazneno djelo. Meni se nekako čini kako statistika kaže kako su policajci u iznimno rizičnoj skupini da postanu kriminalci (nekako mi se čini da šišaju nacionalni prosjek i to značajno), baš kao i narkomani koji u nedostatku dnevne doze kradu sve i svakoga.

I da sve ne bi ostalo na tome, noćas je u zrak odletio i Bel Ami, onaj isti s početka ovog teksta, kažu od zasada nepoznate eksplozivne naprave. Već vidim kako će rezultati istrage biti zanimljivi.

Nego, znate li koji je službeni auto Al Qaide?

C4

Misao dana:
An exhaustive study of police records shows that no woman has ever shot her husband while he was doing the dishes.

Categories
Priroda i društvo

Kuda nas vodi školovanje?

Prije petnaestak dana Bill Gates je zapanjio svijet najavom odlaska s pozicije chief software arhitecta u svoju dobrotvornu fondaciju koja je do prije petnaest dana upravljala imovinom od oko četrdesetak milijardi dolara. I još dok smo se oporavljali od šoka, oglasio se i Warren Buffet koji je pak izjavio kako će 85% svoje ukupne imovine (procijenjene na također četrdesetak milijardi dolara) prenjeti na različite humanitarne fondacije, a 5/6 tog novca će završiti u fondaciji Billa i Melinde Gates.

Ono što je Bill Gates rekao (barem u razgovoru s CNNom kojeg sam jednim okom pogledao, a transkript tog govora nisam uspio pronaći) je između ostaloga i to kako on smatra da se u slijedećem razdoblju mora puno energije posvetiti školovanju. Kada Bill Gates govori o školovanju onda misli na kontinuirano školovanje, ono koje počinje čim prohodate, nastavlja se kroz vrtić, osnovnu i srednju školu, preko fakulteta, a potom kroz cijeli radni vijek sve do mirovine a vjerojatno i nakon toga.
Naša zemlja katastrofalno loše stoji na tom planu i kontinuirano školovanje kao kategorija jedva da postoji, a u praksi se svodi samo na one ljude koji zbog svojeg seta znanja i sposobnosti ionako nemaju problema s pronalaskom odgovarajućeg radnog mjesta. Znanje koje danas morate posjedovati kako bi zadržali radno mjesto je pokretna meta. Klinci koji ove jeseni kreću u školu u mirovinu će otići 2065 godine, mi do prije petnaestak godina nismo znali za internet, prije dvadeset za osobna računala – a danas u školu primamo male ljude koje moramo osposobiti da se hrvaju s životom slijećih šezdeset godina!!!
Ovog problema sam svjestan već godinama, upisao sam srednju strukovnu školu koja je trebala postati moja odskočna daska u struku kojom se danas bavim, no kroz četiri godine škole nažalost većinu korisnoga znanja sam stekao iz općih predmeta poput jezika, matematike ili povijesti, dok su stručni predmeti već tada bili ne samo zastarjeli nego su prenosili znanja koja vam danas više niti u muzeju neće koristiti. Nije li čudno završiti školu i dobiti diplomu/svjedodžbu za zanimanje koje više ne postoji? Jednostavno je nestalo. Drugi možda nisu bili toga svjesni, ili im možda to nije bilo važno ili su mislili da sam u krivu, no to je ono što se dogodilo.
S fakultetom nisam ponovio istu grešku; te sam se upisao na fakultet za kojeg sam smatrao da će mi dati najbolju opću naobrazbu, odabrao sam fakultet kojeg smatram ekvivalentom gimnazije u visokome školstvu (i fakultet nakon kojeg sasvim sigurno nećete pronaći posao u struci za koji vas fakultet školuje). Odlučio sam kako ne smijem dozvoliti da mi školsku sustav smeta u mojoj edukaciji. Spletom okolnosti fakultet nisam završio, no te dvije godine su bile definitivno iznimno važne.

Ukratko, oduvijek sam znao da škola ili fakultet nikada neće biti presudni faktor u obavljanju ili dobijanju posla. Isto tako znam da je edukacija kontinuirani proces i da posljednja stvar koju si možete dozvoliti nakon što ste izišli iz fakultetske zgrade s diplomom u ruci je da odložite knjigu na policu i mislite kako ste spremni na sve. Upravo iz tog razloga nemam osobitog poštovanja za ljude s diplomama i svjedodžbama i te dokumente gledam kao potvrde da je moj sugovornik u stanju sjediti u nekoj klupi određeni broj godina. Diploma je oznaka strpljenja i ustrajnosti a ne konkretnog znanja ili sposobnosti.

Ako mislite da sam u krivu, zbrojite koliko ste knjiga pročitali u posljednjih mjesec dana? Ili šest mjeseci ako je tako lakše doći do nekog konkretnog broja?
Jedan od velikih zadataka koji si je postavila fondacija Billa i Melinde Gates je upravo kontinuirano školovanje. Jedan od njihovih ciljeva je pokušati objasniti svima kako je kontinuirano školovanje nužnost i kako možete napraviti svašta tijekom svog života, no prestati učiti jednostavno ne smijete.
U Montereyu (California), jednom godišnje održava se skup u kojem se najbolji i najpametniji ljudi svijeta međusobno nalaze i izmjenjuju ideje. Konferencija se zove TED (Technology, Entertainment, Design) i na njoj možete čuti neke od najprovokativnijih i najnaprednijih prijedloga. Jedan od predavača na ovogodišnjem TEDu bio je i Sir Ken Robinson kritički govori o školskom sustavu koji trenutno koristimo te iznosi viziju dugačijeg, novog sustava koji bi stimulirao kreativnost umjesto da je zatomljuje.

p.s. video traje dvadeset minuta, potreban vam je ADSL, no svaka minuta je vrijedna vaše pažnje, ovo obavezno morate pogledati. Usput rečeno, na TED web siteu nalazi se link na njihov blog na kojem možete pronaći niz različitih predavanja u MP3 ili MP4 formatu

Misao dana:
Creativity is the sudden cessation of stupidity.