Politika

Da li ste vidjeli najnoviji video uradak Ivice Kirina? Kirin se vratio na jubitou, bolji nego ikad u epizodi Povratak kralja. I što bi rekao srpski pesnik; sedim, gledam, ne verujem… Ne vjerujem za početak da je ovaj uspio nadmašiti sam sebe, a onda mi je pala na pamet ta cijela menažerija u našoj vladi, pa krenem nabrajati (kao Balašević u svojoj pjesmici):

Ivo Sanader, premijer vlade; pasionirani sakupljač satova, spin doktor s potvrdom Wall street journala. Usput rečeno, na prethodno linkani tekst je prije nekoliko dana osvanuo komentar koji govori o tome kako u vladi postoji netko tko (u slobodno vrijeme, pretpostavljam) preprodaje jeftine kineske kopije skupocjenih satova. To je potencijalno objašnjenje zašto cijela vlada ima “skupe satove”, naime, ako su satovi fakat jeftini lažnjaci onda im je i bolje da sjede tamo i trpe sve što im mediji predbace nego alternativa u kojoj cijela vlada prizna da nosi lažne satove :)
Jadranka Kosor, potpredsjednica vlada; ovo je žena koja je u cijelosti potrošena tijekom neuspjele predsjedničke kampanje. Dakle, ne računajući ovaj idiotski debakl od prije petnaestak dana sa sigurnonosnim službama (gdje je u stvari gore spomenuti premijer ispao idiot) Jadranka je poznata po cijelom nizu drugih odluka, a jedna od fenomenalnih je i ona u kojoj je onaj invalid koji je Pančiću svojevremeno vratio umjetnu nogu dobio posao savjetnika u ministasrtvu svega i svačega, da bi čini mi se prošloga ljeta bio potiho sklonjen nakon što su sve instance sudova potvrdile Pančićevu odluku.
Damir Polančec, dečko iz podravine koji je također potpredsjednik vlade; on mi je uletio na radar nedugo nakon što su ga postavili na poziciju na kojoj se i danas nalazi a kada je na proslavi praznika rada u maksimiru bio izviždan od sindikalaca što je prokomentirao “ne znam zašto mi zvižde, pa i moji roditelji su bili radnici” (ne nužno tim riječima ali to je poanta). Damir je marljiv dečko, uporno gura ESOP zakon koji bi mu omogućio da managerska struktura Podravke i preuzme tu tvrtku, malo je ušminkaju i potom je vjerojatno prodaju strateškom partneru. Mimo toga se proslavio i nagodbom s Ostojom i njegovim fondom (oko Liburnija hotela), odigrao je čudnu igru oko Plive te je bio egzekutor Sunčanog Hvara, a taman jučer sam naletio na tekst u Jutarnjem koji govori o tome kako HDZ mora platiti Podravki/Belupu pola milijuna kuna koje je Podravka nezakonito potrošila na uređenje HDZovog ureda. Pitam se što je tada Polančec radio u Podravki.
Ivan Šuker, ministar financija koji je navodno nekada bio košarkaš; lik koji poput Kirina ima čudnovatu diplomu (jednu od onih za koje mi se čini da su stečene samo zato jer je na nekoj poziciji bio potreban VSS), ima mentalni sklop knjigovođe, financijska policija i represija poduzetnika mu je obavezni dio svake rečenice, stanuje kod mame, ima ukupnu imovinu od 50.000eur od čega nekih 8.000eur otpada na ručni sat koji nosi na ruci. Btw. ako niste, svakako pogledajte ovaj nastup Šukera na TVu.
Berislav Rončević, ministar obrane; uletio u kadar u Afganistanu kako laktom gura vojnika koji daje izjavu. Inače je još jedan od likova s preplanulim obrazima koji sasvim sigurno nisu nastali zbog dugotrajnog izlaganja suncu. Što uopće radi ta naša vojska (osim što im nestaje oružje iz vojarni?
Kolinda Grabar Kitarović, ministrica integracija i vanjskih poslova; čini se kako se iza vratiju MVPa događa sve i svašta, a svim aferama je zajedničko to da se događaju na najnižim mogućim razinama, da nitko nije u stvari odgovoran i da kao i obično nitko niti o čemu pojma nema. Kolinda, kako to Ivkošić sam govori, služi i zato da je umjesto po modnim pistama šaljemo po svijetu po crvenim tepisima kako bi treptala okecima i izgledala pametno (horror priče koje sam čuo o dotičnoj nisu primjerene objavljivanju niti na virtuelnom mjestu poput ovog).
Božidar Kalmeta, ministar pomorstva prometa i veza; čovjek nam dolazi iz dalekog i prijateljskog Zadra gdje je bio gradonačelnik. Tijekom njegovog gradonačelnikovanja Zadar se u stvari (kako čujem, nisam bio, pa ako lažu mene i ja lažem vas) pretvorio u poslovnicu Hypo banke. Lik je pokušao srediti direktnu pogodbu Bechtelu, a ostati će nam u trajnom sjećanju po tome što je kao ministar otvarao go-go bar u vlasništvu čovjeka koji je sastavni dio akcijskog plana za Gotovinu, pomorstvo nam ide zasada super ali nam brodogradnja šteka, u svojoj prvoj godini mandata koji tjedan prije otvaranja autoceste je na zaprepaštenje sviju otkrio kako mu nedostaje 60km autoceste, graditelj je daleko lošiji (i od Čačića, pa čak i od Jure zaustavi se vjetre Radića), a telekomunikacije su nam i dalje u čvrstom monopolu – dakle, sve po planu.
Ana Lovrin, navodno ministrica pravosuđa; osim socrealističnih kompletića i jedinog dokazano lažnog sata u vladi (pazi, ona je ministrica pravosuđa i nosi lažni sat), proslavila se promjenama krivičnog zakonika koji predviđa jednake kazne za otmicu državnog dužnosnika (njih ima oko 1600 dakle izbor je fakat dobar) i pušenje jednog joint-a. Obzirom da se ne zna boriti s mitom i korupcijom odlučila je baciti se u veliku PR akciju i boriti se protiv percepcije istoga.
Neven Ljubičić, ministar zdravstva; tip je toliko dosadan i iritantan da nemam čak niti jedan link na njega, no ako moram nabrojati jednu jedinu njegovu osobinu to je učiteljski stav koji koristi u svim svojim istupima koji je toliko iritantan da bi ga ošamario samo da sam mu sugovornik. Što je naše zdravstvo učinilo u posljednje tri godine osim što je zapalo u još veće dugove?
Branko Vukelić, ministar gospodarstva; sva reća pa nam je gospodarstvo u banani pa čovjek nema previše posla tako da dosta slobodnog vremena može provesti držeći uzde u Karlovcu iz kojeg nam dolazi, čovjek je inače poznatiji po aferi Brodosplit o čemu on kao predsjednik nadzornog odbora pojma nema i općenito ne razumije zašto ga razvlače po novinama. Dosta, niti ja nisam siguran.
Dragan Primorac, ministar prosvjete i sporta; hrvatsko oličenje CSIja koji navodno nema stvarnih rezultata osim po tome što je napisao slavni dokument koji navodno dokazuje kako su hrvati potekli od Iranaca (samo ako to ameri skuže naribali smo), ima taj famozni psycho pogled koji doslovce ubija a u povijesne anale će ući po HNOSu i po obaveznoj srednjoj školi koja eto (baš smo danas saznali) ipak neće biti 4 ili 3 nego dvije godine.
Petar Čobanković, ministar poljoprivede; beskrajno simpatični lik koji će se usjeći u kolektivno pamćenje nacije po svojem nastupu na raftingu, ili po totalno originalnom načinu rješavanju problema s ptičjom gripom.
Božo Biškupić, ministar kulture; eto, jedini čovjek u vladi koji je znao ispuniti imovinsku karticu kako spada, ujedno i osoba za čijeg je mandata izdavačka i knjižarska djelatnost na samrti, čovjek za čijeg je mandata premijerova kćerka unatoč valjda stogodišnjoj tradiciji otvarala Dubrovačke ljetne igre i čovjek o kojem se općenito malo priča.
Marina Matulović Dropulić, ministrica gradnje i okoliša; osoba za sve režime koja je prošla sve i svašta uključujući i današnju Bandićevu poziciju – pamtiti ćemo je po rušenju bespravno sagrađenih objekata (nenarušavajući tradiciju koju je otvorio Božidar Kovačević), pravilniku o zbrinjavanju ambalažnog otpada (ali ne svog otpada, samo odabranih dijelova) i zatvaranju pojedinih smetlišta.

Eto i to bi bila cijela vlada, kada ih postavimo na jedan list papira i krenemo o njima čitati ono što ulazi u oko je da nema baš nekih dostignuća koje bi mogli navesti u prilog. A da krenemo i saborske zastupnike nabrajati…

Misao dana:
You’ve seen a general inspecting troops before haven’t you? Just walk slow, act dumb and look stupid!

U pripremi nekolicine vrlo zanimljivih tekstova, a da mi se skroz ne opustite, podijeliti ću s vama nekoliko sitnica;

Ivica Račan; sve skupa je malo zatekla vijest o bolesti Ivice Račana (myself included), no strka koja je nastala a koja je (barem zasada) kulminirala jučerašnjom emisijom Otvoreno je doista izvan proporcija, jer se svi ponašaju kao da je čovjek umro, a sama činjenica da je jučer ispijao kavu na Iblerovom trgu je samo smetnja na putu da ga i formalno pokopamo. Naravno da je bolest strašna, no da sam ja Ivica Račan bio bih iskreno iznenađen količinom nekrofiličara koji su izronili.
No, govoreći o čerečenju nečije bolesti, našli su se kritičari koji kažu da će SDP iskoristiti Račanovu bolest u svoju korist, i ako netko iz SDPa čita (i fakat ima tako idiotsku ideju) onda preporučam da naprave case study o Đurđi Adlešić jerbo je ona svoju bolest pretvorila u umjetničku formu, bilo je tu intervjua, photo oportunitya, naklapanja, a sada su je zvali u emisiju kao valjda karakternog svjedoka (u Otvorenom prekjučer o tajnim službama) koja je to i prošla. No kada smo već na Đurđi, red je da spomenemo i trećeg prebjega u svega nekoliko dana iz HSLSa i sada su isprike već malo tanje. Čini se kako se nešto čudno događa u Bjelovaru i ako ima neki Bjelovarac s insiderskim informacijama feel free to comment!!!
Ana gogo Lovrin; Ana je (za one koji nisu znali) navodno ministrica pravosuđa, osim falsificiranih satova i kompletića iz sredine sedamdesetih poznata je i po cijelom nizu gluposti koje je uspjela izvaliti u vrijeme svoje kratkotrajne ministarske gaže, a najnovija je ona od prije neki dan (točnije 31. siječnja) kada je komentirajući problem kapaciteta zatvorskog sustava (u kojem je trenutno 50% više zatvorenika nego što bi smjelo biti) izvalila slijedeći biser koji će ući sasvim sigurno u antologije hrvatske politike. Upitana kako će se na gužve u zatvorima odraziti posljednje promjene Kaznenog zakona koje predviđaju zatvorske kazne za znatno veći broj nedjela nego prije, ministrica je rekla da: nemogućnost izvršenja zakonskih odredbi ne može biti zapreka vrijednostima koje su se novim zakonom željele zaštititi. (WTF?)
Tijekom diskusije o promjenama u izbornim zakonima, prijedlog ureda za upravu kojom ravna iritantan ali istovremeno simpatičan Antun Palarić je odbijen. Prijedlog koji je Antuntun predložio je da se umjesto “rezanaca” građani o svojem glasačkom mjestu obavještavaju putem SMSa. U zemlji u kojoj imamo skoro pa 100% pokrivenost i penetraciju mobilnih telefona to je logični korak, no Ivo Sanader (aka. “predsjednik”) je taj prijedlog odbio u korist prethodno navedenih rezanaca. Trošak ove odluke je 40 milijuna kuna (sada ide requiem za e-Hrvatsku) – no, razmišljajući malo o tome, došao sam do zaključka kako možda Ivo zna nešto što Antunu još nitko nije rekao (a možda i neće).

Misao dana:
For Children: You will need to know the difference between Friday and a fried egg. It’s quite a simple difference, but an important one. Friday comes at the end of the week, whereas a fried egg comes out of a chicken. Like most things, of course, it isn’t quite that simple. The fried egg isn’t properly a fried egg until it’s been put in a frying pan and fried. This is something you wouldn’t do to a Friday, of course, though you might do it on a Friday. You can also fry eggs on a Thursday, if you like, or on a cooker. It’s all rather complicated, but it makes a kind of sense if you think about it for a while.