Categories
Priroda i društvo

Kako se obraniti od spin doktora?

Predizborna kampanja je vrijeme kada se iz ropotarnica političke komunikacije izvlači teška artiljerija i počinje lupati manje ili više bez osobitog gađanja po svim protukandidatima.

Hrvatska politička kultura, primitivna kakva je, u posljednjih nekoliko godina do savršenstva je dovela mit o svemoćnim spin doktorima, koji svojim vještim ručicama upravljaju sudbinama, ne samo svojih kandidata, nego i cijele nacije.

S obzirom da ovoga puta govorimo o doslovce stotinama predizbornih kampanja, na djelu su danas i mnogobrojni wannabe spin doktori, koji o tom mističnom zanatu znaju uglavnom ono što su pročitali u novinama (dakle malo), a direktni kontakt s pravim spin doktorima im je ograničen na mimoilaženje na brzoj cesti dok se wannabe spin doktor vozio u lokalnom autobusu, a pravi spin doktor u brzojurećem Audiju A6, koji vozi na račun državnog proračuna ili HEP-a.

U svakom slučaju, pripremio sam prvo nekoliko teoretskih natuknica oko toga što je to spin doktor, kao i nekoliko praktičnih savjeta kako prepoznati spin doktora ili njegovo djelo u javnosti.

Hrvatska i nema pravih spin doktora, ili ako ima za njih nikada niste čuli. Ono što se u hrvatskoj prodaje pod spin doktorima je u stvari neka mutirana i degenerirana GM-varijanta spin doktora.

Tim gore po činjenice
Funkcija spin doktora (ili komunikacijskih savjetnika) je da skrenu pozornost s jedne priče na drugu, ili da u kanti prepunoj mulja svu pažnju javnosti usmjere na jedan jedini sjajni dio cijele priče.

Ako pogledate modus operandi naših spin doktora, nije teško uočiti da oni lažu, manipuliraju (i to na najprimitivniji mogući način) i općenito ne vladaju baš najbolje očekivanjima birača ili ograničenjima stvarnog svijeta.

Prvi i najlakši način da uočite spin doktora je njegova sama pojava na televiziji. U razvijenim zemljama spin doktori se nikada ne pojavljuju na televiziji ili medijima i njihovo samo postojanje se žestoko negira.

Kod nas spin doktori bez srama nastupaju na televiziji, daju intervjue ili ratuju priopćenjima.

Naravno, oni se nikada ne potpišu kao “Spin doktor kampanje Pere Perića”, nego su uredno predstavljeni kao neovisni komunikacijski savjetnici, ili što je u hrvatskoj osobito popularno, profesori nekog od naših fakulteta (politologije i novinarstva, sociologije i slično).

Velika je zabluda vjerovati da je to ekipa koja nije na nečijoj platnoj listi i što je najbolje to novinari znaju, no njihov medij im zabranjuje da napišu za koga dotični radi, pa je onda prvo sljedeće rješenje napisati da su (ne)ovisni stručnjaci.

Talking head je talking head pa i onda kada govori tendenciozno i s agendom.

Drugi način kako prepoznati rad spin doktora su različite afere koje imaju nezgodnu naviku na svjetlo dana izroniti baš pred izbore. Tako nas ovih dana obasipaju pokušajima da pojedine kandidate vežu uz pojedine afere.

Svjedok na prodaju
Ono što se obično radi u takvim situacijama je da pokušate pronaći imalo kredibilnog svjedoka, platite mu koju tisućicu i onda ga vodate po medijima gdje on srcedrapateljski priča svoju priču.

Nema veze što priča nema veze sa stvarnošću ili što su od tog nemilog događaja prošle godine i godine, ali eto, baš se sada potrefilo da su mediji prepoznali istinu u njegovim riječima i odlučili progovoriti.

Obično se u to doda i neka srcedrapateljska priča o teškoj obiteljskoj situaciji, o tome kako je netko izgubio posao, kako ga sustav šikanira (kao uostalom i nas sve ostale)…

Spin doktori, naravno, ne mogu funkcionirati sami, pa oni stoga upošljavaju ili na različite druge načine kontroliraju mnogobrojne urednike i novinare.

Tako da gore navedeni udarci uvijek izlaze na nekim čudnim mjestima od još čudnijih novinara i urednika, a uz koje se nerijetko već duže vrijeme vežu pojmovi poput sukoba interesa ili neetičko pisanje.

Naravno, sve se to događa jako legalno, pa ti novinari imaju registrirane tvrtke, isporučuju se fakture, plaćaju se porezi pa onda država nema pravog motiva to osobito detaljno istražiti. A javnost? Pa, nas nitko ništa ne pita već godinama pa neće ni ovoga puta.

Spin doktori su totalno izgubljeni na internetu, oni naime još mogu kontrolirati novinare i medije, no na internetu ima toliko toga da se teško odlučiti gdje krenuti, pa je onda najbolja taktika zablatiti gdje se god može.

Tako ako primjerice promatrate komentare ispod članaka na portalima dnevnih novina, uredno možete primijetiti slijed događaja koji uvijek ide u korist jednog ili drugog kandidata.

Pa se tako pjevaju hvalospjevi jednom (pa i tamo gdje to nema smisla), a udara po drugom (gdje se ovaj drugi uopće ne spominje). Blogovi i forumi se rješavaju kreiranjem ne osobito inteligentnih novih korisnika koji poput djelatnika iz telekomovog call centra copy&pasteaju unaprijed napisane odgovore koji bi kao morali upozoriti javnost na nedjela jednih ili drugih. Kreiraju se Facebook grupe, lažni profili i web-stranice, zauzimaju se domene, plaćaju se oglasi…

Brojke i slova
No ono na čemu spin doktori dobivaju religiozna iskustva (ovo je zamjenica jedne druge manje-više seksualne aluzije) su ankete.

Ankete su svemoćne, ankete su ekvivalent staklene kugle kroz koju Samo Oni Koji Znaju mogu Čitati Budućnost, Interpretirati Trendove i Predvidjeti Pobjednika.

Ono što vam nitko ne kaže je da su ti isti koji ankete moraju interpretirati ujedno i oni koji ih pišu, a (ne)spretno formulirana pitanja i ponuđeni odgovori mogu značajno utjecati na rezultate ankete, pa tako i nije neko preveliko čudo da nas ovih dana obasipaju rezultatima anketa koje su međusobno kontradiktorne i za koje bi netko mogao reći da se odnose na međusobno različita povijesna razdoblja ili sasvim druge kandidate.

Prave ankete su one koje su napravljene i za njih nikada ne saznate, jer pravi spin doktori ankete koriste kako bi koristili saznanja iz njih da usmjere kampanju, a ne da manipuliraju novinskim člancima.

Političari su nerijetko mulj i genetski otpad ovog društva, no još niže od njih na ljestvici evolucije su spin doktori – i to morate imati na pameti dok gledate TV, čitate novine ili članke na web-portalima – uključujući i ovaj.

Misao dana:
Conrad ‘Connie’ Brean: What’s the thing people remember about the Gulf War? A bomb falling down a chimney. Let me tell you something: I was in the building where we filmed that with a 10-inch model made out of Legos.
Stanley Motss: Is that true?
Conrad ‘Connie’ Brean: Who the hell’s to say?

p.s. ovo je još jedna kolumna za net.hr

Categories
Priroda i društvo

Što je to izborni pobjednik?

Lokalni izbori se rapidno bliže i jedno od pitanja koje si svakako treba postaviti je i to kako definiramo izbornog pobjednika? Naime, kod parlamentarnih izbora je to jako jednostavno za uočiti, samo treba pobrojati broj saborskih fotelja i to je manje više to.

No ni ovdje to nije baš tako jednostavno jer smo primjerice u proteklom izbornom ciklusu imali stranaka koje su sakupile impresivni broj glasova birača, ali su zato imali vrlo mali broj zastupnika, primjerice tu je HSU sa stotinjak tisuća glasova i jednim jedinim zastupnikom, ili recimo situacija HDZ vs. SDP, gdje je relativno mala razlika u broju ostvarenih glasova rezultirala velikom razlikom u broju saborskih zastupnika.

Na lokalnim izborima je to daleko teže definirati jer imamo vrlo kompliciranu situaciju. Hrvatska se sastoji od čak 429 općina, 127 gradova, dvadeset županija te grada Zagreba koji je u statusu izjednačen županiji.

Dakle riječ je o impresivnih 557 jedinica lokalne uprave i samouprave. Svaka od tih jedinica ima svoju skupštinu koja varira po broju zastupnika od dvadesetak do petedeset i jednog – što znači da u Hrvatskoj po trenutnom ustroju ima više od osam tisuća razno raznih zastupnika, koji od ovih izbora idu u kompletu s 557 načelnika, gradonačelnika i župana, a svaki od njih ima još jednog ili dvoje zamjenika (ili zamjenica).

Objektivno, ako gledate silni broj ljudi potrebnih u zastupničkim tijelima, to i nije neka čast ali se svi svejedno jako grabe za njih jer u lokalnim sredinama je to ključ za podjelu plijena po budžetima tih općina i gradova, biti zastupnikom znači da možete biti blizu izglasavanja urbanističkog plana pa tako vaša nevrijedna šikara može postati sjajno gradilište – a razlog zbog kojeg stranke jako vole zastupnička mjesta je to što zastupnici dobijaju naknadu za svoj (ne)rad u skupštini pa time rasterećuju stranačke blagajne za mudrije investicije (primjerice kupovinu novog i luksuznog ali svakako blindiranog automobila).

Pravo pitanje glasi tko je to pobjednik izbora i što će se dogoditi 17. svibnja? Tko će proglasiti pobjedu, hoće li to biti HDZ koji će konstatirati kako je on osvojio impresivnih 3-3.500 mjesta po skupštinama (pa makar ta skupština bila u nekom zaseoku za kojeg osim Antuna Palarića nitko nije čuo), ili će to biti netko drugi poput HSSa koji će reći kako oni imaju 243 načelnika ili gradonačelnika širom Hrvatske; ili će to pak biti primjerice SDP koji može reći da na dan 17. svibnja dolazi na vlast u Zagrebu, Rijeci, Splitu i još nekolicini gradova i općina pa sukladno tome upravlja i najvećim brojem hrvatskih građana?

U političkoj borbi ne postoji drugo mjesto, no opako sumnjam da će ovaj put pobjednika na izborima biti nekoliko – i što je najbizarnije, svi će oni biti u pravu.

Misao dana:
How come we choose from just two people to run for president and 50 for Miss Universe?

Categories
Priroda i društvo

Zagrebačke mjere za poticanje recesije

Grad Zagreb je objavio tzv. anti recesijske mjere. Dokument o tome možete vidjeti ovdje. Ovo je moj komentar na taj tzv. program.

  • nema otpuštanja, smanjenja plaća i ostaloga; ovo uopće nije aniterecijska mjera nego je to “sve po starom mjera” – u državi u kojoj pada broj zaposlenih u kojoj je država skinula plaće svojim službenicima od kojih većina živi u zagrebu, a čiji porez na dohodak bi se morao sliti u zagrebačku blagajnu – jednostavno nije realno da prihodi grada ostanu održivi i da to nema utjecaja na plaće uposlenih koji troše cca. 1/4 ukupnog zagrebačkog proračuna. Dvije trećine prihoda grada Zagreba ovisi o porezu na dohodak i nema šanse da se ukupno smanjenje zaposlenosti i plaća u javnom sektoru ne osjeti do te mjere da svega 300mil kuna ušteda pokriju novonastalu rupu.
  • smanjenje plaća dužnosnika; po projekciji gradskog poglavarstva štedi svega 3mil kuna godišnje, to je isključivo demagoška mjera jer je očito da sudjeluje u ukupnom budžetu sa 0,4%. Pohvalno ali nimalo impresivno.
  • uštede korisnika proračuna: nisu specificirane, no ukupni iznos svih ušteda je 300mil kuna što je oko 4% proračuna i to ovogodišnjeg proračuna koji očito nije uključivao krizu prilikom izrade, ispada kako grad zagreb predviđa upola manju krizu od primjerice centralne države koja je jasno rekla da joj nedostaje 11mlrd kuna ili 10% proračuna.
  • zamrzavanje cijena komunanlnih usluga: u okolini kada je cijena energenata pala u odnosu na 2008, u jeku recesije kada cijene padaju a ne rastu zadržavati cijene na istom nivou je više mjera zaštite profita nego antirecesijska mjera. Gdje su i hoćemo li ikada vidjeti uštede koje generira Zagrebački holding?
  • smanjenje komunalnog doprinosa: čitaj smanjuje se cijena građevnih dozvola, ako postoji mjera koja pogoduje kapitalu a ne zagrepčanima onda je to ova (uočite da piše do 10% a ne samo 10%).
  • subvencioniranje obnove fasada: ovo je gradski program koji traje već godinama i kakve on uopće ima veze s recesijom? Uostalom na to je grad obavezan zbog spomeničke rente koju naplaćuje.
  • interevntni fond za poduzetnike: ako se kaže da jedno novostvoreno radno mjesto košta cca. 50.000 eur ili 350.000 kn, ovom mjerom ćemo dobiti cca 70 radnih mjesta koje moraju zaustaviti grad u recesiji, impresivno (ako su superheroji).
  • “osigurati kroz transparentnu javnu nabavu”: tko o čemu nego Bandić o transparentnim javnim nabavama… I svi se grohotom nasmijaše.
  • investicije: u slijedećem razdoblju predviđeno je ukupno 19.415.000.000 kuna (da, skoro dvadeset milijardi kuna), sve to u trenutku kada nije moguće dobiti financiranje na otvorenom tržištu, a investicije uključuju bisere poput dinamovog stadiona u iznosu od 3.000.000.000 kuna čime će dinamov stadio postati vjerojatno najskuplji stadion na planeti i bližoj i daljoj okolici.
  • energetska učinkovitost: predviđeno svega 5mil kuna, a grad na kupnju žarulja godišnje potroši skoro pa toliko, toliko o učinkovitosti.
  • osnivanje povjerenstva za urbanu komasaciju: ovo zvuči kao odbor koji će okrupnjivati zemljišta po gradu, dakle kupovati gradskim novcem parcele od građana i potom ih prodavati zainteresiranim privatnim developerima, gdje smo li to već čuli (da, bundek i zgrada od gucića, superkonzum od Ferenčaka i slično).
  • inicijativa za smanjenje cijena proizvoda široke potrošnje za 10%: i svi se grohotom nasmijaše (po drugi puta).
  • povratak urbanističke i građevinske inspekcije: pa gdje su do sada bili, i zašto inicijativa?
  • obročno plaćanje nezakonito sagrađenih objekata: legalizacija urbanog kaosa – ovo ide direktno za naselja gdje Bandić stoji najbolje.
  • investicije 2: dodatnih 9.880.000.000 kuna, dakle došli smo skoro do 30mlrd kuna, u stvari kada se pridoda investicija u vodoopskrbu to je preko 30mlrd kuna, ukupni budžet grada zagreba je oko 7.5mlrd kuna (bez recesije) i kada b apsolutno svaka kuna otišla u investicije i apsolutno ništa drugo ne bi bilo plaćeno (plaće, socijala, kultura, zdravstvi i sve ostalo što ide) i onda bi ostali dužni. gradovi imaju jasna ograničenja u smislu veličine zaduženja i ovi planovi za nekoliko redova veličina premašuju ono što zagreb može učiniti.

Izbori su blizu i sada je to očigledno.

Misao dana:
No man is happy without a delusion of some kind. Delusions are as necessary to our happiness as realities.